Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Broj.10.Pr-2595/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. S. iz O., OIB:,

zastupanog po punomoćniku G. J., odvjetniku iz O. društva

M. i J. iz O. protiv tuženika S. J. J. S. u

O., E. F. u O. iz O., OIB: , zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici iz Z.

odvjetničkog ureda H. K., M. K., D. A. i T.

R. iz O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. lipnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. M., odvjetničkog vježbenika u O. društvu M. i J. iz O. i

punomoćnice tuženika M. K., odvjetnice iz O., nakon donošenja i objave dana 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku S. J. J. S. O.,

E. fakultetu u O., O., OIB:,

da tužitelju H. S. iz O., OIB:,

isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 9.831,19 kuna bruto (slovima: devettisućaosamstotridesetijednukunuidevetnaestlipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- za siječanj 2016. godine, na iznos od 759,94 kuna od 15.02.2016. godine,

- za veljaču 2016. godine, na iznos od 759,94 kuna od 15.03.2016. godine,

- za ožujak 2016. godine, na iznos od 759,94 kuna od 15.04.2016. godine,

- za travanj 2016. godine, na iznos od 759,94 kuna od 15.05.2016. godine,

- za svibanj 2016. godine, na iznos od 759,94 kuna od 15.06.2016. godine,

- za lipanj 2016. godine, na iznos od 1.068,28 kuna od 15.07.2016. godine,

- za srpanj 2016. godine, na iznos od 763,57 kuna od 15.08.2016. godine,

- za kolovoz 2016. godine, na iznos od 763,57 kuna od 15.09.2016. godine,

- za rujan 2016. godine, na iznos od 763,57 kuna od 15.10.2016. godine,

- za listopad 2016. godine, na iznos od 763,57 kuna od 15.11.2016. godine,

- za studeni 2016. godine, na iznos od 1.145,36 kuna od 15.12.2016. godine,

- za prosinac 2016. godine, na iznos od 763,57 kuna od 15.01.2017. godine,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kune, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku dana 14. veljače 2021., i tijekom postupka navodi da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu docenta. U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) u članku 4. „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09 – dalje u tekstu: Zakon o osnovici), u članku 2. „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“. U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: „Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23. studenog 2006., kojim je osnovica za obračun plaće od 2009., iznosila 5.415,37 kuna, „Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13. svibnja 2009., kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, „Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26. listopada 2011., kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 27. studenog 2015., Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015., realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka DZS, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016., jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016., bila određena na 5.415,37 kuna (sukladno članku 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016., obračunao sa osnovicom od 5.108,84 kune. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.700,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od 15. veljače 2016., do isplate uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na način da traži obračun plaće za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn bruto, a ne po osnovici od 5.108,84 kn bruto kako je to navelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja o svojoj okružnici. Svoj zahtjev temelji na članku III. Izmjena i dopuna dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja odredba glasi: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama“. Tužitelj pogrešno smatra da su nastupile pretpostavke iz citiranog članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma i da je došlo do uvećanja osnovice. Smisao i svrha ovog Sporazuma je osigurati očitovanje postojeće razine plaća, a u okolnostima gospodarskih poteškoća i ekonomske krize otkloniti mogućnost rasta osnovice. Prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, bruto domaći proizvod Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini, u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio je dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta, odnosno pad počev od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. Dakle, nesporno je da se odgoda uskladbe odnosni i na navedeni članak III. Prema istaknutim podacima Državnog zavoda za statistiku sadržanim u tablici koja prileže očitovanju Ministarstva financija razvidno je kako se uskladba prema članku III. - V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., treba odgoditi za 12 tromjesečja počevši od siječnja 2016., odnosno do siječnja 2019. To nadalje znači da nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice u iznosu kako to navodi tužitelj. Navedeni Sporazum ima vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., tako da je pravna osnova za uskladbu otpala. Također, tuženik osporava i valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. s obzirom na nedostatke u pogledu svih potpisnika - ugovornih strana. Naime, izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. je parafirao, ali ne i potpisao, dakle isti nije sklopio jedan od osam potpisnika Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što sklopljene Izmjene i dopune dodatka Sporazumu iz 2011., čini pravno nevaljanim i ništetnim. Osim gore navedenog, tuženik osporava i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos potraživanja za cjelokupno utuženo razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016., budući je zatezna kamata zatražena na cjelokupni bruto iznos od 15. veljače 2016. do isplate, a ne na svakomjesečni dospijevajući iznos koji u tužbi nije specificiran. Jednako tako osporava tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos na porez na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u zatraženom bruto iznosu tužbenog zahtjeva budući u pogledu potraživanja zateznih kamata, sukladno odredbama članak 24. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20 - dalje u tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama članak 24. stavak 4. i 5. ZPD i članak 23. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 138/2020, 1/2021 - dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava kumulativno, pri svakoj isplati u tijeku jednoga kalendarskog mjeseca te se obračunava od primitka kojeg čini razlika između isplaćenog i propisanog neoporezivog iznosa. Dakle, obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, slijedom čega u tom dijelu je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku sa zateznim kamatama prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, budući da se tuženik protivi tužbi i po osnovi i po visini, predlaže se naslovnom sudu da po pitanju pravne osnove donese odluku o materijalno-pravnim pitanjima koja su navedena u tužbi, dok po pitanju visine predlaže da odredi provođenje financijskog vještačenja na okolnosti i za razdoblja koja su u tužbi specificirana. U odnosu na tuženikov prigovor po kojemu nisu ispunjeni uvjeti za povrat osnovice na razinu iz 2009., (5.415,37 kuna), tužitelj ističe da je nejasno zašto se tuženik poziva na odgodu uskladbe rasta osnovice iz čl. VII Izmjena sporazuma, jer u ovom slučaju nije ni zatražena „uskladba rasta osnovice“ nego „povrat osnovice“. Naime, Izmjenama sporazuma iz 2011. definirani su povrat osnovice – članak III. – kojemu je jedini uvjet porast BDP-a, usklađivanje osnovice – članak IV. – za koji su propisani dodatni uvjeti u članku VII. Tužbom je zatražen samo povrat osnovice iz članak III., a ne usklađivanje osnovice iz članka IV. Usklađivanje osnovice iz članka IV. nije predmet tužbe. Nesporno je da je odredbom članka VII. Izmjena sporazuma propisano da će se odgoditi uskladba rasta osnovice (što nije predmet ovog spora) onoliko tromjesečja na godišnjoj razini, koliko je trajao pad BDP-a, no navedeno je nebitno za ovaj spor jer ni jedna godina nema 12 tromjesečja, već najviše 4, pa ako se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja na godišnjoj razini (koliko je trajao pad BDP-a), onda se ona svake godine može odgoditi najviše za 4 tromjesečja (godinu dana) – što je i potvrđeno vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna („…Potpisom Vjerodostojnog tumačenja otklonjena je mogućnost dvojbenog tumačenja odredbi članka IV., koje predviđaju obveznu korekciju osnovice do 31. prosinca 2012. i članka VII., koji previđa da će se usklađivanje odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Potpisom je utvrđeno da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna odgađa za godinu dana, odnosno do 31. prosinca iduće godine…“). Uskladba daljnjeg rasta osnovice (iz članka IV. Izmjena sporazuma) uopće nije predmet ovog spora. Predmet spora je vraćanje osnovice (iz članka III. Izmjena Sporazuma), za koje je postojao samo jedan uvjet – porast BDP-a prosječno 2%. Uvjeti za povrat osnovice (članak III. Izmjena sporazuma – ujedno i predmet tužbe) nastupili su odmah nakon što je Državni zavod za statistiku RH objavio Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015., realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. (jedini uvjet za povrat osnovice) – tužitelj je navedeno dokazao dostavom tog priopćenja uz tužbu. Također, postojanje prava iz Sporazuma o osnovici, njegovih dodataka i izmjena već jest utvrđeno u arbitražnom postupku od 7. prosinca 2011., potpisivanjem Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna sporazumu od 28. prosinca 2012., te Odlukom Vlade RH o pokretanju pregovora od 18. ožujka 2016., Narodne novine 24/16, potpisivanjem TKU 12. prosinca 2012. (Narodne novine 141/12), koji u članku 51. stavak 4. propisuje „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“. U odnosu na tuženikov prigovor da Izmjene Sporazuma nisu potpisane od svih potpisnika Sporazuma, tužitelj ističe da je to nesporno, no upravo zbog toga je provedena Arbitraža te je tekst Izmjena Sporazuma utvrđen arbitražom 07. prosinca 2011. Naposljetku, čak i kad bi tuženik bio u pravu i kad Izmjene Sporazuma nikad ne bi bile sklopljene, onda bi u 2016. godini na snazi bio Dodatak Sporazumu po kojemu bi tužitelj ostvario isto pravo, no još ranije nego što ga je ostvario po Izmjenama Sporazuma (Izmjenama Sporazuma iz 2011., samo je prolongirana obveza vraćanja osnovice na razinu iz 2009.). Netočno je da je trajanje Sporazuma isteklo 25. listopada 2016., jer su Izmjene i dopune Sporazuma sklopljene tek arbitražom u prosincu 2011., na vrijeme od 5 godina. Dakle, Sporazum je (zajedno s Dodatkom i Izmjenama) bio na snazi još u prosincu 2016. Tužitelj posebno ističe da su po ovom pitanju različiti sudovi u RH već donijeli stotine pravomoćnih presuda, kojima je bez iznimke potvrđeno da je tijekom 2016., u javnim službama plaća trebala biti obračunata s osnovicom od 5.415,37 kuna, kako je to i u tužbi zatraženo.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: obračunske isprave za isplatu plaće za razdoblje od siječnja do prosinca 2016.; Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.; Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.; Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku u povodu objave prve procjene tromjesečnoga bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015.; Očitovanje Ministarstva financija vezano za pad BDP-a i podaci Državnog zavoda za statistiku od 23. ožujka 2017.; Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.; Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012.; Objava Vlade RH o potpisivanju vjerodostojnog tumačenja od 27. prosinca 2012.; Odluka Vlade RH od 18. ožujka 2016., Narodne novine 24/16, zajedno s obrazloženjem odluke.

5. Na ročištu od 15. lipnja 2022., tuženik je izjavio da ne osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ali osporava osnov.

6. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika u utuženom periodu te da je tuženik tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od siječnja 2016., do prosinca 2016..

7. Iz Sporazuma od 23. studenog 2006., proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8. Iz Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi usuglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008, u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. IIl utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

9. Iz Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu (dalje u tekstu: IDDS) od 26. listopada 2011., proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u članku III do V tih Izmjena dopuna.

10. Iz službenih podataka Državnog Zavoda za statistiku (dalje u tekstu: DZS) proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011., do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

11. Iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009., određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

13. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007., zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom članka 49. stavak 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom članka 50. stavak 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

14. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10) kojeg su 4. listopada 2010., zaključili Vlada Republike. Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) od 12. prosinca 2012.

15. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno: Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaču u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.".

16. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz članka 139. ZR, proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a. proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavak 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

17. Odredbom članka 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11., 12., i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

18. Iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU- a/12, pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017., jer je članka XI IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članka 199. stavak 1. ZR-a.

19. Na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015., od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016., i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno članku 199. stavak 1. ZR-a.

20. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 16. svibnja 2022., za isplatom ukupnog iznosa od 9.831,19 kuna bruto, sukladno članku 433. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 9/14, 70/19 - u nastavku teksta ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - u nastavku teksta ZOO), izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (članak 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak - Narodne novine 187/04 i članak 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak Narodne novine -95/05, 96/06, 68/07) sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - u nastavku teksta Tarifa).

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn, sastava podneska od 18. lipnja 2021., i 16. svibnja 2022., u iznosu od 750,00 kn za svaki podnesak, zastupanje na ročištu 15. lipnja 2022., u iznosu od 750,00 kn, pristup na ročište za objavu u iznosu od 375,00 kn, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 843,75 kuna, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 4.218,75 kn, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

23. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 16. svibnja 2022., budući je isto odgođeno jer tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev te je molio odgodu istog, te trošak navedenog ročišta ide na teret tužitelja, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

Osijek, 29. lipnja 2022.

SUTKINJA

Lidija Šmit

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom Županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. t. 3. istog zakona. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava Osijek

Broj zapisa: eb30e-3b285

Kontrolni broj: 0c9cf-548bb-a0e80

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA ŠMIT, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.