Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 2 Gž-538/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Split, Kralja Tomislava 35/III, Split, OIB: 69693144506, kojega kao punomoćnica zastupa I. Z. H., . kod tužitelja, protiv tuženika A. G. iz M., …, OIB: .., radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-555/2019 od 30. travnja 2020., 29. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-555/2019 od 30. travnja 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
''1. Nalaže se tuženiku A. G., OIB: ., ., M., u roku od 15 dana porušiti i ukloniti bespravno sagrađene građevine (natkriven objekt površine 6m x 8m; betonska ploča debljine 10-15 cm i dimenzija 7.9 m x 8m; kućica za agregat dimenzija 3 m x 2 m; betonska ploča debljine 25-30 cm i dimenzija 2.5 m x 4.3 m; spremište za vodu dimenzija 2 m x 2 m), a koje se nalaze na dijelu nekretnine u vlasništvu RH kojom gospodari tužitelj HŠ d.o.o. katastarski označenoj kao kč. br. …/. k.o. C.., upisanoj kao šuma, površine . .m2 u zk. ul. . k.o. C., a koji je fizički dio na GPS snimku (zakup zemljišta do 50m2, M=1:1000) izrađenom od Šumarije Zadar te označen brojkama: 1-2-3-4, i tako tužiteljevu nekretninu dovesti u stanje prije izgradnje.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana dio nekretnine kč. br. ./ k.o. C.., upisanoj kao šuma, površine .. m2 u zk. ul. .. k.o. C., a koji je fizički dio na GPS snimku (zakup zemljišta do 50m2, M=1:1000) izrađenom od Šumarije Zadar te označen brojkama: .., predati slobodnu od osoba i stvari tužitelju u posjed.''
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik te ju pobija u svim točkama iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz – uviđaj na licu mjesta, što bi bitno promijenilo stav suda te je time tuženiku načinjena neprocjenjiva i nepovratna šteta. Smatra kako je Ugovor o zakupu šumskog zemljišta i dalje na snazi te da on nije postupao protuzakonito niti prekoračio uvjete iz ugovora i da nekretninu nije zaposjeo bespravno. Tvrdi kako je tužbu trebao podnijeti Središnji ured Hrvatskih šuma, a ne tužitelj. Tuženik navodi kako smatra da mu je tužitelj ispostavio račun za period od 15. studenog 2018. do 14. studenog 2019. iz razloga što želi i dalje održati na snazi ugovor o zakupu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi uklanjanja svih izgrađenih objekata koji se nalaze na dijelu nekretnine čest. zem. ./. k.o. C.. koji je na GPS snimku označen brojkama .., te predaja u posjed tog dijela nekretnine.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud utvrdio je da je Republika Hrvatska kao zakupodavac iskoristila svoje ugovoreno pravo i jednostrano raskinula predmetni ugovor o zakupu, a raskid je izvršen na valjan način, stoga ugovor više nije na snazi. Osnovanost raskida ugovora proizlazi iz toga što je suprotno odredbi članka 2. Ugovora o zakupu šumskog zemljišta prema kojoj je zakupnik mogao koristiti zemljište isključivo u svrhu postavljanja naprava i građevina gotove konstrukcije do 15 m2, tuženik postavio znatno veći objekt te izgradio i betonsku podlogu, za što svakako nije imao dozvolu. Iz navedenog pravilno proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik nije pridržavao ugovorenih odredbi, te da su se ispunile okolnosti koje su ugovorom propisane kao razlog za jednostrani raskid ugovora prije isteka vremena zakupa, navedene u članku 7. Ugovora o zakupu šumskog zemljišta.
8. Što se tiče žalbenog navoda da je sud propustio izvršiti uviđaj, prvostupanjski sud je u presudi jasno naveo da uviđaj nije izvršen iz razloga što je tuženik i sam na ročištu 5. lipnja 2019. i 29. siječnja 2020. potvrdio da se nalazi u posjedu predmetnog dijela nekretnine te da je upravo on na istom postavio sve što je taksativno navedeno u tužbenom zahtjevu, a to sve proizlazi i iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. ožujka 2018.
8.1 U žalbi tuženik navodi kako smatra da je ugovor i dalje na snazi iz razloga što mu je nakon raskida ugovora dostavljen račun za period od 15. studenog 2018. do 14. studenog 2019., međutim, prvostupanjski sud je zaključio da ta činjenica nije pravno relevantna jer je tuženiku račun dostavio tužitelj (Hrvatske šume d.o.o.), a ne strana ugovora (Ministarstvo poljoprivrede), a radnjama tužitelja se taj ugovor ne može održati na snazi.
Da bi došlo do obnove ugovora potrebno je da ugovorne strane nastave izvršavati ugovorne obveze, i da je to njihova prava volja, a u konkretnom slučaju na strani zakupodavca nije bilo volje za izvršavanje ugovorenih obveza, s obzirom da je jasno manifestirao volju da mu se nekretnina vrati u posjed i da je omaškom dostavljen račun tuženiku za plaćanjem zakupnine zbog čega je tužitelj pokušao vratiti tuženiku uplaćena sredstva na ime zakupa.
9. Pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je naložio porušiti i ukloniti bespravno sagrađene građevine na tužiteljevoj nekretnini te istu predati u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari.
Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je koristio šumsko zemljište u skladu s ugovorom, već upravo suprotno, te je stoga obvezan ukloniti sve što je izgradio na predmetnom dijelu nekretnine te isti predati u posjed tužitelju, i to u stanju u kojem ga je primio (članak 10. stavak 1. Ugovora o zakupu šumskog zemljišta).
10. U ocjeni žalbenog navoda da tužbu nije podnijela ovlaštena osoba, valja reći da prema članku 17. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20) javni šumoposjednik je pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, a to su „Hrvatske šume d.o.o.“, stoga je tužitelj imao aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe.
11.Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 29. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Kate Brajković