Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-162/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim.i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 25. veljače 2022., broj: K-15/2021., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika, odvjetnika S. M.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 25. veljače 2022., broj: K- 15/2021., optuženi D. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju – iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te mu je na temelju članka 110. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.

1.1. Po članku 61. stavak 1. KZ/11. optuženiku je opozvan uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine na koju je optuženi D. O. osuđen pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-157/12 od 21. ožujka 2019.g. (pravomoćna 23. svibnja 2019.g.), a koji uvjetni otpust mu je izrečen rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ik I-163/20-12 od 27. svibnja 2020. a koji uvjetni otpust je započeo 5. lipnja 2020. i koji je trajao do 11. prosinca 2020.g. te se optuženom D. O. uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine izrečena naprijed navedenom presudom Općinskog suda u Pazinu, pa je po članku 110. u vezi s člankom 51. i 53. stavkom 1. KZ/11. optuženi D. O. osuđen na na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

1.2. Po članku 54. KZ/11. optuženom D. O. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-157/12 od 21. ožujka 2019. (pravomoćna 23. svibnja 2019.g.) u vremenu od 11. prosinca 2018.g. do 5. lipnja 2020. te vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 3. kolovoza 2020.g. pa nadalje.

1.3. Po članku 69 stavak 1., 2. i 3. KZ/11. prema optuženom D. O. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje 3 (tri) godine.

1.4. Po članku 79. stavku 2. KZ/11. od optuženog D. O. oduzet je preklopni nož Cold Steel – Code 4, ukupne dužine 22 cm, dužine oštrice 10 cm i najveće širine oštrice 3 cm, dužine drške 12 cm.

1.5. Po članku 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi članka 145 stavak 1. i 2. točka 1., 6., 7. i 8. ZKP/08. naloženo je se optuženom D. O. da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 2.000,00 kn, nagradu branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika F. H. u iznosu od 901,30 kn, nagradu stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. D. C. u iznosu od 3.820,00 kn, nagradu isplaćenu Psihijatrijskoj bolnici V. u iznosu od 7.275,00 kn, trošak Centra za forenzična istraživanja, ispitivanja i vještačenja I. V. i to za biološko vještačenje u iznosu od 25.694,00 kn i toksikološko vještačenje u iznosu od 1.860,00 kn, nagradu stalnog sudskog vještaka za biološka vještačenja prof.biol. M. K. A. u iznosu od 800,00 kn, stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. G. A. u iznosu od 1.198,00 kn, vještaka toksikologa V. D. B., dr.med. u iznosu od 320,00 kn, putne troškove svjedoka M. B. u iznosu od 240,00 kn, svjedoka R. T. u iznosu od 240,00 kn, svjedoka A. J. u iznosu od 240,00 kn, te je određeno da će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. O..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži razloge žalbe i preinači prvostupanjsku presudu izričući strožu kaznu zatvora za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te da, sukladno tome, a nakon opoziva uvjetnog otpusta, izrekne strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi D. O. žali se osobno i po branitelju, odvjetniku S. M.. Optuženik se žali osobno zbog odluke o kazni, dok se žalbom podnesenom po branitelju presuda pobija zbog povrede prava na pravično suđenje, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i oduke o kazni. Optuženik predlaže da „Visoki kazneni sud RH uvaži razloge žalbe i preinači prvostupanjsku presudu u oslobađajuću“, dok se u žalbi podnesenoj po branitelju predlaže da se optuženika u cijelosti oslobodi od kaznene odgovornosti u odnosu na djelo za koje se tereti, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, ili podredno da se preinači pobijana presuda i optuženiku primjenom odredbi o ublažavanju, izrekne minimalnu kaznu za predmetno kazneno djelo. Osobna žalba optuženika i žalba njegovog branitelja razmatrane su kao jedna žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženika optuženi D. O. i njegov branitelj, odvjetnik S. M. te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovali su optuženik putem audio-video uređaja iz Zatvora u Zagrebu i branitelj optuženika, odvjetnik S. M. dok nije pristupio zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koji je o održavanju sjednice uredno obaviješten pa je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Optuženi D. O. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i tvrdi da mu je pobijanom presudom teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je odbijen prijedlog za dopunu psihijatrijskog vještačenja o kumulativnom djelovanju kokaina, alkohola i diazepama, Također ističe da optuženiku nije uzet urin, uslijed čega je utvrđeno da je optuženik tek smanjeno ubrojiv, no ne bitno, iako je svjedok J. P. naveo da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio rastrojen, da ga je preokrenulo odnosno da je poludio.

7.1. Nasuprot ovim žalbenim prigovorima, iz spisa predmeta proizlazi da je se optuženik suglasio s izvođenjem dokaza optužbe, i to čitanjem dokumentacije i ispitivanjem svjedoka i vještaka, kojima je postavljao pitanja, te je stavio primjedbu na nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja i psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, predloživši dopunu potonjeg vještačenja, koji prijedlog je odbijen, što je prvostupanjski sud obrazložio, te je optuženik iznio svoju obranu. Iz navedenoga proizlazi da su bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti, jer je ostvareno je pravo optuženika da bude nazočan radnjama u postupku i ispitan je prije donošenja odluke, te pravo da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njen protivnik. To što je odbijen, doduše, i jedini dokazni prijedlog obrane, ne znači da je, po nekom automatizmu, došlo do teške povrede prava na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Nema dvojbe da su jamstva sadržana u članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 1/06. i 2/10.), konstitutivni elementi pojma pravičnog suđenja. To, međutim, ne znači da je sud obvezan prihvati i provesti svaki dokaz koji stranka predloži jer pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza, što je učinio sud u konkretnom slučaju, obrazloživši valjano i dostatno svoju odluku.

7.1.1. Jednako tako optuženom D. O. nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer od njega nije uzet uzorak urina, s obzirom da se pravo na pravičnost suđenja ne proteže i na radnje koje prethode vođenju rasprave.

7.2. Slijedom izloženoga nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. O tome jesu li primjedbe na koje ukazuje žalitelj u okviru ove žalbene osnove od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, razmotrit će se u nastavku u okviru te žalbene osnove.

8. Nadalje, u odnosu na tvrdnju optuženika da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u bitnome stupnju, ukazujući da je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje manjkavo, jer je utvrđeno da je optuženik tek smanjeno ubrojiv no ne u bitnom stupnju, protivno žalbenoj tvrdnji optuženika, vještak toksikolog je u svom nalazu i mišljenju naveo da se ne može očitovati o kumulativnom utjecaju kokaina, alkohola i diazepama jer imaju suprotno djelovanje, pri čemu u krvi optuženika nije pronađen ni kokain ni njegovi metaboliti. K tome iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa proizlazi da bi se, u slučaju da je optuženik uzeo veću količinu kokaina, kako on tvrdi, u krvi našli tragovi te droge i nakon tri sata, što nije slučaj, a što potvrđuje i iskaz svjedoka J. P. da je kritične večeri oštećenik kupio jedan gram kokaina koji su konzumirale četiri sobe, uključujući optuženika. S obzirom da su vještaku toksikologu i vještaku psihijatru bile poznate tvari koje je optuženik konzumirao i njihov učinak te je sastavljena medicinska dokumentacija o njegovom stanju par sati nakon počinjenja kaznenog djela, na temelju čega je vještak psihijatar zaključio da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv no ne u bitnom stupnju, to optuženik nije s uspjehom osporio zaključak stručnih osoba psihijatra i psihologa koji su svoj zaključak utemeljili na medicinskoj dokumentaciji i pregledu i razgovoru s optuženikom, slijedom čega je pokušaj optuženika da na temelju laičkog viđenja svjedoka J. P. o optuženikovoj rastrojenosti ospori zaključak vještaka o stupnju ubrojivosti optuženika bezuspješan.

9. Nadalje, optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da optuženi D. O. nije postupao u nužnoj obrani. Međutim protivno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da optuženik nije postupao u nužnoj obrani niti je nužnu obranu prekoračio. Naime, iz obrane optuženika proizlazi da je „tjelesno uletio“ između V. S., J. P. i J. P. jer mu se činilo da cipelare V. S. te da je on zadobio par udaraca. Uzimajući u obzir da se prema obrani i iskazu oštećenika optuženikov prijatelj V. S. nalazio na tlu, jer ga je oštećenik udario u prsa, u trenutku kad im se optuženik približava s nožem u ruci, to je s pravom zaključio prvostupanjski sud da u tom trenutku ne postoji sukob, jer nisu ugroženi niti prijatelj optuženika niti sam optuženik. Ima li se na umu i da je optuženik u dva navrata vadio nož iz džepa i to kad je bio udaljen 10 metara od mjesta sukoba J. P. i V. S. te je na upit svjedoka J. P. hoće li njega izbosti, rekao da neće njega nego njegovog prijatelja, dakle J. P., tada je očito da je optuženik odlučio uporabiti nož bez ikakve stvarne potrebe za obranom. Pritom nije mogao imati krivu predodžbu da je takva obrana potrebna, na što se poziva u žalbi, upirući na postojanje zablude o okolnostima koje isključuju protupravnost. Ni svjedok V. S. u svom iskazu ne govori da je cipelaren, što tvrdi optuženik u svojoj obrani pokušavajući opravdati upotrebu noža u cilju da zaštiti prijatelja, niti su liječničkim pregledom optuženika nakon događaja utvrđene ikakve ozljede koje upućuju na ozbiljniju razmjenu udaraca između oštećenika i optuženika, kako to pokušava prikazati optuženik, ponovno u cilju da opravda uporabu noža. Ovdje treba imati na umu da je optuženik taj koji se približava s opasnim oruđem golorukom oštećeniku u trenutku kad je već prestao napad na optuženikovog prijatelja, slijedom čega se optuženik ne može ni u kom slučaju pozivati na nužnu obranu, jer upravo sam optuženik izaziva reakciju oštećenika koji se brani udaranjem o čemu govore svjedok J. P. i optuženik, no koji nisu bile takve naravi jer nisu ostavili nikakve tragove. Zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i drugostupanjski sud da optuženik nije postupao u nužnoj obrani ni u njezinom prekoračenju podržava i suglasna tvrdnja više svjedoka da je optuženik na engleskom jeziku netom nakon događaja rekao „ako želiš gangstersko sranje, onda ga dobiješ“ iz čega proizlazi da ni optuženik niti netko drugi nije bio ugrožen, već ukazuje na njegov osvetnički nasrtaj na oštećenika, jer optuženik i njegov prijatelj nisu pozvani na daljnje druženje s djevojkama iz društva, što proizlazi iz iskaza većine ispitanih svjedoka.

10. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni. Ispitujući osnovanost odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Stoga nije u pravu optuženik da je sud prvog stupnja podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnost i izrekao prestrogu kaznu niti državni odvjetnik koji tvrdi da je sud precijenio njihov značaj izrekavši preblagu kaznu.

12. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je optuženiku cijenio otegotnim da je ranije osuđivan te da je bez osobitog povoda višestruko ubo oštećenika, bez osobitog povoda, što ukazuje na visoki intenzitet kriminalne volje i upornosti u njegovom postupanju, dok je s druge strane olakotnim cijenio da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv no ne u bitnom stupnju, uslijed razvijene ovisnosti o opijatima. Cijeneći te okolnosti sud prvog stupnja je izrekao optuženom D. O. kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. u trajanju tri godine i šest mjeseci te opozvao uvjetni otpust, pa kaznu iz ranije presude u trajanju dvije godine uzeo kao utvrđenu te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvor u trajanju pet godina, cijeneći optuženikovu ličnost i počinjena djela, izričući pritom kaznu koja je veća od svake pojedinačne kazne ali ne premašuje njihov zbroj, sve u skladu s člankom 51. stavkom 1. i 2. KZ/11. Tom kaznom će se i prema ocjeni drugostupanjskog suda s uspjehom ostvariti svrha kažnjavanja, na način da se optuženik u budućnosti suzdrži od počinjenja kaznenih djela te da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i to tijekom uvjetnog otpusta te istovremeno jača povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

13. Slijedom svega izloženoga, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a budući da je ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbe državnog odvjetnika i optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.