Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ob-257/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika M. S. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. F.-G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G., H. M., B., protiv tuženice- protutužiteljice D. S. iz L., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. J. i V. J., S., uz sudjelovanje mljt. J. S. iz L., OIB: …, zastupanog po posebnoj skrbnici D. V., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, te određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika i žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P Ob-10/2021-80 od 10. veljače 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-10/2021-98 od 26. travnja 2022. i o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P Ob-10/2021-74 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P Ob-10/2021-80 od 10. veljače 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-10/2021-98 od 26. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P Ob-10/2021- 80 od 10. veljače 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob- 10/2021-98 od 26. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., V., VI. i VII. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka povodom odlučivanja o žalbi protiv presude u iznosu od 1.125,00 kn.

IV. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka povodom odlučivanja o žalbi protiv presude u iznosu od 750,00 kn.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P Ob-10/2021- 74 od 31. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka povodom odlučivanja o žalbi na rješenje o privremenoj mjeri u iznosu od 750,00 kn.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka povodom odlučivanja o žalbi na rješenje o privremenoj mjeri u iznosu od 750,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem od 26. travnja 2022., određeno je da će zajedničko dijete stranaka mljt. J. S. stanovati s ocem M. S. te da će oba roditelja će zajednički i sporazumno izvršavati roditeljsku skrb, osim vezano za ishođenje osobnih dokumenata za dijete i djetetovu zdravstvenu skrb i školovanje, u kojem dijelu će otac samostalno zastupati dijete (točka I. izreke).

2. Također, određeno je da će se osobni odnosi D. S. s mljt. J. S. ostvarivati izravno kroz susrete i druženja 10 dana tijekom zimskih školskih praznika i 40 dana tijekom ljetnih školskih praznika, svaki drugi državni praznik ili blagdan, uz mogućnost da se u skladu s dogovorom roditelja susreti i druženja održavaju i u većem opsegu i u drugim terminima, sve na način da će majka dolaziti po dijete, a otac da će ga vraćati po završetku susreta i druženja, uz mogućnost da se u skladu s dogovorom roditelja prijevoz djeteta u svrhu susreta i druženja organizira na drugačiji način, te neizravno putem svakodnevnih telefonskih kontakata (točka II. izreke).

3. Tuženici–protutužiteljici naloženo je i da za uzdržavanje mljt. J. S. doprinosi iznos od 1.500,00 kn mjesečno, počev od 10. veljače 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 20. dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate (točka III. izreke).

4. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje djeteta iznad iznosa mjesečnog doprinosa dosuđenog pod točkom III. izreke, pa do punog zatraženog iznosa od 2.000,00 kn (točka IV. izreke), te je određeno da rješenje o privremenoj mjeri radi uzdržavanja djeteta posl. broj P Ob-10/2021-74 od 31. siječnja 2022. ostaje na snazi do pravomoćnosti presude (točka V. izreke).

5. Odbijeni su i protutužbeni zahtjevi tuženice-protutužiteljice da zajedničko mljt. dijete stranaka živi s majkom u Č. R., a da se s ocem ostvaruju susreti i druženja, da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad djetetom glede promjene prebivališta i boravišta, izbora škole, izbora liječenja i vađenja osobne iskaznice i putovnice, te da otac novčano doprinosi za uzdržavanje djeteta u iznosu od 1.500,00 Kn mjesečno kroz uplate na bankovni račun djetetove majke (točka VI. izreke).

6. Na kraju, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka VII. izreke).

7. Protiv presude žali se tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu presude tuženica) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: ObZ), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki VII. izreke presude podnio je i tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti.

9. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženice protiv prvostupanjske presude odbije kao neosnovana.

10. Rješenjem suda prvog stupnja od 31. siječnja 2022. zamijenjena je ranija privremena mjera određena rješenjem posl. br. P Ob-10/2021-37 od 30. lipnja 2021. te je određeno da će zajedničko dijete stranaka mljt. J. S. stanovati s ocem u obiteljskoj kući u L., te da će se osobni odnosi djeteta i majke ostvarivati izravno kroz susrete i druženja 15 dana tijekom zimskih školskih praznika i 40 dana tijekom ljetnih školskih praznika, uz mogućnost da se u skladu s dogovorom roditelja susreti i druženja održavaju i u većem opsegu i u drugim terminima, sve na način da će majka dolaziti po dijete, a otac će ga vraćati po završetku susreta i druženja, uz mogućnost da se u skladu s dogovorom roditelja prijevoz djeteta u svrhu susreta i druženja organizira na drugačiji način, te neizravno putem svakodnevnih telefonskih kontakata (točka I. izreke rješenja).

11. Određena je privremena mjera radi uzdržavanja mljt. J. S. te je nalaženo tuženici da za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 1.487,86 Kn mjesečno, počev od 1. veljače 2022. i nadalje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda, i to najkasnije do svakog 20. dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja). Na kraju, određeno je i da tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremenih mjera iz točke I. i II. i da iste ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda (točka III. izreke rješenja)

12. Protiv rješenja žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

13. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženice protiv rješenja o privremenoj mjeri odbije.

14. Žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude nisu osnovane jednako kao i žalba tuženice protiv rješenja o privremenoj mjeri od 31. siječnja 2022.

15. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, kao i rješenje o donijetoj privremenoj mjeri ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženice, pobijana presuda i pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrže jasne i neproturječne razloge, te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbama ističu i tužitelj i tuženica.

16. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

17. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i tuženica roditelji mljt. J. S., rođenog ….,

- da su tužitelj i tuženica roditelji i punoljetnog sina F. S., rođenog ….,

- da mljt. J. S. od rođenja ima različite zdravstvene teškoće (tjelesna, osjetilna i intelektualna oštećenja) i da je praktički slijep,

- da mljt. J. pohađa 7. razred u osnovne škole u P. gdje se školuje po prilagođenom programu, uz posebno educiranu razrednicu (edukacijskog rehabilitatora), uz pomoć osobnog asistenta u nastavi i uz potporu školskog psihologa i edukatora,

- da je brak tužitelja i tuženice razveden djelomičnom presudom posl. broj P Ob- 10/2021-73 od 28. siječnja 2022.,

- da je tuženica krajem siječnja 2022. preselila u Č. R. i tamo zasnovala radni odnos,

- da oba roditelja imaju adekvatne roditeljske kapacitete bez izraženih poteškoća funkcioniranja ili utvrđenih dubljih psihopatoloških odstupanja,

- da je do sada većim dijelom samostalno vodio svakodnevnu skrb o djetetu koje se u svim svojim temeljnim aktivnostima primarno oslanja na pomoć i kontrolu oca,

- da ukupne materijalne potrebe za mljt. J. iznose 2.000,00 kn,

- da je u interesu mljt. J. da stanuje sa ocem.

18. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženica svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženica.

19. Tuženica žalbenim navodima tako osporava odluku suda prvog stupnja kojom je sud odredio da će mljt. J. S. stanovati sa ocem. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženice nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve dokaze koji su izvedeni, te je pravilno utvrdio, imajući u vidu načelo prvenstvene zaštite dobrobiti maloljetnog djeteta stranaka, da je u interesu i na dobrobit mljt. J. da stanuje sa ocem. Za takvu svoju odluku sud prvog stupnja je dao jasne, logične, neproturječne i ovom sudu u potpunosti prihvatljive razloge, koje tuženica svojim žalbenim navodima kojima preocjenjuje dokaze izvedene u postupku ne može dovesti u sumnju. Osim toga, imajući u vidu mišljenje centra za socijalnu skrb i mišljenje posebne skrbnice djeteta, okolnost da je mljt J. dijete s posebnim potrebama koje bi, ako bi se prihvatio prijedlog tuženice morao preseliti u sasvim drugu sredinu i državu i na taj način mijenjati svoje ustaljene navike i rutinu, kao i okolnost da tužitelj ima status roditelja- njegovatelja uslijed čega se može u potpunosti posvetiti mljt. J. i njegovim potrebama, ocjena je i ovog suda da je trenutno u najboljem interesu mljt. J. da stanuje sa ocem.

20. U tom smislu nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima pobija u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa presudi identično donijeto rješenje o privremenoj mjeri, a koji žalbeni navodi su identični onima koje je tuženica istaknula u žalbi protiv prvostupanjske presude.

21. Odluka suda prvog stupnja o uzdržavanju također je pravilna i zakonita, te je rezultat pravilne primjene odredbi čl. 310. do čl. 317. ObZ. Tuženica u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije cijenio okolnost da tuženica gotovo samostalno uzdržava punoljetnog sina F. koji živi u Č. gdje su troškovi života veći, te da je sud prvog stupnja odredio previsok iznos uzdržavanja. Međutim, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe sina stranaka, kao i materijalne mogućnosti tuženice kao obveznice uzdržavanja, te je pravilno naložio tuženici da za mljt. J. plaća uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno počevši od 10. veljače 2022., pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Imajući u vidu u vidu sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da nema osnove da se iznos uzdržavanja za mljt. J. odredi u manjem iznosu od dosuđenog pogotovo kada se ima u vidu da je isti nešto viši od propisanog zakonskog minimuma.

22. Pravilna je i odluka suda o troškovima parničnog postupka koja je također rezultat pravilne primjene odredbe čl. 366. st. 1. ObZ, te u tom dijelu i tužitelj i tuženica neosnovano osporavaju pobijanu presudu. Naime, u konkretnom slučaju i tužitelj i tuženica su zahtijevali da se njihov brak razvede koji zahtjevi su prihvaćeni. Tužitelj osporavajući odluku o troškovima postupka u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije cijenio okolnost da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na roditeljsku skrb i uzdržavanje većim dijelom prihvaćen, a protutužbeni zahtjev tuženice odbijen. Međutim, sukladno odredbi čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ, sud je u parničnom postupku radi razvoda braka dužan po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa i uzdržavanju, tako da je sud o tim pitanjima bio dužan neovisno o postavljenom tužbenom odnosno protutužbenom zahtjevu. Dakle, sud prvog stupnja bi o zahtjevima o kojima je tužitelj postavio tužbeni, a tuženica protutužbeni zahtjev, odlučivao po službenoj dužnosti, čak i da tužbeni zahtjev odnosno protutužbeni zahtjev u postupku nisu postavljeni, pa kada se ima u vidu navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 366. st. 1. ObZ kada je odlučujući o troškovima postupka odredio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbe tužitelja i tuženice odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima. Također, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i potvrditi rješenje o privremenoj mjeri.

24. Tužitelju i tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnih lijekova, kako na presudu tako i na rješenje o privremenoj mjeri jer žalba tužitelja na presudu kao i žalba tuženice na presudu i rješenje o privremenoj mjeri nisu bile osnovane (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 346. ObZ).

25. Također, tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu u odnosu na žalbe koje je podnijela tuženica jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.