Zakon.hr

Poslovni broj: 61 Povrv-291/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli br.9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Jasni Baričević u pravnoj stvari tužitelja H. u. z. o. Z., M. 73, OIB:…, zastupan po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., H. m. 1 E, protiv tuženika pod 1) G. P., Z., P. k. s. 9a, OIB:…, zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku u O. F. K., A. V. & p. d.o.o. Z. i pod 2) D. P., Z., P. K. s. 9a, OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 13. travnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika pod 1) s punomoćnikom D. B., odvjetnikom u Z. i tuženika pod 2), te njene javne objave dana 29. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika E. B., Ovrv-1420/13 od 18.7.2013. u kojem je naloženo tuženiku pod 2) da namiriti tužitelju iznos od 156.450,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja;

- na iznos od 55.200,00 kuna teče od 22.12.2006. god. do 31.12.2007. god. po stopi koju je određivao čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. god. pa do 23.12.2009. god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,

- na iznos od 54.050,00 kuna teče od 24.12.2009. god do 1.3.2011. god po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,

- na iznos od 158.450,00 kuna teče od 2.3.2011. god do 23.5.2011. god po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,

- na iznos od 157.450,00 kuna teče od 24.5.2011. god do 14.6.2011. god po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,

- na iznos od 156.450,00 kuna teče od 15.6.2011. god pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,

te su dužni nadoknaditi tužitelju ovršnog postupka u iznosu od 5.630,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18.7.2013. god pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. H. P.. br. Ovrv-1/2020 od 3.1.2020. god. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku pod 2) da namiriti tužitelju iznos od 475.290,53 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja;

- na iznos od 6.620,00 kuna teče od 5.12.2015. god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena

- na iznos od 468.670,53 kuna teče od 8.1.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena

te su dužni nadoknaditi tužitelju ovršnog postupka u iznosu od 6.363,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3.1.2020. god pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

III. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika E. B., Ovrv- 1420/13 od 18.7.2013. u kojem je naloženo tuženiku pod 1) da namiriti tužitelju iznos od 156.450,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja;

IV. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. H. P.. br. Ovrv- 1/2020 od 3.1.2020. god. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku pod 1) da namiriti tužitelju iznos od 475.290,53 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja;

V. Dužan je tuženik pod 2) nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 79.071,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška, se odbija kao neosnovan.

VI. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku pod 1) troškove parničnog postupka u iznosu od 77.187,50 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika pod 1) za naknadom troška, se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Smatra se da je tužba povučena za iznos od 3.719,25 kn, za koji dio se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. H. P.. br. Ovrv-1/2020 od 3.1.2020. god.

Obrazloženje

1.Tužitelj H. u. z. o. (dalje u tekstu tužitelj), u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi navodi da je na temelju knjigovodstvene evidencije-izvoda otvorenih stavki iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, sada tužitelja od 22.2.2013. ovršenici-sada tuženici, ostali u obvezi isplatiti mu s naslova isplate tj. regresa ukupan iznos od 55.200,00 kuna. Ovršenik pod 2) sada tuženik pod 2) D. P. da je potom s ovrhovoditeljem sklopio ugovor temeljem kojeg da je dana 23.12.2009. god. isplatio iznos od 1.150,00 kuna, pa oba tuženika na dan 24.12.2009. da su ostala u obvezi platiti tužitelju iznos od 54.050,00 kuna. Potom da je nastao daljnji dug u iznosu od 104.400,00 kuna kojeg da je tužitelj isplatio 1.3.2011. god. pa na dan 2.3.2011. tuženici da su ostali u obvezi isplatiti mu iznos od 158.450,00 kuna.

Ovršenik pod 1) G. P. sada tuženik pod 1) da je uz suglasnost tužitelja nastavio sa isplatom svoje obveze prema prednje navedenom ugovoru, pa tuženici da su na dan 24.5.2011. ostali u obvezi platiti iznos od 157.450,00 kuna, a na dan 15.6.2011. iznos od 156.450,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to naznačeno u vjerodostojnoj ispravi, pa kako tuženici nisu ispunili svoje obveze o dospjelosti, predlaže donošenje rješenja o ovrsi.

Javni bilježnik E. B. iz Z. je pod poslovnim brojem Ovrv-1420/13 dana 18. srpnja 2013. god. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naložio ovršenicima pod 1) i 2) da namire tražbinu zajedno sa troškovima.

2.Tuženik pod 1) u prigovoru, sada odgovoru na tužbu (l.s.8-9) navodi kako ovrhovoditelj od njega neosnovano potražuje iznos od 156.450,00 kuna. Naime, potraživanje ovrhovoditelja za isplatu regresnog duga da nije utemeljeno na zakonu pa da ne priznaje niti osnovu niti visinu potraživanja, ovrhovoditelj da je bio upoznat sa činjenicom da se plaćanje može izvršiti tek kada se utvrdi osnova i visina u redovnom parničnom postupku, a ne kako to navodi ovrhovoditelj pozivajući se na svoje poslovne izvatke iz poslovnih knjiga koje u ovom slučaju ne mogu biti osnovica za naplatu potraživanja. Ovrhovoditelja da je izvijestio da je nesporno da je uzrok štete bio netko treći, njegov mlađi brat koji je skrivio prometnu nezgodu, a ne on jer da je poduzeo sve što je mogao da njegov brat ne upravlja sa neregistriranim motociklom, a u to vrijeme da je bio na fakultetu u Z.. Motocikl da je kupio, isti da je bio odjavljen na policiji jer je bio na fakultetu, pa stoga motocikl da nije mogao registrirati taj trenutak, a niti mu je bila potreba jer je bio u Z.. Kao član obitelji i stariji brat da je zabranio mlađem bratu da koristi motocikl jer da nema položen vozački i da motocikl nije registriran, a kako je studirao u Z. da nije imao mogućnost spriječiti (krađu motocikla) uzimanje motocikla.

3.Tuženik pod 2) D. P. u prigovoru od 30. srpnja 2013., sada odgovoru na tužbu (l.s.10) identično navodi kao tuženik pod 1) da ne priznaje ni osnovu niti visinu potraživanja ovrhovoditelja za isplatom regresnog duga jer isti nije utemeljen na zakonu, ovrhovoditelj da je bio upoznat sa činjenicom da se plaćanje može izvršiti tek kada se utvrdi osnova i visina u redovnom parničnom postupku, a ne kako to navodi ovrhovoditelj pozivajući se na svoje poslovne izvatke iz poslovnih knjiga, koje u ovom slučaju da ne mogu biti osnovica za naplatu potraživanja. Ovrhovoditelja da izvijestio da je nesporno da je uzrok štete i netko treći, nepreglednost ceste i činjenica da je oštećena osoba po izlasku autobusa pretrčavala cestu na neobilježenom prostoru.

4.Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1097/13 od 11.veljače 2014. god povodom prigovora ovršenika pod 1) i 2) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z. posl. br. Ovrv-1420/13 od 18. srpnja 2013. u dijelu u kojem je određena ovrha, te odlučeno da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.Na navode tuženika da ne priznaju ni osnovu ni visinu potraživanja, tužitelj u podnesku od 10.veljače 2014.(l.s.15-22) ističe da je oštećena postavila zahtjev za naknadu štete, nakon čega da joj tužitelj isplatio nesporni iznos od 55.200,00, a kako ista nije bila zadovoljna ovim iznosom da je podnijela tužbu za naknadu štete, koji postupak da se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod posl. br. Pn- 382/07, u kojem postupku tužitelj da ima svojstvo tuženika.

U tom postupku tuženici da su odmah bili pozvani da prijave sudjelovanje u svojstvu umješača, no zbog inertnosti suda, to da su učinili tek podneskom od 13. rujna 2013.g. No, bez obzira što su se tuženici službeno tek ovim podneskom prijavili miješanje u navedenu parnicu, iz svih priloženih dokaza da nedvojbeno proizlazi da su vrlo dobro upoznati sa navedenim postupkom jer nakon prve nesporne isplate od 21. 12. 2006. u iznosu od 55.200,00 kuna, sa tužiteljem da su sklopili Ugovor o izmirenju regresnog duga, te plaćanje da je započeo tuženik pod 2), da bi isto nastavio tuženik pod 1). Tuženici ni nakon opomena da nisu nastavili plaćanje duga priznatog navedenim ugovorom, a ni daljnjeg iznosa nesporno isplaćene štete i troškova od 25. 02.2011 u iznosu od 104.400,00 kn, iako da ih je tužitelj uredno obavijestio o tim daljnjim isplatama, dostavio dokaze o isplatama, te drugu bitnu dokumentaciju i obrazloženja. Kako je isplaćeni iznos štete i troškova kod tužitelja ostao u knjigovodstvenoj evidenciji kao ne podmireno dugovanje, jer ga tuženici nisu dobrovoljno ispunili, tužitelj da je temeljem svoje knjigovodstvene evidencije, izvoda otvorenih stavki-vjerodostojne isprave, podnio prijedlog za ovrhu. Stoga da je neosnovan navod tuženika da izvadak iz poslovnih knjiga ne može biti osnova a naplatu.

Tuženik pod 1) ničim da nije potkrijepio svoje navode da je poduzeo sve kako bi spriječio tuženika pod 2) da upravlja neosiguranim motociklom koji je u doba prometne nezgode bio u vlasništvu istog, pa da je očito da je tuženik pod 1) također odgovoran kao vlasnik sukladno čl.1064 i čl.1069. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik pod 1) da je vršio plaćanje po gore navedenom ugovor, pa da je očito da je priznao i svoju odgovornost kao vlasnik.

6.U odnosu na poricanje odgovornosti od strane tuženika pod 2) pozivajući se na nepreglednost ceste, te da je oštećena osoba po izlasku iz autobusa pretrčavala cestu na neobilježenom prostoru, tužitelj da ukazuje da je u kaznenom postupku Općinskog suda u Zadru posl.br. KM-3/06, tuženik pod 2) proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode i odgovornost za izazivanje iste da je najvećim djelom na njegovoj strani. Tužitelj ( u parnici Pn-328/07 tuženik) da je prigovorio odgovornosti i na strani D. B. obzirom na njeno neoprezno pretrčavanje ceste. Tužitelj do sada da je već izvršio plaćanja nespornih iznosa naknade štete, sve u cilju izbjegavanja plaćanja kamata, čime da je automatski zaštitio i interese tuženika. Također tužitelj da je spor spreman riješiti sklapanjem sudske nagodbe, priloživši dvije varijante (l.s.22).

7.Na ročištu održanom dana 11. veljače 2014. (l.s.74) punomoćnik tada tuženika pod 1) i 2) je istako prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika pod 1) navodeći da isti nije dužnik tužitelju ni regresni dužnik, niti solidarni dužnik, kako to ističe tužitelj, jer da nije dao niti omogućio tuženiku pod 2) korištenje predmetnog motocikla kojim je počinjena prometna nezgoda, a niti je imao saznanja da je tuženik pod 2) samovoljno i bez njegova dopuštenja upotrijebio motorno vozilo, u prilog čemu je dostavio presudu Prekršajnog suda pos.br. Pp XII Pro- 9270/05, ističući da je iz iste razvidno da tuženik pod 1) nije proglašen krivim za prekršaj da je predmetni motocikl dao na upravljanje tuženiku pod 2), već za počinjene prekršaja iz čl.82. tadašnjeg Zakona o osiguranju, tj. što nije zaključio Ugovor o osiguranju za predmetni motocikl. Tuženik pod 1) da nikada nije zaključio nikakav Ugovor sa tužiteljem o isplati bilo kakvog regresnog duga po osnovi ove nezgode, već to da je učinio tuženik pod 2) i to samo za iznos od 55.200,00 kuna, te da tužitelju nije vršio nikakva plaćanja regresnog duga zaključenog između tužitelja i tuženika pod2.) Tuženik pod 2) da ne osporava da je sa tužiteljem zaključio gore citirani ugovor i priznao postojanje regresnog duga za iznos od 55.2000,00 kuna, dok da osporava iznos preko toga i da mu nije jasno temeljem čega i po kojoj osnovi je tužitelj odlučio 2011. oštećenoj isplatiti dodani iznos od 104.400,00 kn, a prije same isplate da nije obavijestio tuženika pod 2) o namjeri isplate, osnovi isplate i o tome da li tuženik pod 2) priznaje ovaj iznos naknade štete oštećenici, radi čega da tuženici pod 1) i 2) ističu spornim svaki iznos preko 55.200,00 kuna do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn- 382/07.

8.U podnesku od 27. ožujka 2014 tužitelj ističe da je neosnovan navod tuženika pod 1) da ne bi bio pasivno legitimiran jer da po presudi Prekršajnog suda pos.br. Pp, XII Pro-9270/05, nije proglašen krivim za prekršaj da je predmetni motocikl dao na upravljanje kritične prigode tuženiku pod 2), stoga što opisano ponašanje tuženika pod 1) (davanje na upravljanje predmetni motocikl tuženiku pod 2), materijalno pravnim propisima da nije predviđeno kao prekršaj. U pogledu navoda da kao vlasnik nije dao, niti omogućio tuženiku pod 2) korištenje predmetnog vozila, tužitelj ističe da je kao vlasnik neosiguranog vozila bio dužan navedeni motocikl osigurati od upotrebe drugih osoba na podoban način tako da im u niti jednom trenutku onemogući pristup istom, te ključeve motocikla da drži kod sebe ili ih, kao i vozilo pohraniti kod policije ili za to drugih ovlaštenih osoba. Kako tuženik pod 1) to ničim nije dokazao, da je evidentno da je tuženiku pod 2) motocikl bio dostupan u svako doba, što ovaj da je iskoristio te ga vozio i kritične prigode kada je nanesena šteta oštećenoj D. B..

9.Ovdje je za ukazati da je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1097/13 od 2. lipnja 2015. određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-382/07, da bi po izjavljenoj žalbi tužitelja na ovo rješenje, Županijski sud u Zadru rješenjem pod posl. br. Gž-1946/15-2 od 20. srpnja 2015. preinačio cit. rješenje ovog suda od 2. lipnja 2015. i odredio prekid postupka za iznos preko 55.200,00 kuna, do pravomoćnog okončanja predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn- 382/07. Rješenjem ovog suda od 12. travnja 2021. predmetni postupak je nastavljen budući da je u međuvremenu navedeni parnični postupak radi naknade štete pravomoćno okončan.

10.U parničnom predmetu ovog suda pod posl. br. Povrv-178/20, tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi navodi da temeljem vjerodostojne isprave, izvoda otvorenih stavka ovrhovoditelja broj 201900084 na dan 23.12.2019. god. ovršenik pod 1) i 2), sada tuženici pod 1) i 2) da su obvezni solidarno namiriti ovrhovoditelju, sada tužitelju tražbinu u ukupnom iznosu od 479.009,78 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Ovršenici da nisu dobrovoljno ispunili svoju obvezu, pa stoga da predlaže donošenje rješenja o ovrsi.

11.Javni bilježnik S. H. iz Z. je pod posl. br. Ovrv-1/2020 dana 3. siječnja 2020. donijela rješenja na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo ovršenicima namiriti tražbinu zajedno sa odmjerenim troškovima.

12.Tuženici pod 1) i 2) u svojim prigovorima, sada odgovorima na tužbu navode da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju izvoda iz otvorenih stavki ovrhovoditelja, a koji izvod da ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju jer ovrhovoditelj i ovršenici da se ne nalaze u nikakvom poslovnom odnosu, te da nemaju nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju. Iz rješenja o ovrsi da nije uopće vidljivo na što se odnosi iznos za koji je zatražena ovrha, pa da nije jasno što bi to ovršenici trebali platiti ovrhovoditelju.

Ovršenici pod 1) i 2) u cijelosti da osporavaju postojanje duga prema ovrhovoditelju, te pobijano rješenje o ovrsi da je neosnovano, neutemeljeno i nezakonito jer da ne postoji nikakav dug ovršenika pod 1) i 2) prema ovrhovoditelju, a izvod iz otvorenih stavki ovrhovoditelj da je jednostavno sastavio i pokrenuo ovršni postupak bez da postoji bilo kakva osnovan na temelju koje su ovršenici pod 1) i 2) bilo što dužni platiti ovrhovoditelju. Iz datuma dospijeća, navedenih u izvodu iz otvorenih stavki, da je vidljivo da se radi o zastarjelim tražbinama, radi čega da ističu prigovor zastare. Ovršenici da osporavaju postojanje bilo kakve osnove potraživanja kao i visinu spornog potraživanja ovrhovoditelja kako se to pobijanim rješenjem o ovrsi precizira.

13.Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-178/2020 od 14. listopada 2020. god. povodom prigovora ovršenika pod 1) i 2) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. H. pod posl. br. Ovrv-1/20 od 3. siječnja 2020. god. u dijelu kojim je određena ovrha, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

14.U podnesku od 22. prosinca 2020. god. (l.s.140-141) tužitelj je istakao da predmetno potraživanje proizlazi iz čl. 91. Zakona o osiguranju (Narodne novine 46/97) koji je bio na snazi u doba predmetne nezgode. Tuženik pod 2) D. P. da je dana 17.10.2005. god. pod utjecajem opojnih droga, upravljao neosiguranim motociklom, u vlasništvu tuženika pod 1), kada je došlo do prometne nezgode u kojoj da je naletio na pješakinju D. B. te joj nanio imovinsku i neimovinsku štetu. Tuženik pod 2) da je u kaznenom postupku Općinskog suda u Zadru posl. br. KM-3/06 proglašen krivim za izazivanje ove prometne nezgode.

Tuženik pod 2) da je odgovoran kao vlasnik sukladno čl. 1064. i 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer on kao vlasnik da je osigurao motocikl da ne bi bilo obveze tužitelja da naknadi oštećenoj štetu.

Oštećena D. B. da je, putem punomoćnika iz OD B. i p. pokrenula postupak za naknadnu štete koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Pn-233/15, a u kojem da su tuženici sudjelovali u svojstvu umješača. Tužitelj oštećenoj nesporno da je isplatio iznos od156.450,00 kuna, a koji iznos tužitelj također da potražuje od tuženika u predmetu koji da se vodi pred naslonim sudom pod brojem Povrv- 1097/13. Prvostupanjskom presudom Općinskom suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-233/15 od 16.11.2015. da je utvrđena u cijelosti odgovornosti tuženika pod 2) za nastanak predmetne prometne nezgode, te je oštećenoj D. B. dosuđen na ime naknade štete iznos od 295.468,00 kuna, na ime parničnog troška iznos od 109.140,50 kuna, dok tužiteljica da je odbijena za preostali iznos tužbenog zahtjeva od 170.000,00 kuna.

Odlučujući o izjavljenoj žalbi tužiteljice, tuženika kao i umješača, Županijski sud u Velikoj Gorici presudom posl. br. Gž-86/16 od 12.9.2018. da je potvrdio cit. prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužiteljici D. B. dosuđen iznos od 295.468,00 kuna, dok je cit. presudu preinačio u dijelu vezano za parnični trošak, tako da je tužiteljici na ime parničnog troška dosuđen iznos od 83.639,92 kune. Dosuđeni iznos naknade štete od 295.468,00 kuna da se sastoji od naknade za umanjenje opće životne aktivnosti (67,5%) u iznosu od 270.000,00 kuna, naknade za bol u iznosu od 9.000,00 kuna, strah u iznosu od 5.000,00 kuna, za naruženje u iznosu od 8.000,00 kuna, te naknade za tuđu njegu i pomoć u iznos od 3.468,00 kuna.

Kako su tuženici sudjelovali kao umješači na strani tuženika u ovom postupku Pn-233/15 da je zasnovan intervencijski efekt pa isti stoga da ne mogu isticati valjane prigovore prema tužitelju u ovom postupku, a sve sukladno čl. 208. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj da je pozvao tuženike da podmire dugovanje, međutim isti da se nisu odazvali. Budući da je isplaćeni iznos štete i troškova kod tužitelja ostao u knjigovodstvenoj evidenciji kao nepodmireno dugovanje, jer ga tuženici unatoč pozivima nisu ispunili, to tužitelji da je temeljem svoje knjigovodstvene evidencije, odnosno izvoda otvorenih stavki-vjerodostojne isprave, podnio prijedlog za ovrhu.

Tužitelj da prihvaća prigovor zastare, te da smanjuje tužbeni zahtjev za iznose, koji se u vjerodostojni ispravi-izvod otvorenih stavki broj 201900084 od 23.12.2019., nalaze pod rednim brojem 1.2.3.4.5.6. i 7.pa stoga u ovom postupku od tuženika da potražuje iznose, koji se u cit. ispravi izvodu otvorenih stavki, nalaze pod rednim brojem 8. i 9.

Iznos od 6.620,00 kuna, pod rednim brojem 8., da se odnosi na plaćenu pristojbu na žalbu koju je tužitelj, (u tom postupku tuženik) podnio protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Pn-233/15 od 16.11.2015. Iznos od 468.670,53 kune pod rednim brojem 9. da se odnosi na isplaćenu naknadu štete, parničnog troška i kamata po presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-86/16 od 12.9.2018. tako da se iznos od 295.468,00 kuna odnosi na dosuđeni iznos naknade štete, iznos od 69.803,05 kuna odnosi na dosuđeni kamatu na glavnicu, iznos od 83.639,92 kune odnosi na dosuđeni iznos troška parničnog postupka, dok iznos od 19.759,56 kuna odnosi na kamatu na parnični trošak. Tužitelj napominje da se u ovom slučaju radi o regresnom potraživanju štete troškova i kamata na koje da se primjenjuju opći zastarni rok od 5 godina, te slijedom navedenog da uređuje svoj tužbeni zahtjev na način, kako to navodi u ovom podnesku.

15.Tuženici pod 1) i 2) u podnesku od 4. siječnja 2021. (l.s.158) navode da je potpuno promašen navod tužitelja kako je tuženik pod 1) odgovoran kao vlasnik sukladno čl.1064. i čl. 1069. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno da je isti kao vlasnik osigurao motocikl da ne bi bilo obveze tužitelja nadoknaditi oštećenoj štetu. Ovakav navod tužitelja da je promašen potpuno iz razloga to što tuženik pod 1) niti jednim propisom nije bio obvezan osigurati svoje motorno vozilo. Naime, tuženik pod 1) da je kupio tehnički neispravno i neosigurano vozilo, nikad da ga nije niti vozio, jer isto da je trebalo popraviti kako bi tehnički bilo ispravno i kako bi potom moglo biti registrirano. Ističe da nitko nije dužan registrirati vozilo koje se ne koristi u prometu, pa tako da nije bio niti dužan tuženik pod 1).

U vrijeme kada se dogodio štetni događaj, tuženik pod 1) da je bio kadet O. s. RH u sklopu programa kadeta na H. v. u. P. Z.. Isto tako kao kadet da je pohađao i preddiplomski studij na fakultetu prometnih znanosti na S. u Z., pa obzirom na to da je bio na kadetskoj obuci u vrijeme kada je došlo do prometne nezgode, jako rijetko da je boravio kod kuće, a zbog čega da je motor ostavio u šupi svojih roditelja, koja šupa da je bila zaključana ključem koji je bio kod njegovih roditelja. Isto tako, ključeve motora da je ostavio na čuvanje kod roditelja, te nikome, a pogotovo svom tada mlađem bratu, ovdje tuženiku pod 2), da nije dozvolio da koristi predmetni motor, niti mu je dao ovlaštenje da istim upravlja, niti mu omogućio upravljanje, pa da bi time njegova odgovornost bila jednaka odgovornosti neovlaštenog korisnika. Tuženik pod 2) bez znanja tuženika pod 1) i bez znanja roditelja, da je uzeo ključeve motora iz šupe koju je prethodno morao otključati da bi motor mogao izvesti, dok o samom štetnom događaju tuženika pod 1) da je telefonski obavijestila majka. Tuženik pod 1) smatra da je poduzeo sve što je mogao da nitko ne bi mogao upravljati njegovim motorom, jer isti da je ostavio zaključan u šupi kod svojih roditelja kao odgovornih osoba, a s obzirom da je tada živio u Z., ni fizički da nije bio u mogućnosti "nadgledati motorno vozilo", niti je mogao znati da će tuženik pod 2) bez pitanja i znanja, kako tuženika pod 1), tako i roditelja, uzeti i neovlašteno koristiti njegov motor.

Od trenutka prometne nezgode (od 17. listopada 2005.) pa sve do 2013. godine kada je tuženik pod 1) zaprimio Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-1420/13 od 18. srpnja 2013. da nije imao nikakvih saznanja da bi mogao biti odgovoran za štetu koju je prouzročio tuženik pod 2), do tada, tužitelj da mu se nikada nije obratio s bilo kakvim zahtjevom za naknadu štete, tako da prvo saznanje o tome da ima bilo kakve veze s ovim događajem je upravo primitak citiranog Rješenja o ovrsi, na koje da je podnio prigovor, a u svezi kojega se vodi postupak pred ovim sudom u predmetu posl. br. Povrv-1097/13.

16.Tužitelj u podnesku kojeg je ovaj sud zaprimio 3. veljače 2021. (l.s.179) navodi da ostaje kod svih očitovanja, te da u svom podnesku od 21. prosinca 2020. ispravlja navod u kojem stoji "da je kao vlasnik osigurao motocikl, ne bi bilo obveze tužitelja da nadoknadi oštećenoj štetu", trebalo stajati "da je kao vlasnik osigurao motocikl, ne bi tužitelj imao pravo potraživati regres u ovoj parnici, a na ime isplaćene štete oštećenoj", pa u tom dijelu da je ispravan prigovor tuženika. Navod tuženika pod 1) da nije odgovoran jer da je ključeve ostavio svojim roditeljima, da nije bitan za rješenje u ovoj pravnoj stvari, jer tuženik kao vlasnik, ukoliko je kupio neregistrirano vozilo, da je bio dužan poduzeti sve mjere da se to vozilo ne koristi u prometu. Tužitelj da ostaje kod svih navoda istaknutih tijekom postupka, a posebno kod navoda da je u ovom postupku zasnovan intervencijski efekt jer tuženici da su u svojstvu umješača sudjelovali u postupku Pn-233/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu, pa isti da ne mogu isticati valjane prigovore u ovom postupku, sukladno čl. 208.a Zakona o parničnom postupku.

17.Tuženik pod 1) nadalje navodi da u parničnom postupku koji je oštećena vodila protiv tužitelja u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Pn- 233/15 predmet postupka da nije bilo utvrđenje odgovornosti tuženika za štetu, pa slijedom toga, ovom pravomoćnom presudom da nije niti odlučeno o odgovornosti tuženika za štetu, pa intervencijski efekt za kojeg upire tužitelj da se ne odnosi na odgovornost tuženika za štetni događaj. Kako u tom postupku nije se raspravljalo da su tuženici odgovorni za štetni događaj i u kojoj mjeri, to tužitelj u ovom postupku da je dužan ukazati na odgovornost tuženika.

18.Na ročištu održanom dana 4. veljače 2022. (l.s.211) tužitelj ističe da tuženik postavlja pogrešnu tezu da bi vozila koja su odjavljena bila oslobođena zakonske obveze registracije, tj. osiguranja. To da nije točno niti pravno prihvatljivo, iz razloga što se zakonska obveza u pogledu osiguranja, tj. registriranja vozila, a time i motocikla, za ona koja su u prometu, pa samim time što je vozilo bilo odjavljeno, ni na koji način da ne oslobađa niti tuženika pod 1) niti pod 2) za njihovu odgovornost u predmetnom potraživanju tužitelja. Punomoćnik tuženika na to je uzvratio da predmetni motor nije bio u prometu, njime da se nije vozilo, da je bilo tehnički neispravno, te da ga je trebalo popraviti kako bi uopće mogli proći tehnički pregled i biti registrirano. Takva vozila kada su odjavljena, da ne moraju biti osigurana i za njih vlasnici da ne moraju plaćati premiju osiguranja. Da je točno ovo što tvrdi tužitelj, tada to da bi značilo da bi praktički svako vozilo koje postoji netko trebao plaćati osiguranje, a što nije točno, jer da je notorna činjenica da postoje vozila koja više nisu u voznom stanju, koja nisu podobna za vožnju i koja vlasnici jednostavno više ne koriste.

19.Tužitelj ponavlja i ističe da je predmetni motocikl bio u prometu, da je tuženik pod 2) istim upravljao, da je tuženik pod 1) vlasnik tog motocikla, te slijedom ovih činjenica je vođen kazneni postupak, parnični postupak oštećenog, pa da je potpuno jasno da je predmetni motocikl trebao biti osiguran i registriran jer je bio u prometu, što da je od odlučne važnosti za pitanje da li neko vozilo mora ili ne mora biti osigurano. U svakom slučaju, vlasnik neosiguranog vozila i vozač neosiguranog vozila da solidarno odgovaraju tužitelju za naknadu štete, troškove, a njihov međusobni odnos da je upravo to: njihov međusobni odnos.

20.Rješenje od 9. studenog 2021., sukladno odredbi čl.313 st.1 Zakona o parničnom postupku, sud je na ovosudni predmet Povrv-291/2, spojio predmet posl. br. Povrv-178/21 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke u predmetu Povrv-291/21,

21.Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem u dokumentaciju koja prilaže spisu i to: izvod otvorenih stavki br. 201300050 od 22. veljače 2013. (l.s.6), preslik zapisnika o očevidu MUP-a PU Zadarske od 17. listopada 2005. (l.s.23-25), preslik kaznene prijave MUP-a PU Zadarske, Odjela za suzbijanje maloljetničke delikvencije od 28. listopada 2005. (l.s.26), Rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. KM-3/06 od 6. travnja 2006. (l.s.27-28), dopis tužitelja punomoćniku oštećene od 30. studenog 2006. (l.s.29), ispis kunskog naloga za plaćanje od 21. prosinca 2006. (l.s.30), preslik tužbe oštećene mldb. B. D. od 16. siječnja 2007. u predmetu Pn-382/07 (l.s.31-32), odgovor na tužbu tuženika H. u. z. o. u predmetu Pn-382/07 (l.s.33), vještačenja vještaka dr. D. P., dr. J. F., prim. dr. sc. B. S., dr. B. V. u predmetu posl. br. Pn-382/07 (l.s.34-41), podnesak tužiteljice u parnici Pn-382/07 od 10. srpnja 2008. i 3. travnja 2009. (l.s.42-43), podnesak tuženika u parnici Pn- 382/07 od 3. srpnja 2009. (l.s.44), dopis tužitelja od 21. rujna 2009.-poziv za uplatu regresnog duga tuženicima (l.s.45-46), dopis tužitelja od 2. listopada 2009. s ugovorom o izmirenju regresnog duga od 2.10.2009. (l.s.47), dopis tužitelja od 2. listopada 2009. -zadnja opomena prije utuženja (l.s.48), preslik zapisnika s ročišta od 16. prosinca 2009. u parnici Pn-382/07 (l.s.49), podnesak tuženika od 12. veljače 2010., 12. listopada 2010. i od 7. ožujka 2011. u parnici Pn-382/07 (l.s.50-51,53), ispis kunskog naloga tužitelja za plaćanje na iznos od 104.400,00 kuna od 25. veljače 2011. (l.s.52), dopis tužitelja od 22. ožujka 2011.-poziv za uplatu regresnog duga tuženicima (l.s.54), dopis tužitelja od 30. ožujka 2011.-poziv za uplatu regresnog duga tuženicima (l.s.55),dopis tužitelja od 8. srpnja 2011.-dostava tražene dokumentacije (l.s.56), mišljenje vještaka mr. sc. M. B. od 24. siječnja 2012. u parnici Pn-382/07 (l.s.57), podnesak tuženika od 21. veljače 2012., 6. ožujka 2012., 17. listopada 2012., 15. studenog 2012., 23. travnja 2013., 21. lipnja 2013. i od 14. kolovoza 2013. u parnici Pn-382/07 (l.s.58,61,64,66,68,70,72), podnesak tužiteljice od 23. veljače 2012., 24. listopada 2012. i od 18. siječnja 2013. u parnici Pn-382/07 (l.s.59-60,65,67), preslik zamolnice za saslušanjem tuženika pod 2) kao svjedoka u parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-382/07 od 12. srpnja 2013. (l.s.71), podnesak umješača G. P. i D. P., a u ovoj parnici tuženici pod 1) i 2) od 13. rujna 2013. u parničnom predmetu Pn-382/07 (l.s.73), rješenje Prekršajnog suda u Zadru posl.br. Pp XII PRO-9270/05 od 15. listopada 2007 (l.s.76- 81), preslik uplatnice D. P. u iznosu od 1.150,00 kn (l.s.82), preslik uplate tužitelja od 2. kolovoza 2013. u iznosu 2.505,63kn javnobilježničkog troška i nagrade po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-1420/13 (l.s.95-96), fotografije u boji (l.s.111-119), izvod otvorenih stavki br. 201900084 od 23. prosinca 2019 (l.s.125), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-233/15 (l.s.142-148), rješenje o ispravku presude posl. br. Pn-233/15 (l.s.149), presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-86/2016 (l.s.149-152), dopis tužitelja od 23. prosinca 2019.-zadnja opomena prije utuženja (l.s.153), ispis kunskog naloga za plaćanje od 4. prosinca 2015. (l.s.154), ispis kunskog naloga za plaćanje od 7. siječnja 2019. (l.s.155), Ugovor o izobrazbi za vojnog pilota O. s. R. H. od 3. travnja 2009. (l.s.160-162), Ugovor o stipendiranju, u statusu kadeta OSRH, na S. u Z., preddiplomski studiji na F. p. z. (l.s.163-165), Ugovor o provedbi programa selekcije, pripreme i prilagodbe kandidata za kadete 3. naraštaja na vojnim vježbalištima od 12. rujna 2005. (l.s.165- 167), Ugovor o provedbi postupka selekcijskog letenja u zapovjedništvu za izobrazbu i obuku HRZ i PZO i93.ZB od 8. kolovoza 2005. (l.s.168-169), saslušao svjedoke M. K. (l.s.216), G. G. (l.s.217), Ž. P. (l.s.218-219), D. Ž. (l.s.241), V. U. (l.s.241-242), te proveo dokaz stranačkog saslušanja i nadoslušanja tuženika pod 1) G. P. (l.s.243- 245) i tuženika pod 2) D. P. (l.s.245-247).

22.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u odnosu na tuženika pod 2) D. P., dok nije osnovan u odnosu na tuženika pod 1) G. P..

23.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tražbina tužitelja prema tuženicima pod 1) i 2) u iznosu od 154.450,00 kuna s tamo navedenom zakonskom zateznom kamatom, i tražbina u iznosu od 479.009,78 kuna s tamo navedenom zakonskom zateznom kamatom na ime regresa po osnovi štete koja se dogodila 17. listopada 2005. u kojoj je tuženik pod 2) bio sudionik prometne nezgode u kojoj je sudjelovao neosiguranim motociklom koji je vlasništvo tuženika pod 1).

24.Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je tuženik pod 2) kao sudionik navedene prometne nezgode u kojoj je pod utjecajem opojnih droga, upravljao motociklom koji nije bio osiguran od automobilske odgovornosti, koje je vlasništvo tuženika pod 1), a u kojoj nezgodi je isključivom krivnjom tuženika pod 2) ozlijeđena pješakinja-dijete D. B., kojoj je tužitelj isplatio naknadu štete koju sada solidarno potražuje od tuženika pod 1) sukladno odredbi čl. 91. Zakona o osiguranju, a od tuženika pod 2) sukladno odredbi čl.1064. i čl.1069. st.1. Zakona o obveznim odnosima.

25.Prema odredbi čl.91. st.1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97, dalje u tekstu: ZO) oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi odštetni zahtjev H. u. z. o., dok prema st.4. ovog članka H. u. z. o. ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškova.

Prema odredbi čl.1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15) je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti da odgovara osoba koja se njome bavi, dok je odredbom čl.1069. st.1. ZOO-a propisano da za štetu koju pretrpe treće osobe u svezi s pogonom motornog vozila da odgovara njegov vlasnik.

26.U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženika u svezi tražbine po nalogu javnog bilježnika S. H., tužitelj je istako da prihvaća isti te smanjio tj. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 3.719,25 kn, pa kako se tuženici nisu očitovali na to, iako su bili pozvani da se očituju, to ovaj sud smatra da su isti pristali na povlačenje tužbe za naznačeni iznos, radi čega je sud, sukladno čl.193. st.2. ZPP-a, utvrdio da se smatra da je tužba povučena u tom dijelu, kako je i naznačeno u izreci ovog rješenja.

27.Uvidom u sadržaj zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU Zadarske od 17. listopada 2005. (l.s.23-25) utvrđeno je da je dana 17. listopada 2005. u 18,10 sati u Z. u U. P. B., D. P., ovdje tuženik pod 2), prije stjecanja prava na upravljanje i bez zaštitne kacige na glavi, upravljao motociklom bez registarske oznake, koji nije bio registriran niti osiguran, vlasništvo G. P., ovdje tuženik pod 1), kretao se navedenom ulicom desnim prometnim trakom iz smjera sjevera u smjeru juga, te dolaskom do nasuprot kbr. 87, s prednjim dijelom motocikla, udario u pješakinju-dijete D. B., koja je kolnik navedene ulice prelazila iz smjera jugoistoka u smjeru jugozapada, te od siline udara dijete D. B. i vozač motocikla D. P. se odbijaju prema naprijed i padaju na kolnik navedene ulice. U nezgodi pješakinja–dijete D. B. da je zadobila teške tjelesne ozljede, te joj je liječnička pomoć ukazana u O. b. Z., gdje je i zadržana.

28.Iz priložene kaznene prijave MUP-a PU Zadarske od 28. listopada 2005. (l.s.26) slijedi da je PU Zadarska Općinskom državnom odvjetniku za mladež u Zadru podnijela kaznenu prijavu protiv D. P., ovdje tuženika pod 2), radi osnovane sumnje da bi isti počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl.272. st.1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

29.Iz Rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. KM-3/06 od 6. travnja 2006. (l.s.27-28) slijedi da je protiv tada maloljetnika D. P., ovdje tuženika pod 2), proveden kazneni postupak, te mu je izrečena odgojna mjera posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija 72 sata u trajanju od 3 mjeseca i da se podvrgne stručnom medicinskom postupku glede utvrđenja činjenice konzumacije droge jer je dana 17. listopada 2005. u 18,10 sati u Z., protivno čl.51. st.1.. čl.38. st.3. i čl.199. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, upravljajući motociklom bez registrirane oznake, marke Yamaha, iz pravca B. u pravcu grada, pod utjecajem opojnih droga, točno neutvrđenom brzinom, ali u svakom slučaju neprilagođenoj vožnji po frekventnoj gradskoj prometnici, uz činjenicu da na kolniku ispred sebe uočio pješakinju, dijete D. B., koja je prelazila kolnik s lijeve na desnu stranu iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, te da mora voziti s osobitim oprezom takvom brzinom da vozilo može pravovaljano zaustaviti u slučaju potrebe, svjestan da može ugroziti život i tijelo pješakinje i pristao na to, uslijed čega je zbog vožnje pod utjecajem opojnih droga i zbog neprilagođene brzine i nepostojanja osobitog opreza, prednjim dijelom motocikla udario pješakinju, koja je tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede, čime je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl.272. st.1. KZ-a.

Dakle, nesporno je da je tuženik pod 2) kao maloljetnik osuđen, odnosno utvrđen odgovornim za počinjenje predmetne prometne nezgode, u kojoj je kritične prigode pješakinja D. B. zadobila teške tjelesne ozljede, a koje prigode je tuženik pod 2) upravljao motociklom vlasništvo tuženika pod 1) koji nije bio osiguran, niti registriran.

30.Tijekom postupka među strankama nije sporna potonja činjenica da motocikl, kojim je kritične prigode tuženik pod 2) izazvao predmetnu prometnu nezgodu, je vlasništvo tuženika pod 1), te da isti nije bio registriran, niti osiguran, a koje činjenice sam tuženik pod 1) tijekom stranačkog saslušanja priznaje.

31.Isto tako nesporno je da je tužitelj s osnove naknade štete izvršio isplate oštećenoj D. B. što slijedi iz izvora otvorenih stavki izvod otvorenih stavki br. 201300050 od 22. veljače 2013. (l.s.6),), dopisa tužitelja punomoćniku oštećene od 30. studenog 2006. (l.s.29), ispis kunskog naloga za plaćanje od 21. prosinca 2006. (l.s.30), dopisa tužitelja od 21. rujna 2009.-poziv za uplatu regresnog duga tuženicima (l.s.45-46), dopisa tužitelja od 2. listopada 2009. s ugovorom o izmirenju regresnog duga od 2.10.2009. (l.s.47), dopisa tužitelja od 2. listopada 2009.-zadnja opomena prije utuženja (l.s.48 veljače 2011. (l.s.52), dopisa tužitelja od 22. ožujka 2011.-poziv za uplatu regresnog duga tuženicima (l.s.54), dopisa tužitelja od 30. ožujka 2011.-poziv za uplatu regresnog duga tuženicima (l.s.55), preslike uplatnice D. P. u iznosu od 1.150,00 kn (l.s.82), preslik uplate tužitelja od 2. kolovoza 2013. u iznosu 2.505,63 kn javnobilježničkog troška i nagrade po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-1420/13 (l.s.95-96), dopisa tužitelja od 23. prosinca 2019.-zadnja opomena prije utuženja (l.s.153), ispis kunskog naloga za plaćanje od 4. prosinca 2015. (l.s.154), ispis kunskog naloga za plaćanje od 7. siječnja 2019. (l.s.155).

32.Nadalje, s obzirom na navode tuženika pod 1) da nije dužnik tužitelju ni regresni, ni solidarni dužnik jer da nije omogućio tuženiku pod 2) korištenje predmetnog motocikla kojim je počinjena predmetna nezgoda, da motocikl nikad nije dao bratu, tuženiku pod 2), da kada je otišao na fakultet u Z. da je isti ostavio u šupi koja je bila zaključana, a ključeve motocikla da je dao ocu na čuvanje, da nezgoda kada se desila da je bio na fakultetu u Z., te da nikada nije zaključivao nikakav ugovor s tužiteljem o isplati bilo kakvog regresnog duga po osnovi ove nezgode, niti vršio ikakva plaćanja po istom i za postojeći dug da je saznao po zaprimanju Rješenja o ovrsi iz 2013. godine, te navode tuženika pod 2) da je uzroku štete doprinijela dijelom i oštećena D. B., jer po izlasku iz autobusa da je pretrčavala cestu na neobilježenom prostoru i da je bila nepreglednost ceste, tijekom ovog postupka trebalo je raspraviti da li postoji regresna odgovornost na strani tuženika za isplaćeni iznos odštete koju je tužitelj kao osiguravatelj, u međuvremenu isplatio oštećenici za nematerijalnu štetu.

33.Nesporno je da je Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-233/15 od 16. studenog 2015., u predmetu po tužbi tužiteljice mldb D. B. protiv tuženika H. u. z. o. i uz sudjelovanje umješača na strani tuženika G. P. i D. P., naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 295.468,00 kuna, te parnični trošak u iznosu od 109.140,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2015. pa do isplate, a koja Presuda, je Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-86/16 od 12. rujna 2018. potvrđena u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos na ime naknade štete od 295.468,00 kuna, dok je preinačena u dijelu parničnog troška tako da je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 83.639,92 kune, što slijedi iz priloženih citiranih Presuda (l.s.142-148,149-152), Rješenja o ispravku Presude posl. br. Pn-233/15 (l.s.149), a što je sud utvrdio i uvidom u priloženi parnični predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn- 233/15.

Dakle, nesporno je da su tuženici pod 1) i 2) u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu posl. br. Pn-233/15 sudjelovali kao umješači na strani tuženika, u ovoj parnici tužitelja, te da se tijekom te parnice u pogledu utvrđenja nastanka štetnog događaja i utvrđivanja odgovornosti za nastanak istoga, raspravilo i o istaknutom prigovoru tuženika, u ovoj parnici tužitelja, o doprinosu oštećene i o preglednosti ceste, te uočavanju sudionika prometne nezgode, na koje okolnosti je sud saslušao svjedoke D. P., ovdje tuženika pod 2), djelatnike policije A. K. i L. Š., proveo vještačenje po vještaku prometne struke S. H., te na osnovu ovih dokaza tamo sud naveo da je ocijenio sve okolnosti pod kojima se dogodio ovaj slučaj i da nije prihvatio prigovor usmjeren na podijeljenu odgovornost tužiteljice, već da smatra da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran vozač motocikla D. P., tako da je tuženik kao osiguratelj u obvezi tužiteljici naknaditi nastalu štetu u cijelosti, što slijedi iz obrazloženja priložene presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pn-233/15.

Stoga je ta parnica proizvela intervencijski učinak u odnosu na tuženika pod 1) i 2), kako to ukazuje i tužitelj u ovoj parnici.

34.Intervencijski učinak, u građanskom procesnom pravu, je učinak koji pravomoćna sudska odluka iz prethodne presude ima u idućoj parnici između jedne od stranaka iz prethodne parnice i određene treće osobe. Intervencijski učinak očituje se u tome da će sud u toj budućoj parnici biti vezan ne samo za izreku odluke donesene u prethodnoj parnici, već i za činjenična i prava utvrđena na kojima se izreka te odluke zasniva. Intervencijski učinak treća osoba može ukloniti ako dokaže da je protivna strana (ujedno i strana iz prethodne parnice) nelojalno vodila prethodnu parnicu, što ovdje tuženici ne tvrde, niti dokazuju, a takav zaključak ne slijedi niti iz isprava priloženih spisu predmeta iz kojij je razvidno da je tužitelj kao tuženik u parnici radi naknade štete izjavio pravne lijekove.

35.Naime, odredbom čl.208.a st.1. Zakona o parničnom postupku propisano je da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom tog postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor u novoj parnici, da je stranka kojoj se pridružio, pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko, ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svog stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama ili radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnog ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijeg poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje, a što tuženici u konkretnom slučaju ne tvrde, niti dokazuju.

Stoga, nesporno je da je do prometne nezgode došlo isključivom krivnjom tuženika pod 2) koji je kritične prigode upravljao motociklom pod utjecajem opojnih droga, a koja krivnja se ogleda u činjenici da brzinu kretanja nije prilagodio osobinama i stanju ceste, tako da motocikl može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, te prednjim dijelom motocikla udario u pješakinju-dijete D. B., uslijed čega je ista zadobila teške tjelesne ozljede, te je tužitelj istoj na ime obeštećenja isplatio naznačene novčane iznose, koji tuženik pod 2) nije isplatio tužitelju radi čega tužitelj danas ima pravo iste potraživati prema tuženiku pod 2), sukladno citiranoj odredbi čl.91. st.4. Zakona o osiguranju, a slijedom čega je ovaj sud u odnosu na tuženika pod 2) u cijelosti održao na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika E. B. posl. br. Ovrv-1420/13, te djelomično platni nalog iz Rješenja javnog bilježnika S. H. posl. br. Ovrv-1/2020. 36.U odnosu na tuženika pod 1), kao vlasnika motocikla, kojim je kritične prigode upravljao tuženik pod 2) koji je prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je stradala oštećena, ovaj sud utvrđuje da tuženik pod 1) ne bi bio pasivno legitimiran iz razloga što je tijekom postupka dokazano da u trenutku nastanka prometne nezgode nije bio, niti živio u Z., već studirao u Z.,(što su potvrdili saslušani i koju činjenicu ne pobija tužitelj) tako da kritične prigode na niti jedan način nije mogao utjecati ili spriječiti da tuženik pod 2), uzme ključeve koje je pronašao u ormaru u očevoj jakni, a kako je prije odlaska na fakultet motocikl ostavio u šupi koja se zaključavala, a ključeve motocikla predao ocu na čuvanje koje je iste držao u svojoj jakni u ormaru, kao to slijedi iz iskaza svjedoka Ž. P., pa kada se uzme da tuženik pod 1) po kupnji motocikla isti nije vozio nikada, niti ga je dao tuženiku pod 2) da ga vozi, niti ga je ovaj to pitao, niti kome drugom, što je potvrdio svjedok V. G., to ovaj sud smatra da je tuženik pod 1) postupao savjesno kada je prije odlaska na fakultet motocikl ostavio u šupi koja se zaključavala, a ključeve motocikla predao odrasloj i odgovornoj osobi, svome ocu koje je ovaj držao u ormaru u svojoj jakni, jer je očito da time je poduzeo sve primjerene mjere opreza da stvarno onemogući pristup svom bratu, tuženiku pod 2), ključevima motocikla u vrijeme kada je isti bio neosiguran, slijedom čega po mišljenju ovog suda tuženik pod 1) kao vlasnik tada ne osiguranog predmetnog motocikla ne bio odgovoran za nastanak prometne nezgode, a time ne bio u obvezi solidarno s tuženikom pod 2) namiriti tužitelju novčane iznose kojima je tužitelj isplatio oštećenoj D. B. na ime nematerijalne radi čega je sud u odnosu na istog odlučio kako je to naznačeno u toč. III. i IV. Izreke ove presude.

37.Odluku o trošku sud temelji sukladno odredbi članka 154. st.1. i čl. 155. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP- a), te kako je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na tuženika pod 2), istom je priznat trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika, te mu je priznat trošak i to za: sastav podneska (obrazloženi) od 10. veljače 2014., 27. ožujka 2014., 29. lipnja 2015., za svaku poduzetu radnju iznos od po 2.500,00 kuna, sukladno Tbr.8. toč.1. i Tbr.10. toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 18/11, 143/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u daljnjem tekstu Tarife), sastav podneska (običan) od 30. prosinca 2020. u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, pristup na ročišta od 11. veljače 2014., 27. ožujka 2014., 10. rujna 2014., 4. studenog 2014., za svaku poduzetu radnju iznos od po 2.500,00 kuna, sukladno Tbr.9. toč.1 Tarife, pristup na ročište od 11. lipnja 2014. iznos od 1.250,00 kuna, sukladno Tbr.9. toč.2. Tarife, sastav podneska od 21. prosinca 2020., 3. veljače 2021., 19. veljače 2021., te za pristup na ročište 9. studenog 2021., 21. siječnja 2022., 4. veljače 2022., 3. ožujka 2022., 16. travnja 2022., za svaku poduzetu radnju iznos od po 5.000,00 kuna, sukladno Tbr.8. toč.1. i Tbr.9. toč.1. Tarife, što daje iznos od 59.250,00 kuna, PDV od 25% u iznosu od 14.821,50 kuna sukladno Tbr.42. Tarife, te pristojba na presudu u iznosu od 5.000,00 kuna, što u konačnici daje iznos od 79.071,50 kuna, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška sud je odbio, i to u odnosu za zatraženi trošak na ime pristupa na ročište od 10. svibnja 2014., a koje ročište sud nije zakazao niti održao, što je utvrdio uvidom u spis, već je ročište održano dana 13. svibnja 2014.

Kako je tuženik pod 1) u ovoj parnici uspio u cijelosti u odnosu na tužitelja, sud je istom priznao parnični trošak ovog postupka koji se odnosu na zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika, te mu je priznao trošak (vrijednost predmeta spora od 156.450,00 kuna) za: pristup na ročišta od 11. veljače 2014., 17. ožujka 2014., 10. rujna 2014., 4. studenog 2014., za svaku poduzetu radnju iznos od po 2.500,00 kuna, sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, za pristup na ročište od 12. lipnja 2014. iznos od 1.250,00 kuna, sukladno Tbr.9. toč.2. Tarife, te trošak (vrijednost predmeta spora od 479.009,78 kuna) za: pristup na ročišta od 9. studenog 2021., 12. siječnja 2022., 4. veljače 2022., 3. ožujka 2022. i 13. travnja 2022. za svaku poduzetu radnju iznos od po 5.000,00 kuna, sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, sastav obrazloženog podneska od 20. siječnja 2021., 12. veljače 2021., 18. veljače 2021., 3. ožujka 2021., za prigovor na Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1/20, za svaku poduzetu radnju iznos od po 5.000,00 kuna, sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife, sastav običnog podneska od 26. veljače 2021. iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, što daje iznos od 61.750,00 kuna, PDV od 25% u iznosu od 15.437,50 kuna, sukladno Tbr.42. Tarife, što u konačnici daje iznos od 77.187,50 kuna. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika pod 1) za naknadom troška, sud je odbio kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženu sudsku pristojbu na prigovor u iznosu od 5.000,00 kuna, jer u spisu ne prilaže da bi isti platio zatraženu sudsku pristojbu, kao i u dijelu većeg popisanog troška za pojedine poduzete sudske radnje, a to s obzirom na važeću vrijednost predmeta spora u trenutku kada su iste poduzete po punomoćniku tuženika pod 1).

U Zadru, 29. lipnja 2022.

S U T K I N J A

Jasna Baričević, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisanu u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

D N A:

1. Tužitelju po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., H. m. 1 E, uz rješenje za platež sudske pristojbe za Prvostupanjsku presudu u iznosu od 5.000,00 kuna,

2. Tuženiku pod 1) po punomoćniku D. B., odvjetniku u O. F. K., A. V. & p. d.o.o. Z..

3. Tuženiku pod 2) osobno.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte