REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 74 Pž-2188/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA YACHTING d.o.o. iz Splita, Dražanac 2/a, OIB 08633766175, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika MONRI PAYMENTS d.o.o. (ranije WEBTEH d.o.o.) sa sjedištem u [adresa], OIB: 82551932122, zastupan po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, 2. tuženika LUPON VENTURES d.o.o. iz Sarajeva, Trg Solidarnosti 2A, Sarajevo-Novo Sarajevo, Bosna i Hercegovina, ID 4227619600001, PDV Broj: 227619600001, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 115.994,19 kn, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-501/2017 od 1. travnja 2022., 29. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-501/2017 od 1. travnja 2022. u točki I. njezine izreke i u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima da solidarno u roku od osam dana naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 34.645,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. njezine izreke Trgovački sud u Splitu naložio je tuženicima da u roku od osam dana solidarne plate tužitelju iznos od 115.994,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 75.994,19 kn od 13. studenog 2015. do isplate, a na iznos od 40.000,00 kn od 2. studenog 2016. do isplate. U pobijanom dijelu točke II. njezine izreke naloženo je tuženicima da u roku od osam dana naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 34.645,00 kn s pripadajućim zakonskim zakonskim kamatama koje teku od 1. travnja 2022. do isplate.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis i izveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku informatičke struke te je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora od djelu temeljem Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi na području realizacije izrade web aplikacije, sistemske integracije WSO2 MW Front-end i backend Development koji su sklopile 16. studenog 2015. (dalje: predmetni Ugovor) i Dodatku predmetnog ugovora od 12. listopada 2016. (dalje: Dodatak ugovora) i to tužitelj kao naručitelj, a tuženici kao izvođači ugovorenog dijela. Dodatkom ugovora utvrđeno je da tužitelj uplatio na ime avansa iznos od 75.994,19 kn, da je djelo trebalo biti izvedeno do 1. studenog 2016. (plus pet radnih dana) i da su stranke ugovorile povrat uplaćenog predujma ukoliko djelo ne bude izvedeno u određenom roku i ugovornu kaznu u iznosu od 40.000,00 kn. Tuženici nisu ispunili svoju ugovornu obvezu pa je tužitelj izjavom od 26. siječnja 2016. raskinuo predmetne ugovore i osnovano od tuženika zahtijevao povrat uplaćenog avansa i isplatu ugovorne kazne. Odluka se temelji na odredbi članka 362. i članka 350. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tbr...OT).
3. Tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u predmetnoj sporu; točki I. njezine izreke i u točki II. njezine izreke u dijelu kojim im je naloženo da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 34.645,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Oba tuženika smatraju da je pobijana presuda zahvaćena žalbenim razlogom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i člankom 354. stavkom 1. ZPP-a zato što je prvostupanjski sud propustio vrednovati tuženikove dokaze u predmetnoj pravnoj stvari. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da su izveli 95% internetske stranice i da tužitelj ne bi imao pravo na povrat cijelog predujma. Smatraju da raskid ugovora nije izjavljen sukladno zakonu zato što tuženicima nije ostavljen rok za ispunjenje ugovorne obveze. Navode da tužitelj nakon raskida ugovora nema pravo na isplatu ugovorne kazne. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlažu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili odbiti tužbeni zahtjev, ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Svaki zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.250,00 kn.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena žalbenim razlozima na koje ovaj su pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženici u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.
8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 220. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 220. stavka 2. ZPP-a i odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučne činjenice: jesu li tuženici u cijelosti izveli ugovorena djela i predali ga tužitelju. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja te odlučne činjenice izveo dokazni prijedlog vještačenjem po stalnom sudskom vještaku informatičke struke koji je u nalazu naveo koji su radovi izvedeni, koji nisu, i mogu li se izvedeni radovi smatrati cjelovitim ugovorenim djelom.
9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Predmetnim ugovorom od 16. studenog 2015. ugovoreno je koje su radove tuženici trebali izvesti u roku od 120 radnih dana. U Dodatku ugovora od 12. listopada 2016. stranke su utvrdile da su rokovi protekli i da se ugovara novi rok isporuke i implementacije projekta – 1. studenog 2016. i maksimalno dopuštena odstupanja tog roka od pet radnih dana i ugovorena je ugovorna kazna slučajnog neispunjenja ugovorne obveze kao i povrat uplaćenog predujma u iznosu od 75.994,19 kn. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za informatiku utvrđeno je da tuženici nisu ispunili ugovorenu obvezu i tužitelj je izjavom od 26. siječnja 2016. raskinuo ugovor.
12. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Neosnovano tuženici smatraju da tužitelj nije mogao raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje. Dodatak ugovora od 12. listopada 2016. sklopljen je upravo zato što su protekli ugovoreni rokovi za izradu ugovorenog dijela iz predmetnog ugovora i ugovoren je naknadni rok za ispunjenje – 1. studenog 2016. (plus pet radnih dana). Neodlučno je što je naknadni rok određen ugovorom, a ne izjavom tužitelja. Dodatkom ugovora od 12. listopada 2016. stranke su utvrdile iznos koji je tužitelj 13. studenog 2015. uplato na ime avansa – 75.994,19 kn i ugovorile su da će se taj iznos vratiti ukoliko se ugovoreno djelo ne izvrši u naknadno ugovorenom roku. To je u skladu s odredbom članka 368. stavka 2. ZOO-a i prvostupanjski sud je pravilno naložio tuženicima povrat iznosa od 75.994,19 kn.
13. Stranke su Dodatkom ugovora od 10. listopada 2016. ugovorile isplatu ugovorne kazne u slučaju neispunjenja ugovora u iznosu od 40.000,00 kn. U izjavi o raskidu ugovora od 26. siječnja 2016. tužitelj je izjavio da zadržava pravo na ugovornu kaznu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 350. stavka 1. ZOO-a i naložio tuženicima plaćanje ugovorne kazne.
14. Tuženici nisu obrazložili zašto pobijaju odluku o troškovima parničnog postupka. Odluka je pravilna i zakonita utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
15. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbe je valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Sutkinja
Draženka Deladio
