REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4014/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. A., odvjetnik u S., protiv tuženika U. D., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 218/21-2 od 22. travnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-469/12 od 02. travnja 2014., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-218/21-2 od 22. travnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-469/12 od 02. travnja 2014.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće zaključivši u bitnom da tužitelj zahtijeva da mu se isplati razlika plaće za radno mjesto za koje nema stručnu spremu za obavljanje poslova tog radnog mjesta; da tužitelj nije dokazao da bi obavljanjem poslova pomoćnog skladištara primao manju plaću od plaće pripadajuće za radno mjesto samostalnog referenta grafičke djelatnosti, niti je dokazao bi bio raspoređen na neko drugo radno mjesto na koje bi ostvario plaću veću od plaće koja mu je isplaćena na radno mjesto pomoćnika skladištara. Kod navedenih utvrđenja, pitanje, onako kako ga je postavio tužitelj, nije od značaja za odluku u ovom sporu.
5. Tužitelj u bitnome izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, osporavajući zapravo ocjenu dokaza (čl. 8. ZPP-a), odnosno pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, poglavito u dijelu utvrđenja da tužitelj nije dokazao da bi obavljanjem poslova pomoćnog skladištara primao manju plaću od plaće pripadajuće za radno mjesto samostalnog referenta grafičke djelatnosti i pitanja rasporeda na radno mjesto, međutim činjenično utvrđenje u revizijskom dijelu postupka ne može se preispitivati. Tužitelj nadalje općenito navodi da je postavljeno pitanje važno za konkretan slučaj i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi jer je poslodavac dužan isplatiti plaću zaposleniku za rad koji je obavio te da je riječ o pitanju o kojem ne postoji praksa revizijskog suda.
6. Prema ocjeni ovog suda, navedenim nisu određeno istaknuti razlozi važnosti postavljenog pitanja, jer ako o postavljenim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tužitelj tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda (tako i Revd 1193/2021-2 od 1. veljače 2022.), time da, kao što je prethodno navedeno, ovaj sud ocjenjuje da naznačeno pitanje nije važno u smislu odredaba čl. 385. a st. 1. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
