Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-2036/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja K. b. S. D. /OIB: 65119154523/ iz Z., kojeg zastupa A. V. F., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i p. j. t. d. iz Z., protiv tuženice J. V. B. /OIB:…/ iz Z.¹, koju zastupa J. D., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16040/2021-119 od 20. travnja 2022., nadnevka 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 16040/2021-119 od 20. travnja 2022. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 94.933,48 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od: 20.282,10 kn od 15. lipnja 2014.; 20.758,11 kn od 18. srpnja 2014.;17.384,56 kn od 7. kolovoza 2014.; 20.824,92 kn od 5. rujna 2014.; 15.683,79 kn od 7. listopada 2014., sve do isplate i naknadu parničnih troškova u iznosu od 10.479,13 kn sa zateznim kamatama od 20. travnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poen.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 5.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.437,50 kn od 20. travnja 2022. i na iznos od 1.562,50 kn od 29. lipnja 2022., sve do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 94.933,48 kn sa zateznim kamatama po stopi koja do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od: 20.282,10 kn od 15. lipnja 2014.; 20.758,11 kn od 18. srpnja 2014.;17.384,56 kn od 7. kolovoza 2014.; 20.824,92 kn od 5. rujna 2014.; 15.683,79 kn od 7. listopada 2014., sve do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 10.479,13 kn sa zateznim kamatama od 20. travnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku pobijane presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.562,50 kn.

3. U odgovoru na žalbu tuženice, protivi se tužitelj navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3.1. Tužitelj zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu 1.250,00 kn.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 94.933,48 kn po osnovi troškova specijalizacije, koje troškove čine bruto plaće isplaćene tuženici od svibnja 2014. do zaključno sa rujnom 2014. i troškovi prijevoza na posao i s posla sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno:

- da je tuženica na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 4. veljače 2013. obavljala poslove liječnice na specijalizaciji iz hitne medicine (u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, dežurala, bila u pripravnosti);

- da se istim Ugovorom o radu tuženica obvezala završiti program specijalizacije, a nakon toga ostati u radnom odnosu kod tužitelja onoliko vremena koliko traje specijalizacija;

- da se Ugovorom o radu tužitelj obvezao tuženici isplaćivati plaće i dodatke na plaću;

- da je rješenjem Ministarstva zdravlja od 2. travnja 2014. tuženici odobrena specijalizacija iz hitne medicine;

- da je tuženica s nadnevkom 23. rujan 2014. otkazala Ugovor o radu;

- da je tužitelj za vrijeme rada tuženice (od 4. veljače 2013. do 23. rujna 2014.) isplaćivao tuženici bruto plaće za obavljeni rad;

- da u Ugovoru o radu nije navedeno na što se odnose troškovi specijalizacije;

- da je tuženica nakon otkaza Ugovora o radu uplatila tužitelju troškove mentorstva;

- a niti da je sve što je tuženica radila kod tužitelja od 4. veljače 2013. do 23. rujna 2014. bilo u funkciji rada i liječenja pacijenata, u okviru kojeg je tuženici omogućeno i stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustva za budući rad.

7. Sporno je, pravo tužitelja odnosno obveza tuženica na povrat iznosa od 94.933,48 kn po osnovi troškova specijalizacije, a koje troškove po zahtjevu tužitelja nesporno čine bruto plaće isplaćene tuženici od svibnja zaključno sa rujnom 2014. sa zateznim kamatama.

8. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda po ocijeni ovog suda tuženica nije u obvezi vratiti tužitelju predmetni iznos isplaćen po osnovi bruto plaća od svibnja do zaključno sa rujnom 2014. sa zateznim kamatama iz razloga na koje se opravdano poziva i tuženica.

9. Naime, točno jest da je člankom 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine, broj: 100/2011., 133/2011., 54/2012.), koji je ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015., U-II- 2189/2016., U-II-3654/2016., U-II-4440/2016., U-II-4649/2016, odnosno prestao važiti 31. prosinca 2017. i koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (članak 55. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 99/1999., 29/2002., 49/2002./) bilo propisano da troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaću doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje. Točno jest i da se tuženica člankom XVII Ugovora o radu obvezala u slučaju raskida ugovora prije kraja obavljanja programa specijalizacije izvršiti povrat ukupnih troškova do trenutka raskida Ugovora o radu i da ti troškovi nisu bili točno navedene

10. Međutim, isto tako točno jest da je u kontinuitetu jedno od temeljnih prava i obveza iz radnog odnosa priznato Zakonom i Ustavom pravo zaposlenika da mu poslodavac za obavljeni rad isplati plaću, odnosno pravo zaposlenika na zaradu kojom sebi i obitelji može osigurati slobodan i dostojan život (članak 7. stavak 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013./ članak 5. stavak 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019./ i članak 55. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.).

11. Prema tome, kako se nesporno Ugovorom o radu tužitelj obvezao i isplaćivao tuženici plaću za poslove koje je ona obavljanja kroz predmetno razdoblje kao liječnica iz hitne medicine i troškove prijevoza na posao i s posla prema zakonskim i podzakonskim aktima, odnosno kako je nesporno edukacija tuženice za vrijeme obavljanja specijalizacije bila u funkciji rada i liječenja pacijenata (puno radno vrijeme, dežurstvo, pripravnost, pravo na povećanu plaću, troškove prijevoza na posao i s posla), to po ocijeni ovog suda tuženica nije dužna vratiti tužitelju primljene bruto plaće od svibnja do zaključno sa rujnom 2014., koje tužitelj zahtijeva u predmetnoj parnici kao troškove specijalizacije (druge troškove ne potražuje) s obzirom da obveza vraćanja bruto plaća i troškova prijevoza na posao i s posla predstavlja nerazmjernu mjeru koja je protivna zakonskom i ustavnom pravu radnika na plaću, odnosno zaradu kojom radnik sebi i obitelji osigurava slobodan i dostojan život (istovjetno shvaćanju iskazanom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3526/2019. od 25. prosinca 2020.).

12. Stoga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da bi izdaci po osnovi plaće i prijevoza tuženice na posao i s posla kroz predmetno razdoblje predstavljali troškove specijalizacije, s tim u vezi pozivanje na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2016. (Su-IV-168/2016), izbor i primjenu članka 12. Pravilnika kao mjerodavnog prava za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatu predmetnog iznosa po osnovi naknade troškova specijalizacije, koja je kako je navedeno prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske prestala važiti 31. prosinca 2017., odnosno nije bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (20. travnja 2022.), a niti navodi iz odgovora na žalbu tuženice kojim se tužitelj priklanja stajalištu prvostupanjskog suda.

13. S obzirom na navedeno, preinačena je prvostupanjska presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 94.933,48 kn sa zateznim kamatama.

14. Kako je uspjeh stranaka izmijenjen, odlučeno je i o troškovima predmetne parnice (članak 154. stavak 1. i članak 166. stavak 2. ZPP-a).

15. Mjerodavnim pravilima o troškovima postupka je propisano da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a), da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a), da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a), da će sud odmjeriti troškove prema tarifi, ako su propisani tarifom za nagradu odvjetnika ili za druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a) i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

16. Prema vrijednosti predmeta spora od 94.933,48 kn i stanju spisa tuženici na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku pripada iznos od 3.437,50 kn (sastav podneska od 3. srpnja 2017. /list 106. spisa/ - 25 bodova /Tbr. 8/5. OT/, odgovora na tužbu /list 116. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 6. veljače 2018. /list 130. spisa) - 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/ i 10. ožujka 2022. - 100 bodova /list 195. spisa/ = 275 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 2.750,00 kn + 687,50 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 3.437,50 kn) i u žalbenom postupku iznos od 1.562,50 kn (Tbr. 10/1., 42. i 50. OT) ili ukupan iznos od 5.000,00 kn.

16.1. Iz navedenih razloga, tužitelj je dužan naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 5.000,00 kn (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.437,50 kn od 20. travnja 2022. (donošenja prvostupanjske presude) do isplate i na iznos od 1.562,50 kn od 29. lipnja 2022. (donošenja drugostupanjske presude) do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2018., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021./) i sam snositi svoje troškove predmetne parnice, među kojima i trošak odgovora na žalbu tuženice (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

17. Stoga je odlučeno kao u izreci (članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 29. lipnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.