Poslovni broj: Usž-2295/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. L. Y. A.S., T., A., kojeg zastupa D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate uvoznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4467/19-9 od 23. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 4467/19-9 od 23. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/19-01/148, urbroj: 513-04- 19-5 od 18. studenog 2019. godine i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-470- 01/19-07/19, urbroj: 513-02-1234/1-19-5 od 18. srpnja 2019. godine kojom su obvezani tužitelj i društvo E. iz S., Lj., da kao solidarni dužnici, na plaćanje uvoznog duga (carina, trošarina i porez na dodanu vrijednost) u iznosu od 2.955.187,78 kn i pripadajuće kamate u iznosu od 143.673,90 kn nastalog zbog nezakonitog izuzimanja ispod carinskog nadzora robe trgovačkog naziva Melasa (engl. Molasses non tobaco) na način i pod uvjetima detaljno navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom u kojoj navodi da je sud u presudi zauzeo isto pravno stajalište kao i tuženik u pobijanom rješenju i to da je tužitelj dužan nadoknaditi ukupan iznos od 2.955.187,78 kn radi nezakonitog izuzimanja ispod carinskog nadzora stavljenog u postupak vanjskog provoza Unije (T.1.) po carinskoj deklaraciji od 13. listopada 2018., otpremnog ureda CI Željeznička stanica Š., a nepodnesene odredišnom uredu R. 2 sa rokom predaje 20. listopada 2018. godine. Smatra osporenu presudu neosnovanom kao i pobijano rješenje tuženika. Smatra da tuženik nije teritorijalno nadležan jer je roba napustila Republiku Hrvatsku, da su uvozna davanja pogrešno i nezakonito obračunata te da su tarifne oznake pogrešno primijenjene što obrazlaže iscrpnim navođenjem razloga iz tužbe i dosadašnjeg postupka. Predlaže sudu da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega treba napomenuti tužitelju da odredbe Zakona o upravnim sporovima ne propisuju mogućnost ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja na ponovni postupak.
7. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmetna roba stavljena u postupak vanjskog provoza Unije (T.1.), da je prema carinskoj deklaraciji pošiljatelj robe društvo iz R. S., a primatelj društvo sa sjedištem u R. I., da je prijevoznik društvo E., a korisnik postupka tužitelj. Predmetna roba je trebala biti podnesena odredišnom Carinskom uredu R. 2 s rokom predaje do 20. listopada 2018. godine.
10. Nije sporno da predmetna roba stavljena u postupak provoza nije podnesena deklariranom odredišnom carinskom uredu ili nekom drugom uredu pa stoga provozni postupak nije dovršen radi čega je pravilno primijenjena odredba članka 87. stavka 2. CZ Unije.
11. Člankom 87. stavkom 2. Uredbe (EU) broj 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. godine o carinskom zakoniku Unije (SL L 269 10.2.2013.
– dalje: CZ Unije) propisano je da ako je roba stavljena u carinski postupak koji nije dovršen ili ako privremeni smještaj nije propisno završen, a mjesto nastanka carinskog duga se ne može odrediti prema stavku 1. drugom ili trećem postavku u određenom roku carinski dug nastaje na mjestu na kojem je roba ili stavljena u dotični postupak ili u nesena na carinsko područje Unije u tom postupku ili je bila u privremenom smještaju.
12. Budući da je za predmetnu robu posljednji carinski ured na kojem je predmetna roba unesena u carinsko područje Unije, na teritoriju Republike Hrvatske, a tužitelj nije dokazao da bi javna davanja bila plaćena u R. I. to je pravilno tužitelj obvezan na plaćanje carinskog duga za robu u provozu, a koja je izuzeta nezakonito ispod carinskog nadzora.
13. Imajući u vidu izloženo osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
