Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-294/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. N., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1005/2016-11 od 2. rujna 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti zamjenice branitelja optuženika L. H., odvjetnice iz B., a u odsutnosti Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru i optuženog D. N., 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. N. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi D. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. i 2. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 8.315,00 kuna koji se odnose na troškove provedenog očevida, provedenog prometno-tehničkog vještačenja po vještaku S. S. i sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku M. D., za pristup na raspravu i davanje usmenog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka N. K. te paušalnog iznosa, dok će se o ostalim troškovima vještaka N. K. na ime izrade pisanog nalaza i mišljenja te troška pristupa na raspravu odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u odvjetničkom društvu L.-V. & partneri iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana koja je dostavljena braniteljima optuženika.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Sukladno čl. 475. st. 4. ZKP-a sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika i Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, a u nazočnosti zamjenice branitelja optuženika L. H., odvjetnice iz B..

6. Na sjednici vijeća prisutna zamjenica branitelja optuženika u cijelosti je ostala kod navoda podnesene žalbe na prvostupanjsku presudu, s prijedlogom da se presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

7. Žalba nije osnovana.

8. Neosnovani su žalbeni navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosni da su ti razlozi nejasni i proturječni, jer nedostaje „kritička analiza dokaza i valjano i potpuno obrazloženje“ i da bi time bio ostvaren žalbeni razlog iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

8.1. Razloge presude o odlučnim činjenicama utvrđenim izrekom presude, ovaj drugostupanjski sud nalazi jasnim u pogledu nepropisnosti optuženikove vožnje, njene uzročnosti s posljedicom i oblika krivnje kojim je djelo počinio. Jednako tako se odnosi i na utvrđene radnje oštećenika, način njegova kretanja i cjelokupnu dinamiku prometne nesreće, utemeljenu prvenstveno na nalazima i mišljenjima prometno- tehničkih vještaka koji su uskladili svoja mišljenja i zaključke, time da nikakva proturječnost u odlučnim činjenicama ne postoji između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju ovih dokaza i samih dokaza. Da bi se radilo o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka mora se raditi o potpunoj nejasnoći ili znatnoj proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama, što drugostupanjski sud nije utvrdio, niti na to upućuju razlozi obrazloženja žalbe, pa stoga žalbeni osnov iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a nije ostvaren.

9. Niti argumentaciju žalbe kojom se upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud ne ocjenjuje osnovanom.

10. Optuženik je, prije svega, proglašen krivim zbog kršenja odredbe čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje u tekstu: ZoSPNC), koja nalaže vozaču koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaza da je dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

10.1. Po shvaćanju i tumačenju ovog drugostupanjskog suda ista odredba znači da se vozač mora sa sigurnošću uvjeriti da svojim izlaskom na cestu s prednošću prolaska neće ugroziti sigurnost sudionika u prometu koji se kreću tom cestom, makar se i nepropisno kretali, pod uvjetom da je mogao uočiti nailazak tog vozila.

10.2. Primjenjujući ovo tumačenje na konkretan slučaj, drugostupanjski sud otklanja kao neprihvatljive žalbene navode da je jedino nepropisna vožnja oštećenika motociklom neprilagođenom i nedopuštenom brzinom od 90 km/h, znatno višom od propisane na tom dijelu kolnika, bez položenog vozačkog ispita s upaljenim dugim svjetlom i bez zaštitne kacige, uzrok nastaloj prometnoj nesreći u kojoj je smrtno stradao oštećenik, pri čemu se ističe da je postojala mogućnost da oštećenik izbjegne nesreću da se vozio propisanom brzinom od 50 km/h, odnosno da je u trenutku ulaska vozila optuženika u raskrižje reagirao skretanjem na lijevu stranu kolnika ili poduzeo radnju kočenja.

10.3. Nesporno je da se oštećenik kretao nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, kao i da je izostala pravodobna reakcija oštećenika radi izbjegavanja nesreće, ali ta nepropisnost i sama reakcija oštećenika na nastalu opasnost, ne može isključiti kaznenu odgovornost optuženika za nepropisno ulaženje u raskrižje, već se može raditi jedino o okolnosti od značaja za kažnjavanje, jer načelo povjerenja, što znači da bi se optuženik pouzdao u činjenicu da oštećenik vozi dopuštenom brzinom, poštujući sve prometne propise, vrijedi samo za sudionika u prometu koji postupa propisno i na njega se ne može u konkretnom slučaju pozivati optuženik, koji je mogao uočiti nailazak oštećenika na motociklu na cesti s prednošću prolaska na udaljenosti od oko 80 metara kada je započeo radnju uključivanja na tu cestu te ga je bio dužan propustiti. Osim toga, optuženik u svom iskazu navodi da uopće nije vidio nailazak oštećenika na motociklu, a kojeg je, s obzirom na konfiguraciju kolnika i nalaz i mišljenje prometno-tehničkih vještaka, koji su detaljno analizirali dinamiku prometne nesreće i utvrdili da ga je morao uočiti, upućuje da je optuženik postupao i suprotno čl. 43. st. 2. ZoSPC, jer je propustio obratiti pozornost na ostale sudionike u prometu i uvjeriti se da radnju uključivanja u promet na cestu s prednošću prolaska može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

11. Djelo zbog kojeg je optuženik činjenično izrekom presude proglašen krivim sadrži sva bitna, objektivna i subjektivna obilježja bića kaznenog djela nehajnog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, koje je, obzirom na prouzročenu smrtnu posljedicu kod oštećenika, pravilno pravno označeno kao kazneno djelo iz čl. 227. st. 4. vezi st. 1. i 2. KZ/11., tako da nije ostvarena povreda kaznenog zakona.

12. U odnosu na odluku o kazni, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, imajući u vidu da je za to kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, primjerena je počinjenom kaznenom djelu i svim okolnostima kaznenog djela u kojem postoji znatan doprinos oštećenika u njegovoj nepropisnoj vožnji. Pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio kod optuženika da do sada nije osuđivan i izraženo žaljenje, ali je pogrešno kao otegotno cijenio samu posljedicu djela, smrtni ishod, jer je ono bitno obilježje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne iz čl. 47. KZ/11. te o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., kaznom na koju je optuženik osuđen utjecat će se na počinitelja da ubuduće na čini kaznena djela i izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te ostvariti cilj generalne prevencije kako bi se utjecalo na svijest građana o pogibeljnosti činjenja ovakvih kaznenih djela.

13. Optuženik se žali i na odluku o troškovima kaznenog postupka koje je dužan podmiriti s obzirom da je proglašen krivim, navodeći da nema imovinu i da nije zaposlen, te ne ostvaruje prihode. Međutim, sud nalazi da je optuženik radno sposobno, bez obveze uzdržavanja drugih osoba, tako da nisu ostvareni razlozi iz čl. 148. st. 6. ZKP-a na temelju kojih bi ga se oslobodilo plaćanja troškova kaznenog postupka.

14. Slijedom izloženog, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.