REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-5314/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. R. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i K. j.t.d. iz Z., protiv tuženika I. M. d.d., OIB ..., R. S., L., kojeg zastupa punomoćnica Ž. J., odvjetnica u Z., radi isplate kunske protuvrijednosti od 71.000,00 EUR, te u pravnoj stvari protutužitelja I. M. d.d., OIB ..., R. S., L., kojeg zastupa punomoćnica Ž. J., odvjetnica u Z. protiv protutuženika P. R. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i K. j.t.d. iz Z., radi isplate kunske protuvrijednosti od 71.000,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj-protutužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2471/2018 od 8. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika-protutužitelja I. media d.d. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2471/2018 od 8. listopada 2021. u točki 1. podtočki I. izreke.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2471/2018 od 8. listopada 2021. u točki 2. i u točki 1. podtočki II. izreke, pa se za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku – protutužitelju (dalje: tuženiku) isplatiti da tužitelju – protutuženiku (dalje: tužitelju) iznos od 71.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. podtočka II.), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 142.350,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. podtočka II. izreke) te je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 71.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 2. izreke).
2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 26.250,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata kunske protuvrijednosti od 71.000,00 EUR s osnove povrata onoga što je tužitelj isplatio na temelju raskinutog ugovora, a predmet protutužbenog zahtjeva je isplata kunske protuvrijednosti od 71.000,00 EUR s osnove naknade koristi koju je tužitelj ostvario na temelju raskinutog ugovora.
6. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj zajedno s J. M. kao stjecateljem poslovnog udjela s trgovačkim društvom M. C. S. d.o.o. iz Z. (prenostiteljem poslovnog udjela) sklopio 16. lipnja 2015. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela trgovačkog društva H. F. d.o.o. Z. (list 4. do 11. spisa), da je tuženik na temelju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela trgovačkog društva H. F. d.o.o. Z. i prijenosu Ugovora od 13. prosinca 2015. (list 12. do 14. spisa) stupio u pravni odnos prenositelja poslovnih udjela iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela trgovačkog društva H. F. d.o.o. Zagreb od 16. lipnja 2015., da tužitelj u ugovorenim rokovima nije isplaćivao ugovorenu naknadu sukladno Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela, da je tuženik tužitelju uputio više poziva za ispunjenje ugovorne obveze ostavljajući tužitelju naknadni rok za ispunjenje dospjelog dijela ugovorne obveze (list 143. do 159. spis), da je tuženik tužitelju posljednju opomenu s ostavljanjem naknadnog roka za ispunjenje ugovorne obveze uputio 15. ožujka 2018. (list 20. spisa), da tužitelj niti nakon naknadno ostavljenog roka nije ispunio svoju ugovornu obvezu, da je tuženik 4. travnja 2018. dao izjavu kojom potvrđuje da je Ugovor o prijenosu poslovnih odjela trgovačkog društva H. F. d.o.o. Z. između tuženika kao ustupitelja i tužitelja kao prvog stjecatelja, te J. M. kao drugog stjecatelja raskinut. Također je utvrđeno da je tuženik prije ostavljanja tužitelju posljednjeg naknadnog roka za ispunjenje 15. ožujka 2018., sklopio novi Ugovor o ustupanju poslovnog udjela trgovačkog društva H. F. d.o.o. s trećom osobom E. F. d.o.o. kao stjecateljem poslovnog udjela (list 21. i 22. spisa).
7. Nije prijeporno da je tužitelj tuženiku isplatio ukupno iznos od 106.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te da je tuženik tužitelju vratio iznos od 35.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te da tuženik tužitelju odbija vratiti iznos od 71.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
8. Budući da među strankama nije prijeporno da je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela raskinut, te da je tužitelj djelomično ispunio svoju ugovornu obvezu, a da tuženik odbija vratiti dio uplaćenog iznosa od 71.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 368. stavaka 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je tuženiku naložio isplatiti tužitelju uplaćeni iznos sa zateznim kamatama od dana kada je tuženik isplatu primio, pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
9. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja u ovom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, zbog čega je prvostupanjsku presudu u ovom dijelu moguće ispitati.
10. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. U odnosu na protutužbeni zahtjev
Tuženik protutužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 368. stavka 4. ZOO-a tvrdeći da je tužitelj ostvario korist što je upravljao temeljem sklopljenog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu H. F. d.o.o. Z., jer je koristio radijski prostor za reklame koje je naplaćivao u svoju korist, jer je konzumirao upravljačka prava kao nositelj poslovnog udjela, isplaćivao dobit društva, iako ju je bio dužan sukladno Ugovoru zadržati u društvu do konačne isplate naknade.
12. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj zajedno s drugim stjecateljem J. M. imao pravo predložiti dva člana uprave, te da su na skupštini društva po prijedlogu stjecatelja imenovani kao članovi uprave P. V. i K. H., koji su društvo zastupali skupno. Činjenica je da je J. M. kao jedini osnivač tužitelja i osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, a koji je ujedno bio i drugi stjecatelj poslovnog udjela do raskida Ugovora imao dominantni utjecaj na trgovačko društvo H. F. d.o.o. Z..
13. Međutim, zbog dominantnog utjecaja J. M. ne znači da je tužitelj ostvario bilo kakvu imovinsku korist jer je tužitelj kao jedan od stjecatelja poslovnog udjela imao ovlaštenje predložiti upravu trgovačkog društva H. F. d.o.o. Nejasno je na koji način bi tužitelj ostvario imovinsku korist temeljem upravljačkih prava i u čemu bi se ta imovinska korist uopće sastojala.
14. Zbog činjenice da tuženik nije naznačio u čemu bi se sastojala imovinska korist na temelju upravljačkih prava tužitelja u razdoblju od imenovanja uprave društva H. F. d.o.o. po prijedlogu tužitelja i drugog stjecatelja poslovnih udjela, pravilno je sud prvog stupnja odbio provođenje financijskog vještačenja, jer se to na nejasne okolnosti nije moglo provesti.
15. Međutim, u odnosu na tuženikovu tvrdnju da je tužitelj izvlačio dobit iz trgovačkog društva H. F. d.o.o. te da je koristio imovinu, zaposlenike i radijsku koncesiju trgovačkog društva H. F. d.o.o. u svoju korist, jasno je na koji je način tužitelj mogao ostvariti imovinsku korist, bilo je moguće provesti financijsko vještačenje na te okolnosti.
Naime, sud prvog stupnja mogao je naložiti vještaku da iz poslovnih knjiga trgovačkog društva H. F. d.o.o., a koje se moraju nalaziti kod novog stjecatelja poslovnih udjela trgovačkog društva E. F. Z. d.o.o. izradi nalaz i mišljenje je li ostvarena dobit zadržana u trgovačkom društvu H. F. d.o.o. za vrijeme važenja Ugovora, ili su stjecatelji na neki način izvlačili dobit iz društva, je li tužitelj ostvario imovinsku korist korištenjem radijske koncesije trgovačkog društva H. F. d.o.o., je li tužitelj koristio opremu i zaposlenike trgovačkog društva H. F. d.o.o. radi ostvarivanja dodatne dobiti i time ostvario imovinsku korist iz raskinutog Ugovora, odnosno je li tužitelj ostvario imovinsku korist korištenjem svog računovodstva kao zajedničko računovodstvo za sebe i trgovačko društvo H. F. d.o.o. (npr. je li došlo do smanjenja troškova tužiteljevog računovodstva iz razloga što je isto pružalo računovodstvene usluge i za trgovačko društvo H. F. d.o.o.). Osim toga, sud prvog stupnja može na zahtjev vještaka izvoditi i nove dokaze da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka (članak 259. stavak 2. ZPP-a), a zbog čega nije nužno da je tužitelj predložio sve dokaze koji su potrebni za izradu nalaza i mišljenja financijskog vještaka.
16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da sud prvog stupnja nije mogao na predložene okolnosti provesti financijsko vještačenje, činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
17. S obzirom na to da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, a zbog čega je valjalo ukinuti odluku o parničnom trošku.
18. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
19. U ponovnom postupku sud prvog stupnja odredit će financijsko vještačenje kojim će financijskom vještaku dati jasan zadatak da utvrdi je li i tko izvlačio dobit iz trgovačkog društva H. F. d.o.o. Z. za vrijeme važenja raskinutog Ugovora, je li tužitelj koristio opremu, zaposlenike i radijsku koncesiju trgovačkog društva za vrijeme važenja raskinutog Ugovora i je li time ostvario imovinsku korist, te je li radi korištenja svog računovodstva i za potrebe trgovačkog društva H. F. d.o.o. Z. smanjio svoje troškove jer je dio troškova prenio na trgovačko društvo H. F. d.o.o. Z. i koliko je takvo smanjenje troškova iznosilo, a zbog čega je potrebno izvršiti komparaciju troškova računovodstva prije sklapanja Ugovora u odnosu s troškovima za vrijeme važenja raskinutog Ugovora, a nakon čega će biti moguće donijeti novu i zakonitu odluku o protutužbenom zahtjevu.
20. Tužitelj je bio u obvezi naknadu za prijenos poslovnog udjela isplatiti u razdoblju od 15. prosinca 2016. do 15. studenog 2018.
Zagreb, 29. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak, v.r.
