REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 5784/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. I. M. pok. F. iz M., O.: …, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. iz T., O.: …, tužiteljice ad. 3 S.

S. pok. N. iz K. S., O.: … i tužiteljice

ad. 4 Z. Š. pok. N. iz T., O.:

…, svi zastupani po pun. M. K., odvj. u T., protiv tuženika H. D. P. N. D. M., Z., O.: …, zastupanog po pun. I. K., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. ožujka 2022. godine u nazočnosti tužitelja ad. 1 i ad. 2, pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 29. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i

geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označeno kao čest. zem. 458/164 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima A,B,C,D,A u površini 2977 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/164 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima A,B,C,D,A u površini 2977 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. Ž..

III. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 k. o. Ž.,

opisana u točki II./I. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M.

pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za

1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

IV. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i

geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. i to baš

onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5.

srpnja 2018. godine označen slovima E,F,G,H,E, površine 1165 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

V. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/3 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine

izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5.

srpnja 2018. godine označen slovima E,F,G,H,E, površine 1165 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o.

Žedno.

VI. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/3 k. o. Ž., opisana u

točki V./IV. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok.

F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

VII. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/164 k. o. Ž. i to baš

onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5.

srpnja 2018. godine označen slovima I,J,K,L,I, površine 1319 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

VIII. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/164 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine

izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5.

srpnja 2018. godine označen slovima I,J,K,L,I, površine 1319 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o.

Ž..

IX. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 k. o. Ž.,

opisana u točki VIII./VII. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok.

N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za

1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

X. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i

geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. i to baš

onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5.

srpnja 2018. godine označen slovima M,N,O,P,M, površine 4550 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

XI. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/3 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine

izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5.

srpnja 2018. godine označen slovima M,N,O,P,M, površine 4550 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o.

Žedno.

XII. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/3 k. o. Ž., opisana u

točki XI./X. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok.

F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

XIII. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6

dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i

tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i

geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u vještvu vještaka T. Č. od 5. srpnja

2010. godine označen slovima R,S,T,U,V,R površine 6888 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

XIV. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka T. Č. od 5. srpnja

2010. godine označen slovima R,S,T,U,V,R, površine 6888 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o.

Ž..

XV. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 1009/6 k. o. Ž., opisana u točki

XIII./XIV. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok.

N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za

1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

XVI. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od ukupno 48.073,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 10. veljače 2009. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja ad. 1 F. M. pok. I. i tužiteljice ad. 2 I. M. ud. N. protiv

tuženika, u tužbi se navodi da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 458/3 i čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. formalno kao vlasnik upisan tuženik. Stvarni vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. da su tužitelji temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-180/84 iza smrti N. M. pok. M. koji je kao posjednik upisan u posjedovnom listu 346 za k. o. Ž.. Stvarni vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. da je tužitelj ad. 1 F. M. za 704/11253, a greškom da je upisan umjesto prednika

N. M. pok. M. njegov brat B. M. pok. M. za 703/11253

dijela, temeljem posjedovnog lista broj 324 k. o. Ž., odnosno rješenja o nasljeđivanju iza smrti N. M. pok. M. broj O-180/84. Svoje suvlasničke dijelove, uključujući i njihove prednike, tužitelji da drže u mirnom i poštenom posjedu već više od 100 godina. Radi navedenog tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev te traže utvrđenje prava vlasništva čest. zem. 458/3 i čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, očito tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva dosjelošću tako da se ne bi radilo o tzv. brisovnoj tužbi. Također da se isključuju i pravni osnovi stjecanja i dosjelošću odnosno nasljeđivanjem, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva utuženih nekretnina po tužiteljima i njihovim prednicima vršenjem kvalificiranog ili barem poštenog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Tuženik navodi da nije jasno ni temeljem čega su tužitelji u posjedu predmetnih nekretnina.

U svom podnesku od 18. ožujka 2010. godine, između ostalog, tuženik ističe da su prednici tužitelja još za vrijeme K. J. od tuženika stekli nekretnine temeljem presuda S. suda u T. prema odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. od 19. listopada 1930. godine. Temeljem tog zakona da su donesene presude temeljem kojih su prednici tužitelja s osnova dugogodišnjeg uzdržavanja u statusu obrađivača – težačkih prava svoj težački odnos na nekretninama pretvorili u vlasnički odnos na istima. Prema dostupnim podacima iz arhiva Općinskog suda u Trogiru sveukupna površina zemljišta koja je tuženiku oduzeta prema tom zakonu i dodijeljena težacima (prednicima tužitelja) na otoku Č. da se kreće između 350 i 400 hektara. Tako značajna površina oduzetog zemljišta na otoku Č. da nedvojbeno upućuje na činjenicu kako su tužitelji odnosno njihovi prednici imali saznanja o stvarnom vlasniku utužene nekretnine odnosno utuženih nekretnina. Podaci iz crkvenih knjiga u kojima se vršila evidencija ubranih prihoda da evidentira svaku katastarsku česticu koju je pojedina težačka obitelj obrađivala, utužene nekretnine da nisu evidentirane niti u jednom listu crkvene knjige što da upućuje na činjenicu da istu nisu obrađivali tužitelji odnosno njihovi prednici. Nekretnine koje su prednici tužitelja obrađivali da su kasnijim presudama temeljem citiranog zakona prešle u vlasništvo težaka odnosno prednika tužitelja, konačno samih tužitelja.

U postupku je izveden dokaz očevidom na licu mjesta – vještačenjem po sudskom vještaku geometru dipl. ing. T. Č. koji u svom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2010. godine identificira predmetne nekretnine. Radi se o realnim dijelovima predmetnih nekretnina i to baš:

- realni dio koji se nalazi na predjelu G. sjeverno od makadama i označen crvenom linijom i slovima A,B,C,D,A koji je jasno omeđen suhozidom sa svih strana i predstavlja neobrađeno zemljište sa stablima masline i bora, ima površinu od 2977 m2 i nalazi se na dijelu čest. zem. 458/3,

- realni dio koji se nalazi na predjelu O. istočno od ispusta kanalizacijskog sustava E. zaljev" i koji je presječen

makadamom – označen crvenom linijom i slovima E,F,G,H,E te I,J,K,L,I, koji je sjeverno od makadama jasno omeđen suhozidom sa svih strana osim prema makadamu i koji predstavlja neobrađeno zemljište sa makijom i ima površinu od 1165 m2, a dio južno od makadama čije međe na terenu nisu vidljive i na kojem se nalazi kameni otpad od gradilišta i ima površinu od 1319 m2, sve kao dio čest. zem. 458/3 koja ima ukupnu površinu od 1093905 m2,

- realni dio koji se nalazi sjeverno od ispusta kanalizacijskog sustava E. K.Z.*-" označen crvenom linijom i slovima M,N,O,P,M i jasno

omeđen suhozidom sa svih strana, koji predstavlja neobrađeno zemljište sa vidljivim stablima bora i makijom površine od 4550 m2 i nalazi se na dijelu čest. zem. 458/3,

- realni dio koji se nalazi na predjelu R., označen crvenom linijom i slovima R,S,T,U,V,R, jasno omeđen suhozidom sa svih strana koji predstavlja maslinik od cca 60 maslina zasađenih uz međe, površine od 6888 m2 i nalazi se na dijelu čest. zem. 1009/6.

Tužitelj nakon provedenog dokaza vještačenjem, prije zaključenja glavne rasprave obavještava sud da je nekretnina označena kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. cijepana na način da su od iste nastale čest. zem. 458/3, 458/163 i 458/164, sve k. o. Ž.. Radi navedenog je bilo potrebno provesti dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku geometru dipl. ing. T. Č. vezano za identifikaciju i smještaj predmetnih realnih dijelova vezano za cijepanje ranije čestice i stvaranje novoformiranih.

U dopuni svog nalaza i mišljenja od 28. lipnja 2018. godine sudski vještak T. Č. navodi da je od izrade njegovog pisanog vještva do izrade dopunskog vještva čest. zem. 458/3 cijepana na čest. zem. 458/3, 458/163 i 458/164, tako da se neki od realnih dijelova više ne nalaze na čest. zem. 458/3 nego na čest. zem. 458/164 koja se u zemljišniku u zk. ulošku broj 1 vodi kao neplodno zemljište površine 269915 m2, a u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 346 kao pašnjak u istoj kulturi. U skladu sa ovim cijepanjem čest. zem. 458/3 tužitelji uređuju svoj tužbeni zahtjev, a ovu dopunu vještva sudskog vještaka Č. sud također prihvaća kao logičnu i uvjerljivu, dakle, tri predmetna realna dijela su sada sastavni dio čest. zem. 458/164 k. o. Ž..

Tužitelji sukladno vještvu sudskog vještaka svojim podneskom od 25. srpnja 2018. godine uređuju tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci presude.

Tuženik navodi da prednici tužitelja nisu mogli 1931. godine ostvariti pravo vlasništva predmetnih nekretnina niti su to mogli ostvariti po agrarnim prijavama iz 1939. godine, a niti su mogli ostvariti pravo vlasništva temeljem dosjelosti budući da su svoj posjed ostvarili na nezakonit način – uzurpacijom, a taj posjed da je bio samo katastarski odnosno fiktivan jer predmetne nekretnine nisu niti obrađivane. Podnoseći agrarne prijave 1939. godine prednici tužitelja, a i svi ostali, da su znali kako su predmetne nekretnine u vlasništvu prednika tužene što ih čini nepoštenim posjednicima. Dakle, da tužitelji nisu ostvarili pravo vlasništva niti temeljem agrarnih propisa niti temeljem dosjelosti, a niti darovanja.

Tuženik se usprotivio i konačno uređenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom.

Tijekom postupka preminuli su tužitelji F. M. i I. M.,

pozvan je I. M. pok. F. da kao nasljednik istog preuzme postupak iza njegove smrti, to rješenje je pravomoćno i nastavljen je postupak tako da je sada I. M. pok. F. tužitelj ad. 1. Rješenjem ovog suda pozvane su i B. B., S. S. i Z. Š. da kao nasljednice tužiteljice ad. 2

I. M. preuzmu postupak iza njene smrti, to rješenje je pravomoćno i sada su iste tužiteljice ad. 2, ad, 3 i ad. 4, postupak je nastavljen.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Trogiru broj O-180/84 i O-202/84; povijesnih zk. izvadaka i zk. izvadaka za predmetne nekretnine; posjedovnih listova i potpunih posjedovnih listova za predmetne nekretnine, cjelokupne dokumentacije vezano za agrarne odnose; saslušanjem tužitelja ad. 1 u svojstvu parnične stranke; saslušanjem svjedoka M. M. pok. B., M. K. pok. A. i V. M. pok. B.;

vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju dipl. ing. T. Č. sa dopunom tog nalaza i mišljenja.

Tijekom postupka tužitelji su naveli da su njihovi prednici postali vlasnici predmetnih realnih dijelova nekretnina u k.o. Ž., razrješenjem agrarnog odnosa, te dosjelošću.

Tužitelj ad.1 I. M. u svom iskazu navodi da se radi o četiri realna dijela dvije parcele i je točno od strane mjernika vještaka identificirano o kojim se dijelovima radi. Njegov djed I. da je 1935. godine ili 1936. godine, nakon I. svjetskog rata, kako je u ratu ostao invalidom, od crkve dobio na korištenje predmetne nekretnine, odnosno stupio u agrarni odnos. Crkvi da je davao odnosno morao davati 1/3 prinosa, a čim je od crkve dobio nekretnine na korištenje da je počeo sa krčenjem nekretnina na način da je trebao doći do zemlje i ukloniti kamen, od tog kamena da je radio suhozide koji su precizno i jasno napravljeni, kasnije da su njegovi potomci samo sređivali suhozide odnosno popravljali ih, a izvorne suhozide da je napravio sam djed I.. Navodi da je on, kako je što raskrčio, tako sadio masline, a čitavo vrijeme da se na nekretninama sadio tzv. buhač, blizu da je bila stanica za otkup tog buhača, tužitelj koji je rođen 1957. godine, da je imao nekih 3 ili 4 godine kada je sa ocem došao na nekretnine i vidio taj buhač, kasnije da se postepeno prestalo sa buhačem. Što se tiče maslina, čitavo vrijeme da se one prve, od strane djeda posađene masline, održavaju i stalno daju prinos, sve do današnjeg dana, tako da uredno beru i sređuju stabla. Realni dio u spisu list 79 vještva da je zemlja zv. G. i da je tu njegov djed posadio 7 maslina, sve sa svojim bratom N.. List 80 da predočava zemlju zv. P. gdje su posadili 3 stabla maslina,

list 81 da predstavlja zemlju zv. Ležaj gdje je bio samo buhač i da nije bilo maslina, a ovaj list br. 82 da predstavlja zemlju zv. Ravno na kojoj je djed sa bratom N. posadio 60 stabala maslina. Navodi da su oko svih nekretnina bili suhozidi, samo što se tiče nekretnine P. – list 80, tu da je prošao makadamski put i presjekao nekretninu, pa je razbijen i suhozid, isti da je nakon toga uklonjen od strane investitora tog projekta, da je ostao suhozid sa sjeverne strane nekretnine, to da je uostalom sve utvrđeno i očevidom na licu mjesta. Navodi da je negdje 1947. godine došlo do razrješenja ovih agrarnih odnosa i tada da se prestalo sa davanjem crkvi, uglavnom, prednici da su držali sebe vlasnicima nekretnine i kao takvi pristupali na te nekretnine. Navodi da su na ovom području bila 3 požara, a što se tiče zemalja G. i P., posljednji požar da je bio 2008. godine, stabla maslina da su na tim zemljama izgorena i više ih nema. Navodi da je pravna sudbina svih međašnika predmetnih realnih dijelova ista, da se radi o kompleksu zemljišta koji je svima od strane crkve dan na obrađivanje i da se u svim slučajevima radi o istoj situaciji. Čitavo vrijeme da se na nekretnine uredno pristupa, drži ih se svojima i da to nikada nitko nije osporavao. Navodi da im nikada nitko nije osporavao da bi ovo bilo njihovo, oni kao nasljednici F. i N. da nisu sačinili nikakav pisani diobeni ugovor u pogledu podjele predmetnih nekretnina, između njih da se znalo što je čije, polovina F., a polovina N., pa tako sada, dakle, među nasljednicima da ništa nije sporno. Ovih 60 maslina na zemlji zv. R. da su posađene još 1935. odnosno 1936. godine, sada da je stanje na terenu potpuno isto kako je prikazano na orto foto snimkama sudskog vještaka Č. vezano za očevid. Tužitelj navodi i to da je njegova pokojna baka imala kravu i četiri ovce, da ih je vodila na ispašu i to stalno na ova tri realna dijela čest. zem. 458/3, dok 1968. godine kada je baka slomila kuk, pa da se više nije time mogla baviti radi zdravlja.

Svjedok M. M. pok. B., nesrodan sa tužiteljima i star 76 godina,

iskazuje da poznaje tužitelje, kao i njihove pretke, da je poznavao pok. F. M., I. M. i N. M., a isto tako njihovog zajedničkog pretka

I. M.. Navodi da zna što je predmet spora, da je on međašnik sa dvije njihove nekretnine i to zemljom zv. R. i zemljom zv. L.. Pok. I., prednik tužitelja da je ove nekretnine dobio na korištenje od crkve, na obradu, da je davao dio prihoda odnosno 1/3, kako je to bio i slučaj sa ostalim parcelama na ovom području i da misli da se s tim prestalo kada su razriješeni ti odnosi prije II. svj. rata, a M. da su i nadalje nastavili koristiti predmetne nekretnine, sve do danas. Navodi da je od davnina na ovoj zemlji zv. Z. bio vinograd i masline, isto tako na zemljama da su M. pasli stoku, sjekli drva, navodi da sam na istima u korištenju viđao i sada pok. F. i N. M., a sada njihove nasljednike, da oni tamo znaju doći i sjeći drva, a od davnina da su zemljišta bila ograđena suhozidima, od kada zna za sebe.

Svjedok M. K. pok. A., star 72 godine, nesrodan sa tužiteljima,

iskazuje da poznaje sve tužitelje, da su sumještani, da je poznavao i njihove prednike i što se tiče četiri parcele, navodi da zna za sve četiri, da točno zna gdje su, a za zemlju L. da je međašnik sa tužiteljima. Predmetne zemlje da su obrađivali odnosno koristili prednik tužitelja I. M. i njegov brat N. M., N. da

je bio dosta mlađi od I., I. nadimak da je bio B. i da je preminuo negdje 80-ih godina prošlog stoljeća. Kako su oni dobili na korištenje ove zemlje, da ne zna točno, da je to bilo crkveno zemljište i da je u pitanju bila agrarna reforma, detalje da ne zna. Dakle, što se tiče zemlje zv. G., na zemlji da su I. i N. imali masline, lozu i smokve, ta zemlja da se zaista značajno radila i obrađivala, da je bila u cijelosti ograđena suhozidima, položena nekako dužinom u pravcu sjever – jug, to da su bile tzv. vlake i od kada zna za sebe na zemljama, i to sve četiri parcele, da su bili suhozidi, a da pretpostavlja da su ih napravili oni koji su ih obrađivali. Na ovoj zemlji da je bilo dva ili tri požara, posljednji da je bio 2007. godine i da on od tada tamo nisam prošao, tako da ne zna što je sada sa tim zemljištem. Zemlja zv. P., zvana i Z., da je također bila u njihovom posjedu, na istoj da je bilo samo par stabala maslina i zemlja da je položena uz more. Još od davnina da je tamo viđao sada pok. I. M. i njegovu ženu A., da su tamo vodili nekoliko ovaca na ispašu, da su bile ograde odnosno suhozidi, da su sadili buhač, odnosno buvač, i, kada bi se taj buhač pobrao da se onda mogla voditi stoka na ispašu, tih grla stoke da nije bilo mnogo, po 5-6 ovaca i tome slično, pa da su tako imali i M., oni da su imali i kravu, I. i N. da su imali po jednu kravu koju

su također vodili na ispašu. Preko ove zemlje da je prošao put, navodi da nije od tada bio tamo. Što se tiče zemlje zv. L., on da je međašnik predmetnog zemljišta sa zapadne strane, zemlja da je ograđena, strmo položena, na istoj da su M. sadili buhač, vodili stoku na ispašu i sjekli šumu. Zemlja zv. R. da je pored seoske gustirne odnosno cisterne na putu za A., na istoj da su M. imali masline, vinograd i smokve, također da je sve bilo ograđeno suhozidom. Sa buhačom da su prestali onda kada su i inače ljudi prestali saditi i prodavati buhač, u T. da su bile dvije otkupne stanice koje su sa otkupom prestale 80-ih godina prošlog stoljeća, i to da bi nekako bilo razdoblje kada se lagano prestalo sa buhačem. Navodi da je nasljednike M. vidio na ovoj zemlji L. i tamo da ih viđa, a što se tiče ove tri preostale zemlje, tamo da nije bio neko vrijeme. Na ovom zemljištu zv. R. i sada da su stabla maslina, kojih ima zaista puno, M. i dalje, dan danas, da obrađuju te masline odnosno beru i uređuju ih, tamo da je nedavno osobno i bio. Navodi da je on također osobno tužio crkvu za svoju parcelu, da zna da je njegov otac davao crkvi trećinu prihoda, pa tako očito i ovi M., a da se to davalo do 1947. godine kada su razriješeni agrarni odnosi.

Iz iskaza svjedoka V. M., rođaka tužitelja, starog 83 godine, proizlazi da su mu dobro poznate četiri parcele koje su predmet spora, da su po njemu te parcele vlasnosti M. i nikada da im to nitko nije osporavao. Naime, da su bila tri brata: M. I., N. i svjedokov otac B.. Svi da su oni agrarom, da je to bilo 1929. godine, dobili zemlje, njegov otac druge nekretnine, tri parcele, radi čega da vodi spor sa crkvom, a I. i N. da su dobili ove. Oni da se nisu podijelili, nego da su zajedno radili i obrađivali. Ivanov sin da je pok. F., a F. sin

I. M.. Nakon što su mu predočene skice lica mjesta vezano za četiri parcele, navodi da se radi baš o tim zemljama, koji su po njemu vlasnosti tužitelja, prva zv. G., posljednji put da je bio tamo prije nego što je prošao put, zemlja da je od prije bila pod vinogradom, maslinama i smokvama, kasnije samo pod maslinama, da je ograđena suhozidom. Navodi da je ova druga zemlja P. njemu slabije poznata, da je rijetko tamo prolazio, da je ista presječena putem, ranije da nije bila ograđena suhozidom, da ne zna što je prije tamo bilo. Treća parcela - zemlja zv. L. da je bila pod buhačem, ograđena suhozidom, a četvrta parcela da se zove R., također da je bila ograđena suhozidom i pod vinogradom i maslinama. Navodi da su se ova tri brata podijelila između sebe 1939. godine prije II. svjetskog rata, tako da su one četiri parcele pripale zajedno I. i N., a njegov pok. otac B. da je dobio posebne parcele koje nemaju veze sa ovima. Na predmetnim parcelama da se prestalo sa uzgojem vinove loze za vrijeme tog rata, da su nastavili sa maslinama i sa buhačem, tu nekako u to vrijeme da se lagano počelo prestajati i sa buhačem. Čitavo vrijeme, pa do danas, da su oni nastavili sa maslinama, iste da su njegovali i brali prinos. Navodi da ne zna koliko je stabala maslina bilo na G. i na R., u tom pravcu da zaista ne može biti precizan. Svjedok navodi da su pok. I. i pok. N. živjeli sa obiteljima u istoj kući, u istom domaćinstvu, N. da je ostao živjeti sa majkom u toj staroj kući, a I. da je sebi napravio novu kuću. Tu novu kuću da su gradili sva trojica braće, samo da je ista kasnije pripala I., a to da je bilo nakon II. svjetskog rata po sredini postojanja J., odnosno nova kuća da je napravljena iza tog rata. Navodi da su svi, pa i prednici tužitelja davali crkvi trećinu prihoda sa zemalja, te neki porez u novcu, da mu se čini da je prinos davan možda čak i nakon II. svj. rata neko vrijeme. Svjedok navodi da ne zna kolika bi bila površina četiri predmetne parcele, da to ne zna.

Sud je, kod donošenja ranije prvostupanjske presude poklonio u cijelosti vjeru iskazima saslušanog tužitelja ad.1 kao logičnom i uvjerljivom, čiji je iskaz potkrijepljen iskazima svjedoka u bitnom.

Dana 18.siječnja 2019.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i ovom odlukom, protiv te presude tuženik je podnio žalbu, dana 19.rujna 2019.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-318/19 kojim je prihvaćena žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U daljnjem tijeku postupka, sud je pored već izvedenih dokaza, izveo i dokaz pregledom predmeta ovog suda P-5872/19, saslušanjem tužiteljice ad.1, dopunskim saslušanjem tužitelja ad.1, saslušanjem svjedoka M. K. i R. P..

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Tužitelji se pozivaju na povijesni zk izvadak, list A II dio, Dn-565/39 i navedenu zabilješku agrarne prijave prednika tužitelja ad.1, njegovog djeda I. M.

pok.M., Agr-184/49, da je upravo temeljem navedene zabilježbe i donesena agrarna odluka Reg A-476/47 na ime istog obrađivača, u odnosu na čest.zem.458/10 i 1009/6 k.o. Ž.. U odnosu na tu agrarnu odluku, u kojoj je navedena čest.zem.458/10 k.o. Ž., tužitelji ističu da se radi o pogrešci u odnosu na ovu česticu, da nikada nisu bili u posjedu te čestici niti vlasnici te nekretnine, a tome da ide u prilog i okolnost da je navedena nekretnina od osnutka zemljišnih knjiga u vlasništvu obitelji M. (M.-J.), te da nikada nije bila uknjižena na tuženika, a da su tužitelji zaista vlasnici dijela čest.zem.458/3 k.o. Ž., od koje je nastala čest.zem.458/164 k.o. Ž. i to onog dijela koji je utvrđen u vještvu vještaka Č.. U povijesnom zk izvatku, list A II dio, da je pod brojem Dn-354/39 navedena zabilježba agrarne prijave prednika tužiteljica ad.2 do ad.4, Agr-28/49, temeljem te zabilježbe da je donesena agrarna odluka Reg A-478/47 na ime tog obrađivača u odnosu na čest.zem.458/3 i 410/28 k.o. Ž.. U odnosu na tu agrarnu odluku tužitelji ističu da je otac tužiteljica ad.2 do ad.4 N. M. pok.M. u trenutku podnošenja agrarnih prijava bio maloljetan, te prijave da su bile podnesene u ime njegove braće B. i I. koji su bili stariji. Sve ove navode tužitelja sud prihvaća kao logične i uvjerljive, dakle, citirane prijave zabilježene u zemljišnoj knjizi. Agrarna prijava iz 1939.godine zaista se odnosi i na nekretnine označene kao čest.zem.458/3 i čest.zem. 1009/6 k.o. Ž., a sud prihvaća stav tužitelja da postojanje prijave o razrješenju agrarnog odnosa i bez obzira što ne postoji i agrarna odluka u odnosu na baš tu nekretninu, ukazuje na postojanje samog agrarnog odnosa.

Sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice ad.2 B. B., ista je navela da je prednik svih tužitelja pok. M., i M. da je predmetne idealne dijelove nekretnina dobio odnosno stekao, to je on držao i koristio kao svoje. Pok. M. da je imao tri sina, I. koji je prednik tužitelja ad. 1 te N., čiji su nasljednici ostali tužitelji, kao i sina B.. Sin B. da je otišao, kako se kaže – na ženinstvo, te kako je tamo imao nekretnine, to da je naveo da on ove predmetne nekretnine ne traži i da iste budu podijeljene između I. i N., kako to oni žele. Navodi da je postojalo pitanje hoće li se ovo podijeliti na način da svakome pripadne njegova čitava nekretnina ili sva po pola, da je dogovoreno da to ostane u suvlasništvo za po pola, svakom od njih dvojice. Nakon što su joj predočene skice lica mjesta (list 79-82 spisa), navodi da su to točno te nekretnine, G., R., L. i P., da

su na tim nekretninama čitavo vrijeme bile masline ili loza, da se sadio buhač i prodavao, ova prva nekretnina da je bila pod lozom i pod buhačem, druga po redu, preko koje je prešla cesta i kada se kopao tunel je nabačen šljunak odnosno kamen, to da je nekretnina pored mora i ovaj gornji dio zemlje da se koristio, što se tiče maslina, na tom gornjem dijelu da je bilo 5 ili 6 maslina, treća zemlja da je bila pod buhačem i lozom i 60 starih maslina, a ista situacija da je bila i sa ovom četvrtom zemljom po pitanju maslina i buhača. Navodi da je njen pok. otac preminuo 1984. godine, sve do svoje smrti da je išao na ove zemlje i brao plodove, redio masline, navodi da se buhač prodavao sve dok je radila otkupna stanica P., prije da je bila otkupna stanica M., da se ona udala 1969. godine i po udaji otišla živjeti u T., ali da je stalno dolazila u Ž. i na ove zemlje, pa da je tako i nakon očeve smrti pomagala majci koja je imala kravu i ovce, da joj je znala oko toga pomagati. Navodi da su njeni preci ove nekretnine raskrčili, još M., a poslije njega njegovi nasljednici, tako da su oko svih zemalja bili suhozidi, da nikada nitko nije svojatao ove zemlje i navodio da iste nisu njihove, uglavnom, što se tiče zemlje pored mora, ove nekretnine na drugoj slici, navodim da su kod gradnje ceste odnosno kopanja tunela zatrpali dva suhozida prema moru i da se radi nabačenog materijala ti suhozidi ne vide, inače su bili kompletno postavljeni suhozidi. Na posebno pitanje svog punomoćnika da su njeni preci crkvi davali dio prihoda odnosno prinosa, ne sa ovih nekretnina, nego inače sa svojih ostalih nekretnina, da je bio dogovor da se crkvi da koliko se može u plodovima, i da se ona sjeća da se to nosilo u samostan, još je bila dijete kada je to rađeno. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, navodi da je djed bio pok. M. M., sinovi I., N. i B. M., N. M. da je njen

otac, B. M. je stric koji je otišao na ženinstvo, a I. M. da je prednik tužitelja ad. 1, djed tužitelja ad. 1. S. B. M. u diobi sa braćom u svoj dio da je dobio nešto malo nekretnina odnosno imovine koje su bile imovina njih trojice, ali da se nije dirao u ovaj dio koji je dobiven od crkve. Nakon očeve smrti da su Ivan, N. i B. M. izvršili diobu i to očevih nekretnina odnosno imanja a ove predmetne nekretnine koje su dobivene od crkve da nisu dijelili, da se B. M. u to nije dirao, a da su I. i N. bili suvlasnici, ta dioba da je bila nakon djedove smrti 1934. godine.

Sud je izveo i dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja ad.1 I. M., isti navodi da ostaje kod svog ranijeg iskaza, ali da ispravlja i pojašnjava svoj raniji navod, iskazuje da je jedne prigode kada je sa svojim ocem F. brao masline, čuo kako ga je jedan susjed pitao od kada su te njihove masline na rodu, a otac da je kazao da su na rodu od 1935. odnosno 1936. godine. Dakle, da se zna da treba nekoliko godina da masline dođu na rod, a prije tih maslina da je bila loza, tako da je za lozu potrebna deblja zemlja i kvalitetnija, pa kada se prestalo sa lozom odnosno kada su se iščupali ti čokoti, tada da su se posadile ove masline i da se krenulo na buhač, tako da je dugi niz godina prije ove 1935. godine bilo korištenje predmetnih nekretnina. Navodi da mu je poznato ono što je čuo po priči, s obzirom na njegovu starost odnosno dob, sa svim da ga je upoznao otac, sada pok. F. i pokazao mu međe nekretnina, upoznao ga sa kulturama koje su tu na zemljama i koje su bile prije te sa međašnicima predmetnih dijelova odnosno njihovih nekretnina.

Svjedok M. K., stara 82 godine, iskazala je da je rodica tužiteljica ad. 2, 3 i 4, njena majka da je njihovoj mami sestra, navodi da je njen suprug rođak tužitelja ad. 1 I. M., da je ona rođena u mjestu Ž., tu da je stanovala od

rođenja do 1946. godine kada je odselila u T., a i nakon toga da je stalno i tjedno konstantno dolazila u Ž.. Dobro da su joj poznate njihove obiteljske prilike, da su bila tri brata, I. M., N. M. i B. M., njihov otac da je bio M.,

navodi da zna da su oni naslijedili svog oca i da su se između sebe podijelili što kome pripada. Nakon što je upitana za 4 predmetne nekretnine odnosno zemljišta, navodi da osobno točno zna koje su to zemlje, s tim da je na prve tri zemlje o kojima će iskazivati posljednji put bila od prije 20-ak godina, a na posljednjoj koja se zove P. da je bila kada se gradio Eko sustav posljednjih 10 godina, po prilici. Prva zemlja zv. L. da je položena na potezu iz Ž. prema području – U. Z.,

navodi da je zemljište od pamtivijeka ograđeno suhozidom, nekada davno da je tu bilo nekoliko maslina i više vinograda nego maslina, vinograd da se obrađivao, masline da su se sređivale, sve do trenutka kada je na tom zemljištu posađen buhač, a buhač da se držao s njihove strane sve dok nije u T. prestala raditi otkupna stanica, 60-ih godina prošlog stoljeća. Masline i vinograd da je obrađivao F. otac, nakon njega F., koji je bio slabog zdravlja, i kada je F. prestao to obrađivati, nakon njega da nije nitko to obrađivao. Nakon što se buhač prestao otkupljivati na ovom zemljištu da nije bilo ničega u smislu obrade, zemljište da je neobrađeno. Zemlja zv. G. da je također ograđena suhozidom, položena kada se krene na vrh brda, prema dolje pa sa lijeve strane, isto da je bio vinograd, 5- 6 maslina i po pitanju obrađivanja i kasnije buhača da je potpuno ista situacija kao i sa prvim zemljištem. Zemlja zv. P. da je ovo zemljište koje je položeno do mora sve do na škrapu, a kod izgradnje Eko sustava da je istu presjekao put. Na tom dijelu gdje je presjekao put sa dvije strane da sada nema suhozida, a prije toga da je bila u potpunosti ograđena suhozidom, tu da su bile 3 masline, a kasnije buhač. Navodi da je zemlja zv. R. četvrta nekretnina i ista da je položena na putu prema A., ta zemlja da se obrađuje i danas, to radi I. M., da ima 60-ak

maslina, i novih i starih, a tu da je ranije bio vinograd koji je držao I. i isti da je obrađivao taj vinograd, da se tu nikada nije sadio buhač. Navodi da je i ta zemlja ograđena suhozidom. Upitana tko je gradio suhozide, navodi da su to očito radili preci tužitelja, još u starim vremenima, a tko poimenično da ne zna. Navodi da su po njenom mišljenju zemlju stekli nasljedstvom, odnosno da je to njihova zemlja od davnina i da je to ono što zna o načinu stjecanja. Čitavo vrijeme da ih je držala vlasnicima nekretnina, a upitana kakve veze crkva ima sa tim zemljama navodi da o tome ne zna ništa i da ne zna za neku moguću ulogu crkve vezano za isto. Navodi da im nikada nitko, tužiteljima i njihovim precima, nije svojatao to da bi bili vlasnici. Navodi da su ove četiri zemlje po njenom mišljenju pripale I. i N., odnosno očito sada njihovim potomcima, a u onoj diobi iza pok. M.. Na posebno pitanje pun. tuženika, kada su se braća dijelila u pogledu imovine, svjedokinja navodi da su se I., N. i B. dijelili nakon I.. svjetskog rata, njihov otac pok. M. da je umro prije II. svjetskog rata, N. da je bio u partizanima, da se oženio poslije II. svjetskog rata i tada da su se njih trojica podijelili. Navodi da je I. pok. M.

naslijedio isključivo F., a N. tri kćeri. Navodi da je pok. F. imao brata koji je preminuo ili 1959. ili 1960. godine, taj brat da nije bio oženjen i da nije imao potomaka. Navodi da je ona osobno na predmetne nekretnine odnosno do njih išla još kada je imala 8 godine, a i prije toga, da je vodila stoku na ispašu, a da njena obitelj pored nekretnine L. ima dvije nekretnine. Navodi da njena obitelj ima zemlju i pored nekretnina G., a da je njihova zemlja iznad P. i da je

milijun puta vidjela zemlju zv. P.. Navodi da je pored zemlje R. prolazila svaki put kada bi išla u A. jer se pored te zemlje i prolazi.

Svjedok R. P. iskazuje da je rodica tužitelja odnosno s njima u

srodstvu, njihovi prednici da su pok. I. M. i pok. N. M., a njih

dvojica da su imali još i brata B. M. i sestru I. koja je njena baka.

Njihov otac da je bio pok. M. i M. nasljednicu da su se iza njegove smrti dijelili, da ne zna kada su se dijelili, ali da je bila priča da su se podijelili. Navodi da su ova četiri predmetna zemljišta išla u dio I. M. i N. M., F. da

je sin pok. I. M., a I. da je sin pok. F.. Navodi da je ona rođena u

mjestu Ž., tu da je živjela sve do 1985. godine kada je odselila u M., ali

da je i nadalje stalno dolazila u Ž.. Dakle, da su joj poznate njihove obiteljske prilike i predmetna četiri zemljišta, s tim što posebna saznanja ima od onda od kada je počet projekt E. kaštelanski zaljev i kada je prošao put pa da su ljudi na tom području bili zainteresirani, jer veliki dio ljudi ima i svoja zemljišta tu. Prva zemlja da je čest. zem. 458/3 zemlja zv. G., sjeverno od ispusta odnosno K. zaljeva, sva četiri zemljišta, pa i ovo da su ograđeni suhozidima od pamtivijeka koja su očito zidali preci tužitelja. Ovdje da je bilo 6-7 maslina, loze, to da je radio I., nakon toga F., poslije F. nitko, kada je F. to prestao raditi da ne

zna. Zadnji put da je na ovom zemljištu bila 2010. godine, zemljište da je bilo obraslo. Po priči da zna da se na ovom zemljištu sadio buhač. Zemlja zv. P. da su do ispusta za K. zaljev, tu zemlju da je presjekao put i na tom dijelu, donjem,

da je ranije postojeći suhozid srušen, čak da je i otpadni materijal tu odložen, a od gradnje tunela. Po priči da zna da se na ovoj zemlji također sadio buhač, da ne zna za bilo što drugo. Zemlja zv. L. da je položena sa sjeverne strane te gleda prema M., također da je bila priča da je na zemlji sađen buhač, to da nije vidjela iako zna za sve četiri zemlje i osobno da je upoznata sa tim zemljama. Z. zv. R. da je iza sela na putu prema A., ta zemlja da se i danas radi, na zemljištu da ima 60-ak stabala maslina, o tome da vode brigu tužitelji i to da su njihove masline, a prošle godine da im je ona pomogla u berbi maslina baš na ovom zemljištu. Navodi da je osobno još kao dijete sa majkom odlazila po ovom području i da sam još od tada znala koje su to nekretnine, po priči da je čula da se radi o agraru, odnosno da su dobivene u agrarnoj reformi, da su to bila zemljišta crkve, da se crkvi davao dio za obrađivanje tih zemljišta, kako drugih zemljišta na ovom području, tako očito i ovih. Detalje u pogledu četiri predmetna zemljišta u ovom pravcu da ne zna, da znam samo da su mještani stalno tužitelje držali vlasnicima. Na posebno pitanje pun. tuženika svjedokinja navodi da su I., N., B. i I. M. imali još dvije sestre i to sestru M. i sestru T.. Navodi da sestre nisu sudjelovale u njihovoj diobi, nego samo braća, da ne zna kako su se između sebe dogovorili, samo da su se njih trojica podijelili i naslijedili imovinu, sestre ne. Nadalje, ove četiri zemlje da su dobili diobom I. i N., B. ne, B. da je dobio u dio neke druge nekretnine u mjestu Ž., a koje točno da ne zna. Na daljnje pitanje pun. tuženika svjedokinja navodi da je ona osobno sa dvije sestre te ovdje tužiteljem ad. 1 I. vodila parnicu pred ovim sudom u kojoj su pravomoćno uspjeli, a za zemlje položene na istom području, navodi da se također radilo o crkvi na strani tuženika, i da se radilo o zemljama koje je I. dobio s majčine strane. Navodi da je pred ovim sudom i u drugim predmetima davala iskaze kao svjedokinja, a u koliko predmeta točno da ne zna. Navodi da je u svim tim predmetima bila situacija ista, odnosno situacija sa agrarom.

U ovom postupku nije bilo mjesta izvođenju daljnjih dokaza, pored već izvedenih, činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno, koliko je to bilo moguće, za donošenje meritorne odluke.

Dakle, tužitelji su dokazali kako je djed tužitelja ad.1 I. M. pok. M.

bio obrađivač zemljišta tuženika i podnio agrarnu prijavu, koja je zabilježena u zemljišnim knjigama. U odnosu na njega kao obrađivača donesena je i agrarna odluka u odnosu na čest.zem. 1009/6 k.o. Ž., ali i u odnosu na čest.zem. 458/10 (logičan je navod tužitelja da se u pogledu ove druge čestice radilo o pogrešci, jer ista nikada nije ni bila upisana na tuženika, nego na obitelj M.). Isto tako, B. M. podnio je agrarnu prijavu, temeljem koje je donesena agrarna odluka, a logičan je i navod tužitelja da su prijave bile podnesene od strane braće N. M. pok.M. (koji je tada bio maloljetan), I. i B. M., koji su tada

bili punoljetni. P. I., B. i N. M. je upravo njihov otac M.

M. i iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je on bio obrađivač predmetnih realnih dijelova nekretnine i ostalih nekretnina u vlasnosti tuženika, a da su njega za ove čestice naslijedili i između sebe izvršili diobu za predmetne čestice upravo prednici tužitelja – I. M. i N. M.. B. M. sa ovim česticama nema ništa,

njemu iste u diobi nisu pripale, a što proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, čije iskaze sud drži logičnim, životnim i uvjerljivim. Ono što je najbitnije za ovaj postupak jest okolnost da je M. M., prednik svih tužitelja, bio obrađivač (kao što su i njegovi sinovi bili), u agrarnom odnosu, crkvenog zemljišta, pa i predmetnih nekretnina i da je ta okolnost općepoznata. Još od davnina je on stupio u posjed predmetnih nekretnina, a i drugih nekretnina tuženika na ovom području i sebe je držao obrađivačem, tuženik mu to nije ranije ni osporavao, a to su smatrali i drugi žitelji ovog područja. Prednik svih tužitelja M. M. preminuo je 12.travnja

1932.godine, prema dosudnici S. suda u T. A. 138/32 njegovi nasljednici su sinovi I., B. i N. M. (a u tom trenutku N. M. je bio

malodoban, kako to točno navode tužitelji tijekom postupka). Pregledom predmeta ovog suda P.5872/19 utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužiteljice M. M.

protiv istog tuženika u odnosu na realni dio čest.zem.458/3 k.o. Ž., ova presuda je potvrđena drugostupanjskom presudom, a prednik tužiteljice je upravo B. M. pok.M., jedan od trojice braće M., za kojeg ovaj sud drži utvrđenim da i nije sudjelovao u diobi sa braćom N. i I. onoga što je njihov otac

M. dobio od crkve na obrađivanje, pa tako ni predmetnih nekretnina. U tijeku postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. M. pok.B., sina jednog od trojice braće M., upravo on ne spori tužiteljima pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i iskazuje o diobi trojice braće iz 1939.godine po kojoj su predmetne parcele pripale zajedno I. i N., a njegovom ocu B. parcele koje sa ovim nema veze. Isti je iskazao da su svi, pa i prednici tužitelja, crkvi davali trećinu prihoda sa zemalja, te neki porez u novcu, da mu se čini da je prinos davan možda čak i nakon II.svj.rata, neko vrijeme. Ovaj iskaz je logičan i uvjerljiv i

Za navesti je da su temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. godine, pravno raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina, time da ne mogu imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove porodice nije veći od 6 članova (paragraf 6. Zakona). Po odredbi paragrafa 22. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. za likvidaciju svih u istome Zakonu navedenih odnosa u D., kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30. u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar tog Zakona, a zatim i o primjeni načela paragrafa 12. i nadalje o visini izračunate odštete za samo zemljište i eventualne poboljšice, s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35.).

Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja (NN 138/46 i 111/47) došlo je do ukidanja svih agrarnih odnosa feudalnog karaktera na navedenom području i danom stupanja na snagu tog Zakona zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima, sukladno čl. 2. istoga Zakona, smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Dakle, težački i njima slični odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D., konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja prema kojem je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.). U konkretnom slučaju tužitelji su dokazali, to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, da je njihov prednik ( i njegovi sinovi) bio obrađivač u smislu odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja,

odnosno u agrarnom odnosu prema vlasniku predmetnog zemljišta, što je osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva temeljem navedenog Zakona. Predmetne nekretnine su prednici tužitelja stekli ovom drugom agrarnom reformom, agrarni odnos u odnosu na predmetne nekretnine postojao je na dan 22.studenog 1946.godine i to proizlazi iz svih izvedenih dokaza. M. M. i nakon njega sinovi I. M. i N. M. bili su obrađivači predmetnih nekretnina,

napravljeni su suhozidi, posađene loza, masline, sadio se i prodavao buhač itd… Prednici tužitelja bili su obrađivači predmetnog zemljišta upravo u onom opsegu koji im daje za pravo razrješenje agrarnog odnosa i stjecanje prava vlasništva i na predmetu spora postojao je kvalificirani agrarni odnos prednika tužitelja, to proizlazi iz svih izvedenih dokaza.

Prednik tužitelja sa članovima svoje obitelji kroz zaista dugi vremenski period je obrađivao predmetno zemljište u vidu, najprije uzgoja vinove love, kasnije maslina, buhača koji se prodavao na otkupnim stanicama, sječe drva za ogrjev, ispaše stoke i sl., dakle, u punom opsegu kako se nekretnine na ovom području i inače eksploatiraju, odnosno kako su se obrađivale i eksploatirale, u to vrijeme. Obitelj tužitelja (prednici tužitelja) jest i evidentirana kao posjednik nekretnina prilikom prve revizije katastarske općine, prednici tužitelja bili su obrađivači koji su i za druge nekretnine podnijeli agrarne prijave, a što se tiče predmetnih nekretnina, sud drži utvrđenim, temeljem svih izvedenih dokaza, da su te čestice dugi niz godina u posjedu prednika tužitelja i tužitelja, prednik svih tužitelja M. M. koji je preminuo 1932.godine već je bio u posjedu predmeta spora, to je obrađivao, nakon toga su diobom između trojice braće predmetne nekretnine pripale I. M.

(predniku tužitelja ad.1) i N. M. (predniku ostalih tužitelja), dok trećem bratu

B. nije u vlasništvo odnosno diobom pripalo ništa od nekretnina koje je prednik M. dobio na korištenje od crkve. Dakle, na dva jednaka dijela su suvlasnici predmetnih realnih dijelova ovih čestica upravo prednici tužitelja ad.1 i ostalih tužitelja. Upravo je obrađivač i izradio suhozide oko predmetnih realnih dijelova, a suhozidi su, što je općepoznato, građeni radi obrađivanja zemljišta, dolaženja do plodnog dijela uklanjanjem kamena i slaganjem u suhozide, suhozidi su služili i da tuđa stoka ne bi ulazila u ograđeni dio ili da stoka koju su posjednici doveli tu na ispašu ne bi izlazila iz ograđenog dijela, po potrebi. Dakle, to su napravili prednici tužitelja, a ne tuženik, sam tuženik apsolutno nikad nije obrađivao ni koristio predmetno zemljište, za njega su ga obrađivali drugi, kao veleposjednika, u ovom slučaju prednici tužitelja, a općepoznato je da je to vrlo često bilo za dio prinosa sa zemljišta, što je u velikoj većini slučajeva bila obveza obrađivača. Stvarno nema nikakve logike niti je životno da bi netko u ono staro doba prisvojio sam crkveno zemljište i da bi poduzeo tako mukotrpan, nevjerojatno težak posao izgradnje suhozida oko predmetnih realnih dijelova nekretnina. To je napravio prednik tužitelja i samo prednik tužitelja, niti tuženik, niti bilo tko treći, a iz iskaza svih svjedoka kojima sud poklanja vjeru, kao i iskaza tužitelja ad.1 i ad.2 koji su također logični i uvjerljivi, proizlazi da je prednik tužitelja oko predmetnih realnih dijelova izgradio suhozide, sadio vinovu lozu, masline, kasnije buhač dok se mogao prodavati, te za ispašu stoke i sječu drva. Naravno da je kroz vrijeme potreba za obrađivanjem zemlje opadala, kako je išao razvoj društva, ali sud drži utvrđenim u ovom postupku da je prednik tužitelja na obrađivanje od tuženika dobio, a ne uzurpirao, predmetne realne dijelove čestica, da je stupio u posjed toga, izgradio suhozide i zasadio kulture vinove loze i maslina, to je utvrđeno i očevidom na licu mjesta, a o tome iskazuju i saslušani svjedoci. Vještvo sudskog vještaka T. Č. je logično, stručno i uvjerljivo,

sudski vještak je identificirao predmet spora, realni dijelove predmetnih nekretnina, utvrđeno je od čega se sastoje, povijest promjena na istima, sukladno vještvu su tužitelji i konačno uredili svoje zahtjeve, nisu tužbu preinačili nego su zahtjeve uredili u skladu sa nalazom i mišljenjem ovog vještaka geometra. Kako je M. M.

preminuo 1932.godine, onda je jasno koliko je vremena prošlo od krčenja zemlje i gradnje suhozida, a do ove tužbe, niti tuženik, niti bilo tko drugi nije naveo niti M. i njegovim sinovima, članovima čitave obitelji, status obrađivača i pravo da to obrađuje. Suhozidi su svima vidljivi, jasno omeđuju realne dijelove i zaista nije logično da na strani tuženika desetljećima ne bi bilo nikakve reakcije, da se radilo o zaposjedanju na strani obitelji M..

Dakle, tužitelji su dokazali da je njihov prednik bio u agrarnom odnosu koji je razriješen, prednik tužitelja realno je bio težak i obrađivač predmetnih realnih dijelova ( i drugih zemljišta tuženika), upravo je M. M. predmetne realne dijelove dobio na obrađivanje od crkve, iskrčio zemlju, izvadio kamen, napravio suhozide oko svih realnih dijelova i zasadio lozu, masline, obrađivao to zemljište, što su nakon njega nastavili njegovi slijednici. Tužitelji su dokazali jasno slijed nasljeđivanja od I. M. i N. M. do sadašnjih tužitelja, prilaganjem dokumentacije u vidu rješenja o nasljeđivanju, to su iscrpno i obrazložili. Prednici tužitelja su oko određenih realnih dijelova izgradili suhozide, jasno je o kolikom se trudu radilo, a zaista nema logike da bi se toliki trud poduzimao, da se nije radilo o obrađivanju i ekonomskom iskorištavanju površina. Upravo ti realni dijelovi danas predstavljaju zahtjev tužitelja, a drugi predmeti pred ovim sudom protiv istog tuženika nisu relevantni jer se ne radi o istoj čestici niti o istim tužiteljima. Sve navedeno potvrđuju i upisi katastarskom operatu za predmetne čestice, dakle, posjed tužitelja, njihovih prednika, iscrpni iskazi svih svjedoka koji su saslušani u ovom postupku i iskazi tužitelja ad.1 i ad.2, svim ovim iskazima sud poklanja vjeru jer su logični i uvjerljivi te u skladu sa ostalim izvedenim dokazima. Za navesti je da se stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti ovdje ne primjenjuje, s obzirom na utvrđenje postojanja i razrješenja agrarnih odnosa, što je osnov stjecanja prava vlasništva na strani tužitelja. Jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću je pošten odnosno savjestan posjed. Pretpostavka o poštenju posjeda ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Prednici tužitelja su u pogledu predmeta spora bili u težačkom odnosu, agrarnom odnosu, znali su da se radi o crkvenom zemljištu koje je predniku dano na korištenje, pa se ova dva osnova isključuju uzajamno, dakle, u ovom slučaju ne može biti ispunjena osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću, bez obzira na dugogodišnje trajanje posjeda.

Iz iskaza svjedoka i tužitelja, koji su iscrpni, logični, životni i uvjerljivi, proizlazi točnim sve ono što su tužitelji tijekom postupka tvrdili, pa i tužitelj ad.1 u svom iskazu naveo, dakle, zahtjev je osnovan, svi, apsolutno svi, izvedeni dokazi, ukazuju na osnovanost zahtjeva tužitelja, da su isti razrješenjem agrarnih odnosa postali vlasnici predmetnih realnih dijelova nekretnine, odnosno predmeta spora. Pregledom predmeta ovog suda P.5872/19 utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužiteljice M. M. protiv istog tuženika u odnosu na realni dio čest.zem.458/3 k.o. Ž., ova presuda je potvrđena drugostupanjskom presudom, a prednik tužiteljice je upravo B. M. pok.M., jedan od trojice braće M., za kojeg ovaj sud drži utvrđenim da i nije sudjelovao u diobi sa braćom N. i I. onoga što je njihov otac M. dobio od crkve na obrađivanje, pa tako ni predmetnih nekretnina. U tijeku postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. M.

pok.B., sina jednog od trojice braće M., upravo on ne spori tužiteljima pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i iskazuje o diobi trojice braće iz 1939.godine po kojoj su predmetne parcele pripale zajedno I. i N., a njegovom ocu B. parcele koje sa ovim nema veze. Isti je iskazao da su svi, pa i prednici tužitelja, crkvi davali trećinu prihoda sa zemalja, te neki porez u novcu, da mu se čini da je prinos davan možda čak i nakon II.svj.rata, neko vrijeme.

Radi navedenog je valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja kao osnovan, u cijelosti. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn; zastupanja na 14 ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn; sastava dva obrazložena podneska u iznosu od po 2.500,00 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 1.360,00 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu do 1.360,00 kn; trošak vještačenja (1.386,76 kn, 467,04 kn i 1.000,00 kn); što ukupno zbrojeno daje iznos od 48.073,76 kn, koliko je tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljima. Preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, pa tako ni trošak povećanja nagrade na ime zastupanja više osoba, jer za ovo povećanje nije bilo potrebe, niti posebnog troška za punomoćnika. Preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 29. lipnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika