Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-511/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tanta, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) N.A. iz Z., OIB: …i 2) T.Č. iz B., OIB: …, zastupani po punomoćniku G.B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R.R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A.M., odvjetniku iz Z., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-38/2020-19 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika R.R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-38/2020-19 od 3. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku R.R. iz Z., OIB: …, iseliti iz četverosobnog stana u III katu desno, koji se nalazi u kući popisni broj 1625, zgrada i dvorište u Mesničkoj ulici broj 5, površine 222,5 čhv, odnosno 799 m2, upisanoj u zk. ul. 759 k.o. Z., u zemljišnim knjigama stan upisan kao suvlasnički udio redni broj 4 (E-4 ) te opisani stan, slobodan od osoba i stvari predati u posjed I-tužiteljici N.A. iz Z., OIB: …i II- tužitelju T.Č. iz B., OIB: …, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi I i II-tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.100,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da sud prvog stupnja nije prihvatio prigovor presuđene stvari s obrazloženjem da ne postoji objektivni identitet spora između predmeta koji se vodio pod poslovnim brojem P-497/10 i ovog predmeta. Međutim, iako je u toč. XI obrazložio koji je objektivni identitet spora u ovom predmetu, nije objasnio u čemu je razlika između tog identiteta i onog u prethodnom postupku. Također je neosnovano odbio prigovor aktivne legitimacije bez obzira na činjenicu što su tužitelji upisani kao suvlasnici predmetnog stana jer je sporno da li isti mogu podnijeti zahtjev za iseljenje zbog neplaćanja najamnine. Drugim riječima, sporno je da li je nastao obveznopravni odnos kao osnova za traženje iseljenja, a ne vlasništvo. Naime, da bi postojala obveza plaćanja ona mora biti određena ili barem odrediva, a ukoliko to nije tada se tuženiku ne može otkazati najam zbog nepoštivanja takve neodređene obveze. Odgovara istini da čl. 34. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 - dalje ZNS) propisuje obvezu plaćanja naknade u visini stanarine koju je nositelj stanarskog prava plaćao do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, ali se ista odnosi na zaštićenog najmoprimca a ne slobodno ugovorenog najmoprimca. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nema status zaštićenog najmoprimca, što posljedično znači da se ne može pozivati na čl. 33. Zakona. Stoga se može raditi o izvanugovornom odnosu naknade štete koja je nastala zbog gubitka izmakle dobiti odnosno najamnine, koji odnos između stranaka ne postoji.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su istakli neosnovanost žalbenih razloga i navoda te predložili da se žalba odbije kao neosnovana te u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja. U postupku koji se vodio između tužiteljice pod 1) i tuženika pod poslovnim brojem P-497/10 predmet spora je bio zahtjev za iseljenje i predaju u posjed u kojem postupku je tvrdila da su tuženiku prava i obveze najmoprimca prestale zbog činjenice jer nije tražio zaključenje Ugovora o najmu u propisanom roku, a sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da ugovorni odnos između stranaka u tom postupku postoji temeljem Zakona. U ovom postupku se radi o tome da su tužitelji proveli propisani postupak otkaza po zakonu zasnovanog najamnog odnosa te tužbeni zahtjev temelje na različitom činjeničnom stanju otkazom ugovornog odnosa. Smatraju da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije pravilno otklonjen, jer su tužitelji suvlasnici navedene nekretnine, koju koristi tuženik bez valjane pravne osnove. Tužitelji su tuženiku poslali dvije opomene u kojima ga pozivaju da ispuni zakonske obveze i to plaćanje najamnine te omogućavanje kontrole korištenja stana, na koje opomene tuženik nije odgovorio. Čl. 19. st. 3. ZNS jasno propisuje da najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene ako je više od dva puta najmoprimac postupio suprotno ugovoru, odnosno Zakonu, a u konkretnom slučaju tuženik nikada nije platio najamninu, niti je omogućio kontrolu korištenja stana. Presuda kojom je naloženo tuženiku plaćanje slobodno ugovorene najamnine tužitelju pod 2) je postala pravomoćna a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-564/2022 od 9. veljače 2022. je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je tuženik u posjedu četverosobnog stana u III katu desno, koji je kao 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4) nekretnine zk.č.br. 417 "Kuća popisni broj 1625, zgrada i dvorište u površine 222,5 čhv odnosno 799 m2" u zk.ul.broj 759 k.o. Z. upisan kao suvlasništvo tužitelja, svakog za ½ dijela, a kako to proizlazi iz priloženog izvatka iz i zemljišne knjige od 22. siječnja 2020. (list spisa 3-4),

- da je tuženik, kao raniji nositelj stanarskog prava, stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova stekao položaj najmoprimca na predmetnom stanu, kao i to da između stranaka (tužitelja kao najmodavaca i tuženika kao najmoprimca) nikada nije zaključen (pisani) ugovor o najmu predmetnog stana, sa zaštićenom najamninom ili slobodno ugovorenom najamninom, niti je donesena presuda koja bi zamjenjivala takav ugovor, u smislu odredbe čl. 33. st. 3. ZNS,

- da je presudom poslovni broj Ps-497/2010 od 23. ožujka 2017. (list spisa 14- 25), koja je postala pravomoćna 4. prosinca 2018. i ovršna 26. siječnja 2019., naloženo tuženiku s osnove naknade za korištenje ½ suvlasničkog dijela predmetnog stana u visini slobodno ugovorene najamnine (za razdoblje od prosinca 2005. do zaključno za lipanj 2016.) isplatiti tužiteljici ukupno iznos od 168.517,22 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose mjesečnih naknada od 5-tog dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 649.929,71 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan te je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, između protutuženice kao najmodavca i protutužitelja kao najmoprimca,

- uvidom u predmet poslovni broj P-4608/2018 utvrđeno je da je donesena presuda poslovni broj P-4608/2018 od 8. srpnja 2021. (ispravljena pravomoćnim rješenjem od 8. rujna 2021.) kojom je naloženo tuženiku s osnove naknade za korištenje ½ suvlasničkog dijela predmetnog stana u visini slobodno ugovorene najamnine (za razdoblje od listopada 2015. do zaključno za rujan 2018.) isplatiti tužitelju ukupno iznos od 87.236,60 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose mjesečnih naknada od 5-tog dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate (toč. I/ izreke), dok je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu ½ dijela predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, između protutuženika kao najmodavca i protutužitelja kao najmoprimca (toč. II/ izreke). Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1224/2021 od 18. listopada 2021. u cijelosti je potvrđena presuda u dijelu odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu (toč. I/ i II/ izreke), dok je djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka,

- među strankama je tijekom postupka bila sporna aktivna legitimacija tužitelja za isticanje predmetnog zahtjeva te je sporno jesu li tuženiku (na temelju po tužiteljima provedenog postupka otkaza najamnog odnosa) prestala prava najmoprimca, odnosno pravna osnova za daljnje korištenje i posjed predmetnog stana. Navedeno s obzirom na tvrdnje tuženika da je "pravni odnos između stranaka sporan", da između stranaka ne postoji ugovor o najmu stana u kojem bi bila određena visina mjesečne najamnine za predmetni stan niti datum dospijeća iste te sadržajno stajalište tuženika da u nedostatku takvog ugovora nije bio u obvezi plaćati tužiteljima najamninu za predmetni stan, kao i stajalište da "tužitelji ne mogu temeljiti ovu tužbu na otkazu ugovora o najmu, kada takav ugovor ne postoji." Također, sporna je osnovanost tuženikovog prigovora presuđene stvari u odnosu na tužbu tužiteljice, a koji prigovor tuženik temelji na tvrdnjama da je prethodno tijekom postupka u predmetu poslovni broj Ps-497/2010 (ranije poslovni broj Ps-253/2001) donesena pravomoćna presuda o istovjetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice za iseljenje tuženika i predaju posjeda predmetnog stana,

- uvidom u predmet Ps-497/2010 (ranije poslovni broj Ps-253/2001) utvrđeno je da je tužiteljica parnicu u navedenom predmetu pokrenula tužbom od 26. veljače 2001. podnesenom protiv tuženika, predlažući tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi donošenje presude kojom se tuženiku nalaže iseljenje i predaja predmetnog stana u posjed (na raspolaganje) tužiteljici; da je naknadno tijekom postupka preinačila tužbu isticanjem novog tužbenog zahtjeva za isplatu novčane naknade za korištenje predmetnog stana (u visini slobodno ugovorene najamnine); da iz tužbe i sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica tužbu u navedenom predmetu u bitnom temeljila na tvrdnjama da je (samo)vlasnica predmetnog stana te da su tuženiku prestala prava najmoprimca na predmetnom stanu zbog činjenice da nije tražio sklapanje ugovora o najmu stana u roku propisanom odredbama čl. 33. ZNS; da je tuženik - protutužitelj tijekom postupka u navedenom predmetu protiv tužiteljice - protutuženice podnio protutužbu tražeći protutužbenim zahtjevom donošenje presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom; da je nakon provedenog postupka u tom predmetu donesena presuda poslovni broj Ps-253/01 od 18. studenog 2008. kojom je naloženo tuženiku s osnova naknade za korištenje predmetnog stana (u visini zaštićene najamnine, za razdoblje počevši od mjeseca lipnja 2002. do donošenja presude) isplatiti ukupno iznos od 46.402,86 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose mjesečnih naknada od 5-tog dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do isplate (stavak I/ izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 87.097,14 kuna s pripadajućim kamatama, za isplatu zateznih kamata na pojedine iznose mjesečnih naknada za razdoblje od 1. do 4. dana u mjesecu, kao i zahtjev za isplatu slobodno ugovorene najamnine za razdoblje nakon donošenja presude (18. studenog 2008.), kao i u dijelu u kojem je tužiteljica tražila iseljenje tuženika iz predmetnog stana te predaju istog u posjed tužiteljici (stavak II/ izreke), dok je istom presudom u cijelosti prihvaćen protutužbeni zahtjev protutužitelja te zamijenjen ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom između N.A. kao najmodavca i R.R. kao najmoprimca (stavak III/ izreke),

- presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1256/09 od 28. rujna 2010. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena citirana prvostupanjska presuda od 18. studenog 2008. u pobijanom dijelu iz stavka II/ izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iseljenje tuženika iz predmetnog stana te predaju tog stana u posjed tužiteljici, da su rješenjem istog drugostupanjskog suda od 28. rujna 2010. prihvaćene žalbe stranaka i ukinuta presuda poslovni broj Ps-253/01 od 18. studenog 2008. u pobijanom dijelu iz stavaka I/,III/,IV/ i V/ izreke i u dijelu iz stavka II/ izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu najamnine za iznos od 87.097,14 kuna, za isplatu kamata tekućih od 1. do 4. dana u mjesecu i za isplatu slobodno ugovorene najamnine za vrijeme nakon donošenja presude 18. studenog 2008. te je u navedenim dijelovima predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3438/2017 od 4. prosinca 2018. odbijene su žalbe stranaka te u cijelosti potvrđena (prethodno pod točkom 8. obrazloženja) citirana presuda poslovni broj Ps-497/2010 od 23. ožujka 2017.,

- iako je predmet spora u parnici koja se vodila u predmetu poslovni broj Ps- 497/2010 (ranije poslovni broj Ps-253/2001), između ostalog, formalno bio istovjetan tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika i predaju predmetnog stana u posjed, da u konkretnom slučaju ne postoji objektivni identitet spora. Naime, za objektivni identitet spora potrebno je da postoji istovjetnost presuđenog pravnog odnosa, a pravni odnos je istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev, time da se pod istom osnovom podrazumijeva onaj skup činjenica ili onaj pravni posao iz kojeg proistječe tužbeni zahtjev. Imajući u vidu da predmetni tužbeni zahtjev tužitelji temelje, između ostalog, na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazi da su tuženiku prestala prava najmoprimca na predmetnom stanu nakon provedenog postupka otkaza po zakonu zasnovanog najamnog odnosa zbog neplaćanja najamnine (niti zaštićene niti slobodno ugovorene), što predstavlja bitno drugačiju osnovu tužbe u odnosu na onu iz predmeta poslovni broj Ps-497/2010 u kojem je donesena prethodno citirana pravomoćna odluka o tužbenom zahtjevu za iseljenje tuženika i predaju posjeda predmetnog stana tužiteljici, to se prema stajalištu suda prvog stupnja ne radi o presuđenoj stvari, s obzirom da ne postoji istovjetnost presuđenog pravnog odnosa,

- da neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljima, a koji prigovor tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom temelji na tvrdnjama da između stranaka ne postoji zaključen ugovor o najmu stana (niti presuda koja bi zamjenjivala takav ugovor) u kojem bi bila određena visina mjesečne najamnine za predmetni stan niti datum dospijeća iste,

- prema odredbi čl. 30. st. 1. ZNS propisano je da danom stupanja na snagu tog Zakona (5. studenog 1996.) prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog Zakona, a prema st. 2., osobe iz st. 1. tog članka danom stupanja na snagu tog Zakona stječu prava i obveze najmoprimca,

- imajući u vidu prethodno citirane odredbe čl. 30. ZNS, iako između stranaka nikada nije zaključen pisani ugovor o najmu predmetnog stana niti donesena presuda koja zamjenjuje takav ugovor, jasno proizlazi da je po samom Zakonu tuženik stekao prava i obveze najmoprimca na predmetnom stanu odnosno da je između tuženika kao ranijeg nositelja stanarskog prava i korisnika predmetnog stana s jedne strane te ovdje tužitelja, kao suvlasnika stana, glede predmetnog stana uspostavljen pravni odnos najma, bez volje stranaka, kako to proizlazi i iz odredbi čl. 31. u svezi s čl. 24. st. 1. ZNS,

- prema odredbi čl. 34. st. 1. ZNS, do sklapanja ugovora o najmu stana (sa slobodno ugovorenom ili zaštićenom najamninom), odnosno do donošenja odluke iz čl. 33. st. 3. ZNS ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koji su za taj stan plaćali do stupanja na snagu tog Zakona i utvrđenu komunalnu naknadu, ali također i da po st. 2. tog članka, naknada za korištenje stana, smatra se predujmom najamnine,

- iz sadržaja navedenih odredbi slijedi da postoji dužnost najmoprimca plaćati naknadu u visini stanarine koju je za taj stan plaćao do stupanja na snagu tog Zakona te dok on tu naknadu plaća, ne može mu se otkazati ugovor o najmu stana odnosno po Zakonu zasnovani odnos najma. Međutim, kako se ta naknada samo smatra predujmom najamnine, ukoliko se radi o zaštićenoj koja se određuje sukladno čl. 7. ZNS ili slobodno ugovorenoj najamnini koja odgovara tržišnoj najamnini za određeni stan, dakle, odredivim veličinama, onda najmodavac može najmoprimcu staviti zahtjev za plaćanjem razlike između predujma najamnine i najamnine te ukoliko najmoprimac ne udovolji tom zahtjevu, može otkazati ugovor o najmu stana zbog neplaćanja najamnine, kao i tražiti razliku između plaćenog predujma najamnine i najamnine,

- iz sadržaja obrazloženja pravomoćne presude poslovni broj Ps-497/2010 od 23. ožujka 2017. i pravomoćne presude poslovni broj P-4608/2018 od 8. srpnja 2021. proizlazi da su protutužbeni zahtjevi ovdje tuženika kao protutužitelja u navedenim predmetima, kojima je tražio donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom odnosno ugovor o najmu ½ dijela predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, odbijeni kao neosnovani, između ostalog, na temelju utvrđenja da je tuženik imao u vlasništvu useljivu kuću u mjestu K. na otoku K. sagrađenu na k.č.br. 1084/187 upisanu u z.k.ul. 1816 k.o. S., a koju nekretninu je 23. prosinca 2013. prodao za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 800.000,00 EUR,

- da su tužitelji po zastupniku, tuženiku uputili dopis od 12. studenog 2018. (list spisa 5), u kojem su ga pozvali na plaćanje dospjele najamnine za predmetni stan i to "barem nesporni dio - zaštićena najamnina" te naznačili brojeve računa na koje je potrebno izvršiti uplatu, te sadržajno pozvali tuženika da im "unatoč sporu oko visine najamnine" mjesečno podmiruje "najmanje iznos zaštićene najamnine". Prema potvrdi o primitku pošiljke (list spisa 6) proizlazi da je dopis od 12. studenog 2018. predan na pošti 13. studenog 2018., dok iz povratnice (list spisa 7) proizlazi da je navedeni dopis dostavljen tuženiku 14. studenog 2018.,

- da su tužitelji po zastupniku tuženiku uputili opomenu od 20. veljače 2019. (list spisa 8) kojom je pozvan u roku od 30 dana od dana primitka opomene platiti tužiteljici dospjele neplaćene iznose najamnine po pravomoćnoj i ovršnoj presudi poslovni broj Ps-497/2010 od 23. ožujka 2017. (glavnicu i kamate) te tužitelju platiti iznose najamnine koji se odnose na njegov suvlasnički dio predmetne nekretnine, kao i u istom roku omogućiti tužiteljima ulazak u stan u svezi kontrole korištenja istog, uz upozorenje da će u suprotnom tuženiku otkazati ugovor o najmu predmetnog stana. Prema potvrdi o primitku pošiljke (list spisa 9) proizlazi da je 20. veljače 2019. predana na pošti 25. veljače 2019., dok iz povratnice (list spisa 10) proizlazi da je dostavljena tuženiku 1. ožujka 2019. i

- iz sadržaja dopisa od 21. kolovoza 2019. (list spisa 11) proizlazi da su tužitelji po zastupniku istim dopisom otkazali tuženiku ugovor o najmu stana zbog nepostupanja po prethodno navedenim opomenama odnosno zbog neplaćanja najamnine za predmetni stan i nepostupanja po pozivu da im omogući pregled predmetnog stana, uz otkazni rok od tri mjeseca te poziv na iseljenje iz stana u navedenom otkaznom roku. Prema potvrdi o primitku pošiljke (list spisa 12) proizlazi da je dopis od 21. kolovoza 2020. predan na pošti dana 22. kolovoza 2020., dok iz povratnice (list spisa 13) proizlazi da je navedeni dopis - otkaz ugovora o najmu stana dostavljen tuženiku 26. kolovoza 2019.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik u bitnome prigovara da tužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe, da između stranaka ne postoji obveznopravni odnos, da obveza na isplatu najamnine nije određena niti odrediva, pa u situaciji kada takav obveznopravni odnos između stranaka ne postoji, a koji bi se temeljio na odredbama ZNS, tada bi eventualno tužitelji imali pravo na naknadu štete zbog gubitka izmakle koristi odnosno isplate najamnine, ali sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).

10. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se ugovorni odnos između stranaka temelji na odredbama ZNS odnosno da je tuženik bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu koje je prestalo donošenjem ZNS i da je ex lege stekao status zaštićenog najmoprimca, a da su vlasnici stana tužitelji koji su u zemljišnim knjigama upisani svaki za ½ dijela. Prema tome, neosnovano tuženik po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prigovara da tužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe za iseljenje, jer su nesporno vlasnici stana koji je predmetom ovog postupka, a kojega koristi tuženik koji je temeljem ZNS stekao status najmoprimca.

11. Iako između stranaka nije zaključen pisani ugovor o najmu iz naprijed citiranih pravomoćnih presuda nesporno slijedi njegov status zaštićenog najmoprimca, da je pravomoćnim presudama obvezan tužiteljima kao suvlasnicima stana isplaćivati najamninu, po kojim presudama nije postupio, da je u tim presudama utvrđena visina najamnine što posljedično znači da je njegova obveza ne samo odrediva već i određena, kao i to da su pravomoćno odbijeni protutužbeni zahtjevi tuženika kao protutužitelja u odnosu na tužitelje kao protutuženike za zaključenjem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

12. Tijekom postupka je nadalje nesporno utvrđeno da tužitelji traže iseljenje tuženika iz spornog stana iz razloga jer ne plaća najamninu, a niti je tužiteljima sukladno čl. 16. ZNS omogućio kontrolu korištenja stana zbog čega su po punomoćniku uputili tuženiku opomenu 12. studenoga 2018. i 20. veljače 2019. da postupi po pravomoćnim presudama odnosno isplati navedene iznose s osnova najamnine što tuženik nije učinio, niti je omogućio tužiteljima kontrolu stana zbog čega su dopisom od 21. kolovoza 2019. tuženiku otkazali Ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca nakon kojega roka je dužan tužiteljima predati stan u posjed, koje dopise je tuženik uredno primio.

13. Prema odredbama ZNS propisane su obveze najmoprimca za plaćanje najamnine, pa su tužitelji postupili sukladno čl. 19. st. 3. u svezi čl. 22. ZNS, pa u situaciji kada je na zakonu zasnovan najamni odnos između stranaka prestao otkazom to sukladno navedenim odredbama tuženik nema valjanu pravnu osnovu za korištenje stana. Stoga, neosnovano tuženik u žalbi ističe da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe ZOO u pogledu izvanugovorne odgovornosti

14. Također, neosnovano tuženik prigovara da se radi o presuđenoj stvari u odnosu na tužiteljicu, ovo iz razloga jer činjenična osnova u ovom postupku je nepostupanje tuženika po ugovornoj obvezi, dok u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ps-497/2010 činjeničnu osnovu tužbe čini tvrdnja tužiteljice da je tuženik dužan iseliti iz stana jer nema valjani pravni temelj posjedovanja a to je ugovor o najmu stana.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zadru 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Delin