REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1678/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. I., OIB … , iz L., koju zastupa punomoćnik I. R. odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i k. u Z., protiv tuženika D. za s. o., R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. C. T., odvjetnica u L., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-59/2022-2 od 13. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pr-639/2021-11 od 26. listopada 2021., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi razlike plaće u razdoblju od 1. travnja 2016. do 31. siječnja 2017. bruto iznos od 3.372,24 kn sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa od zakašnjenja sa isplatom svakog navedenog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke) i nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u svoti od 2.187,50 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate (točka II. Izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:
„1. Dali je moguće ostvarenje prava iz kolektivnog ugovora javnih službenika prema poslodavcu koji nije stranka tog kolektivnog ugovora (u kojem slučaju da isto jeste bi u odnosu na njega kolektivni ugovor imao ne samo normativnu nego i obveznopravnu primjenu), niti je istome naknadno pristupio,
na način da bi u odnosu na istoga odredbe tog kolektivnog ugovora imale neposrednu primjenu u pogledu normativnog dijela,
u slučaju kada se radi o javnoj službi u kojoj se sredstva za plaće ne osiguravaju u državnom proračunu, a potpisnik kolektivnog Ugovora jeste Vlada Republike Hrvatske,
odnosno dali su u tom slučaju, javni službenici čija plaća se ne osigurava sredstvima državnog proračuna, izuzimanjem iz primjene od članka 2. Zakona o plaćama u javnom službama, izuzeti i od primjene normativnog dijela kolektivnog ugovora u javnim službama?
2. Dali povremena novčana potraživanja radnika koja pojedinačno (sukcesivno) dospijevaju u određenim vremenskim intervalima, a koja se izvorno temelje na pravu iz Kolektivnog ugovora, podliježu primjeni instituta zastare prava iz kojeg proistječu povremene tražbine, na način da primjenom zastare prava zastarijevaju i povremena novčana potraživanja koja ne bi bila u zastari bez te primjene, jer se radi o povremenim tražbinama koja su dospjela unutar općeg zastarnog roka računajući od dana podnošenja tužbe?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima važnosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
4. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog.
5. Prijedlog nije dopušten.
6. Sukladno odredbi čl. 385.a ZPP-a reviziju će dopustiti ovaj sud ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
7. Sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
8. Glede prvog pitanja odluka suda drugog stupnja u cijelosti zrcali pravno shvaćanje ovog suda sadržano u odluci ovog suda poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. kojom odlukom je odgovoreno na postavljena pitanja u reviziji te je u toj odluci rečeno:
„1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).
2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).“.
9. Glede drugog pitanja odredba čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17 i 98/19) jasna je i nedvosmislena te time ne ostavlja prostor za različite interpretacije tako da postavljeno pitanje o dužini zastarnog roka za tražbine na ime razlile plaće ako potraživanja iz radnog odnosa nije pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 392. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a.
11. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a jer je ocjenjeno da troškovi odgovora na prijedlog nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
