Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-835/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D. P., OIB: …, iz M., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz M., protiv tuženika H. o. p. s. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku Zoranu Zoviću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2805/2015-17 od 18. kolovoza 2016., 29. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2805/2015-17 od 18. kolovoza 2016.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„Odbija se prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj P- 316/13 o pristojbi od 06. studenoga 2014. godine kao neosnovan i pobijano rješenje se potvrđuje u cijelosti."
2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 29. kolovoza 2016. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje od 18. kolovoza 2016. preinači, a rješenje broj P-316/13 od 6. studenog 2014. ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješenjem broj P-316/13 od 6. studenog 2014. pozvan je tužitelj da plati sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 10.000,00 kn.
4.1. Protiv tog rješenja pravovremeno je prigovor podnio tužitelj, u kojem navodi da je on preuzeo parnicu kao nasljednik prvotnog tužitelja, svog oca V. P., koji je preminuo tijekom postupka i koji je rješenjem prvostupanjskog suda s glavne rasprave od 10. travnja 2002. oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Ocjenjuje da je u konkretnom slučaju došlo do procesnopravne sukcesije na način da je na mjesto prvotnog tužitelja, koji je umro tijekom postupka, stupio on kao njegov pravni slijednik te je stupio u procesni položaj dotadašnjeg tužitelja, zbog čega za njega vrijedi i oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe njegovog prednika.
4.2. Prvostupanjski sud je taj prigovor odbio i potvrdio rješenje o pristojbi od 6. studenog 2014. uz obrazloženje da tužitelj ne ulazi u krug osoba koje bi bile oslobođene plaćanja sudskih pristojbi, odnosno da se ne radi o sporu u kojem bi tužitelj bio oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, niti je u tijeku sudskog postupka oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, niti je zatražio oslobođenje od plaćanja istih na temelju članka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. – dalje: ZSP).
5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) jer izreka rješenja proturječi razlozima. Ovo stoga što je u izreci navedeno kako je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj P-316/13 od 6. studenog 2014., dok se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je tužitelj pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o pristojbi od 27. svibnja 2014. kojim mu je naloženo uplatiti pristojbu na prigovor na rješenje o ovrsi i žalbi protiv presude od 15. travnja 2013. u ukupnom iznosu od 300,00 kn, što ne odgovara sadržaju samog spisa obzirom da tužitelj nije ulagao prigovor na rješenje o ovrsi, a niti žalbu protiv presude od 15. travnja 2013. koja nije donijeta u konkretnom predmetu. Osporava se pravilnost primjene materijalnog prava i to članka 5. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13, 33/15 i 14/19.) i odredbi ZPP-a jer da je tužitelj naslijedio prvotnog tužitelja kao njegov sveopći pravni slijednik te je u parnici došlo do procesnopravne sukcesije na način da je na mjesto prvotnog tužitelja, koji je u tijeku postupka preminuo, stupio tužitelj kao njegov pravni slijednik. Novi procesni subjekt da ne počinje parnicu iznova, već ju nastavlja u stadiju u kojem je parnicu zatekao u vrijeme stupanja u nju, poduzete radnje stranaka i suda ne gube procesno značenje, a donesene odluke djeluju i prema sukcesoru, pa tako djeluje i rješenje suda o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi od 10. travnja 2002.
6. Točno je da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke u prvom odlomku naveo kako je „rješenjem o pristojbi od 27. svibnja 2014. godine naloženo je tuženiku uplatiti pristojbu prigovora na rješenje o ovrsi i žalbe protiv presude od 15. travnja 2013. godine u iznosu u ukupnom iznosu od 300,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.“.
6.1. U drugom odlomku i svim ostalim odlomcima obrazloženja prvostupanjski sud se referira na podneseni prigovor protiv rješenja o pristojbi od 6. studenog 2014., a koji prigovor je odbijen u izreci rješenja.
6.2. Po ocjeni ovog suda, navedeni prvi odlomak obrazloženja je očigledno ostao u pobijanoj odluci iz nekog drugog rješenja istog suda, ali zbog toga sama izreka obrazloženja nije nejasna, odnosno cjelokupno ostalo obrazloženje se upravo odnosi na rješenje o pristojbi broj P-316/13 od 6. studenog 2014., kao i na prigovor tužitelja od 10. studenog 2014. i na razloge koji su izneseni u tom prigovoru. Zbog toga ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud na ovaj način nije počinio bitnu povredu na koju se poziva tužitelj u svojoj žalbi.
7. U odnosu na primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da je prvostupanjski sud isto pravilno primijenio kada je odbio prigovor tužitelja. Točno je da je tužitelj kao zakonski nasljednik ranijeg tužitelja, svoga oca V. P., stupio u njegovu pravnu poziciju u ovom postupku. Međutim, po ocjeni ovog suda, kada se radi o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, odluka o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi strogo je vezana uz osobu koja traži oslobođenje. Tužitelj V. P. kada je podnio prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a nakon što je podnio tužbu protiv tuženika, morao je priložiti potvrdu o imovnom stanju i dati izjavu na zapisnik o svom imovnom stanju i stanju članova svojeg domaćinstva. Isti je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju imovinskog stanja u kojem se nalazio u trenutku kada je prvostupanjski sud odlučivao o prijedlogu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Dakle, radi se o osobnom pravu koje je V. P. kao tužitelj ostvario, te se to pravo ne može prenositi na sadašnjeg tužitelja kao njegovog zakonskog nasljednika koji je preuzeo postupak. Ovo pravo se ne prenosi i ono je prestalo u trenutku smrti tužitelja V. P..
7.1. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor tužitelja na rješenje o pristojbi kojim mu je naloženo plaćanje pristojbe na presudu i žalbu protiv presude, a visina sudske pristojbe je pravilno utvrđena.
8. Žalba tužitelja odbijena je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 29. lipnja 2022.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
