REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 87/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ć. iz P., ... OIB ..., koju zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici iz P., ... protiv tuženika R. A. d.d., Z., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. D., ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1314/2019-2 od 10. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-127/2019 od 19. ožujka 2019., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj Ovr-106/2016 od 30. lipnja 2016., nedopuštenom za iznos od 8.317.412,47 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnijela tužiteljica zbog tri pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Predmet ovoga dijela spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom ovrhe za iznos od 8.317.412,47 kn koja se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama pod poslovnim brojem Ovr-106/2016, a na koju parnicu je tužiteljica upućena temeljem čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 - dalje: OZ), budući da je tvrdila da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu za stan, slijedom čega je njegova tražbina prema tužiteljici kao ovršenici prestala.

6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da je:

- u ovršnom postupku po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika protiv ovršenika, ovdje tužiteljice, doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-106/2016 od 30. lipnja 2016. temeljem ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama čest. zem. ... površine 670 m2 zk.ul. ... k.o. K. i čest. zem. ... površine 901 m2 zk.ul. ... k.o. K., sklopljenog ... između tuženika i tvrtke T. P. d.o.o.,

- temeljem navedenog sporazuma 9. listopada 2007. uknjiženo pravo zaloga na nekretninama koje su predmet ovršnog postupka u korist tuženika,

- tužiteljica s T. P. d.o.o. sklopila predugovor o kupoprodaji stana 22. kolovoza 2008. u stambenoj zgradi izgrađenoj na predmetnim česticama, da bi 28. kolovoza 2009. u zemljišnim knjigama založno pravo bilo preneseno na sve poduloške nastale etažiranjem, pa tako i na stan tužiteljice,

- tužiteljica upisana kao vlasnik stana 2015. godine,

- tužiteljica na ime kupoprodajne cijene stana uplatila na račun tuženika za posebne namjene iznos od 317.443,67 kn, dok je ostatak kupoprodajne cijene (356.041,74 kn) kompenzirala prodajom stana njene majke društvu T. P. d.o.o.,

- nad T. P. d.o.o. otvoren stečaj i predmetni kompenzirani stan prodan je u stečajnom postupku, a od iznosa dobivenog prodajom namirili su se vjerovnici po redu naplate, te ostvareni iznos od 193.000,00 kn nije uplaćen na račun tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je u pobijanom dijelu pravomoćno odbijen kao neosnovan primjenom čl. 83. OZ jer je tuženik stekao založno pravo upisom u zemljišne knjige prije nego što je tužiteljica sklopila pravni posao kupoprodaje i upisala se kao vlasnik pa je ovlašten zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine temeljem sporazuma kao ovršne isprave.

8. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

"I. Da li tužiteljica kao ovršenica odgovara za naplatu osigurane tražbine do ukupnog iznosa te tražbine ili samo do visine svog suvlasničkog dijela?

II. Je li dopuštena ovrha na nekretnini tužiteljice u slučaju kada je podmirila kupoprodajnu cijenu?

III. Da li se na tužiteljicu može primijeniti odredba čl. 83. OZ, imajući u vidu činjenice koje su prethodile upisu založnog prava tuženika?"

8.1. Razlog važnosti pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP iznijela je samo u odnosu na prvo pitanje navodeći da je pobijana presuda u suprotnosti s rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-46/2017-2 i Gž-Ovr-206/2017 od 13. veljače 2019. koje je doneseno u ovršnom postupku u kojemu je tužiteljica kao ovršenica upućena na ovaj parnični postupak.

9. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).

10. Prijedlog za dopuštenje revizije zbog citiranih pravnih pitanja nije dopušten jer ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da nije riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda i o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, kako to u odnosu na prvo pitanje pogrešno drži revidentica.

11. Naime, u navedenom rješenju Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr- 46/2017-2 i Gž-Ovr-206/2017 od 13. veljače 2019. navedeno je da ''ovršenica odgovara za obveze i podmirenje potraživanja ovrhovoditelja osigurano založnim pravom, ali samo do vrijednosti njenog stana i u dijelu u kojem već nije izvršena uplata dijela potraživanja od strane ovršenice ovrhovoditelju'' iz čega proizlazi da odgovara za cjelokupno potraživanje osigurano založnim pravom osim onog dijela koji je podmiren ovdje tuženiku, a logično je da odgovara do vrijednosti njenog stana jer je ovrha određena samo na toj nekretnini. Na takvo shvaćanje toga suda ukazuje i njegov zaključak ''da je ovršenica uplatila manji dio kupoprodajne cijene u iznosu od 356.041,74 kune na račun za posebne namjene pa bi tako za taj uplaćeni dio vjerojatno valjalo utvrditi ovrhu nedopuštenom'', a u kojem je upravo dijelu predmetna ovrha i proglašena nedopuštenom (nepobijanim dijelom drugostupanjske presude).

12. Za druga dva pitanja revidentica nije iznijela razlog važnosti pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, a treće pitanje nije niti određeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

13. Stoga je, na temelju čl. 387. st. 5. u vezi s čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.