REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 805/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB ... iz S., ..., zastupanog po punomoćnici N. L., odvjetnici u D. S., protiv tuženika A. R., OIB ... iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku P. Ć., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-172/2018-4 od 18. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 421/2016-12 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:

''I Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženom R. A. iz Z., ... predati tužitelju I. G. iz S., ..., OIB ... nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk.ul.br. ..., broj poduloška ..., k.o. G. u naravi stana: 1. GPM 1, površine 13,05 m2 u podrumu, SP1, površine 1,97 m2 u podrumu, SPV 1, površine 1,93 m2, vanjsko st. i stan broj ..., površine 80,16 m2 u potkrovlju, ukupne površine 97,11 m2 u nacrtu označeno plavom bojom koji se nalazi u kući br. .... i kući broj ..., ... na k.č.br. ... površine 233 hvati i 837 m2 slobodnu od osoba i stvari i to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženom isplatiti tužitelju iznos od 786.030,00 HRK zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose od 6.895,00 kn teku od svakog 15-og u mjesecu počev od dana dospijeća prvog iznosa 15.6.2007. godine do podnošenja tužbe po stopi za razdoblje od dospijeća do 29.06.2013. određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30.06.2013. po stopi propisanoj člankom 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8% poena, s tim da je referentna stopa do 31.07.2015. godine jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu umanjenoj za jedan postotni poen, a od 01.08.2015. umanjenoj za tri postotna poena i tako nadalje od podnošenja tužbe do predaje u posjed da tužitelju isplaćuje mjesečne iznose od 6.895,00 kn najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa označenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 40.337,50 kn.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.675,00 kn u roku 15 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnio tužitelj zbog pravnog pitanja za koje drži da je važno i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi predaje nekretnine (stana) i naknade koristi u iznosu od 786.030,00 kn koje je tuženik, kao nepošteni posjednik, imao za vrijeme svojeg posjedovanja tog stana od 5. lipnja 2007. do podnošenja tužbe. Tužitelj je u podnesenoj tužbi od 14. prosinca 2016. tvrdio da je on vlasnik predmetne nekretnine koje vlasništvo da je stekao na temelju Potvrde javnog bilježnika od 05. lipnja 2007.; no, nakon tuženikovog odgovora na tužbu tvrdio je da je on predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine jer da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica navedena njegova majka K. G. koji upis je izvršen temeljem Ugovora o darovanju, ali da je taj Ugovor sporazumno raskinut, odnosno da je ništetan jer da nije izvršena predaja posjeda predmetne nekretnine i da nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je, tek nakon što je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio zk izvadak iz kojeg je vidljivo da je K. G. upisana zk vlasnica predmetne nekretnine, tužitelj istaknuo tvrdnju da je ugovor o darovanju sporazumno raskinut 26. listopada 2009. te dostavio u spis sporazumni raskid (list 95 spisa) iz kojeg proizlazi da su K. G. i tužitelj sporazumno raskinuli ugovor o darovanju predmetne nekretnine 26. listopada 2009.,

- neovisno o tome što postoji sporazumni raskid ugovora o darovanju između K. G. i tužitelja, dokle god u zemljišnoj knjizi nema odgovarajućeg upisa, K. G. nije prestala biti zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine niti je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine,

- spisu ne prileži ugovor o darovanju pa da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o ništetnom ugovoru,

- je između tužitelja i trgovačkog društva T. Z. d.o.o. 24. studenog 2006. zaključen Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine kojim je tužitelj tom trgovačkom društvu dao zajam u iznosu od 15.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a to trgovačko društvo dalo je suglasnost da se po tom Ugovoru može izvršiti prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčane tražbine,

- je javni bilježnik Z. B.-Š. 05. lipnja 2007. pod poslovnim brojem OU-152/07 izdala Potvrdu iz koje proizlazi da T. Z. d.o.o. nije postupio po odredbama čl. 277. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje OZ) pa da se stoga smatra da je tužitelj postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine,

- se iz te Potvrde vidi da je tužitelj bio upozoren da na dan njezinog izdavanja u zemljišnoj knjizi nije bio upisan Ugovor o zajmu sa sporazumom,

- je u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o zajmu kao i izdavanje Potvrde javnog bilježnika u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bilo upisano trgovačko društvo T. d.o.o. te da je tužitelj u više navrata i to 2006. godine i 2009. godine predlagao da se u zemljišnoj knjizi izvrši upis predmetnog prava vlasništva na nekretnini koji prijedlozi su odbijeni,

- su trgovačka društva T. d.o.o. te T. Z. d.o.o. dvije različite pravne osobe međutim da su obje zastupane po zastupniku po zakonu I. M. te da je on temeljem tužbe podnesene od strane tužitelja priznao tužbeni zahtjev tužitelja za priznanjem prava vlasništva te je donesena presuda na temelju priznanja poslovni broj P- 7532/07-13 18. kolovoza 2011. koja je postala pravomoćna;

- je G. Z. naplatnim pravnim poslom – Kupoprodajnim ugovorom od 11. siječnja 2000. isplatio kupoprodajnu cijenu i preuzeo posjed predmetne nekretnine a da je taj pravni posao zaključio sa zemljišnoknjižnim vlasnikom nekretnine, društvom T. d.o.o., te da je predmetnu nekretninu Ugovorom o najmu iz 2011. godine, a nakon toga i iz 2015. godine dao u najam ocu tuženika, odnosno P. R. te su kao članovi njegovog domaćinstva u Ugovoru navedeni majka tuženika A. R., tuženik kao sin te brat tuženika J. R.;

- je odbijen zahtjev G. Z. (presuda pod poslovnim brojem Gž-1988/12 od 24. lipnja 2013.) kojim se tražilo da se utvrdi da je ništetan navedeni Sporazum o osiguranju novčane tražbine kao i potvrda javnog bilježnika Z. B.-Š. od 05. lipnja 2007.;

- su pravomoćnim presudama odbijeni zahtjevi tužitelja kojim je zahtijevao predaju u posjed predmetnog stana i naknadu koristi od oca tuženika P. R. i majke tuženika A. R.

7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen jer tužitelj nije aktivno legitimiran i jer nema valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja vlasništva prema odredbi čl. 166. ZV-a ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14). Naime, trgovačko društvo T. Z. d.o.o. s kojim je tužitelj sklopio Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, nije imao nikakva zemljišnoknjižna prava vezano za raspolaganje predmetne nekretnine jer nije bio vlasnik te nekretnine.

8. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeće pravno pitanje:

''Da li valjana potvrda o punopravnom vlasništvu izdana temeljem odredbe iz članka 277. (''Narodne novine'' broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 125/05 i 67/08, dalje OZ) predstavlja valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja vlasništva prema odredbi članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV)?"

Naveo je kako pobijana presuda odstupa od prakse ovoga suda zauzete u presudi poslovni broj Rev-x 171/2010 od 12. siječnja 2011. godine.

9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).

10. Postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da nije riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana presuda odstupa od prakse ovog, revizijskog suda, kako to pogrešno drži revident. Naime, kako je to i tužitelj citirao u ovoj reviziji, u presudi ovoga suda poslovni broj Rev-x 171/2010 od 12. siječnja 2011. zauzeto je pravno shvaćanje kako je stjecanje vlasništva nekretnine u smislu čl. 277. st. 6. OZ stjecanje temeljem zakona (na temelju čl. 129. st. 1. ZV), a ne temeljem pravnog posla, pa iz toga proizlazi da bi tužitelj u slučaju postojanja valjane potvrde o punopravnom vlasništvu, kako to tvrdi u postavljenom pitanju, bio (punopravni) vlasnik, a ne predmnijevani vlasnik prema odredbi čl. 166. ZV na koju se pozivao tijekom ovoga postupka i u postavljenom pitanju. Osim toga, u postupcima koje je tužitelj vodio protiv tuženikovih roditelja pravomoćno su odbijeni istovrsni tužbeni zahtjevi iz istih razloga pa je i to razlog zašto reviziju ne treba dopustiti (jer je sudska praksa viših sudova jedinstvena).

11. Nadalje, postavljeno pitanje polazi od pogrešne postavke – da tužitelj ima valjanu potvrdu o punopravnom vlasništvu. Kad bi to bilo tako, tužitelj bi se na temelju takve potvrde mogao upisati kao vlasnik u zemljišne knjige, što, međutim, kako je to utvrđeno pred nižestupanjskim sudovima, nije mogao učiniti zbog citiranih razloga navedenih u obrazloženjima nižestupanjskih presuda.

12. I konačno, postavljeno pitanje nije važno niti za odluku u ovom sporu jer je nižestupanjskim sudovima pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev i zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja odnosno jer je utvrđeno da nije ni vlasnik niti predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, a niti je ikada imao ovlast davati je u najam.

13. Stoga je, na temelju čl. 387. st. 5. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.