Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., OIB: , iz S., zastupane po punomoćnicama E. K. B. i M. B.-P., odvjetnicama u

S., protiv tuženika L. H. d.o.o., OIB: … , zastupanog po predsjedniku uprave R. M., a on po punomoćnici A. K., odvjetnici u Z., radi

utvrđenja diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice M. B.-P., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika tuženika M. B., odvjetničkog vježbenika u O.D. K. & K. d.o.o., S., objavljene dana 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik svojim ponašanjem i postupcima, posebno neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora, onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta administrativno komercijalnog referenta i nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u svezi onemogućavanjem ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svoga radnog mjesta, diskriminirao tužiteljicu u pogledu rada i radnih uvjeta te joj narušio dostojanstvo i povrijedio ugled i čast.

2. Nalaže se tuženiku da u cilju zaštite dostojanstva tužiteljice i zaštite njezinog prava na jednako postupanje glede rada i radnih uvjeta, omogući tužiteljici, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, rad na radnom mjestu administrativno komercijalnog referenta sukladno ugovoru o radu od 31.5.2008. te da se u buduće kani svakog sličnog ponašanja kojim se tužiteljica diskriminira kao radnik tuženika.“

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana isplati tuženiku iznos od 2.500,00 kn na ime naknade parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19.4.2016. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 13.4.2016. telegramom broj 4269 i pisanim podneskom upućenim preporučenom pošiljkom obavijestila tuženika da u

2  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

skladu s čl.134.st.4. ZR prekida rad budući tuženik, a po zahtjevu tužiteljice za zaštitu dostojanstva od 25.3.2016. nije poduzeo nikakve mjere, a posebno ne one koje je tužiteljica tražila u svom zahtjevu. Dana 14.4.2016. tužiteljica je primila odluku tuženika kojom se odbija njezin zahtjev za zaštitu dostojanstva jer je utvrđeno da nikakvo uznemiravanje ne postoji.

1.1. Naime, tužiteljica je na temelju Ugovora o radu od 31.5.2008. obavljala poslove radnog mjesta komercijalno-administrativni referent s mjestom rada u D.. Tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u S. pod poslovnim brojem Pr-700/2014 zbog nemogućih uvjeta rada i svakodnevnog uznemiravanja i šikaniranja na radnom mjestu uslijed čega je tužiteljici teško narušeno zdravstveno stanje pa je odlukom liječnika upućena na bolovanje u rujnu 2014. na kojem se nalazila sve do siječnja 2016., a kada se vratila na rad i bila od poslodavca upućena iskoristiti godišnji odmor. Pri navedenom povratku na rad tuženik d je ponovno nastavio na isti način uznemiravati i šikanirati tužiteljicu zbog čega je ista bila prisiljena, prije svega radi zaštite zdravlja, prekinuti rad. Naime, pošto se tužiteljice u veljači 2016. po iskorištenom godišnjem odmoru vratila raditi, tuženik da je ponovno, prije njenog otvaranja bolovanja "osmislio novo radno mjesto" za tužiteljicu i s tim u vezi "uredio" njezin radni prostor. Dakle, tuženik da nije omogućio obavljati tužiteljici poslove njenog radnog mjesta komercijalno administrativnog referenta i to prema sadržaju tih poslova navedenih u opisu radnih mjesta kao sastavnom dijelu Pravilnika o radu tuženika. Tako je za potrebe poslova koji su dodijeljeni tužiteljici, pregrađen jedan manji prostor ukupne površine od 4 m2 pri ulazu u centar u D., odmah do glavnog sanitarnog čvora (obzirom na vrstu zidnih i podnih pločica da se nesumnjivo prije radilo o sanitarnom čvoru), bez prozora i osigurane izmjene zraka, sa staklenim ulaznim/izlaznim vratima koje vode u ostali dio centra (dio blagajne). Na istom zidu gdje se nalaze ulazna vrata smješten je stakleni fiksni prozor koji se ne može otvoriti. U navedenom prostoru smješten je radni stol tužiteljice (zapravo reklamno-izložbeni stol dobavljača WMF posuđa) na kojem su smještena sredstva rada.

1.2. Tužiteljica ističe da joj je tada zapisnički predana dokumentacija koja bi se imala odnositi na obavljanje njezinih poslova i to: važeća odluka o radnom vremenu, upute za rad za izradu kartica kupca i upute za rad za arhiviranje dokumenata. Poslovi koje sada po nalogu poslodavca ima obavljati tužiteljica da se svode na poslove arhiviranja dokumenata (skeniranje), što da je zapravo dio poslova blagajnika i koji su poslovi ranije bili raspoređeni na blagajnike te poslove izrade kartica kupaca (lijepljenje kodova na kartice), a koji poslovi spadaju u djelokrug poslova prodavača, za koje poslove je tuženik znao angažirati i studente.

1.3. Tužiteljica da je bila potpuno izolirana u improviziranom malom, radnom prostoru koji ne zadovoljava ni minimalne standarde koje bi radni prostor trebao imati, bez telefona, bez kontakata s drugim zaposlenicima koji obavljaju poslove radnog mjesta komercijalno administrativnog referenta i koje bi poslove trebala obavljati. Nadalje, tužiteljica da je nepotrebno raspoređena na rad u tjednim smjenama mada se u konkretnom slučaju ne radi o potrebi smjenskog rada jer u suprotnoj smjeni od one u kojoj radi tužiteljica, ne radi nitko drugi pa da je i smjenski raspored radnog vremena očigledno bio rezultat maltretiranja od strane poslodavca, a ne rezultat stvarne potrebe procesa rada.

1.4. U odluci kojom je odbijen i zahtjev za zaštitu dostojanstva tužiteljice, tuženik da je naveo da se na temelju sadržaja razgovora koji je obavljen s tužiteljicom u prisutnosti direktora Centra M. S. i voditelja ureda T. M. može utvrditi kako ne

3  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

postoji uznemiravanje tužiteljice pa se iz toga zaključuje da je upravo M. S. taj po čijim nalozima se tužiteljica nezakonito raspoređuje, diskriminira i šikanira. Suprotno odredbi čl.7. ZR-a, Ugovoru o radu od 31.5.2008. i Kodeksu ponašanja koji je tuženik donio, odgovorne osobe PC D., ne samo da onemogućavaju tužiteljici izvršavanje njenih poslova nego joj narušavaju i dostojanstvo raspoređujući je na poslove najniže složenosti te je i diskriminiraju u odnosu na ostale radnike kojima je omogućeno obavljati poslove njihovog radnog mjesta i sukladno tome ostvarivati odgovarajuću plaću. Naime, ističe tužiteljica na ročištu od 19.9.2019., da je poslodavac i kroz stimulativni dio plaće stavljao tužiteljicu u nepovoljniji položaj jer su ostale radnice dobivale od 3.800,00 do 4.000,00 kn na ime stimulativnog dijela plaće i to redovito, a tužiteljica da je bilo isplaćivano po 1.000,00 kn i manje, a što je vidljivo iz obračunskih lista za usporedne radnike M. i Ž.. Ovdje da se radi o sustavnom narušavanju dostojanstva tužiteljice koje se ponavlja u različitim oblicima i koje je usmjereno na pokušaj eliminiranja radnice iz procesa rada kroz narušavanje njenog psihičkog i fizičkog zdravlja. Istovremeno, dok je tužiteljici onemogućeno izvršavanje poslova njenog radnog mjesta, tuženik da je na radno mjesto komercijalno-administrativni referent primio troje novih radnika i to D. Z. (u ožujku 2016.), J. J. (u rujnu 2015.) i A. M. (u ožujku 2016.).

1.5. Stoga tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je tuženik neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora, onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta administrativno komercijalnog referenta i nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u svezi onemogućavanjem ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svoga radnog mjesta, diskriminirao tužiteljicu u pogledu rada i radnih uvjeta te joj narušio dostojanstvo i povrijedio ugled i čast. Tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da u cilju zaštite dostojanstva tužiteljice i zaštite njezinog prava na jednako postupanje glede rada i radnih uvjeta, omogući tužiteljici rad na radnom mjestu administrativno komercijalnog referenta sukladno ugovoru o radu od 31.5.2008. te da se u buduće kani svakog sličnog ponašanja kojim se tužiteljica diskriminira kao radnik tuženika.

2. U odgovoru na tužbu od 20. srpnja 2016. tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer da tužiteljica nije radnik tuženika. Tuženik također ističe prigovor da se u predmetnom slučaju radi o dvostrukoj litispendenciji jer se o istom činjeničnom i pravnom osnovu već vodi postupak pred istim sudom pod brojem Pr-700/14. Opreza radi, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, da su odluka o rasporedu rada i rješenje o plaći uobičajene radnje, odnosno odluke za svakog poslodavca koje donosi sukladno procesu rada. Tuženik da ne može odgovarati za osobni doživljaj nepravde od strane tužiteljice jer da bi takvo utvrđenje odgovornosti za svakog poslodavca predstavljalo onemogućavanje redovnog funkcioniranja poslova. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanim. Tuženik na ročištu od 19.9.2019. ističe da radnici M. i Ž. nisu usporedni radnici tužiteljici jer da nitko nema identičan broj sati, poslove i stimulaciju. Tuženik je u spis dostavio podatke za radnike M. i Ž. koje samo obavljaju poslove komercijalnog administrativnog referenta što je naziv radnog mjesta i tužiteljice, ali s obzirom da se plaća isplaćuje u dva dijela (osnovni i stimulativni dio), da je nemoguća usporedba s radnicima samo po nazivu radnog mjesta.

2.1. Tuženik u podnesku od 11.6.2021. navodi da je tužiteljica sve poslove koje je obavljala u spornom razdoblju obavljala u skladu s opisom poslova za radno mjesto administrativno komercijalnog referenta tj. za ono radno mjesto za koje je i sklopila odnosni ugovor o radu.

4  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

Ističe kako nalaganje izvršenja poslova radnog mjesta – pa čak i nekog drugog radnog mjesta - ne predstavlja narušavanje dostojanstva i povredu časti i ugleda ukoliko se radi o poslovima koji su predviđeni u sistematizaciji radnih mjesta tuženika koji kao takvi nisu ponižavajući, nezakoniti i nečovječni. Nadalje, što se tiče tužiteljičinog tobožnjeg nezadovoljstva s radnim uvjetima kod tuženika tj. nezadovoljstva s uredom, tuženik prvenstveno ističe kako se u konkretnom slučaju radi o sasvim normalnom i primjerenom uredu posljedično čemu su svi prigovori tužiteljice u ovome smjeru sasvim neosnovani time da se raspravnome Sudu posebno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1384/00 od 15. veljače 2001. god. a gdje je zauzeto shvaćanje (cit.):„ Nezadovoljstvo radnim uvjetima nije razlog zbog kojega bi radnik smio svojevoljno prestati dolaziti na posao.".

2.2. Tuženik u podnesku od 28.8.2020. ističe da nije posve jasno iz historijata tužbe radi li se u konkretnom slučaju o zaštiti od diskriminacije ili o narušavanju dostojanstva te povredi ugleda i časti. Nadalje, Tuženik u podnesku od 28.3.2022. navodi da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka sve svoje navode o "sustavnom narušavanju dostojanstva" kao i navode o "diskriminirajućem i šikanoznom" ponašanju tuženika prema tužiteljici vrlo usko veže s prethodno djelomično ukinutom presudom ovoga Suda posl. br. Pr-700/2014 tj. Pr-5/2020. Tuženik ističe da sada na strani tužiteljice ne postoji niti jedna sudska odluka koja bi barem upućivala na osnovanost takvih konstruiranih navoda o diskriminaciji, mobingu, zlostavljanju, diskriminaciji ili šikaniranju tužiteljice. Naime, ovosudna presuda posl. br. Pr- 700/2014 od 17. ožujka 2017. god. bila potvrđena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-862/2017-3 od 17. prosinca 2019. god. u dijelu kojim bi i ovdje i tamo tužiteljica s pokušajem utvrđivanja diskriminacije bila odbijena dok je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-862/2020-2 od 22. prosinca 2021. god. preinačena ovosudna presuda posl. br. Pr-5/2020 od 20. srpnja 2020. god. na način da je i ovdje i tamo tužiteljica sa svim svojim preostalim zahtjevima odbijena. Stoga tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi prava iz čl.134.st.4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZOR) od strane same tužiteljice čime tužiteljičino daljnje inzistiranje na vođenju ovog postupka predstavlja neosnovani pokušaj održavanja daljnje zlouporabe tog prava na prekid rada.

3. Tužiteljica je na ročištu od 3.5.2022. navela da odluka Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-862/2020-2 od 22. prosinca 2021. nije od utjecaja za rješavanje ove pravne stvari budući se radi o uznemiravanju tužiteljice u drugom vremenskom razdoblju.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Zahtjeva za zaštitu dostojanstva od 25.3.2016., Obavijesti o prekidu rada od 13.4.2016. s kopijom potvrde o primitku preporučene pošiljke, Odluke tuženika od 11.4.2016., Preporuke za salone namještaja o Unosu kartice kupca i o Arhiviranju dokumenata, pregledane su fotografije priložene spisu (list 13-22 spisa), pročitani su iskazi koji su pred Općinskim sudom u Splitu dali D. S. i M. S. u postupku broj Pr-649/18 dana 14.5.2019., pregledani su ispisi kompjuterskog prikaza iz programa tuženika (list 55-65 spisa), pročitani su obračuni isplaćenih plaća za tužiteljicu, izvadak iz glavnog projekta L. D., Odluka o radnom vremenu radnika od 2.1.2016., dopis tuženika od 4.7.2019. (list 80 spisa), Odluka o prenošenju ovlasti i opunomoćenju za otkazivanje Ugovora o radu od 18.6.2018. (list 81 spisa), pročitani su obračuni isplaćene plaće za K. Ž. i za J. M., Pravilnik o radu s prilozima, pregledan je spis Općinskog suda u Splitu br. Pr-5/20 (prije Pr-700/14), saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke, saslušani su svjedoci M. S., T. M., J. M., S. J., K. Ž..

5  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženik diskriminirao tužiteljicu u pogledu rada i radnih uvjeta, da joj je narušio dostojanstvo i povrijedio ugled i čast svojim ponašanjem i postupcima, a posebno neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora, onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta administrativno komercijalnog referenta i nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u svezi onemogućavanjem ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svoga radnog mjesta. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za nalaganje tuženiku da omogući tužiteljici rad na radnom mjestu prema ugovoru o radu od 31.5.2008. i da se u buduće kani svakog sličnog ponašanja kojim se tužiteljica diskriminira kao radnik tuženika.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., dalje ZR) propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tom prava i dostojanstvo radnika. Odredbom čl. 7. st. 4. ZR propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima. Odredbom čl. 7. st. 5. ZR propisano je da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

7.1. Citirane odredbe ZR-a upućuju na primjenu posebnog zakona radi zaštite radnika od diskriminacije i zaštite zlostavljanja na radu (mobinga), a što znači da se u slučaju diskriminacije primjenjuje Zakon o suzbijanju diskriminacije, a kod mobinga Zakona o obveznim odnosima.

7.2. Zakon o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br.: 85/08. i 112/12., dalje ZSD). i to 16. st. 1. ZSD-a propisuje da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo, može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. tog Zakona.

7.3. Odredbom čl. 17. st. 1. ZSD-a propisano je da soba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama tog Zakona, da je ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti: 1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije).

7.4. Odredbom čl. 1. st. 1. ZSD-a propisano je da se tim Zakonom uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere,

6  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Odredbom čl. 1. st. 2. ZSD-a propisano je da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. tog članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

7.5. Odredbom čl. 2. st. 1. ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Stavkom 2. istog članka propisano je da neizravna diskriminacija postoji kada na izgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. tog zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstava za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

7.6. Odredbom čl. 8. ZSD-a izričito je propisano da se taj zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, među ostalim, osobito u područjima rada i radnih uvjeta (toč. 1.).

7.8. Tužiteljica tvrdi da joj je povrijeđeno i pravo osobnosti iz članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO)., u svezi navedenog članka ZR-a. Naime, pod pravima osobnosti u članku 19. stavku 2. ZOO-a, razumije se i pravo na dostojanstvo, ugled i čast.

8. Dakle, ovdje se radi o tužbi za utvrđenje diskriminacije, tužbi za zabranu i otklanjanje diskriminacije s obzirom tužiteljica traži da sud utvrdi da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na području rada i uvjeta rada i da naloži tuženiku izvršenje radnji kojim se uklanja diskriminacija i zabrani poduzimanje radnji kojima se krši tužiteljičino pravo na jednako postupanje te se radi o tužbi radi zaštite od zlostavljanja na radu (mobinga) s obzirom tužiteljica tvrdi da joj je tuženik svojim postupcima povrijedio dostojanstvo, ugled i čast. 9. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 20.7.2016. istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije jer da tužiteljica nije radnik tuženika, a na pripremnom ročištu od 25.10.2016. tuženik navodi kako nema saznanja o tome je li tužiteljica pokrenula sudski postupak radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom ili ne.

9.1. Među strankama nije sporno da je ova tužba podnesena 19.4.2016., a da je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici donio 27.4.2016. Dakle, tužiteljica je tužbu u ovom postupku podnijela u vrijeme kada je bila u radnom odnosu kod tuženika pa prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan, tim više, što je odluka o otkazu od 27.4.2016. sudskom odlukom ovog suda br. Pr-561/16 od 8.1.2018. utvrđena nedopuštenom, a koja odluka je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-203/18 od 10.4.2018, a što je sud utvrdio pregledom spisa br. Pr-561/16 i uvidom u eSpis.

7  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

10. Nadalje, tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije jer da je tužiteljica pokrenula ovu parnicu iako se već vodi parnica u pogledu njezinog identičnog zahtjeva u predmetu pred ovim sudom br. Pr-700/14.

10.1. Odredbom čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) propisano je dok parnica teče, da se ne može u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, da će sud odbaciti tužbu.

10.2. Da bi postojala dvostruka litispendencija potrebno je utvrditi postoje li subjektivni i objektivni identitet spora u ovom postupku s postupkom koji se vodi u postupku poslovni

10.3. Među strankama nije sporno da u ovom predmetu i predmetu br. Pr-700/14 postoji subjektivni identitet spora. Međutim, sporno je postoji li objektivni identitet spora.

10.4. Sud je pročitao presudu ovog suda br. Pr-700/14 od 17.3.2017. (list 32-44 spisa) i tužbu po kojoj je formiran spis u tom postupku (list 47-51 spisa) nakon čega je utvrdio da je tužiteljica u tom postupku podnijela zahtjev radi utvrđenja da je tuženik svojim ponašanjem i postupcima, posebno oduzimanjem tužiteljici osnovnih sredstava rada te onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta administrativno komercijalnog referenta i nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te neosnovanim smanjenjem plaće, narušio tužiteljici dostojanstvo i povrijedio ugled i čast, i diskriminirao tužiteljicu u pogledu rada i radnih uvjeta; zahtjev za naknadu neimovinske štete, zahtjev za isplatu razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2014. i zahtjev da se naloži tuženiku da u cilju zaštite dostojanstva tužiteljice i zaštite njezinog prava na jednako postupanje glede rada i radnih uvjeta, omogući tužiteljici rad na radnom mjestu administrativno komercijalnog referenta sukladno ugovoru o radu od 31. svibnja 2008. te da se ubuduće kani svakog sličnog ponašanja kojim se tužiteljica diskriminira kao radnik tuženika.

10.5. Čitanjem presude i historijata tužbe iz predmeta Pr-700/14 sud je utvrdio da je tužiteljica postavila navedene zahtjeve s obzirom na postupke i ponašanje tuženika iz razdoblja od siječnja 2013. do kolovoza 2014., dok je tužiteljica u ovom postupku zatražila zaštitu od suda s obzirom na ponašanje i postupke tuženika iz razdoblja od siječnja 2016. do travnja 2016., a po zahtjevima kako je to navedeno pod točkom 6. obrazloženja ove odluke. Dakle, ne radi se o istom činjeničnom supstratu pa ne postoji objektivno identitet spora. Stoga je sud ocijenio da među parničnim strankama već ne teče parnica po istom tužbenom zahtjevu, odnosno da prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan. 11. Nadalje, za istaknuti je da diskriminacija znači protupravno razlikovanje osoba koje su u usporedivoj pravnoj situaciji, a za koje razlikovanje ne postoji na pravu utemeljeno opravdanje. U tom smislu pravni poredak određuje zabranjene osnove diskriminacije kao značajke za koje je određeno da na temelju njih nije, pri ostvarivanju određenih prava i

8  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

obveza, dopušteno razlikovati subjekte na koje se pravo primjenjuje. Dakle, da bi se radilo o diskriminaciji, potrebno je da tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka određeno naznači jedan od navedenih osnova iz čl. 1. st. 1. ZSD-a na temelju kojeg je stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika.

11.1. U slučaju kad radnik traži zaštitu jer je diskriminiran s nekog osnova koji nije naveden u čl. 1. ZSD, tad neće ostvariti pravo na sudsku zaštitu. Tek ako tužitelj označi osnov zbog kojeg smatra da je diskriminiran, tad će se utvrđivati postoji li veza između diskriminacijskog postupanja i navedene diskriminacijske osnove.

12. Tužiteljica u tužbi tvrdi da ju je tuženik diskriminirao na području rada i uvjeta rada, a posebno:

- neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora,

-onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta administrativno komercijalnog referenta,

- nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u svezi onemogućavanjem ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svoga radnog mjesta.

13. Tužiteljica je saslušana u svojstvu parnične stranke, a kada ističe sljedeće: 1-da je kod tuženika primljena u radni odnos radi obavljanja poslova radnog mjesta komercijalno administrativni referent (financijski, računovodstveni, administrativni i komercijalni poslovi)

2-da se nakon dugotrajnog bolovanja vratila u siječnju 2016., ali da je tada upućena na korištenje godišnjeg odmora do 8.2.2016. pa da joj nakon povratka s godišnjeg odmora nisu bili dodijeljeni poslovi njenog radnog mjesta već poslovi skeniranja i obrade kartice kupaca koji su poslovi blagajnice,

3-da joj radni prostor nije bio adekvatan za rad jer se radi o adaptiranom prostoru koji je prethodno bio sanitarna prostorija za čistačice, prostoru u kojem nije bilo izmjene svježeg zraka jer nije bilo prozora, nije bilo grijanja, prostor je bio skučen, radni stol je bio reklamni stalak od dobavljača posuđa, nije bilo telefona, da je skenirani materijal trebala odlagati u kutije jer nije bilo ormara ili polica namijenjenih za to već samo jedan uski ormar koji nije bio adekvatan, da je jedan zid radnog prostora bio naslonjen na ženski javni wc Centra te da iako ne može vidjeti korisnike ženskog javnog wc-a, da se sve čuje, svi zvukovi, puštanje vode, razgovori i dr. jer se radi o tankom zidu,

4-da joj je radno vrijeme bilo neopravdano organizirano u smjenama jer da navedeni posao nije radio nitko osim tužiteljice,

5-da je bila izolirana od svih kolegica koje su radile poslove komercijalno administrativnog referenta na katu Centra u uredu direktora-biro,

6-da joj nije dodjeljivano dostatno posla za rad unatoč tome što bi sav posao obavila u roku od 2,5 sata, a vikendom u roku od sat vremena,

7-da su komercijalno administrativni referenti u veljači 2016. imali edukaciju u Z., ali ona da nije bila pozvana,

8-da se zbog svega navedenog učestalo žalila T. M., svom neposredno nadređenom i voditelju biroa, da bi ga zvala na mobitel, ali da bi je često uputio na M. S., voditelja Centra, a koji da joj nije odgovarao na pozive, osim kada bi ga nazvala s telefona s blagajne,

9-da je jednom M. S. s obzirom na njene pritužbe došao u njezin radni prostor, a kada da joj je rekao da joj može "otvoriti prozor na kipu" kako bi imala više zraka, a za sve ostalo da nema vremena saslušati jer da ima sastanak,

9  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6 10-da su 21.3.2016. u radni odnos primljene nove osobe za rad na poslovima komercijalno administrativnog referenta (D. Z. i A. M.), koji su raspoređeni na rad na katu, u uredu gdje je biro,

11- da je kolegicama tužiteljice koje rade poslove komercijalno administrativnog referenta isplaćivan stimulativni dio plaće u rasponu od 3.900,00 kn do 4.000,00 kn, a njoj u maksimalnom iznosu od 970,00 kn za gotovo isti fond radnih sati.

14. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nije navela niti jednu taksativno navedenu osnovu po kojoj smatra da je bila diskriminirana u odnosu na druge radnike na području rada i uvjeta rada, niti se to iz stranačkog iskaza može utvrditi, a za postojanje diskriminacije potrebna je veza između diskriminacijskog postupanja i neke od diskriminacijskih osnova koje su navedene u zakonu (rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija). Tvrdnja da je tuženik svojim ponašanjem i postupcima diskriminirao tužiteljicu na području rada i uvjeta rada, sve kada bi i bila točna, sama po sebi nije dovoljna jer ne ukazuju na bilo koji vid diskriminacijske osnove predviđenu zakonom. Stoga je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje diskriminacije, zabranu diskriminacije i otklanjanje diskriminacije, odbijen kao neosnovan.

15. Tužiteljica u postupku tvrdi da joj je tuženik, nakon što se vratila u siječnju 2016. s dugotrajnog bolovanja pa do travnja 2016. kada je prekinula rad, neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora, onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta administrativno komercijalnog referenta, nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u svezi onemogućavanjem ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svoga radnog mjesta, narušio dostojanstvo, povrijedio ugled i čast te da takvi postupci tuženika imaju obilježja mobinga.

15.1. Mobing nije kategorija koja je definirana u ZR-u ili kojem drugom Zakonu, ali prema prihvaćenom standardu sudske prakse, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale.

15.2. Tužiteljica je u postupku bila dužna dokazati da postupanja tuženika kao poslodavca, odnosno njoj nadređenih osoba imala obilježja mobinga. Tužiteljica, prema ocjeni ovog suda, to nije uspjela dokazati.

16. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP). Prema odredbama članka 7. st. 1. i. 2. i čl. 219. ZPP-a osnovno je načelo parničnog postupka tzv. načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu ponudile stranke.

10  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

17. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik u utuženom razdoblju nije osigurao adekvatni radni prostor već da je radila u prostoru naprijed opisano pod točkom 13.3., o čemu da se žalila svojim nadređenima. Neosiguravanje adekvatnog radnog prostora da je postupanje tuženika koje ima obilježja mobinga. Svjedok M. S., direktor centra L. u

D. iskazao je da je taj prostor prije bio ured blagajnica u koji su one u ormar odlagale dokumente. Pregledom fotografija priloženih spisu, utvrđeno je da se u uredu tužiteljice nalazio stol s računalom i printerom/skenerom, radna stolica, koš, kutije s dokumentacijom odložene na podu i smeđi dio namještaja za kojeg je svjedok S. potvrdio da se radi o ormaru. Svjedok T. M., voditelj ureda-biroa s administrativnim referentima koji je smješten na katu centra D., navodi kako je tužiteljičin radni prostor bio produžetak postojećeg odjela za prodaju (butik), da je jedan zid prostora položen na zid hodnika koji vodi u wc i da zaista taj prostor nema prozor, ali da ga nema ni jedan ured unutar centara u D., osim ured direktora, a ured na katu u kojem se nalaze administrativni referentI, da ni u njemu nema prozora već da se na stropu na visini od oko 5 do 10 m nalaze zamućeni svjetlarnici koji se ne mogu otvoriti još od 2013. g., dok da ni svjedok M. nema svoj ured već mu je stol smješten između dva ormara. Svjedok T. M. ističe da je od sredstava rada za obavljanje poslova administrativnog referanta bio potreba stol, računalo i telefon, a kako je tužiteljičin ured bio produžetak butika, da su joj na raspolaganju bila dva bežična telefona koja se u tom odjelu nalaze. Naime, cijeli centar u D. da je imao jednak računalni program u kojem rade, u kojem su već sadržani podaci o kupcima, svako radno mjesto da ima svoju lozinku s određenim ovlastima uz pomoć koje mogu ući u odgovarajuće podprograme. Nadalje, ističe da poslovi komercijalno administrativnog referenta postoje i u drugim odjelima osim odjela biro pa tako da je te poslove obavljalo dvoje u skladištu, a moguće i u odjelu prodaje, dok da je tužiteljicu po povratku s bolovanja direktor M. S. rasporedio na rad u drugi odjel za prodaju-butik pa da je tužiteljici tada neposredno nadređena osoba bila ona koja je voditelj tog odjela, stoga da se tužiteljica u to vrijeme nije ni mogla obratiti T. M. za pomoć jer joj on više nije bio neposredno nadređen. Svjedokinja S. J., voditeljica namještajnog odjela, nakon što su joj prezentirane fotografije priložene spisu (list 13-22) navodi kako se radi o prostoru koji nije u njenom odjelu i u kojem je tužiteljica radila 2 do 3 mjeseca prije nego li je prestala konačno raditi. Sud ocjenjuje da takvo postupanje, odnosno, odluka tuženika o radnom prostoru u kojem će raditi tužiteljica, njegovoj opremljenosti i smještaju, nema obilježja mobinga jer nije dokazano da bi time tužiteljica sustavno bila zlostavljana i ponižavana, pogotovo u okolnostima kada iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prostor u kojem je radila tužiteljica imao sve potrebno za rad, da u radnom prostoru tužiteljice nema prozora kao što ga nema i u drugim uredima tuženika i da sam voditelj ureda komercijalno administrativnih referenta nije imao vlastiti ured već mu je stol bio smješten između dva ormara.

18. Tužiteljica u postupku ističe da tuženikova postupanja imaju obilježja mobinga kada tužiteljici nakon povratka s dugotrajnog bolovanja i godišnjeg odmora nisu dodijeljeni poslovi njenog radnog mjesta već poslovi skeniranja i obrade kartice kupaca koji da su

11  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

poslovi blagajnice, kada joj nije dodjeljivano dostatno posla za rad, kada je tužiteljica izolirana od drugih kolegica koje su radile poslove komercijalno administrativnog referenta na katu centra u b irou i kada je istovremeno, dok je tužiteljici onemogućeno izvršavanje poslova njenog radnog mjesta tuženik primio troje novih komercijalno-administrativnih referenta i to: D. Z. (u ožujku 2016.) i A. M. (u ožujku 2016.). Međutim, takva postupanja tuženika sama za sebe ne predstavljaju mobing jer sud izvedenim dokazima nije utvrdio da bi tužiteljica postupanjima tuženika bila sustavno ponižavana i uznemiravana.

18.1. Naime, svjedokinja K. Ž. koja kod tuženika radi od 2012. na radnom mjestu komercijalno administrativnog referenta navodi kako svatko tko radi poslove tog radnog mjesta može biti rotiran tj. raspoređen na rad iz biroa na drugi odjel radi potrebe firme pa tako, kolegica D. K. koja je prije radila poslove spomenutog radnog mjesta u birou, da sada radi kao komercijalno administrativni referent u O. za skladište i to već godinama. Nadalje navodi, da poslove skeniranja i obrade kartice kupaca rade komercijalno administrativni referenti, a ne prodavači jer da oni nemaj ovlast za to, a svjedokinja Janette M. koja kod tuženika radi od 2013. poslove komercijalno administrativnog referenta, potvrđuje da navedene poslove rade i referenti u birou.

18.2. Nadalje, direktor centra L. u D., M. S. navodi da su on i tužiteljica 2013. razgovarali i suglasno dogovorili da je atmosfera među djelatnicima u birou loša, da je funkcioniranje unutar tima loše i da su ostale četiri djelatnice plus voditelj T. M. iz odjela okrivljivali tužiteljicu za navedenu lošu komunikaciju. Kako se ni tužiteljica nije vidjela u tom timu, da su išli na varijantu da se dio poslova koje tužiteljica može samostalno obavljati izdvoji iz tog tima i da poslove administrativnog referenta obavljala samostalno i na nekoj drugoj lokaciji. Stoga da je 2013. tužiteljica izdvojena da radi u mjestu za kojeg nisu priložene fotografije u spisu. To mjesto se nalazilo u prizemlju zgrade, susjedni ured do ovog za kojeg je tužiteljica u spis priložila fotografije. Tužiteljica je na tom mjestu neko vrijeme radila, ali je ponovno izbio sukob između nje i voditelja neskladišnog odjela. U tom trenutku tužiteljica da je radila administrativne poslove kao što su zaprimanje robe nenamještajnog odjela. Nakon tog sukoba, tužiteljica da je otvorila bolovanje. U međuvremenu dok se tužiteljica vratila s bolovanja, rad da se organizirao na drugačiji način tj. roba se na nenamještajnom odjelu više nije zaprimala preko otpremnica već se zaprimala preko skenera na bar code. Stoga, da su tužiteljici dali da radi druge poslove koji su također poslovi koji spadaju u opis poslova koji obavlja komercijalo administrativni referent. Naime, kada se formira narudžba, da se unesu u obrazac svi potrebni podaci, a nakon čega se isti skenira na uređaj i unosi se dalje u sistem za daljnju obradu. Nadalje, tužiteljici da su dodijeljeni poslovi vezani uz karticu kupaca, karticu lojalnosti. Te poslove da ne obavljaju trgovci jer da oni samo uzmu potrebne podatke od kupca, a referent to dalje skenira i unosi u sustav. Nadalje, bilo je poslova printanja cjenovnih listića i plakata jer da svaki tjedan imaju druge akcije te da ti poslovi također spadaju u opis poslova administrativnog referenta. Tužiteljica da je radi obavljanja te vrste poslova raspoređena na mjesto koje je fotografirano i prikazano u prilogu tužbe (list 13-22 spisa). M. S. ističe da tužiteljica nije mogla radi obavljanja tih poslova nastaviti

12  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6 sjediti gdje je prije sjedila u nenamještajnom odjelu jer se tamo obavljala druga vrsta poslova. Inače, to je ured do ureda i da ih samo zid dijeli. Međutim, tužiteljica da je na to imala primjedbi jer se htjela vratiti na onu vrstu poslova koju je radila do reorganizacije, a što da je bilo nemoguće. Dakle, da se rukovodilo prilikom odluke gdje će i koje poslove tužiteljica raditi, s time, što da se i sama tužiteljica nije dobro osjećala u timu koji je obavljao poslove referenta na katu u birou. Svjedok M. S. navodi kako se ne sjeća da bi s tužiteljicom vodio razgovor u kojem bi ona iskazala želju da se vrati raditi u tim na katu već da je samo iskazivala želju da radi poslove koje je nekoć radila. Svjedok naglašava da je unutar firme definirano koji su to poslovi administrativnog referenta, a dalje da se odlučuje u skladu s organizacijom, u skladu s položajem jedince, obimom posla i dr. koliko će referenata raditi koju vrstu poslova iz opisa poslova njihovog radnog mjesta. Nadalje, svjedok Marko Sekulović navodi da su u radni odnos primljeni D. Z. (koji više nije u radnom odnosu kod tuženika) i A. M., radi obavljanja poslova komercijalno administrativnog referenta u birou, a koji je razlog tome, da se ne može sa sigurnošću sjetiti je li to zato što je poslodavac odlučio da se mijenjanja privremeno odsutni radnik ili zato što je došlo do povećanja opsega posla. Naime, bar tri osobe da su bile na porodiljnom dopustu, a neki da su prešli u drugu poslovnu jedinicu, samo što se svjedok nije mogao sa sigurnošću sjetiti radi li se o 2016. ili nekoj drugoj godini.

18.3. Iz spisu priloženog Pravilnika o radu od 1.6.2010. s Prilogom I i II proizlaze poslovi i opis poslova za radno mjesto komercijalno administrativni referent, a za obavljanje poslova kojeg radnog mjesta je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o radu, a što je među strankama nesporno. Iz opisa poslova za navedeno radno mjesto (list 186) proizlazi da opis poslova tog radnog mjesta obuhvaća, između ostalog, sve komercijalne radnje u vezi s zahtjevima radnog procesa koje obuhvaćaju nabavu i prodaju robe, sve skladišno- knjigovodstvene radnje vezano uz zaprimanje i izdavanje robe te obavljanje drugih stručnih i sličnih operativnih radnji po nalogu nadređenog direktora pri čemu se radi o radnom mjestu za koje je predviđena srednja ili viša stručna sprema.

18.4. Iz tako izvedenih dokaza proizlazi da se tužiteljica ugovorom o radu obvezala da će, između ostalog, obavljati stručne i operativne poslove po nalogu nadređenog direktora M. S. pa stoga, poslovi koji su povjeravani tužiteljici u utuženom razdoblju, ne mogu predstavljati poslove koji su u suprotnosti sa sklopljenim ugovorom o radu. Međutim, čak i da jesu, a što tužiteljica nije dokazala, uz obavljanje tih poslova nisu utvrđene i radnje koje predstavljaju sustavno uznemiravanje. Naime, radi se o radnjama koje su posljedice odluka tuženika u kojem će odjelu raditi tužiteljica i koje vrste poslova komercijalno administrativnog referenta te o odlukama tuženika, koji kao poslodavac ima autonomno pravo odlučiti kada će i za koje radno mjesto zasnovati radni odnos s novim radnicima, a za koje odluke tuženika nije utvrđeno da imaju obilježja šikanoznog postupanja.

19. Tužiteljica u postupku ističe da tuženikova postupanja imaju obilježja mobinga kada joj je radno vrijeme bilo neopravdano organizirano kao rad u smjenama, kada joj je isplaćen manji stimulativni dodatak na plaću nego ostalim kolegama koji rade poslove komercijalno administrativnog referenta i kada nije pozvana na edukaciju u veljači 2016., koja se održala za komercijalno administrativne referente u Z..

13  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

19.1. Svjedok M. S. naveo je da svi komercijalno administrativni referenti rade u smjenama pa tako i tužiteljica, osim što je tužiteljici jedno vrijeme na njen zahtjev bilo dopušteno da rado kroz jutro dok je radila na nenamještajnom odjelu. Nadalje navodi, da visina stimulativnog dijela plaće ovisi kako o radnom mjestu, tako i o složenosti poslova i da svi poslovi administrativnog referenta nemaju istu težinu. Kako je primjerice u skladištu jednostavnije raditi poslove radnog mjesta komercijalno administrativnog referenta, tu da stimulativni dio manji. Tužiteljica da je stimulativni dio imala u iznosu koji je odgovarao onom koji se isplaćuje u uredu skladišta za administrativne poslove. Navedeno stoga, što kada se tužiteljica vratila s bolovanja, da su za nju objedinjeni najjednostavniji poslove iz odjela za skladište i iz odjela za trgovinu koje bi tužiteljica radila, a koji prema opisu spadaju u poslove administrativnog referenta. Svjedok T. M. navodi kako kao voditelj nije upoznati s visnom stimulativnog dodatka na plaću već da to određuje direktor centra, a svjedokinja Jannete Milardović je iskazala da visinu stimulativnog dodatka na plaću određuje poslodavac ovisno o složenosti poslova. Što se tiče edukacije u Z., svjedokinja Kristina Žižić navodi da se nije radilo o edukaciji već o coachingu i da su išli svi iz biroa, u različitim terminima, a tužiteljica da nije bila s njom u grupi. Sve kada bi se i utvrdilo da tužiteljicu nitko nije pozvao na coaching u Z., u okolnostima kada tužiteljica više ne radi u birou već na drugom odjelu, sud smatra da takva radnja tuženika nema obilježje šikanoznog postupanja tuženika. Nadalje, proizlazi da je tužiteljici obračunat manji stimulativni dodatak na plaću kao posljedica odluke poslodavca na kojem odjelu će tužiteljica raditi kao komercijalno administrativni referent i kao posljedica odluke poslodavca o složenosti poslova koje će raditi, te proizlazi da je tužiteljica radila sukladno odluci poslodavca o rasporedu radnog vremena prema kojoj svi komercijalno administrativni referenti rade u smjenama, a za koje odluke u postupku nije utvrđeno da se radi o postupanju poslodavca koje predstavlja mobing.

20. Dakle, kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi postupanja tuženika kao poslodavca za koja tužiteljica smatra da su joj narušila dostojanstvo i povrijedila ugled i čast, u svojoj ukupnosti predstavljala sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje, odnosno mobing, proizlazi da tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje navedenog nije osnovan pa ga je stoga, valjalo odbiti.

21. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku određen trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje Tarifa) i to, jednokratna nagrada u visini od 2.000,00 kn u skladu s Tbr.7. toč.2. Tarife, uvećano za 500,00 kn na ime 25% PDV-a prema Tbr. 42 Tarife, što zbrojeno daje iznos od 2.500,00 kn.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 29. lipnja 2022.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

14  Poslovni br: Ref 13 P: Pr-7165/2021-6

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis