Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-690/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. V., K., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici iz O. (preuzimateljici ureda odvjetnika V. K., iz O.), protiv tuženika 1. D. R., iz P., A. L., kao nasljednika iza pok. A. V., iz USA, 4. A. T., iz K., 5. N. R., iz P., 6. S. G., iz USA (u zemljišnim knjigama upisana kao G. S., pok. A., Sjedinjene Američke države i kao nasljednica iza A. V.) iz USA, 7. J. V. (u zemljišnim knjigama upisan kao J. V., pok. A.) iz USA i kao nasljednik iza A. V.) iz USA, 8. G. V., iz P. i 9. M. R., iz P., tuženici pod 1., 5. i 9. zastupani po punomoćnici I. Z., odvjetnici u L., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-134/19-43 od 29. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-134/19-43 od 29. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama k.č. 310/2 zgr zgrada upisana u zk. ul. 1959 k.o. P. i k.č. 2112/15 vrt od 248 m[2] , u zk. ul. 1965. k.o. P. na suvlasničkim udjelima tuženika D. R. i N. R. u cijelosti.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k.č. 2112/14 pašnjak, od 488 m[2] , upisana u zk. ul. 714 k.o. P. na suvlasničkim udjelima tuženica N. R. i M. R. u cijelosti.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženicima D. R., N. R. i M. R. naknadi parnični trošak u iznosu od 10.500,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Presudom na temelju priznanja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj C. V., OIB: ..., K. osobno i putem pravnih prednika stekao pravo vlasništva na nekretninama k.č. 310/2 zgr zgrada upisana u zk. ul. 1959 k.o. P. i k.č. 2112/15 vrt od 248 m[2] , u zk. ul. 1965. k.o. P. na suvlasničkim udjelima tuženika A. L., kao nasljednika iza pok. A. V., iz USA, A. T., iz K., S. G., iz USA (u zemljišnim knjigama kao S. G., pok. A., Sjedinjene Američke države i kao nasljednica iza A. V.) iz USA, J. V. (upisan u zemljišnim knjigama J. V., pok. A. i kao nasljednik iza A. V.) iz USA, G. V., iz P., te su navedeni tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti na nekretninama k.č. 310/2 zgr zgrada upisana u zk. ul. 1959 k.o. P. i k.č. 2112/15 vrt od 248 m[2] , u zk. ul. 1965. k.o. P. izvrši uknjižba prava vlasništva u cijelosti s imena naprijed navedenih tuženika na ime tužitelja C. V., a koju će uknjižbu provesti Općinski sud u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel Labin.

II. Utvrđuje se da je tužitelj C. V., OIB: ..., K. osobno i putem pravnih prednika stekao pravo vlasništva na nekretnini k.č. 2112/14 pašnjak, od 488 m[2] , upisana u zk. ul. 714 k.o. P., na suvlasničkim udjelima tuženika A. L., kao nasljednika iza pok. A.

V., iz USA, A. T., iz K., S. G., iz USA (u zemljišnim knjigama kao S. G., pok. A., Sjedinjene Američke države i kao nasljednica iza A. V.) iz USA, J. V. (u zemljišnim knjigama upisan kao J. V., pok. A. i kao nasljednik iza A. V.) iz USA, G. V., iz P., te su navedeni tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti na nekretnini k.č. 2112/14 pašnjak, od 488 m[2] , upisana u zk. ul. 714 k.o. P. izvrši uknjižba prava vlasništva u cijelosti s imena naprijed navedenih tuženika na ime tužitelja C. V., a koju će uknjižbu provesti Općinski sud u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel Labin

3. Protiv prvostupanjske presude i to točke I., II., III. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje:ZPP) predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači točke I., II., III. i IV. izreke na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja na suvlasničkim udjelima 1., 5. i 9. tuženih i obveže tužene pod 1., 5. i 9. na naknadu parničnog troška tužitelju, podredno da u tom dijelu ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake k.č. 310/2 zgrada k.o. P., k.č. 2112/15 vrt od 248 m[2] , k.o. P. na suvlasničkim udjelima tuženih D. R. i N. R. i k.č. 2112/14 pašnjak, od 488 m[2] , k.o. P. na suvlasničkim udjelima tuženih N. R. i M. R. koje vlasništvo da je stekao dosjelošću i građenjem.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da između stranaka nije sporno da su njihovi pravni prednici bili I. i R. V. koji su u braku imali šestero djece,

- da je I. V. preminuo 1947. i da su na nasljedstvo pozvana njegova djeca budući je supruga R. preminula prije,

- da je uvidom u odluku o nasljedstvu donijetu u postupku iza I. V. broj O- 34/47 od 31. prosinca 1948. utvrđeno da su njegovim nasljednicima na temelju oporuke i zakona imenovani djeca A., B., J., I., A. i A. V. svaki u 1/6 dijela,

- da iz ostavinskog spisa poslovni broj O-283/00 proizlazi da je I. V. preminuo 1995. te je njegovom nasljednicom prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O- 263/95-20 od 18. veljače 2000., proglašena M. R.,

- da je iz tog spisa razvidno da je na nasljedstvo bio pozvan i ovdje tužitelj te isti kao ni ostali nasljednici nisu osporavali sastav ostavinske imovine već oporuku ostavitelja prema kojoj je za oporučnu nasljednicu određena M. R.,

- da je tužitelj sa ostalim nasljednicima, a strankama u ovome postupku (izuzev tuženih pod 1. 5. i 9.) pokrenuo postupak radi poništenja oporuke ostavitelja I. V. koji se postupak vodio pod poslovnim brojem P-156/96 kod Općinskog suda u Labinu te je okončan povlačenjem tužbe, rješenjem od 10. studenog 1999.,

- da je iz ostavinskog spisa koji se vodio iza pok. J. V. (G. V.) od Ivana, umrlog 1973., razvidno da su na nasljedstvo pozvani njegovi nećaci s obzirom da isti nije imao djece, da ostavinsku imovinu iza imenovanog koju čini 1/6 dijela i predmetnih nekretnina upisanih tada u zk. ul. 788 k.o. P. i 714 k.o. P. nitko, pa ni tužitelj, nije osporavao, a prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-518/01-10 od 8. siječnja 2003. nasljednicima da su imenovani njegovi nećaci, ovdje stranke u postupku među kojima je i tužitelj u odgovarajućem suvlasničkom udjelu,

- da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da su nekretnine k.č. 310/1 zgr i k.č. 2112/15 vrt k.o. P. upisane kao suvlasništvo stranaka i to tužitelja u 132/720 dijela, D. R. u 144/720 dijela, A. V. čiji su nasljednici S. G. i J. V. u 120/720 dijela, A.

V., koja je upisana sa adresom V. i adresom u USA, čiji je nasljednik A. L. u 144/720 dijela, A. T. u 121/720 dijela, N. R. u 23/720 dijela, S. G. (ovdje tužena S. G.) u 12/720 dijela, J. V. (ovdje tuženik J. V.) u 12/720 dijela te G. V. u 12/720 dijela,

- da su na nekretnini k.č. 2112/14, pašnjak, 488 m[2] , k.o. P. kao suvlasnici upisani tužitelj u 132/720 dijela, M. R. u 144/720 dijela, A. V. čiji su nasljednici S. G. i J. V. u 120/720 dijela, A. V., koja je upisana sa adresom V. i adresom u USA, čiji je nasljednik A. L. u 144/720 dijela, A. T. u 106/720 dijela, N. R. u 23/720 dijela, S. G. (ovdje tužena S. G.) u 12/720 dijela, J. V. (ovdje tuženik J. V.) u 12/720 dijela te G. V. u 12/720 dijela,

- da je uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine utvrđeno da je od 1918. kao vlasnik u cijelosti bio upisan pravni prednik stranaka I. V. (V.-U. G. di D. da F.), da su 1953. na temelju rješenja o nasljeđivanju od 31. prosinca 1948., broj O-34/47 upisani A., B., J., I., A. i A. V., svaki u 1/6 dijela, da 1971. na temelju ugovora o darovanju na udjelu od 1/6 dijela B. V. dolazi upisan tužitelj (kao K. V.),

- da na udjelu A. V. na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-197/87 dolazi upisan I. V. pok. A., da na udjelu I. V. pok. A. 1994. na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-182/94 dolazi upisan V. V., A. T. i N. R.,

- da su na udjelu J. V. pok. I. na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-518/04 od 8. siječnja 2003., upisani ovdje tužitelj te tuženici S. G., J. V., M. R., N. R., A. T., G. V. te A. i V. V.,

- da je V. V. u tijeku postupka preminuo te je njegovom nasljednicom na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj O-356/2019 od 27. studenog 2019. imenovana njegova sestra ovdje četvrtotužena A. T.,

- da je vještak mr.sc. M. B. dipl.ing.geod., identificirala predmetne nekretnine iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je k.č. 310 zgr-u zemljišnim knjigama upisana kao k.č. 310/2 a u katastru kao dio k.č. 310 i to njezin sjeverozapadni dio, da je u naravi vidljivo da se na k.č. nalazi kuća i dvorište sa prilaznim dijelom, da je k.č. 2112/15 pašnjak, površine 248 m[2] i k.č. 2112/14 - pašnjak, površine 488 m , u naravi da obje čine cjelinu na kojoj se nalazi štala sa pomoćnim objektom i sa pripadajućim dvorištem i vrtom, da se obje k.č. nalaze unutar zidova, da u katastru k.č. 310 zgr nije dijeljena i za nju ne postoji digitalna arhiva koja je dostupna preko sustava za geodetske elaborate (stranica DGU),

- da je iskaze svjedoka M. M., B. V., S. V., M. V. i P. V. sud prihvatio u cijelosti obzirom da su isti na sporne okolnosti kazivali dosljedno, uvjerljivo, nepristrano i u bitnome suglasno te na temelju neposrednih saznanja s obzirom da su i sami stanovali ili stanuju u blizini predmetnih nekretnina te su kazivali kako su predmetne nekretnine danas u posjedu tužitelja koji jedini ima ključ kuće a da su ranije iste koristili njegovi roditelji B. i M. V.,

- da saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o podjeli izvršenoj između B. i A. V., da im je poznato da su B. i A. imali još braća i sestara koji u vrijeme te podjele nisu živjeli u V. te nemaju saznanja jesu li isti sudjelovali u podjeli imovine.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su se doista B. i A. početkom 1950-ih podijelili oko načina korištenja naslijeđenih nekretnina, no time nisu mogli podijeliti udjele braće koja u tim dogovorima nisu sudjelovala a B. i A. da je bilo poznato da su pored njih nasljednici iza njihova pok. oca I. V. i braća I. V., A. V., J. V. te sestra A. V. Nije sporno da se braća i sestra pok. B. i A. koji su, u vrijeme podijele, živjeli izvan V. u inozemstvu, nisu protivili da B. i A. koji su ostali doma, koriste nekretnine iza njihovih roditelja pok. I. i R. V., niti su se protivili postignutom dogovoru oko načina korištenja naslijeđenih nekretnina. No, samim time isti se nisu odrekli svojih udjela na naslijeđenoj imovini, niti su svojim udjelima na naslijeđenoj imovini za života raspolagali. Tužitelj da je po svojim pravnim prednicima zasigurno bio u posjedu predmetnih nekretnina više od 60 godina, no isti kao ni njegov otac B. V. u odnosu na tužene nisu bili savjesni posjednici jer su znali i morali su znati da su pored pok. B. V. udio na predmetnim nekretninama naslijedili i njegova braća i sestra koji u toj diobi nisu sudjelovali niti su u bilo kojem trenutku raspolagali svojim suvlasničkim udjelom u korist tužitelja ili pok. B. V. ili pok. A. V. Tužitelj da je darovanjem od oca B. V. 1971. stekao tek suvlasnički udio predmetnih nekretnina od 1/6 dijela te nije imao razloga držati da mu otac daruje nekretnine u cijelosti. Nakon tog darovanja isti da je sudjelovao u ostavinskom postupku iza očeva brata V. J. umrlog 1973. (koji se postupak vodio 2002.) te je u tom postupku naslijedio odgovarajući suvlasnički udio i na predmetnim nekretninama. Stoga, tužitelj kao ni ranije njegov otac da nisu mogli dosjelošću steći vlasništvo nekretnina u odnosu na suvlasničke udjele tuženih jer neovisno o činjenici posjeda i trajanju istog preko 60 godina, isti nisu bili savjesni posjednici (u odnosu na tuženike) što znači da u konkretnome na strani tužitelja nije ispunjena nužna pretpostavka za stjecanje vlasništva temeljem zakona dosjelošću propisana odredbama članka 159. stavak 3., 11. stavak 1. i 2. i 18. stavak 2. 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV), kao ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem, jer je u vrijeme podjele oko korištenja imanja već bila sagrađena kuća u kojoj su stanovali tužitelj, brat G. i njihovi roditelji na kbr.7, kao i gospodarski objekti unutar ograđenog dvorišta, slijedom čega da je u odnosu na tužene D. R., N. R. i M. R. tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

9. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuje žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o neosnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva, dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju tužitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354 stavak 2. na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

10. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje za prosuđivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja osnovano je prvostupanjski sud a pozivom na citirane odredbe ZV zaključio da zahtjev tužitelja nije osnovan u odnosu na tužene D. R., N. R. i M. R.

12. Dakle, sukladno naprijed navedenom prvostupanjski sud je dao jasne razloge za svoj zaključak da tužitelj nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i građenjem u odnosu na tužene D. R., N. R. i M. R. Iz tijeka postupka proizlazi da su početkom 1950-ih godina braća A. i B. V. podijelili glede korištenja imanja kojeg su naslijedili od svog pok. oca I. V. svaki za 1/6 dijela, na način da je nakon te podijele svatko od njih sa obitelji koristio svoj dio kuće, dvorište, štale i ostale nekretnine, međutim u toj podjeli ostali nasljednici (braća A. i B. V.) I., J., A. i sestra A. nisu sudjelovali iako su isti na temelju nasljeđivanja iza oca I. V. 1948. naslijedili svaki po 1/6 predmetnih nekretninama, niti je tužitelj dokazao da su isti sudjelovali u podjeli, kao što nije dokazao ni da su braća B. i A. za života raspolagali svojim suvlasničkim udjelima u korist istih. Tužitelj je darovanjem od oca stekao samo suvlasnički dio predmetnih nekretnina, a suvlasničke udjele stjecao je i iza smrti G. V., dok je nakon smrti I. V. pobijao oporuku tražeći nužni dio, te je sudjelovao u ostavinskim postupcima a predmet kojih su bile i utužene nekretnine u kojim postupcima tužitelj ni drugi nasljednici nisu osporavali suvlasničke udjele što dovodi do zaključka da do diobe između prednika nije došlo. Dakle, tužitelj nije dokazao da je izvršena dioba između njegova prednika i ostale braće i sestra prednika, jer da je izvršena dioba tada ne bi sam tužitelj pokretao postupak diobe svih nekretnina protiv svih upisanih suvlasnika. Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj kao ni njegov otac nisu mogli dosjelošću steći vlasništvo nekretnina u odnosu na suvlasničke udjele tuženih jer isti nisu bili savjesni posjednici. To što se tuženici nisu protivili da B. i A. koji su ostali doma, koriste nekretnine iza njihovih roditelja pokojnih I. i R. V. i dogovoru oko načina korištenja naslijeđenih nekretnina, ne znači da su se odrekli svojih udjela na naslijeđenoj imovini niti su svojim udjelima na naslijeđenoj imovini za života raspolagali, jer tako nešto tužitelj nije dokazao, kao što nije dokazao ni da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na predmetnim nekretninama.

13. Stoga, žalbenim razlozima tužitelja nije dovedena u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocijeni u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a. Žalba tužitelja svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njegovi žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogli dovesti u sumnju. Način na koji tužitelj u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njegovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima.

13. Dakle, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je raspravio sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću i građenjem u odnosu na tužene D. R., N. R. i M. R. To što su neki tuženi pod 2.,3., 4., 6., 7. i 8. priznali tužbeni zahtjev tužitelju ne dovodi do zaključka da je između stranaka izvršena dioba, niti je tužitelj to dokazao.

14. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju.

15. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Split 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.