1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. P., OIB …, Z., koju zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice E. B., OIB ..., Z., koju zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u O. društvu Š. & Š. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4391/20-21 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o     j e

 

I Žalba tuženice djelomično je osnovana a djelomično neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4391/20-21 od 9. lipnja 2022.:

 

a) potvrđuje

 

-          u dijelu točke I izreke za iznos od 464,53 EUR (3.500,00 kuna)[1] sa zateznim kamatama od 5. travnja 2020. do isplate, za iznos od 464,53 EUR (3.500,00 kuna)1 sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2020. do isplate, za iznos od 154,84 EUR (1.166,67 kuna)1 sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2020. do isplate, te za iznos od 229,84 EUR (1.731,74 kune)1 sa zateznim kamatama od 10. rujna 2020. do isplate,

 

b) preinačuje

 

-          u preostalom dijelu točke I izreke na način da se za iznos od 1.167,18 EUR (8.794,09 kuna)1 sa zateznim kamatama od 10. rujna 2020. do isplate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

-          u točki II i III izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka na način da sada ista glasi:

 

Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

II Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 130,92 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I Nalaže se tuženici E. B. isplatiti tužiteljici M. P. P. slijedeće iznose:

 

- iznos od 3.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 5. travnja 2020. do isplate,

- iznos od 3.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2020. do isplate,

- iznos od 1.166,67 kuna sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2020. do isplate i

- iznos od 10.525,83 kuna sa zateznom kamatom od 10. rujna 2020. do isplate,

 

sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženici E. B. naknaditi tužiteljici M. P. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.286,28 kuna sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženice E. B. za naknadom troškova parničnog postupka."

 

2. Protiv te odluke tuženica je izjavila dopuštenu i pravovremenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba prihvati te preinači pobijana odluka na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te tuženici dosude parnični troškovi ili podredno pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je i trošak žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana a djelomično neosnovana.

 

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 8.166,67 kuna na ime neplaćene najamnine za stan kojeg su koristile kćerke tuženice i to temeljem Ugovora o najmu stana u Z., i to za travanj, svibanj te dijelom lipnja 2020., te za isplatu nepodmirenih režijskih troškova nastalih za vrijeme korištenja stana i to u ukupnom iznosu od 10.523,83 kune.

 

6. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza navedenih u točki 3. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:

 

-          da je između stranaka sklopljen Ugovor o najmu stana od 4. srpnja 2018. na vrijeme od 12 mjeseci s mogućnošću produženja, da je najamnina mjesečno iznosila 3.500,00 kuna, te da se Ugovorom tuženica obvezala plaćati troškove režije za predmetni stan te da je prilikom sklapanja ugovora tuženica dala u depozit dvije mjesečne najamnine 7.000,00 kuna, kojim iznosom su podmirene najamnine za veljaču i ožujak 2020.,

-          da je člankom 15. Ugovora ugovoreno da svaka ugovorna strana ima pravo otkazati ugovor uz otkazni rok od 30 dana u svako vrijeme i bez navođenja razloga te da se izjava o otkazu dostavlja u pismenom obliku i predaje drugoj strani neposredno uz potvrdu primitka ili preporučenom poštanskom pošiljkom ili putem javnog bilježnika s tim da u slučaju da se preporučena pošiljka ne može uručiti iz bilo kojeg razloga smatra se da je dostava uredno izvršena protekom roka od 10 dana od datuma prijama poštanske pošiljke od strane davatelja poštanskih usluga, s tim da je do isteka otkaznog roka najmoprimac dužan plaćati svoje obveze,

-          da je 20. veljače 2020. tuženica putem WhatsApp obavijestila tuženice da postoji mogućnost da će odjaviti stan u kojem slučaju će kćeri tuženice napustiti stan do kraja ožujka 2020. o čemu će obavijestiti tužiteljicu do početka idućeg tjedna,

-          da je tuženica preporučenom pošiljkom od 12. svibnja 2020. obavijestila tužiteljicu da raskida Ugovor s datumom 31. ožujka 2020. i da su stvari u cijelosti uklonjene iz stana 7. svibnja 2020. koja pošiljka se vratila s napomenom "obaviješten nije podigao pošiljku",

-          da iz izračuna duga email korespondencije Z. holdinga d.o.o. s uplatnicama, opomene duga HRT-a, opomene pred tužbom Gradske plinare Z.-Opskrba d.o.o. sa specifikacijom i opomene pred tužbom Gradske plinare Z. sa specifikacijom te iskaza tužiteljice i D. P. (supruga tužiteljice) proizlazi da je tužiteljica za predmetni stan podmirila režijske troškove u iznosu od 10.525,83 kune.

 

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica predmetni stan otkazala 22. svibnja 2020. te kako je otkazni rok 30 dana to je Ugovor o najmu stana od 4. srpnja 2018. bio na snazi do 22. lipnja 2020. prihvaća zahtjev za isplatu iznosa na ime najamnine za predmetni stan dakle iznosa kako su zatraženi sa zateznim kamatama na pojedini iznos. Dalje smatra da je utvrđeno da je tužiteljica podmirila i nepodmirene iznose režijskih troškova za predmetni stan te dosuđuje i taj iznos od 10.525,83 kune sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

 

8. To sve dovodi u pitanje žalba tuženice.

 

9. U odnosu na pobijenu odluku kojom su dosuđeni iznosi na ime neplaćene najamnine za travanj, svibanj i dijelom lipanj 2020. žalba dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da bi Ugovor bio raskinut 22. svibnja 2020. te da s obzirom na otkazni rok od 30 dana je Ugovor bio na snazi do 22. lipnja 2020. a do kada je tuženica bila u obvezi podmirivati najamninu. Pri tome a polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanjem navodi da su u utuženom razdoblju kćeri tuženice koje su koristile stan nalazile u Pirovcu, te da je tuženica prvi put WhatsApp-om a potom i telefonskim putem obavijestila tužiteljicu da raskida ugovor u vezi predmetnog stana. Međutim svi ti navodi ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je predmetni ugovor o najmu stana raskinut 22. svibnja 2022. a s obzirom na otkazni rok da je bio na snazi do 22. lipnja 2020. a za sve to dao je jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud. S obzirom da žalba glede ovog dijela pobijane odluke nalazi bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP za istaknuti je da ovaj sud ne nalazi tu povredu a niti neku od drugih povreda navedenih u članku 365. stavak 2. ZPP a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Što se tiče dijela pobijane odluke koji se odnosi na dosudu režijskih troškova žalba tuženice dijelom ima svog opravdanja.

 

10.1. Prvostupanjski sud je točkom 16. obrazloženja pobijane odluke naveo iznose koje potražuje tužiteljica i to na način kako ih je sama tužiteljica specificirala, s tim da je tužiteljica uz tužbu priložila pored Ugovora o najmu stana i specifikaciju troškova po njezinom obračunu (l.s.12-14) da bi uz podnesak od 24. ožujka 2021. (l.s.41) dostavila dokaze kojim dokazuje te plaćene režijske troškove (l.s.46-52). A iz tih dokaza proizlazi da je a glede neplaćene pristojbe za HRT dobila opomenu od 12. svibnja 2020. na iznos od 247,06 kuna (pristojba za listopad, studeni i prosinac 2019.-glavnica i kamata), zatim opomenu od 19. svibnja 2020. na iznos od 243,60 kuna (pristojba za siječanj, veljaču i ožujak 2020.- glavnica i kamata), te dopis punomoćnika HRT od 2. lipnja 2020. iz kojeg proizlazi da je dugovanje u vezi ovršnog postupka Ovrv-5723/19 1.241,08 kuna (l.s.46-48), a što u zbroju iznosi 1.731,74 kune s obzirom na to a kako se ovi troškovi u vezi neplaćene pristojbe odnosi na vrijeme kada su kćeri tuženice koristile predmetni stan to je tuženica u obvezi naknaditi te troškove jer se na to obvezala Ugovorom u najmu stana (članak 5. Ugovora). Sve zatraženo preko tog iznosa, dakle za iznos od 186,67 kuna (s obzirom da je na ime troškova neplaćene pristojbe zatraženo 1.918,41 kunu) ne proizlazi iz dokaza koje je priložila tužiteljica.

 

11. U odnosu na druge zatražene režijske troškove tužiteljica je podneskom od 24. ožujka 2021. dostavila i opomenu pred tužbu Gradske plinare Z. od 2. lipnja 2020. s tim da je ista naslovljena na S. P. i to za iznos od 1.426,12 kuna te opomenu pred tužbu od 26. kolovoza 2020. također naslovljena na S. P. na iznos od 465,51 kunu (l.s.51-52), dok glede drugih zatraženih troškova (za iznos od 5.397,14 kuna, za iznos od 1.174,66 kuna i za iznos od 1.570,12 kuna) nije dostavila nikakve dokaze.

 

11.1. Imajući to u vidu a kako je teret dokaza na tužiteljici a ista nije dokazala da je imala i te troškove u vezi nepodmirenih režijskih troškova to je i trebalo u tom dijelu preinačiti pobijanu odluku na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovana. Pri tome treba svakako istaknuti da sami navodi tužiteljice te njezin obračun troškova i iskaz svjedoka D. P. (inače supruga tužiteljice) bez ikakvih drugih dokaza zacijelo nisu dostatni da bi tužiteljica platila i te troškove koji su nastali za vrijeme dok je stan korišten od strane tuženice odnosno kćerki od tuženice. Prema tome žalba u ovom dijelu pobijane odluke ima svog opravdanja jer je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju činjenica na kojima je temeljio presudu u ovom dijelu.

 

12. Žalbom se pobija i odluka o troškovima, a s obzirom na uspjeh stranaka u ovom postupku povodom žalbe tj. da je tužiteljica uspjela sa 53% što znači da je tuženica uspjela sa 47% to je preinačena  i odluka o troškovima i to temeljem članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 4. ZPP te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

13. Žaliteljica - tuženica zatražila je i trošak žalbe (u ukupnom iznosu od 2.635,08 kuna) s tim da trošak pristojbe ne iznosi 1.072,58 kuna, već 536,29 kuna koliko je plaćeno tako da je trošak žalbe 2.098,79 kuna tj. 278,56 EUR a 47% iznosi 130,92 EUR te taj iznos je i dosuđen žaliteljici te je odlučeno kao u točki II izreke temeljem članka 166. u vezi sa člankom 154. ZPP.

 

14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a). temeljem članka 368. stavak 1. ZPP a u točki  I b). temeljem članka 373. točka 2. ZPP.

 

 

Dubrovnik, 13. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković, v.r.