REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1391/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd, Am Alten Viehmarkt 2, 84028 Landshut, SR Njemačka, OIB 59950094514, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Zadravec, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 2, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., (ranije Jadransko osiguranje d.d.), Zagreb, Listopadska 2, (ranije Split, Put Supavla 1/I), OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4124/2020-3 od 24. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-604/2019-10 od 14. srpnja 2020., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-604/2019-10 od 14. srpnja 2020. i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju:

- iznos od 6.179,58 EUR (šesttisućastosedamdesetdevet eura i pedesetosam centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2013. do 30. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznos od 8.820,42 EUR (osamtisućaosamstodvadeset eura i četrdesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2015. do 30. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:

„1. Da li isprava ima svojstvo „javne isprave“ u skladu sa odredbom čl. 230. st.1. Zakona o parničnom postupku već stoga što je izdana od strane pravne osobe sa pojedinim javnim ovlaštenjima; ili je potrebno da je isprava izdana baš u sklopu taksativno propisanih javnih ovlaštenja njezinog izdavatelja da bi se u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku smatrala „javnom ispravom“, te time po samom Zakonu dokazivala istinitost onoga što se njome potvrđuje?

2. Je li parnični sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako je odluku temeljio na dokazima koje je stranka predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, a u odnosu na koje nije utvrđeno da ih bez svoje krivnje nije mogla predložiti do zaključenja prethodnog postupka?

3. Je li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda dužan odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima i prigovorima stranaka iznesenim u postupku ili se može referirati samo na pravno pitanje zbog kojeg je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom bio odbijen?

4. Je li osiguravajuće društvo (tuženik) dužno naknaditi stranom (njemačkom) mirovinskom fondu (tužitelju) štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odnosno ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati naknadu iznosa isplaćenog u korist svog osiguranika samo u visini u kojoj bi osiguranik to svoje pravo ostvario po propisima za naknadu štete domaćeg (hrvatskog) prava?“

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima važnosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Sukladno odredbi čl. 385.a ZPP-a reviziju će dopustiti ovaj sud ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

7. Glede pitanja pod 2. i 3. radi se o pitanjima gdje odgovori ovise o okolnostima svakog pojedinog spora pa stoga pitanja ne ispunjavaju uvjet univerzalnosti koji je potreban da bi se radilo o pitanjima koje nadilaze prijepore konkretnog spora i specifičan okvir činjeničnih i procesnih okolnosti spora i da bi time bila pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu pa se ne može raditi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz članka 385.a ZPP-a.

8. Glede pitanja pod 1. pravno shvaćanje suda drugog stupnja o dokaznoj snazi potvrda o isplatama pravne osobe s javnim ovlastima ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-111/2022 od 19. travnja 2022. pa time postavljeno pitanje nije pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

9. Pitanje pod 4. vezano je za pravo tužitelja na isplatu, a o tome je ovaj sud u sporu između istih stranaka samo za drugo razdoblje već odlučio u presudi poslovni broj Rev- x 370/14 od 5. studenog 2014. pa stoga niti ovo pitanje nije pitanje koje udovoljava uvjetima važnosti i dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.

10. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 392. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb30e-71ba7

Kontrolni broj: 069cf-10e3a-35fc4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.