Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ob-216/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A., OIB: ... iz Z., koga zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. G., OIB: ... iz Z., koga zastupa punomoćnik N. S. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 145 P Ob-209/21-37 od 21. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 145 P Ob-209/21-37 od 21. ožujka 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. A. iz Z., OIB: ..., živio u izvanbračnoj zajednici sa pok. E. Š. G., OIB: ..., rođenoj ..., a umrloj ... godine, od dana 15. kolovoza 1983. godine do njene smrti ... godine i time stekao status izvanbračnog druga.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.152,60 kn, u roku od 15 dana.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbene razloge, te preinači prvostupanjsku presudu na način da udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te obveže tuženika na plaćanje troškova postupka, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tužena u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da nisu osnovani žalbeni navodi istog pa predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je živio u izvanbračnoj zajednici sa pok. E. Š. G. od 15. kolovoza 1983. do njene smrti ... i time stekao status izvanbračnog druga.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da sud prihvaća iskaze svjedoka u onom dijelu u kojem svjedoci opisuju zajednički život tužitelja i pok. E., a radi se djelomično i o događajima od prije 40 godina, pa da svaki od svjedoka iznosi dijelove koji su mu ostali u sjećanju u odnosu na zajednički život tužitelja i pok. E., dok se iskazi svjedoka ne prihvaćaju u dijelu u kojem pojedini od njih donose svoje zaključke o tome je li postojala ili nije između njih izvanbračna zajednica, jer da se radi o pravnom pitanju, o kojem odluku donosi samo sud, a svjedoci iskazuju samo o činjenicama koje su ili osobno vidjeli ili čuli od treće osobe,

- da sud ne prihvaća navode tužitelja kako njegov dugogodišnji odnos sa pok. E. Š. G. predstavlja izvanbračnu zajednicu,

- da sud ne prihvaća navode tuženika kako je odnos tužitelja i pok E. u cijelom utuženom razdoblju bio isključivo prijateljski odnos,

- da su tužitelj i pok. E. Š.-G. bili u ljubavnoj vezi koja je trajala cijeli niz godina,

- da u postupanju i načinu zajedničkog života tužitelja i pok. E. nema namjere zasnivanja trajnije zajednice života u smislu ekonomske zajednice, bez obzira na dugotrajnost same njihove veze,

- da je sud odbio prijedlog punomoćnika tužitelja da se provede dokaz saslušanjem svjedoka R. Ć., budući je isti prijedlog podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 299. ZPP-a.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelj i pok. E. Š.-G. bili u ljubavnoj vezi koja je trajala cijeli niz godina jer da takve navode potvrđuju i svjedoci koji su se povremeno družili sa njima, a nisu zainteresirani za ishod postupka (L. S., R. J., D. Š.) koji jasno navode da je odnos između njih dvoje imao karakteristike ljubavnog odnosa, dok ovaj sud ne prihvaća njihove kvalifikacije da se radilo o izvanbračnoj zajednici. Isto da proizlazi i iz nesporne činjenice da je tužitelj od 1983. pa sve do smrti pok. E. Š. – G. živio u njezinom stanu, što sasvim sigurno ne bi bilo tako da se nije radilo o ljubavnom odnosu između njih dvoje, odnosno da se radilo isključivo o prijateljskom odnosu kao što to navodi tuženik. Konačno, ova činjenica proizlazi i iz pisma koje prileži spisu i koje je prema mišljenju suda nesumnjivo pisala pok. E. tužitelju, kao što proizlazi i iz prijepisa dnevnika kojeg je ona osobno vodila tijekom 80-tih godina, u kojem na eksplicitan način opisuje svakodnevni život njezine obitelji, u kojem ima i lijepih trenutaka, ali isto tako ima i izuzetno neugodnih, u kojim opisuje neprimjereno ponašanje tužitelja pod utjecajem alkohola, ali i iz tog opisa jasno je da se između njih dvoje radi o odnosu koji je mnogo više od prijateljskog odnosa, kako to pokušava prikazati tuženik koji je sa njima živio sve do 2007., kada je odselio nakon sklapanja braka. Međutim, u postupanju i načinu zajedničkog života tužitelja i pok. E. da nema namjere zasnivanja trajnije zajednice života u smislu ekonomske zajednice, bez obzira na dugotrajnost same njihove veze. Takav zaključak suda da potvrđuje u svojem iskazu i sam tužitelj, koji njihov zajednički život opisuje općenito (“zajednički smo provodili blagdane“, “kuhali smo i jedan i drugi“, “zajedno smo pola godine bili na moru“ i sl.) bez potrebnih detalja i sigurnosti koji bi upućivali na drugačiji zaključak suda, pogotovo jer iz dokaznog postupka proizlazi da su čak i u Splitu, tužitelj i pok. E. bili svaki u svojem stanu, odnosno pok. E. da je cijeli niz godina ljetovala bez tužitelja, sa svojom obitelji i to na nekoliko mjesta duž obale. Isto tako, neuvjerljivi su i nejasni navodi tužitelja oko darovanog stana u Splitu, za koji tužitelj navodi kako ga je E. željela urediti i željela je taj stan, ali na načina da ga ona dobije u vlasništvo. Tužitelj i pok. E. Š.-G. da su živjeli kroz cijelo razdoblje u vrlo intenzivnoj i više ili manje stabilnoj vezi, ali iz njihovog cjelokupnog postupanja, međusobnog odnosa i organizacije života da ne proizlazi jasna namjera uspostavljanja trajne emocionalne i ekonomske povezanosti, bez obzira na dugotrajnost takvog odnosa, a koja je nužna da bi jedna veza prerasla u izvanbračnu zajednicu, pa da je temeljem zakonskih odredbi članak 8. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 i 25/05) te članak 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15) valjalo odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom za utvrđenja statusa izvanbračne zajednice u navedenom razdoblju.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti, jer je žalbenim navodima žalitelja doveden u sumnju.

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju izravno ukazuje tužiteljeva žalba jer se presuda ne može ispitati i nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

10. Također prvostupanjski sud čini povredu postupka iz članak 299. ZPP jer je odbio saslušati svjedoka Č. R. smatrajuću da je prijedlog podnesen nakon prethodno zaključenog postupka. Naime, tužitelj je saslušanje predloženog svjedoka predložio na raspravi 5. veljače 2021., dok je prethodni postupak zaključen 12. svibnja 2021., pa je isti podnesen na vrijeme, slijedom čega nije bilo osnove za odbijanje prijedloga tužitelja za saslušanje predloženog svjedoka.

11. Odredbom članka 11. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 – dalje: ObZ) propisano je da se odredbe ObZ o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Učinci takve izvanbračne zajednice sadržani su u odredbama kojima se normira pravo na uzdržavanje bračnog druga i odredbi koje se odnose na imovinske odnose bračnih drugova.

12. Člankom 8. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) propisano je da ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom u smislu ZN, smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

13. Stoga da bi neka izvanbračna zajednica imala potrebnu kvalitetu u smislu ZN, mora se raditi o određenom trajanju (tri godine ili pod određenim uvjetom ili kraće), ali svakako o zajednici u smislu emotivne i ekonomske zajednice. S obzirom na navedene zakonske odredbe za utvrđenje postojanje nasljednoga prava, potrebno je utvrditi postojanje izvanbračne zajednice, u trenutku smrti pok. E., a u smislu navedenih zakonskih odredbi.

14. Dakle, zajednica života neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a zajedno žive dulje od 3 godine, koja je utemeljena na međusobnom poštovanju i pomaganju partnera, njihovoj ravnopravnosti i emotivnoj povezanosti te upućenosti jednog na drugog ima sve elemente izvanbračne zajednice čiji pravni učinak domaće pravo priznaje.

15. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevicu, zajedničke financije i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna.

16. Prvostupanjski sud obija zahtjev tužitelja smatrajući da su tužitelj i pok. E. duži niz godina bili u intenzivnoj i više ili manje stabilnoj vezi bez uspostavljanja trajne emocionalne i ekonomske povezanosti, pri čemu zanemaruje da iz predloženih dokaza i to elektroničkog zapisa MUP-a o prebivalištu za tužitelja od 29. srpnja 2020., proizlazi da je tužitelj od 15. 08. 1983. bio prijavljen na adresi Grad Z., Z., Ilica 15 na kojoj je bila prijavljena i pok. E., da je u smrtovnici iza pok. E. upravo tuženik naveo tužitelja kao nevjenčanog supruga iste, da iz ponude tuženika od 20. 12. 2019. proizlazi da je upravo tuženik ponudio tužitelju doživotno, besplatno pravo stanovanje, plodouživanja i upotrebe nekretnine-stana u Z., ..., pod uvjetom da iseli iz stana u Z., ... i odrekne se bilo kakvog potraživanja ili traženja nekretnina iza pok. E., da iz darovnog ugovora od 24. veljače 2005. i aneksa tog ugovora od 18. ožujka 2005. proizlazi da tužitelj daruje svojoj nevjenčanoj supruzi E. Š. G. nekretninu iz ugovora, koje dokaze sud ne spominje u obrazloženju presude iako su predloženi, postupajući na taj način suprotno odredbi članka 8. ZPP, obzirom da te dokaze nije naveo niti ih je ocijenio, čineći time bitnu povredu postupka a i samim time ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

17. To što pok. E. nije opunomoćila tužitelja na njenom računu i što ne postoje računi na njegovo ime ne dovodi nužno do zaključka da između istih nije postojala ekonomska zajednica.

18. Većina saslušanih svjedoka iskazivali su da su tužitelj i pok. E. duži niz godina živjeli u zajedničkom domaćinstvu, slavili rođendane i blagdane, provodili zajedno godišnje odmore, odlazili kod odvjetnika na konzultacije u svezi imovine pa se za sada ne mogu prihvatiti tvrdnje prvostupanjskog suda da duža ljubavna veza između tužitelja i pok. E. ne znači i emocionalnu povezanost.

19. S obzirom na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalba žalitelj i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje to je temeljem odredbe članka 369. i 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu.

20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te nedvojbeno utvrditi sve činjenice relevantne za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice te u skladu s tim utvrđenjem ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

21. Kako je ukinuta odluka protiv koje je podnesena žalba i predmet vraćen prvostupanjskom sudu to će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci, a sve sukladno odredbi članka 166. stavak. 3. ZPP.

U Splitu, 29. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac