Poslovni broj: Usž-1932/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. g. d.o.o. u stečaju, V. L., kojeg zastupa opunomoćenica M. E., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2099/21-7 od 25. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2099/21-7 od 25. veljače 2022.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/538, URBROJ: 513-04-21-2 od 18. svibnja 2021. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor, KLASA: UP/I-471-02/19-01/164, URBROJ: 513-07-05/19-01 od 28. listopada 2019. godine kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2019. godine zajedno s pripadajućim kamatama u iznosima i na način pobliže naveden u izreci tog rješenja.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom u cijelosti iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj smatra da je sud pogrešno prihvatio stajalište tuženika da je prvostupanjsko tijelo u cijelosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalni propis bez povrede na štetu tužitelja. U tužbi osporava pravilnost provedenog poreznog nadzora vezanog uz sporni račun 01/2019 smatra da su inspektori morali stornirati ne samo račun nego i iskazani pretporez po istom. Predlaže sudu da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega napominje se tužitelju da odredbe Zakona o upravnim sporovima ne propisuju mogućnost preinačavanja niti ukidanja presude i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u dijelu u kojem je osporavana žalbom sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja oduke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 9. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu kod tužitelja je proveden porezni nadzor o čemu je sačinjen zapisnik KLASA: UP/I- 471-02/19-01/310, URBROJ: 513-07-05-19-06 od 3. listopada 2019. godine u kojem su utvrđene određene nezakonitosti zbog kojih je tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza.
9.1. Tijekom provođenja poreznog nadzora, uvidom u poslovnu dokumentaciju je, uz ostalo, utvrđeno da je tužitelj od trgovačkog društva P. d.o.o. Z. zaprimio 9. veljače 2019. godine račun broj: 01/2019 na iznos od 692.000,00 kn koji se odnosio na usluge građevinske mehanizacije.
9.2. Budući da tužitelj uz primljeni račun nije posjedovao nikakvu dokumentaciju, a i sama odgovorna osoba tužitelja je izjavila da radovi nisu izvršeni, to je tužitelju odbijeno pravo na odbitak pretporeza.
10. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13. – 106/18. – dalje: Zakon o PDV) propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58. do 62. ovoga Zakona.
10.1. Člankom 60. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga ako su ispunjeni propisani uvjeti za odbitak pretporeza navedenih u tom članku.
11. Odredbom članka 89. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – 42/20. –dalje: OPZ) propisuju da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i evidencijama poreznog obveznika koja se vode u skladu s odredbama članka 62. do 67. tog Zakona.
12. Budući da tužitelj za predmetni ulazni račun nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su usluge po tom računu stvarno izvršene te budući da je i sam tužitelj preko svoje odgovorne osobe izjavio da sporne usluge nisu izvršene pravilno je slijedom mjerodavnih odredbi Zakona o PDV-u i Općeg poreznog zakona tužitelju osporeno pravo na odbitak pretporeza.
13. Radi navedenog prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka jer je presuda valjano i razloženo obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je toga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
15. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
