Poslovni broj: Usž-2220/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. G. iz O., koju zastupa T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate posebnog poreza na motorno vozilo, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-142/21-7 od 2. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 142/21-7 od 2. ožujka 2022.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/18-01/46, urbroj: 513-04- 20-3 od 5. studenog 2021. i zahtjev za naknadu troškova pravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/17-18/1895, urbroj: 513-04-3005/10-17-1 od 19. prosinca 2019. godine kojim je tužiteljica obveza na plaćanje iznosa ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 11.028,28 kn na rabljeno motorno vozilo marke Mercedes-Benz njemačkih registarskih oznaka.

3. Osporenu presudu tužiteljica pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi u bitnom da joj nije omogućeno sudjelovanje niti u upravnom postupku niti u upravnom sporu jer nije osobno saslušana kao niti njezin suprug na okolnosti iz tužbe, a niti je bila upoznata sa sadržajem isprava državnih tijela (HZZO, HZMO i Porezne uprave) čime je povrijeđena odredba članka 6. ZUS-a. Ponavlja razloge i navode iz tužbe dosadašnjeg postupka i smatra da je sud pogrešno ocijenio njezine navode da nije riječ o nezakonitoj uporabi motornog vozila u vlasništvu trgovačkog društva registriranog u Nj., da je tužiteljica tajni član navedenog društva te da ima prijavljeno prebivalište u Nj. Smatra netočnim da nije dostavila dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev te da nije očitovala o svim činjenicama važnim za donošenje pobijanog rješenja jer je uz tužbu priložila potvrdu o prijavljenom prebivalištu u Nj., presliku putne isprave s njemačkom adresom, njemačko porezno rješenje za 2019. godinu, a sve naknadno ovjereno po stalnom sudskom tumaču. Predlaže stoga Sud uda uvaži žalbu, poništi osporenu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu tužiteljica, hrvatska državljanka, sa prijavljenim prebivalištem u Republici Hrvatskoj u mjestu O., zaposlena u trgovačkom društvu u G. K., zatečena je 16. listopada 2017. godine na području V. u upravljanju motornim vozilom stranih registarskih oznaka. Carinski službenici Sektora za mobilne jedinice navedenog su dana utvrdili da se radi o osobnom automobilu marke Mercedes Benz A 200CDI, njemačkih registarskih oznaka VB …da predmetno vozilo nije u vlasništvu tužiteljice te da nije nikada bilo registrirano u evidencijama motornih vozila u Republici Hrvatskoj i za njega nije obračunat i plaćen porez na motorna vozila.

8.1. Ovako utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužiteljica nije ničim dovela u sumnju, dapače, potvrdila je da se tim vozilom koristi u Republici Hrvatskoj duže vrijeme pa je stoga pravilno obvezana na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila zbog nezakonite upotrebe na teritoriju Republike Hrvatske.

9. Naime, prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13. – 121/19.) obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.

9.1. Odredbom članka 8. stavka 2. točke 2. istog Zakona propisano je da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim zakonom nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili uplaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.

9.2. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da se u smislu tog Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

10. Navod tužiteljice da je tajni član trgovačkog društva u Nj. u vlasništvu njezinog supruga te da u Nj. stvarno boravi veći dio godine, odnosno da ima njemačku boravišnu dozvolu nije od utjecaja na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari. To stoga što je u ovoj pravnoj stvari odlučno da je tužiteljica hrvatska državljanka zaposlena u Republici Hrvatskoj i sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj u kojoj je obveznik plaćanja poreza i doprinosa te da je kao takva upravljala motornim vozilom stranih registarskih oznaka za koje na teritoriju Republike Hrvatske nije plaćen propisani porez na motorna vozila. Tužiteljica nije osporila ni činjenicu da joj djeca idu u školu u Republici Hrvatskoj što također govori u prilog da stvarno živi u Republici Hrvatskoj više od 185 dana u godini.

11. Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu povrijeđena niti pravila postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

12. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

13. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužiteljica nije uspjela u sporu.

U Zagrebu 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković