Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2475/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja K. T. /OIB:…/ iz Š., kojeg zastupa A. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i p. iz Z., protiv tuženika D. B. /OIB:…/ iz K., kojeg zastupa I. L., odvjetnik u Zajedničkog odvjetničkog ureda L. iz Š., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj po punomoćniku tuženika i tuženiku osobno (u daljnjem tekstu: žalba) protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 138/2016 od 1. lipnja 2021., nadnevka 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-138/2016 od 1. lipnja 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku na iznos od 450,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, platiti zatezne kamate od 12. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ta referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku na iznos od 79,00 kn platiti tužitelju zatezne kamate od 2. kolovoza 2016. do isplate po istoj kamatnoj stopi.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-138/2016 od 1. lipnja 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime najma daljnji iznos od 150,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2016. do isplate, djelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 700,00 kn sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2018. do isplate, stavku III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.100,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2016. do isplate i stavku IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 16.500,00 kn, i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 600,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ta referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke);

- iznos od 779,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 79,00 kn od 2. kolovoza 2016. i na iznos od 700,00 kuna od 24. srpnja 2016., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ta referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- iznos od 1.100,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ta referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak III. izreke, pogrešno označen kao stavak IV.),

- i naknaditi parnične troškove u iznosu 16.500,00 kn (stavak IV. izreke, pogrešno označen kao stavak V. izreke).

2. Protiv presude (preko iznosa od 450,00 Eura i iznosa od 79,00 kn) žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za ispunjenje Ugovora o najmu brodice isplatom iznosa od 600,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti na ime ugovorene najamnine, sa zateznim kamatama od 26. lipnja 2016. do isplate, naknada štete u iznosu od 779,00 kn (oštećenja brodice) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 79,00 kn od 2. kolovoza 2016. i na iznos od 700,00 kuna od 24. srpnja 2016., sve do isplate, i u iznosa od 1.100,00 Eura (izmakle koristi - 11 dana x 100 Eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2016. do isplate, i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

6. Nije sporno da je tužitelj bio vlasnik obrta "S." za pružanje usluga u turizmu od 2. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2017. (obrt prestao odjavom 31. kolovoza 2017.), da je kao vlasnik obrta sklopio s tuženikom Ugovor o najmu plovila (gumena brodica koju je proizveo 2001. A. D. P., Model M…, registarske oznake i broja ŠB

… od 5. - 12.

srpnja 2016., u daljnjem tekstu: brodica) za iznos najamnine od 600,00 Eura i da tuženik nakon vraćanja brodice tužitelju (isteka najma) nije platio tužitelju ugovorenu najamninu od 600,00 Eura, niti 79,00 kn na ime uništenog navigacijskog svjetla.

7. Sporno je u ovom stadiju postupka:

- osnovanost prigovora stvarne nadležnosti Općinskog suda u Šibeniku koji je tuženik istakao na ročištu održanom 21. studenog 2018. (list 28. spisa), a na kojem prigovoru tuženik ustrajava i u žalbenom postupku;

- visina tuženikove obveze na isplatu ugovorene najamnine preko iznosa od 450,00 Eura do iznosa od 600,00 Eura, za iznos od 150,00 Eura (tuženik tvrdi da je za vrijeme najma, za brodicu nabavio i ugradio sajlu i da se iznos najamnine treba umanjiti za taj izdatak koji da iznose 150,00 Eura);

- tijek zateznih kamata na iznos nesporne najamnine (tuženik smatra da nije dužan platiti zatezne kamate na iznos najamnine od 12. srpnja 2016.

/prestanka Ugovora o najmu/ jer da mu tužitelj nije izdao račun) i na naknadu štetu u iznosu od 79,00 kn;

- i pravo tužitelja odnosno obveza tuženika na naknadu štete tužitelju plaćanjem iznosa od 700,00 kn (popravak tubusa gumene brodice) sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2016. do isplate i iznosa od 1.100,00 Eura u protuvrijednosti kuna (izmakla korist zbog nemogućnosti iznajmljivanja gumene brodice 11 dana dok je prema tvrdnji tužitelja gumena brodica bila na popravku zbog oštećenje koja su nastala za vrijeme najma tuženiku) sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2016. do isplate.

8. Neosnovano je ustrajavanje tuženika na prigovoru stvarne nadležnosti Općinskog suda u Šibeniku. Naime, odredbom članka 17. ZPP-a je propisano da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari (stavak 1.), odnosno u povodu prigovora tuženika samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (stavak 2.), te da se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno (stavak 4.).

9. Prema tome, kako iz stanja spisa proizlazi da je obrt tužitelja prestao odjavom 31. kolovoza 2017. (list 11. spisa), da tuženik u odgovoru na tužbu (list 18. - 19. spisa) podnošenjem kojeg se upustio u raspravljanja, a niti na pripremnom ročištu održanom 16. listopada 2018. (list 20. spisa) nije isticao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, to se isti sud po službenoj dužnosti, a niti po prigovoru tuženika nije mogao oglasiti stvarno nenadležnim, u smislu navedenih mjerodavnih pravila o stvarnoj nenadležnosti, budući da zakonom nije izrijekom određeno da bi za predmetni spor između tužitelja i tuženika radi ispunjenja Ugovora o najmu i naknade štete u parničnom postupku bio nadležan trgovački sud kako to tvrdi tuženik pogrešno se pozivajući na odredbu članka 34. b stavak 1. ZPP-a (ista odredba podrazumijeva sporove između pravnih osoba i obrtnika i sporove između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca u vezi s njihovom djelatnosti, što očito nije slučaj u konkretnom parnici).

10. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu kojim tuženik tvrdi da na nesporni dio iznosa najamnine (450,00 Eura) nije dužan tužitelju platiti zatezne kamate jer da mu tužitelj nije izdao račun, odnosno dostavio podatke za plaćanje putem banke.

11. Naime, općim propisima obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2018., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano da ugovor o najmu prestaje istekom vremena za koje je sklopljen (članak 574. stavak 1. ZOO-a), da se najam plaća nakon isteka vremena najma, ako nije drugačije ugovoreno ili propisano (članak 563. stavak 2. ZOO-a), da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom, ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom (članak 173. stavak 2. ZPP-a), da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (članak 183. stavak 1. ZOO-a) i da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate (članak 29. ZOO-a).

12. Prema tome, kako Ugovorom o najmu nije drugačije određeno i kako je vrijeme najma gumene brodice nesporno isteklo 12. srpnja 2016., u 19:30 sati, to je tuženik u zakašnjenju sa plaćanjem najma od tog dana, što znači da je tuženik dužan od 12. srpnja 2016. do isplate na nesporan iznos od 450,00 Eura platiti tužitelju zatezne kamate (članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a). U prilog neosnovanosti žalbenih navoda svakako treba imati u vidu da između tužitelja kao vlasnika obrta i tuženika kao fizičke osobe nije bilo dogovoreno plaćanje putem banke, već gotovinom, i da tužitelj s obzirom da tuženik nesporno po dospijeću nije platio ugovoreni najma nije Zakona o fiskalizaciji (Narodne novine, niti bio dužan izdati račun u smislu odredbi

broj: 133/2012., 115/2016.) s obzirom da u smislu tog Zakona obvezi fiskalizacije podliježe samo račun koji je naplaćen sredstvima koja se smatraju gotovinom (novčanice, ček, kartice). U konačnici, pored dospjelosti obveze na plaćanje najma koja je određena zakonom, za odluku od zakašnjenju tuženika i obvezi plaćanja tužitelju zateznih kamata na pripadajući dio najamnine, činjenica izdavanja ili neizdavanja računa niti nije odlučna.

13. Budući da je nesporno za vrijeme najma oštećeno navigacijsko svjetlo na gumenoj brodici, za nabavku kojeg je tužitelj 2. kolovoza 2016. platio iznos od 79,00 kn, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju i taj iznos na ime naknade štete (članak 561. stavak 2. ZOO-a) sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2016. do isplate (članak 1086. i članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a)

14. Stoga je odbijena kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku na iznos od 450,00 Eura platiti tužitelju zatezne kamate od 12. srpnja 2016. do isplate i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na nesporan iznos od 79,00 kn zatezne kamate od 2. kolovoza 2016. do isplate, odnosno odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

15. Međutim, osnovano tuženik osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi najma daljnji iznos od 150,00 Eura sa zateznim kamatama, po osnovi naknade štete, daljnji iznos od 700,00 kn (popravak broda) i 1.100,00 Eura (izmakla dobit) sa zateznim kamatama, a nastavno i odluku o parničnim troškovima, budući da dužnost naknade istih zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu. Vezano za odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva po sudu prvog stupnja je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi proturječe međusobno i stanju spisa, nekritički prihvaćen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Hrvoja Marinčića, dipl. inž. za brodogradnju) sa neotklonjivim posljedicama na meritorno suđenje s obzirom da niti činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

15.1. Naime, prema odredbama o najmu, dužnost je najmodavac predati i održavati stvar u stanju podobom za ugovorenu uporabu (članak 553. stavak 1. ZOO-a) i o svom trošku pravodobno izvršiti popravak stvari (članak 554. stavak 1. ZOO-a), naknaditi najmoprimcu troškove popravka koje je izvršio, bilo stoga što nisu trpjeli odgađanje ili ih najmodavac, obaviješten o njima, nije izvršio u primjerenom roku (članak 554. stavak 2. ZOO-a), a najmoprimca snositi troškove sitnih popravaka i troškove redovite uporabe stvari (članak 554. stavak 3. ZOO-a). Za najmoprimca je pod pretpostavkama iz članka 553. stavak 2. i članka 555. ZOO-a zadržano pravo zahtijevanja sniženja najamnine.

15.2. Stoga, po ocijeni ovog suda, a s obzirom na istaknut zahtjev tuženika za sniženje najamnine sa 600,00 na 450,00 Eura (za 150,00 Eura), nužno je bilo sa sigurnošću utvrditi je li tuženik nabavio i ugradio sajlu za upravljanje motorom brodice, je li stanje sajle prije nabavke i izmjene novom znatno ograničavalo uporabu iznajmljene brodice, radi li se o troškovima i kolikim koji nisu trpjeli odgađanje, te zavisno od istih utvrđenja u smislu navedenog materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tuženikovog zahtjeva za sniženje ugovorene najamnine za navedeni iznos.

16. Nadalje, odredbom članka 561. ZOO-a je propisano da je najmoprimac dužan rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin (stavak 1. ) i da odgovara za štetu koja može nastati zbog protupravne uporabe i uporabe kojoj stvar nije namijenjena, neovisno o tome je li stvar rabio on ili neka osoba po njegovu nalogu, podnajmoprimac ili koja druga osoba kojoj je on prepustio stvar na uporabu (članak 561. ZOO-a).

16.1. Prema općim načelima odgovornosti za štetu na oštećenom je teret dokazivanja uzročne veze i štete (članak 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a) među kojima je obična šteta i izmakla korist (članak 1046., članak 1085. i članak 1089. ZOO-a), a na štetniku da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16.2. U skladu sa navedenim materijalnim pravom po ocijeni ovog suda za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete (popravak tubusa - 700,00 kn, izmakla korist - 1.100,00 Eura), a na što u biti ukazuje i tuženik u žalbi, nužno je bilo utvrditi je li oštećenje tubusa brodice posljedica protupravne uporabe brodice po tuženiku ili uporabe kojoj brodica nije namijenjena, neovisno o tome je li brodica rabljena po tuženiku ili drugoj osobi po njegovu nalogu, te nastavno i zavisno, kada je brodica predana ovlaštenoj osobi radi saniranja oštećenja tubusa, koliko je inače potrebno vremena za saniranje takvog oštećenja, i je li tužitelj u tom vremenu mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima povećanje svoje imovine od iznajmljivanja brodice, a ako jest u kojem iznosu.

16.3. U prilog navedenom svakako treba imati u vidu da je prvotnim prihvaćanjem tuženikovog prijedloga za saslušanjem A. K. na okolnosti mijenjanja sajle na brodici (list 43. spisa), a potom odbijanjem tog istog prijedloga, otklanjanjem saslušanja vještaka po tuženikovim prigovorima, nekritičkim prihvaćanjem iskaza tužitelja i svjedokinje K. N. (K.), ne navođenjem valjane procjene mjerodavnosti pojedinih dokaza i svih dokaza zajedno za donošenje konačne odluke, po sudu prvog stupnja dovedeno u dvojbu učinkovito ispitivanje argumenata i dokaza iznesenim po strankama u postupku, a time i posebno jamstvo poštenog postupka (jednakost procesnih sredstava) iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) i članka 6. stavak 1. (Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.).

17. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu odluke po tužbenom zahtjevu za isplatu 150,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po osnovi najma i naknadu štete u iznosu od 700,00 kn (popravak tubusa) i 1.100,00 Eura (izmakla korist), a nastavno i odluka o parničnim troškovima, s obzirom da dužnost naknade istih zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca, odnosno odlučeno kao u izreci rješenja (članak 369. stavak 1. članak 370. i članak 371. ZPP-a).

18. U zakonitom nastavku postupka, imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud prvog stupnja će utvrditi odlučne činjenice, ponovo odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je ponovljeno suđenje, pri čemu će voditi računa da se o relevantnosti određene činjenične tvrdnje ne zaključuje na temelju rezultata dokazivanja o njezinom postojanju, već na temelju pravilne primjene pravilno izabrane pravne norme i odluku će obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

U Zagrebu 29. lipnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.