Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-252/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja M. F., OIB:..., Z., P. B. 22e, kojega zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u S. B., M. G. 18/I, protiv tuženika P. P. d.o.o. u stečaju, OIB:..., Z., I. L. 2A po osporavatelju O. F. A., OIB:..., N., O., c/o L. R., R., S. vei 26, kojega zastupa punomoćnik, N. K. odvjetnik u O. društvu M. P. R. R., Z., I. L. 2a, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, v.p.s.57.535.151,05 kn, 29. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Tužba tužitelja M. F., OIB:..., Z., P. B. 22e, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 57.535.151,05 kn, se odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženika parnični trošak u iznosu od 515.000,00 kn (slovima:petstopetnaesttisućakuna) kn u roku 15 (petnaest) dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 13.125,00 kn (slovima.trinaesttisućastodvadesetpetkuna) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s društvom P. P. d.o.o., 7. kolovoza 2007. sklopio Ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela u društvu M. d.o.o.. (dalje: Ugovor). Tim Ugovorom tužitelj je prenio svoj poslovni udjel koji je imao u društvu M. d.o.o., a koji je bio u visini od 90% temeljnog kapitala , dok je preostali 10 % udjela pripadalo I. M. iz K., tako da je tim Ugovorom društvo P. P. steklo sve poslovne udjele društva M. d.o.o. Ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 8.882.360,00 Eur-a, što znači da tužitelju za 90% udjela pripada iznos od 7.994.124,00 Eur-a. Ugovoreno je kako će se kupoprodajna cijena isplatiti u tri obroka i to prvi obrok u iznosu od 1.482.360,00 Eur-a, drugi obrok u iznosu od 3.700.000,00 Eur-a i treći obrok u iznosu od

3.700.000,00 Eur-a. Tužitelju je isplaćen prvi obrok, dok preostali drugi i treći obrok nisu isplaćeni. Tužitelj ujedno navodi kako je ugovoreno da visina drugog i trećeg obroka zavise od koeficijenta iskoristivosti (Kis) za građevinsko zemljište koje se nalazi na kč. br. 3850 k.o. Kolan. Kako je tužitelj imao udjel od 90% u društvu M. to mu pripada isplata po drugom i trećem obroku u iznosu od po 3.330.000,00 Eur-a, odnosno ukupno 6.660.000,00 Eur-a. Ističe kako je Ugovorom dogovoreno da će se drugi obrok isplatiti u roku od osam dana od dana kada bude donesen urbanistički plan uređenja za navedeno zemljište, a treći obrok na dan pribavljanja pravomoćne dozvole za gradnju na predmetnom zemljištu. Ističe kako je u Službenom glasniku grada P. broj 5/2016 od 16. svibnja 2016. objavljena Odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja naselja Š. unutar kojeg je i predmetno zemljište odnosno kč.br. 3850 k.o. K., te da je taj urbanistički plan stupio na snagu 25. svibnja 2016., pa slijedom toga drugi obrok kupoprodajne cijene dospio za plaćanje 1. lipnja 2016. Ističe kako se P. P. d.o.o. upisalo kao vlasnik predmetnog zemljišta te je isto založilo vjerovniku O. F. A., za tražbinu treće osobe O. H. A. za iznos od 7.300.000,00 Eur-a. Kako je tijekom trajanja postupka nad društvom P. P. d.o.o. rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St- 722/2019-46 od 2. listopada 2020. otvoren stečajni postupak to je tužitelj utuženu tražbinu prijavio u tom postupku. Stečajni upravitelj je priznao tražbinu ali je stečajni vjerovnik O. F. A. osporio tražbinu tužitelja te je rješenjem suda poslovni broj St-722/2019-63 od 12. siječnja 2021. upućen na pokretanje parnice protiv stečajnog dužnika društva Pag Panorama d.o.o. u stečaju. Po žalbi tužitelja, Visoki trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Pž-1289/2021 od 6. travnja 2021., preinačio rješenje broj St- 722/019 na način da je tužitelja M. F. uputio na parnicu radi dokazivanja osnovanosti svoje tražbine. Tužitelj je predložio nastavak ovog parničnog postupka, time da je u podnesku od 5. svibnja 2021. uredio tužbeni zahtjev (stranica 143. do 147. spisa). U odnosu na prigovore tuženika glede zastare i nedospjelosti trećeg obroka ističe kako su neosnovani. Tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu istaknuo je prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari, jer da su stranke ugovorile domaću arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati. Ujedno ističe i prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu. Ističe kako tražbina po trećem obroku nije dospjela jer još nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola. Ujedno ističe kako tužitelj nema pravni interes za vođenje sudskog postupka jer mu je tražbina osigurana zadužnicama, odnosno tužitelj već raspolaže ovršnim ispravama. U nastavku postupka tuženik u podnesku od 1. prosinca 2021. (stranica 263. do 269. spisa) navodi kako je drugi obrok kupoprodajne cijene dospio 1. lipnja 2016., pa da je tražbina po drugom obroku zastarjela, jer se imaju primijeniti odredbe članka 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje:ZOO) koje se odnose na tražbine u vezi s trgovačkim ugovorima, pa je rok zastare tri godine, pa je slijedom toga tražbina tužitelja za drugi obrok u iznosu od 3.300.000,00 Eur-a zastarjela s danom 2. lipnja 2019.. Tuženik ponovo ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari jer su stranke ugovorile arbitražu za rješavanje spora u vezi s ugovorom, pa predlaže predmet ustupiti Stalnom arbitražnom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. U odnosu na treći obrok isplate kupoprodajne cijene ističe kako su se prenositelji poslovnog udjela M. F. i I. M. obvezali da će društvu M. d.o.o. ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu ili dio građevinske dozvole za razvoj dijela zemljišta koja je u skladu s pravilima građenja koje određuje prostorni plan i ostala provedbena pravila i to u roku od devet mjeseci. Nesporno je kako nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, a uz čije je donošenje vezano dospijeće trećeg obroka kupoprodajne cijene. Stoga po tvrdnji tuženika uvjet pod kojim bi treća rata dospjela na naplatu još uvijek nije ispunjen, kako u vrijeme podnošenja tužbe tako i u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Tuženik osporava i visinu tužiteljeve tražbine jer su stranke ugovorile smanjenje kupoprodajne cijena ako se u roku od devet mjeseci ne ishodi pravomoćna građevinska dozvola. Kako je nesporno da je urbanistički plan uređenja donesen tek 2016., a da građevinska dozvola koja se veže uz isplatu trećeg obroka nije ishođenja, to prenositelji nisu u roku ispunili svoje ugovorne obveze slijedom čega bi se tražbina tužitelja trebala umanjiti za ukupan zbroj ugovornih kazni. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

3. Tuženik je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti sudova za postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

4. Za pripomenuti je kako je sud u ovaj pravnoj stvari donio rješenje poslovni broj P-252/2021-9 od 22. prosinca 2021. kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i ukinute su sve provedene radnje (točka I. izreke), riješeno je da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti Stalnom izbranom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu (točka II. izreke), da će o troškovima postupka odlučiti u postupku pred Stalnim izbranim sudišćem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu (točka III. izreke) te da se ročište za objavu presude zakazano za 13. siječnja 2022. neće održati (točka IV. izreke). Po žalbama stranaka sud drugog stupnja je rješenjem poslovni broj Pž-749/2022-2 od 24. svibnja 2022. potvrdio rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke dok je u preostalom dijelu vratio na ponovni postupak.

5. Prema odredbi članka 16. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Kad sud u tijeku postupku, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

6. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 81/01; dalje: ZA) propisano je da kada su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kojem je tužba podnesena u istom sporu i među istim strankama, na prigovor tuženika proglasit će se nenadležnim, ukinut će sve radnje i odbacit će tužbu, osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan, da je prestao važiti ili se ne može ispuniti.

7. Polazeći od prethodno izloženog, a iz kojeg jasno proizlazi:

- tužitelj M. F. je 8. kolovoza 2016. podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Pagu, radi utvrđenja da je tuženik P. P. d.o.o. dužan tužitelju M. F. iznos od 6.600,000,00 Eur-a, od čega je iznos od 3.300.000,00 Eur-a dospio na naplatu 1. lipnja 2016. pa se nalaže tuženiku isplatiti navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama, a preostali iznos od 3.300.000,00 Eur-a u roku osam dana od dana pravomoćnosti dozvola za građenje na zemljištu kč.br. 3850 k.o. Kolan. Ujedno je zatraženo da tužitelj na temelju presude zatraži upis založnog prava na predmetnoj nekretnini radi osiguranja svojeg potraživanja u iznosu od 6.600,00 Eur-a, te je zatraženo određivanje privremene mjere zabranom tuženiku da otuđi ili optereti kč.br. 3850 k.o. K. upisanu u zk. ul. 2943,

- predmetna tražbina proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela u M. d.o.o., koji su sklopili društvo P. P. kao kupac te M. F. i I. M. kao prenositelji i koji je ovjeren kod javnog bilježnika P. M. u Z. pod brojem OV-8490-07 od 7. kolovoza 2007.,

- predmetnim Ugovorom o kupoprodaji poslovnih udjela stranke su u točki 11.3 ugovorile u slučaju spora materijalno pravo Republike Hrvatske te da će sve sporove nastale iz toga Ugovora rješavati u arbitražnom postupku u skladu s važećim Pravilnikom o Stalnom izabranom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Broj sudaca je tri, a mjesto arbitraže će biti u Z. i jezik postupka će biti hrvatski jezik,

- tuženik je već u odgovoru na tužbu, koji je dostavio Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Pagu 6. listopada 2016. (stranica 34. do 43. spisa) prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor nenadležnosti suda za suđenje u ovom postupku, navodeći kako su stranke za rješavanje sporova proizašle iz Ugovora ugovorile domaću arbitražu,

8. Kad stranke ugovore rješavanje sporova arbitražom (izabranim suđenjem) onda takav spor ne ide u sudsku nadležnost, nego nadležnost nekog institucionalnog ili ad hoc arbitražnog suda kome su stranke odlučile povjeriti rješavanje svog određenog spora i tako derogirale nadležnost državnih sudova.

9. S obzirom na to da su stranke ugovorile da podvrgavaju arbitraži sve sporove koji nastanu iz sklopljenog ugovora, to je sud utvrdio da nije nadležan postupati u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 16. ZPP-a

10. Imajuću u vidu odredbu članka 16. stavak 1. i 2. ZPP-a sud je odbacio tužbu.

11. Odluka o trošku u ovom predmetu temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, dalje:Ot) i Uredbe o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

12. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.Ot) u iznosu od 100.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 13. listopada 2016., od 25. studenog 2021., od 9. prosinca 2021. u iznosu od po 100.000,00 kn, te trošak sastava žalbe na rješenje u iznosu od 50.00,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 112.500,00 kn, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 515.000,00 kn.

13. Tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, jer taj trošak tuženik nije imao. Nisu niti priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn, nego je priznat iznos od 2.500,00 kn koliko ta pristojba iznosi. Nisu niti priznat troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i na žalbu na rješenje u iznosu od 5.000,00 kn jer tuženik nije platio tu pristojbu. Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 13.125,00 kn odbijen kao neosnovan.

14. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 29. lipnja 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.