Poslovni broj: 71 P-1553/20-20

Poslovni broj: 71 P-1553/20-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.D., OIB: ... iz Z., zastupan po punomoćnicima iz Z. o. u. V. A. & I. A., odvjetnicima u Z., protiv tuženika N. H. B. d.d., OIB: …, Z. zastupana po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz O. d. Ž. i P. d.o.o., radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. lipnja 2022.g., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: … od 10. srpnja 2006. između prednika tuženika S. d.d. odnosno ranije V. b. d.d. kao kreditora i tužitelja D. D. kao korisnika kredita kojima je na netransparentan i neodređen način ugovorena sloboda prednika tuženika da sam odredi visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita u toč. 12.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani Zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz odluke o kamatama i naknadama kreditora.

II. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužitelju D.D., OIB: ... iz Z., na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 1.068,98 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2014.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: … od 10. srpnja 2006.g. između prednika tuženika S… d.d. odnosno ranije V. b. d.d. kao kreditora i tužitelja D. D. kao korisnika kredita kojim je ugovorena obveza tužitelja da predniku tuženika plati naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita ugovoren u toč. 7.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknadu za obradu Zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 2,00 % od iznosa kredita.

IV. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužitelju D.D., OIB: ... iz Z., na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita iznos od 1.267,87 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja

2006.g. do 31. prosinca 2007. godine po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate ("NN" 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., OIB: …, Z., naknaditi tužitelju N. H. B. d.d., OIB: …, Z. parnični trošak u iznosu od 10.225,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.lipnja 2022. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi od 17.03.2020.g. navodi da je kao korisnik kredita sa pravnim prednikom tuženik S. d.d. ranije V. d.d. kao kreditorom dana 10. srpnja 2006.g. sklopio Ugovor o kreditu broj: … kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.700,00 CHF-a isplaćen po kupovnom tečaju za devize prednika tuženika važećem na dan isplate.

2.

Toč. 12.1. Ugovora o kreditu određeno je: "prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora."

3.

Tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu prijevremeno otplatio dana 17. travnja 2014.g., za što je tuženiku dana 18. travnja 2014.g. platio naknadu u iznosu od 1.068,98 kn što je prednik tuženika na prometnoj kartici po tom kreditu evidentirao kao trošak prijevremene otplate broj: 757881.

4.

Nadalje, tužitelj u podnesku od 12. siječnja 2021.g. preinačuje tužbu tako da iz iste činjenične i pravne osnove ističe i druge zahtjeve uz postojeće, a koje proizlaze iz istog Ugovora o kreditu. Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu u toč. 7.1. određeno: "naknada za obradu Zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,00 % (slovima: dva posto) od iznosa kredita minimalno kn 200 (slovima: kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj."

5.

Prednik tuženika je tužitelju dana 11. srpnja 2006.g. prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 1.267,87 kn što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 274,00 CHF-a (2,00 % od iznosa odobrenog kredita) obračunato po srednjem tečaju prednika tuženika na dan 11.07.2006.g.

6.

Tužitelj navodi da su gore navedeni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je prednik tuženika koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija, te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog Ugovora.

7.

Prednik tuženika je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 96/03; dalje u tekstu: ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 87. ZZP/03, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.

Tužitelj se poziva na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP/03 koji propisuje kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog čl. ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru trgovca.

9.

Navedene ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i za ulaznu naknadu nije pregovarao. Prednik tuženika prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je Ugovorom potvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit, a isto tako tužitelj nije znao koliko će iznositi naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jer prednik tuženika nije tužitelju točno prezentirao koje će on troškove točno imati u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji za iznosom kredita koji se traži. Također u Ugovoru nije navedeno po kojem tečaju će se

obračunati

sporna

naknada,

da

li

po

kupovnom,

srednjem ili prodajnom tečaju, a dodatno nije ni precizirano, niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja Ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. 10.

Kako su predmetne ugovorne odredbe koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita i za naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita nepoštene jer su protivne prisilnim propisima ZZP/03 i Zakona o obveznim odnosima time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi Ugovora propisanih čl. 87. ZZP/03, te u svezi s čl. 323. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora sa zateznim kamatama od dana stjecanja. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja traži da sud utvrdi ništetnim odredbe o kreditu i to: toč. 12.1. u dijelu u kojem je ugovoreno da je moguća prijevremena otplata kredita na pisani zahtjev korisnika kredita, a prema uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora kao i da sud utvrdi ništetnom tu odredbu, te s tog osnova tužitelj potražuje iznos od 1.068,98 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.04.2014. pa do isplate, te traži da sud utvrdi ništetnim odredbu toč. 7.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru uplatiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2 % od iznosa kredita, te s tog osnova tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.267,87 kn pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.07.2006.g. pa do isplate sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11.

U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju nenamjenski kredit u iznosu od 13.700,00 CHF-a čini neprijepornim da je u Ugovoru o kreditu u čl. 12.1. utvrđeno da korisnik kredita može kredit prijevremeno otplatiti uz uvjete kreditora sukladno Odluci o kamatama i naknada kreditora, te čini nespornim da je u čl. 7.1. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazna naknada) s nastavnim zahtjevom za isplatu.

12.

Međutim, tuženik osporava da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a slijedom toga i ništetne.

13.

Tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani iz razloga što je tužitelj prijevremenom otplatom postupio protivno odredbama Ugovora o kreditu o otplati kredita zbog čega tuženik trpi štetu, da odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije neodrediva činidba, isto tako da odredba o obradi Zahtjeva i administraciju kredita nije neodrediva činidba koja bi tužitelju trebala biti nejasna, pa stoga ne postoji uporište, niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nepošteno tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH, a tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

14.

Osim toga tuženik tvrdi da je teret dokaza na tužitelju i da tužitelj treba dokazati da se predmetnim odredbama:

-nije pojedinačno pregovaralo,

-da je odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva;

-da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatno neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15.

Kako niti jedna od ovih pretpostavki nije ispunjena, to tužitelj predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka. Ujedno dodaje da kako tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva, da nema mjesta o raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva.

16.

Tuženik je podneskom od 29.06.2020.g. predložio spajanje parnica budući između stranaka teku još dva sudska postupka i to pod brojem P-1677/20 u kojem predmetu je tužitelj utužio preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i predložio je da se spoji predmet broj P-1553/20.

17.

Kako je tužitelj inicijalno utužio naknadu zbog prijevremene otplate kredita ugovorenu u čl. 12.1. Ugovora o kreditu, a potom podneskom od 12. siječnja 2021.g. je utužio i naknadu za obradu Zahtjeva i administraciju kredita ugovorenu u čl. 7.1. Ugovora o kreditu tuženik se podneskom protivio preinaci tužbe, te je ujedno istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, te da je tužitelj sve činjenice i dokaze trebao istaknuti već u tužbi.

18.

U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i pravnog prednika pod brojem: … (list 5-9 spisa), pročitan je promet po kreditu broj:… na ime D. D. (list 10-11 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Dr. N. M. (list 66 spisa), pročitana je sudska praksa priložena po tužitelju i tuženiku, te je saslušan tužitelj D. D. kao stranka (list 106-108 spisa).

19.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 20.

Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu između stranaka pod brojem … od 10.07.2006.g. kojim je između ostaloga ugovorena i naknada za prijevremenu otplatu kredita kao i tzv. ulazna naknada za obradu Zahtjeva i administraciju kredita.

21.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja ugovarajući predmetnu ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te je prijeporno je li tuženik tužitelju obrazložio kako i na koji način će biti ugovorena visina ulazne i izlazne naknade.

22.

Nije osnovano protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva jer je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove pored istaknutih zahtjeva zahtijevao i drugi predmet i novčanu svotu, pa kako je tužitelj preinačio tužbu upravo iz tih razloga, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti kako to propisuje odredba čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu ZPP).

23.

Isto tako ovaj spor nije spor male vrijednosti iz razloga što je tužitelj vrijednost spora u tužbi naznačio s iznosom od 5.068,98 kn, a potom je tužitelj povisio tužbeni zahtjev na ukupnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.336,85 kn.

24.

Prijedlog za spajanje parnica tuženika nije osnovan bez obzira što se radi o sporu između istih stranaka, a iz razloga što je predmet P-1677/20 već pravomoćno dovršen, dočim je predmet P-1553/20 ovaj predmet u kojem sud odlučuje o ulaznoj i izlaznoj naknadi.

25.

Radi utvrđivanja jesu li stranke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale o ulaznoj i izlaznoj naknadi saslušan je tužitelj kao stranka.

26.

U svom iskazu tužitelj navodi da su mu objasnili činjenicu da će plaćati naknadu za obradu zahtjeva i za administraciju kredita ali mu ni na koji način nije objašnjeno koliki će taj iznos biti, niti kako će se isti utvrditi, ali su mu rekli da ulaznu naknadu mora platiti kako bi uopće dobio kredit od banke.

27.

On je dignuo predmetni kredit jer mu je on bio neophodno potreban budući je živio u stanu s majkom u kojem 7 godina nisu imali struju, majka tih godina u dužim razdobljima nije dobivala plaću i zbog činjenice što čitav niz godina nisu plaćali struju, ta struja je bila isključena. Čim je bio u mogućnosti, odlučio je srediti svoj život i život svoje majke, te je otišao u banku tražiti kredit. U to vrijeme je bio vrlo mlad, imao je 21 godinu i u banci su izrazili sumnju je li on uopće kreditno sposoban podignuti kredit u CHF-u, pa je nakon nekog vremena kredit mu odobrio Kreditni odbor banke. Prije negoli je stavio zahtjev za dizanje kredita nisu ga ništa posebno upozoravali o ulaznim naknadama, izlaznim naknadama ili bilo kojim drugim uvjetima kredita, nego su mu rekli da kada mu je kredit odobren gdje sve treba ići i što sve mora platiti i da jedino pod tim uvjetima može dobiti kredit.

28.

Kao što je rekao on je sa tim kreditom rješavao egzistencijalne životne stvari, a to je ponovno uključenje električne struje u stanu i pristao je na sve uvjete koje mu je banka napisala, a pri tome on uopće nije znao na što sve točno pristaje.

29.

Također rekao je da je pročitao Ugovor prije sklapanja istog i da je u tom trenutku mislio da je ponešto od toga razumio. Iskazuje da nije išao pitati u banku da mu protumače odredbe Ugovora, ali isto tako navodi da ni oni njemu nisu ništa unaprijed objasnili.

30.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke jer je on vrlo logičan, životan i uvjerljiv, budući je tužitelj u vrijeme podizanja kredita imao 21 godinu, a po zanimanju je kemijski laborant i prilikom sklapanja Ugovora je razumio da diže kredit kojim će moći riješiti uključenje struje u stanu u kojem je stanovao sa svojom majkom.

31.

Iskazom tužitelja sud je sa sigurnošću utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu bio sa svim svojim odredbama unaprijed sastavljen od strane tuženika kao da i u trenutku sklapanja Ugovora sa tuženikom nije pojedinačno pregovarao ni o kakvoj naknadi za obradu kredita, niti mu je objašnjeno koliko bi ona iznosila, a niti je bio upoznat s naknadom za prijevremenu otplatu kredita, niti sa naknadom za obradu kredita koju treba platiti prilikom puštanja kredita u tečaj.

32.

U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ZZP/03, koji se primjenjuje na konkretni odnos kao lex specialis. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca. Nadalje, u st. 3. istog čl. propisano je da se činjenica o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog Ugovora ocjene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena Ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardu trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom Ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

33.

Sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 757881 utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbe u čl. 12.1. da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora. U ugovoru međutim nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista naknada odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kredita koje reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a niti o naknadi koja je propisana u čl.7.1. naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazna naknada koja je iznosila jednokratno 2,00 % od iznosa kredita, a minimalno 200,00 kn).

34.

Tuženik niti ne poriče činjenicu da s tužiteljem o spornoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovarao već drži da je tužitelj, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni Ugovor ili bilo koju njegovu odredbu imao mogućnost zatražiti zaposlenike tuženike za pojašnjenje tih odredbi, te ističe da su tužitelju sve informacije o pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja Ugovora, te je u trenutku sklapanja Ugovora bio u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju.

35.

Temeljem utvrđenih činjenica proizlazi da su odredbe Ugovora o kreditu čl. 7.1. kojim je određena ulazna naknada za obradu zahtjeva i odredba čl. 12.1. kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita bila teško razumljiva jer je u trenutku sklapanja Ugovora od 10.07.2006.g. kada je tužitelj imao 21 godinu on nije bio upoznat sa parametrima koje utječu na visinu te naknade, a tuženik je kao jača strana u Ugovoru jednostrano donio odluku o plaćanju ulazne i izlazne naknade, a da o tome sa tužiteljem nije pregovarao, pa se ista primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 smatra nepoštenom. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna. U odnosu na odredbu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) u st. 2. je propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome prije obavijestiti banku, te je u tom slučaju dužan banci kao davatelju kredita nadoknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio, međutim u st. 3. čl. 1021. ZOO-a jasno je propisano da banka ne može uračunati kamate za vrijeme od vraćanja kredita do dana kada ga je trebao vratiti pa prethodno istaknuta argumentacija tuženika ne stoji. 36.

Nadalje odredbom čl. 295. ZOO-a je propisano je da su Opći uvjeti Ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj Ugovora koje je jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja Ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom Ugovoru), bilo da se na njih Ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene međugovarateljima u istom Ugovoru. Odredbom čl. 269. st. 1. propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog čl. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, Ugovor je ništetan. 37.

U svijetlu navedenih odredbi proizlazi da je predmetna ugovorna odredba neodrediva jer Ugovor ne sadrži jasno definirane parametre o načinu određivanja i izračuna visine te naknade pa je ugovorna odredba ništetna u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a.

38.

Prihvaćanjem takve ugovorne odredbe o kojoj stranke nisu unaprijed pregovarale, već je obveza rezultat prihvaćanja standardiziranog Ugovora, unaprijed sročenog i priređenog od strane banke, tužena je kao jača strana ugovornog odnosa postupila nepošteno, suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i 5. ZOO-a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je navedena odredba ništetna i u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

39.

Odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

40.

Nadalje, valja reći da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je u čl. 64. st. 1. propisivao da potrošač može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, dok je u st. 2. bilo propisano da u slučaju iz st. 1. tog članka, potrošač ima pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma koji se sastoji u razlici iznosa kamata od trenutka plaćanja do trenutka u kojem je prema Ugovoru trebalo izvršiti plaćanje.

41.

Također bila je na snazi i odredba čl. 1025. ZOO-a koja je u st. 1. propisivala da korisnik kredita može raskinuti Ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit, po st. 2. korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome obavijestiti banku, dok po st. 3. u oba slučaja korisnik kredita je dužan naknaditi štetu, a koju je davatelj kredita pretrpio.

42.

U ovoj pravnoj stvari, a obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, nije odlučno pitanje da li u smislu čl. 1024. st. 3. ZOO-a je tuženik zbog prijevremenog vraćanja kredita pretrpio stvarnu štetu koju je onda i naplatio tužitelju u visini utuženog iznosa, nego je ključno pitanje da li odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je za prijevremenu otplatu kredita potrebno platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećoj na dan prijevremene otplate ništetan s posljedicom koja je propisana za ništetnost, a to je da je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos koji je platio s osnova prijevremene otplate kredita. 43.

Isto tako plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva prouzročuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer se o toj naknadi nije pojedinačno pregovaralo.

44.

Nadalje, čl. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 05.04.2003. se jednako kao i u ZZP/03 definira pojam nepoštene ugovorne odredbe pri čemu se uz taj čl.- 3. nalazi i prilog koji sadrži indikativan i netaksativni popis odredbi koje se mogu smatrati nepoštenim, a među njima je i neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojima nije imao stvarne mogućnosti upoznati se prije sklapanja Ugovora, a tužitelj ovdje nije imao stvarne mogućnosti s obzirom da mu nije bilo objašnjeno na koji točno način će se utvrditi visina ulazne i izlazne naknade, a tuženik je tužitelju u konkretnom slučaju naplatio jednu i drugu naknadu.

45.

Dakle, u situaciji kada se o utuženim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, već je tuženiku dano da jednostrano svojom odlukom utvrđuje visine tih naknada, time je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a time je i prouzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega se predmetne odredbe Ugovora o kreditu čl. 7.1. i čl. 12.1. imaju smatrati nepoštenim, te slijedom toga i ništetnim.

46.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelja sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dr. N. M.

47.

Vještak je pregledom Ugovora o kreditu i potvrdama o izvršenim plaćanjima od strane tužitelja i uvidom u prometnu karticu kreditora utvrdio da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu dana 10. srpnja 2006.g. kojim mu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 13.700,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate. Ugovoreni rok otplate je bio 120 mjeseci pod uvjetima definiranim predmetnim Ugovorom. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita utvrđena je jednokratno u visini 2,00 % od iznosa kredita, a minimalno 200,00 kn i naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj. Naknada za prijevremenu otplatu kredita određena je sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora u iznosu od 3,00% na ostatak glavnice, minimalno 100,00 kn. Kredit je prijevremeno otplaćen dana 18.04.2014.g.

48.

Vještak je utvrdio da je tužitelj dana 11.07.2006.g. platio banci na ime naknade za obradu Zahtjeva i administraciju kredita iznos od 1.267,87 kn, a dana 18.04.2014. platio je banci na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 1.068,98 kn. 49.

Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba, pa ga je sud u cijelosti prihvatio jer je sačinjen na temelju relevantnih podataka koji postoje u spisu i iz kojih je razvidno koje iznose i kada je tužitelj platio naknade.

50.

Tim nalazom i mišljenjem sud je u cijelosti utvrdio visinu tužbenog zahtjeva tužitelja.

51.

Radi navedenog sud je tužitelju dosudio na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 1.068,98 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.04.2014., a na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita iznos od 1.267,87 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.07.2006.g., jer su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja, pa je sud tužitelju dosudio navedene iznose temeljem odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

52.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277 st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

53.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

54.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 75 bodova, troška sastava 1 podneska od 24.07.2020. u iznosu od 75 bodova, troška sastava 3 podneska (12.01.2021., 12.07.2021. i 01.04.2022.), svako po 100 bodova, te troška zastupanja na 2 ročišta (10.05.2021. i 12.04.2022.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 10,00 kn prema tbr. 50.Odvjetničke tarife.

55.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 6.500,00 kn. 56.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.625,00 kn, trošak uplaćenih predujmova za vještačenje koje je bilo neophodno provesti radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.500,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn prema Zakonu o sudskim pristojbama, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 10.225,00 kn. 57.

Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

58.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I.- V. izreke.

U Zagrebu, dana 29. lipnja 2022. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika