REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4039/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., H. i partneri u Z., protiv tuženice I. S. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-491/2021-2 od 31. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-317/20-59 od 10. ožujka 2021., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-491/2021-2 od 31. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-317/20-59 od 10. ožujka 2021.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja zbog kojih tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Polazeći od toga:
- da su sve sporne uplate bile izvršene preko računovodstva tužitelja i odobrene od strane voditeljice financija I. P.,
- da su iste u računovodstvenom smislu bile uredne i izvršene sukladno propisima kojima se uređuje odvijanje platnog prometa u zemlji,
- da se radilo o isplatama koje su se vršile kontinuirano kroz razdoblje od tri godine, na koji način je s računa tužitelja isplaćeno preko 6 mil. kuna,
- da je A. K., zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu voditelja obračuna, imao ovlaštenje nadležnih rukovoditelja za isplate honorara vanjskim suradnicima, iako isti nije imao ovlaštenje za angažiranje tih suradnika odnosno za sklapanje pravnih poslova (ugovora) s njima,
nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj u vrijeme kad su sporne isplate tuženici izvršene znao za iste, znajući pritom i da s tuženicom nije bio ni u kakvom odnosu, pa kako je kontrola unutarnjeg rada odnosno nadzor nad radom njegovih službi isključiva zadaća tužitelja i da se eventualni propusti u njegovom radu i radu osoba koje prema unutarnjem ustrojstvu tužitelja donose odluke važne za funkcioniranje ustanove ne smiju pripisati radnji trećih osoba, pozivom na odredbu članka 1112. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), odbijen je tužiteljev zahtjev za vraćanje.
4. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije prije svega preispituje pravilnost primjene materijalnog prava, sugerirajući revizijskom sudu da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 1111. ZOO, pri čemu prvo pitanje gradi na činjenicama i zaključcima bitno drugačijim od onih na kojima je utemeljena pobijana odluka – da je njegov zaposlenik sporne isplate ishodio nezakonito i neovlašteno. Naime, upravo suprotno, nižestupanjski su sudovi zaključili da je A. K., iako nije bio ovlašten sklapati ugovore s vanjskim suradnicima, bio ovlašten vršiti isplate, pri čemu je nalog za isplatu odobravala i voditeljica tužiteljeve službe financija, a tek nakon toga je isti prosljeđivan FINI. S obzirom na navedeno, o odgovoru na pitanje kako ga tužitelj postavlja – polazeći od toga da je A. K., nezakonitim odobravanjem naloga za isplatu, postupao neovlašteno – ne ovisi odluka u sporu, pa isto nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Budući da sudovi u konkretnom slučaju nisu ni pošli od toga da bi A. K. bio ovlaštena osoba u smislu članka 43. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 i 107/07 – dalje: ZTD), ni drugo pitanje koje se odnosi na primjenu instituta punomoćnika po zaposlenju odnosno trgovačkog punomoćnika nije važno za odluku u sporu. Tim više što je u konkretnom slučaju utvrđeno da je konačno odobrenje za isplatu davala rukovoditeljica financijske službe tužitelja.
6. Trećim pitanjem tužitelj također preispituje pravilnost primjene materijalnog prava, sugerirajući revizijskom sudu prihvaćanje njegovog stajališta da je u konkretnom slučaju, umjesto odredbe članka 1112. ZOO, trebalo primijeniti odredbu članka 1111. ZOO, pri čemu ponovno to pitanje gradi na činjenici neovlašteno izvršene isplate, zbog čega se tužitelja u odnosu na ovo pitanje upućuje na obrazloženje razloga nedopuštenosti prvog pitanja.
7. Kako, dakle, o odgovorima na materijalnopravna pitanja ne ovisi odluka u sporu (jer ta pitanja izlaze iz okvira činjenica koje su nižestupanjski sudovi utvrdili), ista nisu važna niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovo primjeni, slijedom čega ni odluke drugostupanjskih sudova na koje se tužitelj u obrazloženju materijalnopravnih pitanja poziva nisu odgovarajući razlog njihove važnosti.
8. Četvrto, postupovnopravno pitanje, kojim tužitelj uopćeno preispituje granice slobode sudova pri ocjeni dokaza i njihovu obvezu da svoje zaključke o odlučnim činjenicama opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima, implicirajući da su sudovi u konkretnom slučaju postupili protivno odredbi članka 8., 220. i 304. ZPP, nije pravno pitanje kakvo ima na umu odredba članka 385.a stavak 1. ZPP, zbog čega prijedlog tužitelja u odnosu na to pitanje također nije dopušten.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
