Republika Hrvatska

Županijski sud Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-135/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G. iz Č., A. C. ., OIB: …., zastupana po punomoćniku G. R., odvjetniku u O., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., M. c. ., OIB: …, zastupani po punomoćniku J. G., odvjetniku iz O.d. G. & G. u ., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 3P-556/2019-30 od 14. prosinca 2021., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 3P-556/2019-30 od 14. prosinca 2021. se:

a) potvrđuje presuda u dijelu pod točkom I. izreke i rješenje,

b) ukida presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj …-..-…. od 19.07.2005. god. sklopljenog između tužiteljice Z. G. i tuženika R. A. d.d., potvrđenog kod javnog bilježnika M. B. dana 20.07.2005. god. pod brojem OU-1516/05, a koje glase:

- u čl. 1. : „...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“,

- u čl. 2. toč. 1. : „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, toč. 2: “...promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora.“,

- u čl. 7. : „…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“;

- u čl. 9. toč. 3. : „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, toč. 4. : „…i efektivnom kamatnom stopom…s jasno iskazanom efektivnom stopom.“

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., M. C. ., Zagreb, OIB: .. isplatiti tužiteljici Z. G., A. C.

., Č., OIB: …, u roku od 15 dana, iznos od 18.084,72 kn (osamnaesttisućaosamdesetčetirikunesedamdesetdvijelipe), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatama i tečaja CHF-a imaju vratiti tužiteljici, kao i zatezne kamate na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate prema stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. god. do 30.06.2011. god. prema stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. god. do 31.07.2015. god. prema stopi od 12% godišnje dok će se u slučaju promjene eskontne stope primjenjivati zatezna kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5), a od 01.08.2015. god. primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br.: 35/05, 41/08, 128/11, 78/15) pa do isplate, i to na iznos od:

- 31,52 kn od 01.09.2005. god. do isplate,

- 35,34 kn od 01.10.2005. god. do isplate,

- 35,50 kn od 01.11.2005. god. do isplate,

- 38,93 kn od 01.12.2005. god. do isplate,

- 25,24 kn od 01.01.2006. god. do isplate,

- 21,47 kn od 01.02.2006. god. do isplate,

- 0,70 kn od 01.03.2006. god. do isplate,

- 61,42 kn od 01.12.2007. god. do isplate,

- 60,31 kn od 01.01.2008. god. do isplate,

- 60,59 kn od 01.02.2008. god. do isplate,

- 60,35 kn od 01.03.2008. god. do isplate,

- 60,50 kn od 01.04.2008. god. do isplate,

- 58,16 kn od 01.05.2008. god. do isplate,

- 74,43 kn od 01.06.2008. god. do isplate,

- 74,23 kn od 01.07.2008. god. do isplate,

- 71,77 kn od 01.08.2008. god. do isplate,

- 70,70 kn od 01.09.2008. god. do isplate,

- 70,32 kn od 01.10.2008. god. do isplate,

- 108,36 kn od 01.11.2008. god. do isplate,

- 69,79 kn od 01.12.2008. god. do isplate,

- 132,16 kn od 01.01.2009. god. do isplate,

- 149,31 kn od 01.02.2009. god. do isplate,

- 157,07 kn od 01.03.2009. god. do isplate,

- 165,53 kn od 01.04.2009. god. do isplate,

- 169,67 kn od 01.05.2009. god. do isplate,

- 136,46 kn od 01.06.2009. god. do isplate,

- 112,45 kn od 01.07.2009. god. do isplate,

- 118,50 kn od 01.08.2009. god. do isplate,

- 131,39 kn od 01.09.2009. god. do isplate,

- 130,27 kn od 01.10.2009. god. do isplate,

- 117,24 kn od 01.11.2009. god. do isplate,

- 141,69 kn od 01.12.2009. god. do isplate,

- 161,30 kn od 01.01.2010. god. do isplate,

- 189,19 kn od 01.02.2010. god. do isplate,

- 182,80 kn od 01.03.2010. god. do isplate,

- 220,65 kn od 01.04.2010. god. do isplate,

- 213,47 kn od 01.05.2010. god. do isplate,

- 227,46 kn od 01.06.2010. god. do isplate,

- 348,62 kn od 01.07.2010. god. do isplate,

- 323,67 kn od 01.08.2010. god. do isplate,

- 399,87 kn od 01.09.2010. god. do isplate,

- 373,54 kn od 01.10.2010. god. do isplate,

- 331,20 kn od 01.11.2010. god. do isplate,

- 420,54 kn od 01.12.2010. god. do isplate,

- 534,19 kn od 01.01.2011. god. do isplate,

- 453,72 kn od 01.02.2011. god. do isplate,

- 481,94 kn od 01.03.2011. god. do isplate,

- 446,04 kn od 01.04.2011. god. do isplate,

- 452,48 kn od 01.05.2011. god. do isplate,

- 604,84 kn od 01.06.2011. god. do isplate,

- 619,69 kn od 01.07.2011. god. do isplate,

- 743,47 kn od 01.08.2011. god. do isplate,

- 678,18 kn od 01.09.2011. god. do isplate,

- 606,70 kn od 01.10.2011. god. do isplate,

- 591,50 kn od 01.11.2011. god. do isplate,

- 586,02 kn od 01.12.2011. god. do isplate,

- 620,00 kn od 01.01.2012. god. do isplate,

- 649,62 kn od 01.02.2012. god. do isplate,

- 653,59 kn od 01.03.2012. god. do isplate,

- 633,10 kn od 01.04.2012. god. do isplate,

- 646,93 kn od 01.05.2012. god. do isplate,

- 656,40 kn od 01.06.2012. god. do isplate,

- 640,47 kn od 01.07.2012. god. do isplate,

- 642,22 kn od 01.08.2012. god. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.820,84 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana 14.prosinca 2021. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 16.travnja 2021.godine."

2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom, ovu presudu i rješenje pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga, dakle onih iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti i naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i odrediti ponovno provođenje glavne rasprave.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je utvrđenje je ništetnima odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 19. srpnja 2005. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te plaćanje svega što je tužiteljica platila a tuženik stekao na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora već da li su sporne odredbe Ugovora ništetne, visina tražbine, pitanje zastare, te savjesnost stjecatelja (tuženika).

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke 19. srpnja 2005. sklopili Ugovor na temelju kojeg je tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.315,46 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, radi kupnje novog vozila,

- da je bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, uz kamatu od 5,50%, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da je rok otplate bio 84 mjeseca.

8. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih ugovornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF) utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvala tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/2014 i Rev-2221/2018.

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP).

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je utužena tražbina dospijeća od 1. rujna 2005. do 1. kolovoza 2012., da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, 4. travnja 2012., da je ponovno počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, što je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu bilo 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 14. svibnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok. Prvostupanjski se sud pozvao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda od 30. siječnja 2020. po kojem zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način utvrđena ništetnost ugovora.

12. Nakon financijskog vještačenja tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud tu preinaku dopustio, a na temelju tog vještačenja je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica platila tuženiku s osnove povećane kamate u odnosu na prvotno ugovorenu od 5,50%, ukupno 3.948,30 kuna više, a po osnovi tečajne razlike 14.136,42 kune više, pa je prihvatio u cijelosti preinačeni tužbeni zahtjev kojim se tražila isplata ukupne svote od 18.084,72 kune.

13. Svoju odluku prvostupanjski je sud temeljio na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO).

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud je našao da prvostupanjska presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, ne bi bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kada je u pitanju odluka iz točke II. izreke jer se u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati.

14.1. Naime, u odnosu na utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, protivno žalbenim navodima, pobijana presuda se može ispitati, u njoj su dani razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu proturječni niti u suprotnosti s ispravama koje se nalaze u spisu.

14.2. Protivno žalbenim tvrdnjama nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik tvrdeći da presuda nije obrazložena, a u vezi s ovim zahtjevom tužba nije niti preinačena, već je preinačena u dijelu u kojem je postavljen kondemnatorni zahtjev, odnosno zahtjev za isplatom, što je prvostupanjski sud pravilno dopustio na temelju odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a, jer je ovdje upravo riječ o situaciji u kojoj se tužba iznimno može preinačiti i nakon zaključenja prethodnog postupka, budući je tek na temelju financijskog vještačenja utvrđena visina restitucijskog zahtjeva na koji tužiteljica ima pravo.

14.3. Dakle, neosnovano se žalbom pobija prvostupanjska odluka u pogledu rješenja, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.a) ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

14.4. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao. Odredbom članka 502.a stavak 4. ZPP-a nije propisano da se odredbe ZPP-a o kolektivnom sporu neće primijeniti kada je isti propisan posebnim zakonom, kako tvrdi žalitelj, već ako je posebnim zakonom predviđeno nešto drugo, a ZZP-om nije, nego suštinski isto. Odredbom članka 138.a ZZP/2007, na koju ukazuje žalitelj, koja odgovara odredbi članka 118. ZZP-a iz 2014. godine, važećeg u vrijeme donošenja pobijane presude, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14.5. Strogo gramatički tumačeći odredbu članka 502.c ZPP-a, kao i prethodno navedene odredbe ZZP-a, tuženik bi bio u pravu da se te odredbe ne bi mogle primijeniti, jer se odnose na postupke naknade štete, budući ovdje nije riječ o naknadi štete, već o restitucijskom zahtjevu, odnosno stjecanju bez osnove. Međutim, uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP, koji je procesni zakon, čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih prava), vodeći računa o tome da su "stjecanje bez osnove" i "naknada štete" kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze, te pravne osnove za isplatu), činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba članka 502.c dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata", ovaj sud smatra takvo strogo formalističko tumačenje navedene odredbe neprihvatljivim, slijedom čega ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP-a. (Ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev- 3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav). Stoga prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP-a kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi.

14.6. Žalitelj pogrešno tumači odluku Vrhovnog suda Rev-18/18, u dijelu u kojem se u toj presudi navodi da je u pojedinačnom postupku (a to bi bio predmetni) na tuženiku teret dokaza postojanja okolnosti koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku iz kolektivnog spora, a da tuženiku to dokazivanje nije omogućeno. Naime, spomenute okolnosti odnose se ne na sve okolnosti zaključivanja svakog pojedinog potrošačkog ugovora, već na neke posebne okolnosti, koje bi pojedinačni slučaj razlikovali od onih pojedinačnih slučajeva na temelju kojih je pružena zaštita kolektivnih prava, pa tako revizijski sud primjerice navodi dokazivanje da tužitelj uopće nije potrošač, već trgovac. U tom slučaju se naravno na njega presuda u kolektivnom sporu za zaštitu prava potrošača niti ne može odnositi (jer nije potrošač), dakle niti primijeniti odredba članka 502.c ZPP-a. Ono što žalitelj sve navodi kao „posebne okolnosti“, koje da mu je prvostupanjski sud onemogućio dokazati (da su predmetne odredbe Ugovora jasne, razumljive, lako uočljive, da je tuženik bio savjestan prilikom promjene kamatne stope) one su o kojima je upravo u postupku po kolektivnoj tužbi sud vodio računa, a odluka o nepoštenosti a time i ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF u kolektivnom sporu donesena je upravo zbog nepoštenosti i ništetnosti takvih odredbi u pojedinačnim ugovorima, jer bez postojanja pojedinačnih ugovora ne bi postojala niti povreda kolektivnih prava i interesa potrošača.

14.7. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom kada je u pitanju odluka o ništetnosti ugovornih odredbi, pa premda se prvostupanjski sud pozvao na pogrešno pravo (ZOO/05) umjesto na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO) koji se ima primijeniti na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. ZOO/05 kojom je propisano da se ZOO/05 neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog Zakona (1.1.2006.) s obzirom da je ugovorni odnos među parničnim strankama nastao sklapanjem Ugovora 19. svibnja 2005., relevantne odredbe na kojim je temeljio ovu svoju odluku identične su odredbama drugih članka ZOO-a/91 koje je trebalo primijeniti, radi čega je odlučeno kao u točki I.a) izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

15. U pogledu odluke pod točkom II. izreke koji predstavlja restitucijski zahtjev u pogledu više plaćenog s temelja povećanja kamate u odnosu na prvotno ugovorenu, te s temelja povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, presuda je takva da se ne može ispitati jer su razlozi zbog kojih se ne prihvaća prigovor zastare nejasni. Naime, tužiteljica je prvotno bila utužila 13.803,10 kuna, da bi preinačila tužbeni zahtjev (podneskom od 16. travnja 2021.) povećavajući ga na 18.084,72 kune. U odnosu na svotu za koju je povećan tužbeni zahtjev, prema stavu ovog suda, zastara se računa prema datumu kada je zahtjev povećan, a ne prema datumu podnošenja tužbe. S obzirom da zastara (ponovno) počinje različito teći kada je u pitanju restitucijski zahtjev s osnove povećanja kamatne stope (pravomoćna presuda od 13.6.2014.) od onog kada je u pitanju povećanje tečaja CHF (pravomoćna presuda 14.6.2018.), to se zaključak prvostupanjskog suda ne može ispitati (nije utvrđeno koliko se od pojedinih mjesečnih svota odnosi na promjenu kamate, a koliko na promjenu tečaja).

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

17. O troškovima žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković