REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 Povrv-93/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja S. e. d.o.o., Z., D. T. G. …, OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru B. P., a ovaj po punomoćnici V. N. iz O. d. N. i p. d.o.o. sa sjedištem u Z., K. …, protiv tuženice E. B. iz Z., U. d. F. T. …, OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženice osobno, na ročištu određenom radi objave presude 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-1223/2020 od 20. studenog 2020. kojim je naloženo tuženici E. B. iz Z., U. d. F. T. …, isplatiti tužitelju S. e. d.o.o., Z., D. T. G. …, OIB:…, iznos od 845,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 325,00 kuna i predvidivi trošak u iznosu od 525,00 kuna, te se tužbeni zahtjev tužitelja S. e. d.o.o. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ranije ovrhovoditelj S. e. d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 19. kolovoza 2020. javnom bilježniku E. B. iz Z., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice sada tuženice E. B. (u nastavku teksta: tuženica) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 845,00 kuna sa zateznom kamatom.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika E. B. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv- 1223/2020 od 20. studenog 2020., a koje je u povodu prigovora tuženice rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-93/2021-2 od 15. veljače 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženica je navela kako rješenje o ovrsi smatra nevjerodostojnim jer da ne postoji nikakav duge prema tužitelju. U prijedlogu za ovrhu da je navedena adresa prebivališta na kojoj da ne živi godinama. Nadalje, navela je kako je zaprimila izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, ali da ne zna na osnovi čega. Također, istakla je prigovor zastare potraživanja.

4. U podnesku od 3. ožujka 2021. tužitelj je prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer da je Općim uvjetima za davanje jamstva u toč. 9. 2. ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Tuženica da je kao zajmoprimac sa trgovačkim društvom F. B. p.l.c. broj upisa … sa sjedištem na adresi u M., kao zajmodavcem 22. siječnja 2019. na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u F. B. p.l.c. - Standardim uvjetima Ugovora o kreditu koji da se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, koji dokumenti da su referencom uključeni u ove Posebne uvjete Ugovora o kreditu, sklopila ugovor o zajmu. Obzirom da zakonodavac za ugovor o zajmu ne propisuje određeni oblik, takav ugovor da se smatra neformalnim dvostrano obvezujućim ugovorom, pa stoga da može biti sklopljen u bilo kojoj formi. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca, tuženica da je zatražila zajam u iznosu 2.000,00 kuna i obvezala se navedeni iznos, zajedno s premijom, vratiti zajmodavcu. U skladu s čl. 3.2. (c) Standardnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, korisnik da će pročitati ugovor o kreditu i upoznati se s njim, a ako korisnik bude suglasan s njegovim sadržajem, da će dati svoju suglasnost potpisivanjem Posebnih uvjeta ugovora o kreditu bilo svojim naprednim elektroničkim potpisom ili vlastoručno te, u bilo kojem od ta dva slučaja, slanjem istih F. bilo poštom na gore navedenu adresu ili email-om na gore navedenu email adresu u roku od 5 (pet) dana od njihovog zaprimanja. Takvo potpisivanje da će predstavljat prihvat ugovora o kreditu i prihvat sklapanja ugovora o kreditu putem komunikacije na daljinu, uključujući sredstva elektroničke komunikacije. Tuženica da je sukladno odredbi čl. 3.2.(ii). dostavila potrebne osobne podatke i dokumentaciju. Nakon apliciranja za zajam i prihvata Standardnih uvjeta ugovora o kreditu, tuženici da je temeljem odredbe 6. istih Standardnih uvjeta ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru. Budući da je tuženica u konkretnom slučaju odabrala jamstvo S. D. (čije potraživanje da je otkupio G. G., a kasnije tužitelj S. e. d.o.o.) da je automatski preusmjeren na njegove web-stranice, kako bi mogao prihvatiti Opće uvjete za davanje Jamstva. Iz dostavljenih Standardnih uvjeta F. B. p.l.c. i zajmodavca da je razvidno kako tuženik nije mogao sklopiti ugovor o zajmu bez određivanja jamca. Tako da je u čl. 2. Općih uvjeta za davanje jamstva, propisan način sklapanja ugovora tužitelja, propisani uvjeti jamstva, pa da se tako navodi kako će u slučaju nepodmirenja dugovanja po osnovi zajma, tužitelj podmiriti zajam zajmodavca F. B. p.l.c. te se regresno namiriti od tuženice. Tužitelj davanje jamstva da naplaćuje, a visina naknade da ovisi o visini zajma te razdoblju korištenja zajma (čl. 4. Općih uvjeta za davanje jamstva). S obzirom da je tuženica sklopila Ugovor o zajmu na iznos od 2.000,00 kuna uz rok vraćanja u pet jednakih rata, da naknada za jamstvo iznosi ukupno 770,00 kuna. Navedenim radnjama, da su sklopljeni Ugovor o zajmu i Ugovor o jamstvu elektroničkim putem, a sukladno čl. 247, čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Tuženica da je propustio u ugovorenom roku ispuniti svoju obvezu, pa da u skladu s čl. 4.3. Općih uvjeta za davanje jamstva, mora platiti tužitelju naknadu za automatsko produljenje jamstva u iznosu od 75,00 kuna za razdoblje od 10 dana. Naime, da se radi o iznosima koji omogućuju tuženici da isplati iznos zajmodavcu, prije nego tužitelj u skladu s čl. 4.5. svojih Općih uvjeta plati dospjeli iznos zajmodavcu čime da na njega prelazi pravo regresa prema zajmoprimcu (tuženici). Slijedom navedenog, ukupni nepodmireni dug tuženice prema tužitelju da iznosi 845,00 kuna, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima ovdje tužitelja, dakle: - produljenje jamstva u slučaju neplaćanja u iznosu od 75,00 kuna i naknada za jamstvo u iznosu od 770,00 kuna. Vezano uz citirani odnos tužitelj ističe da dostavlja dokumentaciju na temelju koje se sa sigurnošću utvrditi da su zajmodavac, pravna osoba F. B. p.l.c. i tuženica bili u odnosu ugovora o zajmu. Iz Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj od 1. siječnja 2019. za zajmove društva F. B. p.l.c. da proizlazi kako su se pravna osoba F. B. p.l.c i tuženik nalazili u obveznopravnom odnosu iz čl. 499. Zakona o obveznim odnosima Nadalje, relevantna da je i odredba čl. 6. istih Standardnih uvjeta iz koje da proizlazi kako je tuženica prilikom ulaska u obveznopravni odnos sa društvom F. B. p.l.c imala pravo izabrati jedan od načina osiguranja povrata zajma te da je prema stanju spisa odabrala upravo S. D. (čije je potraživanje otkupio G. G., a kasnije tužitelj) kao jamca. Tuženica da je svojim odabirom tužitelja kao jamca prihvatila i Opće uvjete za davanje jamstva koje da je tužitelj dostavio u spis. U stavcima 3.1. i 3.2. navedenih Općih uvjeta jamstva da je propisano da davatelj jamstva preuzima osiguranje svih tuženikovih obveza plaćanja na temelju Ugovora o kreditu, kao i da će zajmoprimac (tuženica) platiti davatelju jamstva (tužitelju) naknadu navedenu u Prilogu 1 za pruženo jamstvo. Tuženica da je primila iznos zajma, koji je osigurala jamstvom, prihvativši Opće uvjete za davanje jamstva S. D.. Tuženica da duguje iznos od 845,00 kuna s osnove jamstva. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako su prigovori tuženice neosnovani i da svode na prigovaranje iznosima točno utvrđenim u Općim uvjetima tužitelja, na koje da je izričito pristala prilikom apliciranja za zajam i sklapanja ugovora o zajmu i sklapanja ugovora o jamstvu. U odnosu na prigovor zastare, isti da nije moguće uvažiti jer da je nužno primjenjivati zastarni rok od pet godina, obzirom da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

5. Na pripremnom ročištu održanom 11. svibnja 2022. sud je odbio kao neosnovan tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanjem u predmetnom spisu jer u konkretnom slučaju ne postoji sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za zastupanjem u ovoj pravnoj stvari, radi čega nije ispunjen osnovni uvjet iz čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista pročitana i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 11. kolovoza 2020. (l.s. 8), Opći uvjeti za davanje Jamstva (l.s. 21-25), F. B. - Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj od 1. siječnja 2019. (l.s. 26-37), Dodatak 1: Tarifa naknada (l.s. 38-44), Prilog 2. Informativni obrazac o potrošačkim kreditima za plus kredite s rokom dospijeća 2 mjeseca i više (l.s. 45-50), Izjava o kupoprodaji potraživanja od 1. rujna 2020. (l.s. 51-56), Obavijest o prijenosu potraživanja od 13. travnja 2020. (l.s. 57), Ugovor o kupoprodaji (ustupu) potraživanja od 24. ožujka 2020., uz Dodatak broj 1 i Dodatak broj 2 (l.s. 58-73), Opći uvjeti za davanje Jamstva (l.s. 74-88), e-mail korespondencija (l.s. 89-91), te dopis S. D.-a od 22. siječnja 2019. upućen tuženoj radi plaćanja naknade za jamstvo u iznosu od 770,00 kuna u odnosu na ugovor o kreditu broj 324103 (l.s. 92-93).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 845,00 kuna, dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici radi isplate iznosa od 845,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade za jamstvo, a koje potraživanje da je otkupio od G. G. O., a ovaj od društva S. D. s kojim da je tuženica zaključila Ugovor o jamstvu od 22. siječnja 2019.

10. Prema čl. 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini, dok je čl. 120. st. 1. ZOO-a, određeno da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

11. Između stranaka ovog postupka nije sporno da je Ugovor o zajmu zaključen na daljinu 22. siječnja 2019. između F. B. p.l.c. kao zajmodavca i tuženice kao zajmoprimca, te da je zajmodavac ispunio svoju obvezu uplatom iznosa od 2.000,00 kuna na bankovni račun tuženice koja je prema istome ispunila svoju obvezu vraćanja pozajmljenog novčanog iznosa, slijedom čega između istih nema međusobnih potraživanja temeljem navedenog ugovornog odnosa.

12. Međutim, tužitelj tvrdi kako tuženica nije mogla sklopiti Ugovor o zajmu bez određivanja jamca, te da je nakon apliciranja za zajam i prihvata Standardnih uvjeta o kreditu, elektroničkim putem sklopila i Ugovor o jamstvu sa S. D. kao jamcem, a koji da se obvezao u slučaju nepodmirenja dugovanja po osnovi zajma, podmiriti umjesto nje dospjelu obvezu zajmodavcu F. B. p.l.c., a potom se regresno namiriti od tuženice, s tim da visina jamstva ovisi o visini zajma te razdoblju korištenja zajma.

13. Dakle, u ovom postupku na tužitelju je teret dokaza kako postojanja Ugovora o jamstvu zaključenom između tužene i trgovačkog društva S. D. kao jamca, tako i postojanja Ugovora o ustupu kojim dokazuje svoju tvrdnju da je postao zakoniti vjerovnik utužene tražbine prema tuženici kao dužniku.

14. Naime, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Kao dokaz postojanja Ugovora o jamstvu, tužitelj dostavlja nepotpisanu ispravu nazvanu Opći uvjeti za davanje jamstva (u nastavku teksta: Ugovor o jamstvu), bez oznake nadnevka, iz kojeg proizlazi da ga sklapaju S. D., društvo osnovano prema latvijskom pravu kao jamac, s jedne strane i korisnik s druge strane, ali bez oznake identifikacijskih podataka o korisniku, već se samo navodi kako je korisnik vjerovniku navedenom u Ugovoru o kreditu podnio zahtjev za kredit, te zatražio od jamca da bude jamac za sve obveze plaćanja koje je korisnik preuzeo u odnosu na vjerovnika za vrijeme trajanja ovog ugovora. Nadalje, prema toč. 2. Ugovora o jamstvu, Ugovor se sklapa na način da korisnik koji želi sklopiti ovaj Ugovor treba dostaviti sve potrebne podatka (barem ime, OIB, iznos kredita i rok otplate) kao i primjerak potpisanog ugovora o kreditu, te da treba dati svoj pristanak na Ugovor elektroničkim putem označavanjem "Potvrdi" na www…..eu, slanjem emaila na ….eu u kojem navodi prihvaćanje Ugovora ili vlastoručnim potpisom i poslani skeniranu verziju Ugovora na ….eu, te da se Ugovor smatra sklopljenim kada jamac obavijesti korisnika putem e-maila da je Ugovor sklopljen.

16. Prema toč. 3. Ugovora o jamstvu, korisnik zahtijeva, a jamac prihvaća i preuzima osiguranje svih korisnikovih obveza plaćanja na temelju Ugovora o kreditu za vrijeme trajanja tog Ugovora, što da ima za posljedicu solidarnu odgovornost korisnika i jamca za ispunjenje u odnosu na vjerovnika svih obveza plaćanja koje su opisan i proizlaze iz Ugovora o kreditu. Korisnik i jamac da su suglasni s tim da će se jamac zasebno obvezati vjerovniku na plaćanje svakog iznosa kada dospije za kredit na temelju Ugovora o kreditu koje nije platio korisni samo na zahtjev vjerovnika. Kao posljedica jamčevog plaćanja vjerovniku, vjerovnik će imati pravo regresa od korisnika.

17. Dopisom društva S. D. od 22. siječnja 2019. poziva se tuženica platiti jamcu naknadu za jamstvo u ukupnom iznosu od 770,00 kuna u tri mjesečne rate, i to: iznos od 256,66 kuna s datumom dospijeća 3. svibnja 2018., iznos od 256,66 kuna s datumom dospijeća 2. lipnja 2018. i iznos od 256,68 kuna s datumom dospijeća 2. srpnja 2018.

18. S obzirom na istaknuti prigovor zastare potraživanja za navesti je kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO-a, te imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 19. kolovoza 2020., a kako je najstarije potraživanje dospjelo na naplatu 3. svibnja 2018., to je jasno kako ne neosnovan istaknuti prigovor.

19. Nadalje, kao dokaz svojih navoda da je predmetno potraživanje prema tuženici otkupio od ranijeg vjerovnika G. G. O., tužitelj dostavlja presliku Ugovora o kupoprodaji (ustupu) potraživanja od 24. ožujka 2020. sklopljenim između G. G. O. kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja, iz kojeg slijedi da prodavatelj potraživanja izjavljuje kako je zakoniti i isključivi vlasnik potraživanja koja su predmet prodaje, a koje čine dospjele, a nenaplaćene tražbine detaljno navedene u Dodatku broj 1. ovog Ugovora. Prodavatelj potraživanja prodaje, a kupac potraživanja kupuje potraživanja za sporazumno određenju kupovnu cijenu. Međutim, priloženi Dodatak broj 1. i 2. Ugovora ne sadrže podatke o prodanim tražbinama, već se samo navodi kako će potpune informacije o dužnicima i predmetnima, kontakt podacima, pojedinačnoj vrijednosti predmeta G. G. O. predati tužitelju u elektroničkom obliku.

20. Iz Obavijesti o prijenosu potraživanja od 13. travnja 2020. i Izjave o kupoprodaji potraživanja od 1. rujna 2020. razvidno je da G. G. O. obavještava tuženicu da je na temelju Ugovora o cesiji zaključenog sa S. D. postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na njeno dospjelo, a nepodmireno dugovanje u iznosu od 845,00 kuna po Ugovoru o jamstvu za kredit broj … sa stanjem na dan 10. ožujka 2020. Međutim, predmetno potraživanje da je temelju Ugovora o kupoprodaji potraživanja prodao tužitelju koji da je sada zakoniti vlasnik potraživanja iznosa od 845,00 kuna po Ugovoru o jamstvu za kredit broj … sa stanjem na dan 24. ožujka 2020., te će se sve promjene po računu nastale nakon tog datuma evidentirati na novog vjerovnika ovdje tužitelja.

21. Analizirajući sadržaj citirane dokumentacije ovaj sud zaključuje kako tužitelj na kojem je teret dokaza tvrdnji iz tužbe sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao postojanje valjanog ugovora o cesiji za predmetnu tražbinu u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a, kojom je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

22. Naime, tužitelj tvrdi da je ugovorom o cesiji zaključenim s društvom G. G. O. kao ustupiteljem postao zakoniti vlasnik utuženog potraživanja prema tuženici, ali pri tom ne dostavlja dokaz u vidu valjanog ugovora o cesiji iz kojeg bi bilo razvidno da je jamac S. D. kao raniji vjerovnik i ustupitelj ovu tražbinu prenio na novog vjerovnika G. G. O. kao primatelja. Dakle, kako tužitelj nije dokazao da je postao vjerovnik sporne tražbine, time nije dokazao niti svoju aktivnu legitimaciju u ovom sporu sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

23. Zaključeno se ističe kako tužitelj nije dokazao niti činjenicu da je tuženica uistinu sklopila Ugovor o jamstvu s društvom S. D. kao jamcem jer u spisu nema dokaza da je ista sklopila takav ugovor s obzirom da nigdje nije navedena kao druga ugovorna strana, a niti je potpisala navodni Ugovor o jamstvu. Također, tužitelj nije dokazao niti da je društvo S. D. umjesto tuženice kao zajmoprimca isplatilo zajmodavcu F. B. p.l.c. ikakav novčani iznos na ime zajma iz Ugovora o zajmu od 22. siječnja 2019., pa da bi na taj način imalo regresno potraživanje prema tuženici u smislu odredbe čl. 120. st. 1. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, a temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-1223/2020 od 20. studenog 2020., te odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka je izostala jer tuženica kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu nije podnijela zahtjev za naknadu istoga.

Zadar, 29. lipnja 2022.

Viša sudska savjetnica - specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor, v.r.

Jasna Baričević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženici osobno.