REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj:6.P-76/2021-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, F., zastupan po opunomoćeniku I. D., odvjetniku iz P., protiv tužene N. H. b. d.d., OIB:… ,(ranije S. d.d. Z.), zastupana po OD Ž. i Partneri, Z., radi utvrđenja i isplate 21.546,35 kuna, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 8. lipnja 2022. godine u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenice opunomoćenika tuženika I. J., odvjetničke vježbenice, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 29. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke 1. i t.8. Ugovora o kreditu broj 213973, koji je potvrđen od Javnog bilježnika A. B., iz P., pod brojem: OV-1660/08, dana 28.01.2008. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika N. h. b. d.d., OIB:…, Z., (prethodno S. d.d., OIB:…, Z.; V. d.d., OIB:…, Z.), u dijelu u kojemu je kredit iskazan u valuti švicarski franak (CHF), te u dijelu u kojoj je kamata iskazana u valuti švicarski franak (CHF), i to za vremenski period otplate kredita u kojem je primijenjen izračun anuiteta i kamata po većem tečaju CHF od početno ugovorenog, a koje glase: „1. Iznos kredita: Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit
u
iznosu
CHF
15.143,11
(petnaesttisućastočetrdesettrišvicarskafrankaijedanaestcenti)
u
kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.“ „8. Način otplate-Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 252,04 CHF (dvjestopedesetdvašvicarskafrankaičetiricenta) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju V. d.d. za devize važećem na dan dospijeća.“
II Nalaže se tuženiku N. h. b. d.d., OIB:…, Z., (prethodno S. d.d., OIB:…, Z.; V. d.d., OIB:…, Z.), da tužitelju D. M., OIB:…,F., isplati razliku između stvarno plaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatim u kune po
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
prodajnom tečaju tuženika za devize važećem na dan dospijeća plaćanja anuiteta, u odnosu na početno utvrđene anuitete u CHF po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i preračunate u kune po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita, u ukupnom iznosu od 21.546,35 kn, u koji je uključen samo utjecaj više plaćenog po osnovi primjene tečaja za CHF za kune uz isključenje utjecaja povećanja redovne kamate, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02.03.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, tekućim na iznos od:
-
27,64 kuna počevši od 02.03. 2008. godine pa do isplate,
-
43,39 kuna počevši od 02.04. 2008. godine pa do isplate,
-
9,09 kuna počevši od 02.05. 2008. godine pa do isplate,
-
13,12 kuna počevši od 02.07. 2008. godine pa do isplate,
-
12,14 kuna počevši od 02.10. 2008. godine pa do isplate,
- 107,21 kuna počevši od 02.11. 2008. godine pa do isplate,
-
36,08 kuna počevši od 02.12. 2008. godine pa do isplate,
- 125,08 kuna počevši od 02.01. 2009. godine pa do isplate,
- 136,04 kuna počevši od 02.02. 2009. godine pa do isplate,
- 144,09 kuna počevši od 02.03. 2009. godine pa do isplate,
- 129,70 kuna počevši od 02.04. 2009. godine pa do isplate,
- 126,54 kuna počevši od 02.05. 2009. godine pa do isplate,
- 109,60 kuna počevši od 02.06. 2009. godine pa do isplate,
-
87,83 kuna počevši od 02.07. 2009. godine pa do isplate,
-
95,36 kuna počevši od 02.08. 2009. godine pa do isplate,
- 106,37 kuna počevši od 02.09. 2009. godine pa do isplate,
-
93,85 kuna počevši od 02.10. 2009. godine pa do isplate,
-
91,26 kuna počevši od 02.11. 2009. godine pa do isplate,
- 110,84 kuna počevši od 02.12. 2009. godine pa do isplate,
- 128,33 kuna počevši od 02.01. 2010. godine pa do isplate,
- 141,69 kuna počevši od 02.02. 2010. godine pa do isplate,
- 138,46 kuna počevši od 02.03. 2010. godine pa do isplate,
- 171,10 kuna počevši od 02.04. 2010. godine pa do isplate,
- 161,12 kuna počevši od 02.05. 2010. godine pa do isplate, - 178,18 kuna počevši od 02.06. 2010. godine pa do isplate,
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
- 259,95 kuna počevši od 02.07. 2010. godine pa do isplate,
- 239,98 kuna počevši od 02.08. 2010. godine pa do isplate,
- 309,75 kuna počevši od 02.09. 2010. godine pa do isplate,
- 274,35 kuna počevši od 02.10. 2010. godine pa do isplate,
- 242,57 kuna počevši od 02.11. 2010. godine pa do isplate,
- 333,74 kuna počevši od 02.12. 2010. godine pa do isplate,
- 382,94 kuna počevši od 02.01. 2011. godine pa do isplate,
- 337,93 kuna počevši od 02.02. 2011. godine pa do isplate,
- 343,45 kuna počevši od 02.03. 2011. godine pa do isplate,
- 323,61 kuna počevši od 02.04. 2011. godine pa do isplate,
- 346,34 kuna počevši od 02.05. 2011. godine pa do isplate,
- 418,04 kuna počevši od 02.06. 2011. godine pa do isplate,
- 437,13 kuna počevši od 02.07. 2011. godine pa do isplate,
- 555,59 kuna počevši od 02.08. 2011. godine pa do isplate,
- 518,19 kuna počevši od 02.09. 2011. godine pa do isplate,
- 444,41 kuna počevši od 02.10. 2011. godine pa do isplate,
- 446,00 kuna počevši od 02.11. 2011. godine pa do isplate,
- 439,67 kuna počevši od 02.12. 2011. godine pa do isplate,
- 473,17 kuna počevši od 02.01. 2012. godine pa do isplate,
- 480,64 kuna počevši od 02.02. 2012. godine pa do isplate,
- 481,32 kuna počevši od 02.03. 2012. godine pa do isplate,
- 482,53 kuna počevši od 02.04. 2012. godine pa do isplate,
- 488,47 kuna počevši od 02.05. 2012. godine pa do isplate,
- 497,19 kuna počevši od 02.06. 2012. godine pa do isplate,
- 487,80 kuna počevši od 02.07. 2012. godine pa do isplate,
- 488,59 kuna počevši od 02.08. 2012. godine pa do isplate,
- 479,91 kuna počevši od 02.09. 2012. godine pa do isplate,
- 463,81 kuna počevši od 02.10. 2012. godine pa do isplate,
- 483,43 kuna počevši od 02.11. 2012. godine pa do isplate,
- 490,53 kuna počevši od 02.12. 2012. godine pa do isplate,
- 487,69 kuna počevši od 02.01. 2013. godine pa do isplate,
- 459,08 kuna počevši od 02.02. 2013. godine pa do isplate,
- 478,92 kuna počevši od 02.03. 2013. godine pa do isplate,
- 483,46 kuna počevši od 02.04. 2013. godine pa do isplate, - 474,53 kuna počevši od 02.05. 2013. godine pa do isplate,
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
- 448,17 kuna počevši od 02.06. 2013. godine pa do isplate,
- 431,78 kuna počevši od 02.07. 2013. godine pa do isplate,
- 446,30 kuna počevši od 02.08. 2013. godine pa do isplate,
- 456,31 kuna počevši od 02.09. 2013. godine pa do isplate,
- 481,87 kuna počevši od 02.10. 2013. godine pa do isplate,
- 467,80 kuna počevši od 02.11. 2013. godine pa do isplate,
- 474,08 kuna počevši od 02.12. 2013. godine pa do isplate,
- 479,24 kuna počevši od 02.01. 2014. godine pa do isplate,
- 501,98 kuna počevši od 02.02. 2014. godine pa do isplate,
a sve to u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku, N. H. b. d.d., OIB:…, da tužitelju D. M., OIB:…,F., u roku od petnaest (15) dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 10.116,47 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na taj iznos od 29. lipnja 2022. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. D. M. podnio je tužbu protiv S. d.d. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.2. Ističe da je sa tuženikom dana 28.01.2008. godine zaključio Ugovor o kreditu broj 213973, koji je potvrđen od Javnog bilježnika A. B., iz P., pod brojem: OV- 1660/08, dana 28.01.2008. godine.
1.3. Na temelju navedenog Ugovora tuženik je odobrio tužitelju kredit za kupnju novog motornog vozila, u iznosu od 15.143,11 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, sa redovnom kamatom koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 6,15% godišnje, te sa rokom otplate od 72 mjeseca.
1.4. U točki 2.1. predmetnog Ugovora o kreditu navedeno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Na temelju navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu tuženik je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu ugovorne (redovne) kamate, pa je zbog toga povećavan iznos pojedinih anuiteta izraženih u CHF.
1.5. Tužitelj je kredit otplatio u cijelosti dana 01.02.2014. godine.
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
1.6. Tužitelj ističe da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, pa stoga smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.
1.7. Zbog nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, te zbog nedopuštene ugovorne odredbe kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između stvarno više plaćenih anuiteta u kunama po primijenjenim redovnim kamatnim stopama i tečaju CHF za kune na dan dospijeća plaćanja otplatnih rata, u odnosu na početno izračunati anuitet prema početnom planu otplate kredita preračunato iz CHF u kunama prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 6,15% i tečaju CHF za kune na dan isplate kredita, u ukupnom iznosu od 22.751,00 kn.
1.8. Nadalje ističe da je pitanje zastare meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH, broj: .Rev-2245/2017-2 od 20.03.2018. godine, te pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 30.01.2020. godine, prema kojima posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
1.9. Pitanje ništetnosti primjene ugovorene valutne klauzule u CHF, te pitanje ništetnosti ugovorene jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika, riješeno je presudom Vrhovnog suda RH.
1.10. Tužitelj navodi da je Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine odbijena revizija tuženika i potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 43 Pž-6632/2017-101 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da je osmotužena S. d.d. u razdoblju od 01.06.2004 godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora osmotužena S. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time osmotužena S. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene S. d.d i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora osmotužena S. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku osmotužene S. d.d o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time osmotužena S. d.d postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.11. Nakon provedenog financijskog vještačenja tuženik je podneskom od 21.3.2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka potražujući na ime razlike više plaćene glavnice kredita zbog povećanja tečaja iznos od 21.546,35 kuna sa pripadajućom z.z. kamatom koja teče na iznose pobliže opisane u izreci presude te je podneskom od 19. svibnja 2022.ispravio naziv tuženika u tužbenom zahtjevu, označavajući N. H. b. d.d. obzirom da je 14.4.2022. u registru Trgovačkog suda u Z. izvršen upis promjene naziva tuženika.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list br.33-45) prigovara mjesnoj nadležnosti ovoga suda jer su stranke sporazumno čl. 11. stavkom 5. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Z..
2.1. Nadalje, tuženik je istakao, a uzevši u obzir datum sklapanja ugovora te ovisno o kvalifikaciji postupka, prigovor zastare sukladno čl. 230., 226. i 371. ZOO-a.
2.2. Tuženik nadalje ističe da u ovom sporu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer je u istoj utvrđivana apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se o tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.
Smatra da je u svakom pojedinom sporu potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda Visokog trgovačkog suda.
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
2.3. Tuženik ne osporava da su stranke sklopile Ugovor o kreditu na razdoblje od 84mjeseca u iznosu od 15.143,11CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je temeljem odredbe čl. 2. 1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu ona iznosila 6,15 % godišnje. Također da je nesporno da je čl. 4. ugovorena valutna klauzula s isplatom po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate anuiteta te da je čl. 8. Ugovora uređen način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan dospijeća.
2.4.Tuženik smatra da sve kada bi presuda iz parnice "Potrošač" i bila primjenjiva, da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS i automatike vezanosti ovoga suda utvrđenjima iz navedene presude, već da je sud u svakom pojedinom slučaju dužan ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Isto tako ističe da ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u parnici "Potrošač". Tuženik ističe da ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojih bi proizlazila i najmanja sumnja da je postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (čl. 26. ZOO-a te Zakona o zaštiti potrošača i naknadno doneseni Zakon o potrošačkom kreditiranju), izrijekom je predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.
2.5. Napominje da je u kolektivnom sporu ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti.
2.6. Nadalje tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Da bi se navedene odredbe mogle utvrditi ništetnim potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i /ili nejasna, i /ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva, te da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Niti jedna od navedene tri pretpostavke nije ispunjena. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Smatra da je očito da se stoga o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo. Tuženik smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva. Kamatna stopa je mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima tako da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Obrazložio je na koji način je kamatna stopa mijenjana, a obzirom na tržišne uvjete.
2.7. Tuženik nadalje navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
ugovornih strana na štetu potrošača jer je jasno koncipirana ugovorom, a i sam tužitelj je potvrdio upoznatost sa značenjem i posljedicama spornih odredbi potpisom Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Kako je sporna odredba ugovora o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, da sukladno odredbi čl. 99. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 96. ZZP-a nije dopuštena.
2.8. Napominje da je od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem utvrđenje činjenice je li tuženik znao odnosno po redovnom tijeku mogao znati kakav će ubuduće, u ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja CHF i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti i uz primjenu valutne klauzule. Tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji, nije znao, niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Kretanje tečaja CHF nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne pozicije. Tuženik je kao i tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe.
2.9. Tuženik također osporava anticipiranu metodu kojom tužitelj postavlja zahtjev na isplatu. Ističe da tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, da sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja ugovora.
2.10. Kako tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva, tuženik smatra da nema mjesta raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva, te se protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja.
2.11. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj u podnesku od 5.5.2021. (br. lista 109) ističe da je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda neosnovan jer je predmetni ugovor zaključen u Poslovnici tuženika u P. i potvrđen kod javnog bilježnika u P., tako da je temeljem odredbe čl. 59. ZPP-a za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Požegi.
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
3.1. Osim navedenog, navodi da je predmetni ugovor potpisan na unaprijed otiskanom obrascu ugovora koji je sačinio tuženik koristeći svoj povlašteni položaj u ugovornom odnosu te je sukladno Zaključku Vrhovnog suda RH od 5.11.2020. ništetna i prorogacijska klauzula iz točke 11.5. Ugovora o kreditu. O navedenoj ugovornoj odredbi se također nije pregovaralo jer je ista unesena u unaprijed otiskani obrazac ugovora, a istom odredbom tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj izlažući se nepotrebnim i povećanim troškovima postupka s obzirom na udaljenost mjesta njegovog prebivališta do mjesta sjedišta banke u Z..
3.2. U odnosu na prigovor zastare ističe da je to meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda br. Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine, te pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 30.1.2020.
4. Prijeporna je nadležnost ovoga suda, osnov i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.
5. Neprijeporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 213973 dana 28.1.2008. prema kojem je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.143,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan isplate, te da se kamatna stopa mijenjala time da je početna kamatna stopa iznosila 6,15%.
6. Sud smatra da prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan. Naime, stranke su sklopile Ugovor o kreditu koji ugovor predstavlja potrošački ugovor, te se vezano za mjesnu nadležnost primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju.
6.1. Prema odredi čl. 19.L. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ( "Narodne novine" br.75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
6.2. Bez dvojbe je sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu banke sadržan u Ugovoru o kreditu suprotan načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, prebivalište tužitelja je u F., te imajući u vidu udaljenost prebivališta tužitelja od sjedišta tuženika, za tužitelja nastaju znatno veći troškovi u slučaju vođenja parnice.
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu 213973 od 28.1.2008. Otplatni plan i prometnu karticu po predmetnom kreditu, u Nalaz i mišljenje vještaka B. B. od 3.2.2022. (list br. 122-140) te u ostale priloge u spisu.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj:53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
8.1. Presudom Trgovačkog suda u Z. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik (kao osmotuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnike kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora osmotuženik S. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time isti postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
8.2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu broj Pž 6632/2017 kojom je odbijena, između ostalog i žalba ovdje tuženog protiv presude Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povredu kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).
9. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
9.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
9.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je člankom 1. kreditor odobrio i stavio korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu 15.143,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate, a člankom 8. utvrđen je način otplate i to tako da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 252,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju V. d.d. za devize važeće na dan dospijeća.
11. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to je dakle ništava odredba čl.1. i 8. predmetnog Ugovora u kojim člancima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.
11.1. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
12. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti članka 1. i 8. Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te ništetnosti čl.2. točka 1., ocjenjujući irelevantnim navode i dokazne prijedloge tuženika o neosnovanosti takvog zahtjeva.
13. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.
13.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05,41/08,125/11,78/15) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
14. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka B. B. koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe.
14.1. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka od 3.2.2022. (list br. 122-140) proizlazi da razlika više i manje plaćenog zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune tijekom otplate kredita iznosi 21.524,47 kn, a u odnosu na više plaćene razlike anuiteta (preplaćene iznose) iznosi 21.546,35 kuna.
14.2. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka sud je utvrdio da je tužitelj na ime razlike više plaćene glavnice kredita zbog povećanja tečaja (ništetne odredbe) platio više iznos od 21.546,35 kn, kuna te je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu, odlučivši kao pod točkom II izreke presude.
15. Prigovor zastare nije osnovan.
15.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare dakle počinje teći od 15. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 17.3. 2021. godine, to prigovor zastare nije osnovan.
16. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu te izvršio prijeboj potraživanja na ime negativnih razlika jer tuženik nije određeno naveo za koje iznose treba izvršiti prijeboj i kada ti iznosi dospijevaju, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o neznatnom iznosu od 21,88 kuna.
16.1. Tuženik je naime, na pripremnom ročištu izjavio prigovor radi prebijanja negativnih razlika ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a sud je tužitelju priznao na ime troškova parničnog postupka iznos od 10.366,47 kuna.
Sud je priznao opunomoćeniku tužitelja nagradu za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 5.5.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od u iznosu od 500,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 21.3.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna nagradu za zastupanje na ročištu od 13. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 19.5.2021. u iznosu od 250,00 kuna, nagradu za zastupanje na raspravi od 8.6.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, te nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 500,00 kuna.
Poslovni broj:6.P-
76/2021-21
16.1. Ukupno je na ime zastupanja priznat iznos od 6.250 kuna.
16.2. Nadalje, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 866,40 kuna, tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 10.116,47 kuna.
Sud nije priznao trošak za sastav podneska od 7.2.2022., obzirom da je tužbeni zahtjev identičan zahtjevu specificiranom u navedenom podnesku.
16.3. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 29. lipnja 2022.
S u d a c:
Snježana Polgar, v.r.
Pouka o pravu na žalbu :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. I. D., odvjetnik iz P.
2. OD Ž. i Partneri, Z.
