REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2308/2020-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova cesta 70, zastupanog po punomoćnici Sanji Tambić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2/2020-2 od 30. siječnja 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1996/2014-261 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2/2020-2 od 30. siječnja 2020., zbog pravnog pitanja:
"Je li sud ovlašten ispitivati postojanje uzročne veze između ozljeda tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi i njegovog umirovljenja kad postoji pravomoćna odluka upravnog tijela kojom je osiguraniku kod kojega je nastao gubitak sposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu?"
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i naloženo je tuženiku s osnove izgubljene zarade isplatiti tužiteljici 446.758,01 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnio tuženik zbog određenog pravnog pitanja za koje drži da je važno i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Predmet ovoga dijela spora je tužiteljičin zahtjev da joj tuženik naknadi štetu nastalu u prometnoj nesreći od 3. rujna 1976. prilikom koje se ona vozila kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a prometnu nesreću prouzrokovao je vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod pravnog prednika tuženika. Tužiteljica navodi da je zbog posljedica povreda iz prometne nesreće otišla u invalidsku mirovinu 27. listopada 1993. Traži naknadu štete s osnove izgubljene zarade, koja se sastoji u razlici između plaće koju bi dobivala da je radila i invalidske mirovine koju prima. Odšteta se traži za razdoblje od 1. studenog 1993. do 28. veljače 2008. godine.
6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- iz nalaza i mišljenja Invalidske komisije MIORH od 27. listopada 1993. vidljivo je da je kod tužiteljice nastupila invalidnost uz gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok 100% povreda na radu (posljedice prometne nesreće iz 1976.),
- iz rješenja RF MIORH – Područna služba u Zagrebu broj: IN 688056 od 16. prosinca 1993. vidljivo je da je kod tužiteljice NĐ nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog povrede na radu, te joj je počevši od 27. listopada 1993. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Iz istog je rješenja vidljivo da je njime izmijenjeno rješenje od 25. studenog 1993. (u kojem je bilo navedeno da je kod tužiteljice nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti),
- kako je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Astrid Bokulić utvrdio da tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju (3. rujna 1976.) ne bi stekla pravo na invalidsku mirovinu (jer se ne radi o ozljedama koje bi trajno umanjile njezinu radnu sposobnost, a što dokazuje činjenica da je tužiteljica nakon završenog bolovanja 11. ožujka 1997. uredno obavljala radne zadatke i nije se liječila zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju),
- kako je na temelju tog nalaza i mišljenja prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica umirovljena zbog teških degenerativnih promjena na cijeloj kralježnici, kukovima, zdjelici, koljenima i šakama, AĐ, šećerne bolesti, povećanih masnoća u krvi, povišenog krvnog tlaka i proširenih vena na nogama pa da umirovljenje tužiteljice nije u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom iz 1976. godine.
7. Drugostupanjski sud je pobijanim dijelom presude preinačio prvostupanjsku presudu jer je u upravnom postupku utvrđeno da je uzrok umirovljenja tužiteljice povreda na radu (a iz nalaza i mišljenja Invalidske komisije od 27. listopada 1993. vidljivo je da je to prometna nesreća). Drži da je sud vezan za rješenje iz upravnog postupka u smislu čl. 12. st. 1. ZPP. Sud je vezan ne samo odlukom upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti, nego i za činjenična utvrđenja u toj odluci koja supstanciraju sadržaj te odluke. Slijedom navedenog, prema toj ocjeni, prvostupanjski sud nije mogao (na temelju provedenog medicinskog vještačenja) utvrditi drugi uzrok umirovljenja od utvrđenog u upravnom postupku, a iz spisa MIORH broj IN 688056 (osobni broj 03228790813) proizlazi da je uzrok umirovljenja 100% povreda na radu (posljedice prometne nesreće iz 1976.).
8. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje:
"Je li sud ovlašten ispitivati postojanje uzročne veze kad postoji pravomoćna odluka upravnog tijela kojom je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu?"
Navodi da je, s tim u vezi, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u suprotnosti s presudom ovoga suda poslovni broj Rev-x 479/2015-2 od 2. rujna 2015. godine.
9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda,'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. ZPP).
10. Pravilno tuženik navodi kako je navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojemu je utemeljio pobijanu presudu, u suprotnosti s presudom ovoga suda poslovni broj Rev-x 479/2015-2 od 2. rujna 2015. Osim toga, u suprotnosti je i s recentnijom praksom ovoga suda, npr. rješenjem broj Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. Zato je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a važno je i za odluku u ovom sporu.
11. Stoga je, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. toč. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
