Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 11 Gž-748/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta sudske savjetnice Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz K., OIB: … , zastupanog po pun. I. Ć. A., odvjetnici u S. i N. B. J., odvjetnici u S., protiv tuženika A. O. d.d. Z., OIB: … , zastupanog po odvjetnicima iz O. društva G. & P., P. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn.176/19 od 30. travnja 2021., 29. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

1. Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (dosuđujući dio točke I. i točka III. izreke) presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn.176/19 od 30. travnja 2021.

a) potvrđuje:

- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju iznos od 5.760,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe – 13. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

b) preinačuje:

- u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke, na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu (za iznos od 15.723,64 kn) odbija kao neosnovan,

- u točki III. izreke tako da sada glasi:

"Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 3.450,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.574,80 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 21.483,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 13.srpnja 2016.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 12. veljače 2011. godine do 13. srpnja 2016. godine zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade za zastupanje prema Tbr. 28. u svezi s Tbr. 7 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, naknaditi tužitelju ukupan iznos od 3.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od utuženja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu je žalbu izjavio tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana u pretežitom dijelu.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete (na vozilu) koju je pretrpio u prometnoj nesreći od dana 11. veljače 2011.

6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj dana 18. veljače 2011. podnio zahtjev tuženiku za naknadom iznosa od 19.200,00 kn na ime procijenjene štete na vozilu,

- da je osiguranik tuženika potpisao izjavu da je isključivo odgovoran za štetni događaj,

- da je tuženik dana 21. veljače 2012. utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu 50% iznosa štete, cijeneći doprinos tužitelja od 50%,

- da je tužitelj dana 21. veljače 2012. odbio potpisati takav Sporazum, smatrajući kako nema nikakvog doprinosa s njegove strane nastanku štetnog događaja,

- da se tužitelj po punomoćniku ponovno obratio tuženiku dana 26. lipnja 2012. tražeći obrazloženje za tvrdnju da je tužitelj doprinio nastanku štete 50% te tražeći ponovno razmatranje okolnosti slučaja, pod prijetnjom podnošenja tužbe radi daljnjeg iznosa naknade štete,

- da je tuženik dana 3. srpnja 2012. dopisom obavijestio tužitelja da je takva odluka donesena na temelju dostupne dokumentacije u trenutku procjene štete, no da će zahtjev tužitelja biti ponovno razmotren, po okončanju prekršajnog postupka, i to nakon što tužitelj dostavi pravomoćnu presudu prekršajnog suda,

- da se tužitelj nije složio s takvim stavom (pogrešno) smatrajući da se protiv njega ne vodi nikakav prekršajni postupak i ustrajući u zahtjevu za naplatu daljnjeg iznosa od 50% pod prijetnjom tužbe,

- da je tuženik dana 18. srpnja 2012. izvijestio tužitelja specificirano na koji prekršajni postupak misli, zahtijevajući još jednom da se po okončanju tog konkretnog postupka, dostavi pravomoćna presuda prekršajnog suda,

- da nakon zaprimanja posljednjeg dopisa od 18. srpnja 2012., tužitelj zaista ne pokreće postupak tužbom već čeka donošenje pravomoćne odluke prekršajnog suda,

- da se odmah po pravomoćnosti prekršajnog postupka, tužitelj obraća tuženiku da isplati iznos od 9.600,00 kn (ostatak štete, jer je odbijena optužba protiv tužitelja),

- da tuženik izvještava tužitelja da je nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete,

- da je u postupku provedeno vještačenje kojim je utvrđeno da je konačna visina štete 31.083,64 kn,

- da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev dana 22. veljače 2021.

7. S obzirom na ovakvo činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 5.760,00 kn, dok tužbeni zahtjev u preostalom dijelu nije osnovan.

8. Naime, tužitelj je prvotno od tuženika zahtijevao iznos od 19.200,00 kn, a tuženik je isplatio polovicu tog iznosa. Za drugu polovicu se obvezao ponovno razmotriti zahtjev, nakon što točno određeni postupak pred prekršajnim sudom bude okončan, smatrajući da nema dovoljno podataka iz kojih može iščitati osnovanost zahtjeva za drugih 50%. Tužitelj (očito) prihvaća takav stav (stav iz posljednjeg dopisa tuženika od 18. srpnja 2012.), a što je sasvim razvidno iz njegovih konkludentnih radnji - nepodnošenja tužbe i čekanja na rješavanje postupka pred prekršajnim sudom. Sve tim više jer odmah nakon što mu je presuda dostavljena, obraća se tuženiku za isplatu daljnjeg iznosa. Pritom treba reći da za tuženika nije nastala obveza isplatiti još polovicu dugovanog iznosa, niti se na to obvezao, ali se obvezao da će, ovisno isključivo o rezultatu prekršajnog postupka, zahtjev ponovno razmotriti. Stoga je između stranaka došlo do suglasnosti volja, pri čemu nipošto ta suglasnost ne mora biti ostvarena u jedinstvenom pisanom dokumentu (kao što je u presudi Ustavnog suda, U-III/5615/2008 od 14. listopada 2010., na koju se tužitelj opetovano poziva radi sličnosti u činjeničnom supstratu).

9. Pritom valja reći i da je postupanje sudionika ovog postupka ocjenjivano i ispitivano u svjetlu načela savjesnosti i poštenja u ostvarivanju prava i obveza, a temeljem svih specifičnosti konkretnog slučaja. Dopisi tuženika opravdano su u tužitelja stvorili očekivanje da će se zahtjev ponovno (materijalnopravno) razmotriti, te jasnoća tuženikovih dopisa i onoga što se njima želi postići nije u skladu s visokom mjerom jasnoće, razumljivosti i savjesnosti koja se od osiguratelja, kao profesionalca, u pravnom prometu očekuje.

10. Međutim, tuženik se obvezao razmotriti zahtjev samo za isplatom daljnjeg iznosa od 9.600,00 kn, a što također proizlazi iz međusobne prepiske. Stoga, iako je sud pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, temeljem odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a, a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku (članak 39. ZID ZPP/19 u vezi s člankom 117. stavak 2. ZID ZPP/19), za iznos koji nije obuhvaćen sporazumom stranaka, nastupila je zastara, sve s obzirom da se prometna nesreća dogodila 11. veljače 2011., a tužbeni je zahtjev povećan dopisom od 22. veljače 2021., pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Nadalje, ispravno tuženik tijekom postupka navodi da postoji doprinos tužitelja bez obzira što je osiguranik tuženika priznao (i nakon nesreće i sada tijekom postupka) da je isključivo odgovoran. Uvidom u presudu Visokog prekršajnog suda, Pž-12679/13 od 15. prosinca 2015. vidljivo je da je optužba protiv tužitelja odbijena, ali iz razloga procesne smetnje apsolutne zastare prava za daljnje vođenje prekršajnog postupka. Stoga je, utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja u ovom postupku, ovaj sud utvrdio da ona postoji i iznosi 20%. Naime, iz provedenog vještačenja, kao i cjelokupnog dokaznog postupka, proizlazi da je tužitelj zaustavio svoje vozilo na cesti, tako da je dijelom vozila zašao na cestu kojom se kretao tuženikov osiguranik, a kako bi, zbog konstruktivnih obilježja predmetnog raskrižja, dobio bolju preglednost u namjeri uključivanja u promet. Tuženikov osiguranik, pak, vozio je pijan (1,80 promila alkohola u krvi), bez kontaktnih leća/naočala koje su kao pomagalo navedene u vozačkoj dozvoli, tražio ih je po vozilu, nije gledao na cestu pri čemu je prešao u potpuno drugu kolnu traku i udario tužitelja koji je u tom trenutku bio zaustavljen. Dakle, bez obzira što je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja i šteti, njegov doprinos ni u jednom slučaju ne može biti cijenjen u istoj mjeri kao doprinos osiguranika tuženika.

12. Stoga, tuženik je dužan, s obzirom na 80% doprinosa svoga osiguranika, tužitelju isplatiti iznos od 15.360,00 kn, a s obzirom da je u mirnom postupku isplatio iznos od 9.600,00 kn, preostaje isplatiti daljnji iznos od 5.760,00 kn, pa je odlučeno kao pod 1.a) izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. U preostalom je dijelu tužbenog zahtjeva, tužitelja valjalo odbiti, a iz gore navedenih razloga (zastara povećanog dijela zahtjeva i doprinos nastanku štete), pa je odlučeno kao pod 1. b) alineja prva temeljem odredbe članka 373.a stavak 2. ZPP- a.

14. Stranke su djelomično uspjele u parnici u glavnoj stvari (naknada imovinske štete na vozilu), te se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 2. ZPP-a). Tužitelj je uspio s 27% zahtjeva (5.760,00 kn od 21.483,64 kn), a tuženik s 73% zahtjeva. Kad se iznosi prebiju, proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 46% opravdanih troškova, odnosno – trošak odgovora na tužbu, četiri ročišta (6. travnja 2017., 13. lipnja 2019., 11. ožujka 2020., 18. ožujka 2021.), obrazloženi podnesak od 12. ožujka 2021., svaka radnja u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), što s pripadajućim PDV-om od 25% iznosi 7.500,00 kn, odnosno, u razmjernom dijelu, 3.450,00 kn, pa je odlučeno kao pod 1.b) alineja druga izreke ove drugostupanjske odluke.

15. Tuženik je uspio sa žalbom za 73% pa mu pripada trošak žalbenog postupka u tom omjeru, i to na ime troška žalbe u iznosu od 1.250,00 kn s pripadajućim PDV-om na temelju Tbr.10. točke 1. Tarife u vezi s Tbr.42, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 594,84 kn, a koliko iz spisa proizlazi da je plaćeno na ime pristojbe, odnosno sveukupno 1.574,80 kn (73% od 2.157,34 kn), pa je odlučeno kao pod 2. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. lipnja 2022.

Sudac:

Verica Perić Aračić