Poslovni broj: 2 Us I-293/2022-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-293/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja V. M., iz B., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Z. radi imenovanja stalnog sudskog procjenitelja, 29. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II-710-07/21-01/21, URBROJ: 514-03-02-03-01/01-21-02 od 29. prosinca 2021. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave, broj: 4 Su-1154/2009-27 od 18. listopada 2021. odbijen je zahtjev tužitelja (podnesen 26. kolovoza 2021.) za ponovno imenovanje stalnim sudskim procjeniteljem graditeljske struke i procjeniteljem nekretnina (t. I. izreke rješenja), te je određeno da se danom konačnosti toga rješenja tužitelj briše s popisa stalnih sudskih procjenitelja Županijskog suda u Puli – Pola (t. II.). U prijašnjem razdoblju, tužitelj je, rješenjem navedenog Suda od 19. listopada 2017., ponovno imenovan stalnim sudskih procjeniteljem graditeljske struke i procjeniteljem nekretnina, na četiri godine, računajući od 19. listopada 2017. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-710-07/21-01/21, URBROJ: 514-03- 0203-01/01-21-02 od 29. prosinca 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je završio srednju školu, stekavši zvanje građevinskog tehničara za visokogradnju. Imenovanje fizičke osobe za stalnog sudskog procjenitelja određena je kao iznimna mogućnost (čl. 129. st. 1. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19). Ta je odredba jače pravne snage od članka 2. stavka 1. Pravilnika o stalnim sudskim procjeniteljima („Narodne novine“, broj 64/98 i 88/08, u nastavku teksta: Pravilnik). Iznimni slučajevi iz navedene zakonske odredbe nisu izrijekom propisani. Ustaljeno je tumačenje prema kojem se spomenuta iznimka primjenjuje kada za pojedinu struku nema odgovarajućega studija, što ovdje nije slučaj, jer u Republici Hrvatskoj postoje odgovarajući studiji arhitekture i graditeljstva. Status stalnog sudskog procjenitelja nije trajnog karaktera, već razumijeva imenovanje na četverogodišnje razdoblje, pa se po isteku tog perioda ne može govoriti o stečenom pravu na ponovno imenovanje. Pretpostavke za imenovanje stalnog sudskog procjenitelja moraju biti ispunjene tijekom cijelog razdoblja imenovanja, neovisno o tome je li riječ o prvome ili o ponovnom imenovanju procjenitelja. Tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjsko rješenje diskriminatorno, a konkretna odredba jednako se primjenjuje na sve osobe kod preispitivanja pretpostavki za imenovanje stalnim sudskim procjeniteljem. Ne postoje zapreke za imenovanje procjeniteljem osobe sa srednjom stručnom spremom, ali se to čini samo iznimno, kada za određenu struku nema odgovarajućega studija.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik na nedopušten način ekstenzivno tumači odredbe materijalnog prava. Zakon o sudovima i Pravilnik poznaju procjenitelje sa srednjom stručnom spremom. Tužiteljevo je stečeno pravo da bude ponovno imenovan, dok se za to ne pojave zapreke, ili procjenitelj zatraži razrješenje. Uz to, ne postoji studij za procjenitelja nekretnina. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu, ostaje kod navoda osporavanog rješenja, upire na upravnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog njegovoj argumentacije i dodaje, u bitnome, da je smisao i svrha instituta procjenitelja stručno znanje kojim ne raspolaže sud koje stupnjem stečenih znanja što više doprinosi kvaliteti sudskih odluka i kraćem trajanju sudskih postupaka. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prema članku 129. stavku 1. Zakona o sudovima, za stalnog sudskog procjenitelja može se imenovati osoba koja ima završen odgovarajući stručni studij, preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij. Iznimno, za stalnog sudskog procjenitelja može se imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke.
7. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i ostale mjerodavne pravne norme.
8. Sud je suglasan s razlozima kojima je tuženik argumentirao stajališta da imenovanje stalnih sudskih procjenitelja nije trajnog karaktera, da u ovoj vrsti predmeta nema stečenih prava, da se sudski procjenitelje srednje stručne spreme imenuju tek iznimno, te da u prilog negativnoj odluci o zahtjevu tužitelja ide i upravnosudska praksa. Ti su razlozi tužitelju poznati.
9. Općenito, pravne norme kojima se uređuje iznimka (ovdje: čl. 129. st. 1. Zakona o sudovima) ne mogu se tumačiti široko, već na način koji rezultira time da se doista primjenjuju iznimno. S time nije u skladu široko prisutno pogrešno shvaćanje u domaćoj profesionalnoj i općoj javnosti prema kojem iznimka razumijeva široko poimanu pogodnost za adresate norme (skoro na razini subjektivnog prava), protivno restriktivnom značenju tog pojma. Prihvaćanje tužiteljeve argumentacije rečenu bi iznimnost proširilo daleko preko granica zbiljske iznimnosti, mimo smisla i svrhe te odredbe.
10. Na umu je potrebno imati ne samo da je Pravilnik podzakonski propis, nego i to da je Pravilnik donesen na temelju članka 87. stavka 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 3/94, 100/96 i 131/97), u vrijeme kada je, prema stavku 2. toga članka, bilo propisano da se za stalnog sudskog procjenitelja može se imenovati osoba koja ima završenu srednju stručnu školu, koja ima ili je imala dozvolu za obavljanje obrtničke djelatnosti ili koja se isključivo bavi ili se je bavila poljoprivredom, odnosno šumarstvom.
11. Na koncu, procjenu nekretnina, koju tužitelj posebno izdvaja, mogu provoditi i procjenitelji koji su završili studij arhitektonske ili graditeljske struke.
12. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo predmetni zahtjev tužitelja, što je tuženik osnovano potvrdio.
13. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.
Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 29. lipnja 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
