Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž -214/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tanta, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. B. pok. A., OIB: …iz P., 2) A. B. pok. I., OIB: …iz P., zastupani po punomoćnicima D.T. i J.T., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., protiv tuženika: 1) ''P.s. d.d., P., kao pravnog slijednika "Z.mlj. – P.s. ", poljoprivredno-stočarskog pogona P., zastupanog po zakonskom zastupniku, 2) D.P. iz R., 3) B.S. iz Ć., tuženice pod 2) i 3) kao nasljednice F.O. pok. F. i 4) R.S. iz Ć., kao nasljednika M.S. rođ. O., tuženici pod 2) do 4) zastupani po punomoćniku J.P., odvjetniku iz R., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika pod 2) do 4) protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu (ranije Općinskog suda u Pagu), poslovni broj P- 91/2011-38 od 23. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu (ranije Općinskog suda u Pagu), poslovni broj P-91/2011-38 od 23. veljače 2015. u toč. 1. i 2. izreke i sudi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1) A. B. pok. A. OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2475/1 k.o. P., u naravi pašnjak površine 1057 m2, čest. zem. 2475/2 k.o. P., u naravi pašnjak površine 2909 m2, čest. zem. 2508/4 k.o. P., u naravi pašnjak površine 6495 m2, te čest. zem. 2508/2 k.o. P., u naravi pašnjak površine 3572 m2 i čest. zem. 2508/3 k.o. P., u naravi pašnjak površine 2759 m2, i to sve za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj pod 1) ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa tog prava s imena tuženika, odnosno pravnog prednika tuženica pod 2) i 3), F,O. pok. F.

2. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2) A.B. pok. I., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2511 k.o. P., u naravi pašnjak, površine 1489 m2, te nekretnine oznake čest. zem. 2508/5 k.o. P., u naravi pašnjak, površine 3388 m2, i to sve za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj pod 2) ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa tog prava s imena tuženika, odnosno pravnog prednika tuženica pod 2) i 3), F.O. pok. F.

II. Dužni su tužitelji pod 1) A.B. pok. A. i 2) A.B. pok. I. naknaditi tuženicima pod 2) D.P., 3) B.S. i 4) R.S. parnični trošak u visini od 28.987,30 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''1. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. A.B. pok. A. OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest.zem. 2475/1 k.o. P., u naravi pašnjak površine 1057 m2, čest. zem. 2475/2 k.o. P., u naravi pašnjak površine 2909 m2, čest. zem. 2508/4 k.o. P., u naravi pašnjak površine 6495 m2, te čest. zem. 2508/2 k.o. P., u naravi pašnjak površine 3572 m2 i čest. zem. 2508/3 k.o. P., u naravi pašnjak površine 2759 m2, i to sve za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj pod 1. ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa tog prava s imena tuženika, odnosno pravnog prednika tuženica pod 2 i 3., F.O. pok. F.

2. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2. A.B. pok. I., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2511 k.o. P., u naravi pašnjak, površine 1489 m2, te nekretnine oznake čest. zem. 2508/5 k.o. P., u naravi pašnjak, površine 3388 m2, i to sve za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj pod 2. ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa tog prava s imena tuženika, odnosno pravnog prednika tuženica pod 2 i 3., F.O. pok. F.

3. Dužni su tuženici od 2. do 4. solidarno naknaditi tužiteljima prouzročene parnične troškove u iznosu od 46.902,40 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavili tuženici pod 2), 3) i 4) (dalje: tuženici) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložili da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, kao i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Naime, uvidom u uvjerenje o identifikaciji katastarskih čestica k.o. P. sud prvog stupnja je utvrdio da su od 1954., tužitelji osobno ili putem prednika upisani kao posjednici utuženih nekretnina, ali nakon ukidnog rješenja nije utvrdio na temelju čega su se tužitelji i njihovi prednici upisali posjednicima, budući su u zemljišnim knjigama kao vlasnici upisani tuženici. Što se tiče Ugovora o zakupu iz 1962., unatoč dodatnim pojašnjenjima tuženika, obrazlaže na isti način kao i u ranijoj presudi: "da se prema Ugovoru od 30. kolovoza 1962., utvrđuje da je prednik tuženika pod 2) i 3) dao u zakup zemljište tuženiku pod 1) sa priloženim listom na kojem se nalaze popisane nekretnine", zbog čega se sa sigurnošću ne može utvrditi zašto je na iste stavljen pečat tuženika pod 1) i potpis prednika tuženika pod 2) i 3), da li su dane u zakup ili nisu, međutim, ponavljaju da su Ugovorom obuhvaćene i utužene nekretnine, a u samom Ugovoru piše "popis prilog ovog Ugovora". Nadalje, ističu da je Ugovor pisan na obrascu, te da je upis katastarskih čestica, koje su imale biti predmetom Ugovora tek jedna crta, zbog čega su iste napisane kao prilog Ugovora, ali sud prvog stupnja nameće svoj zaključak, navodeći da je F.O. "znao da nije niti posjednik niti vlasnik nekretnina", jer je živio u P. i bio upoznat što posjeduje i čega je vlasnik, te da isti ne bi dopustio upis posjeda tužitelja na sporne nekretnine da ih je smatrao svojima. Međutim, zaključak suda da je prednik tuženika F.O. znao da nije vlasnik spornih nekretnina, zbog čega i nije pokretao postupak radi predaje u posjed, je pogrešan, jer zbog čega bi isti tražio predaju u posjed nekretnine, jer upravo Ugovor o zakupu potvrđuje da je prednik tuženika znao tko je vlasnik utuženih nekretnina. Što se tiče ocjena nalaza i mišljenja vještaka J.Š., sud prvog stupnja prepisuje obrazloženje iz ukinute presude, te ga nalazi objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima struke, iako je identifikaciju predmetnih nekretnina učinio prema kopiji katastarskog plana i tužbenom zahtjevu tužitelja, a cijeli kompleks mu je upravo pokazivao tužitelj pod 1) prstom sa makadamske ceste, iako se radi o površini od 21000 m2, odnosno iste nekretnine nije obišao sa strankama tijekom postupka. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka I.M., te istoga odbio dopunski saslušati, u odnosu na prigovore tužitelja, a vještak je čak napravio četiri nadopune nalaza i mišljenja, odgovorio na istaknute primjedbe, ali sud prvog stupnja isti ne prihvaća, to iz razloga jer iz nalaza nije vidljivo koje stare oznake nose utužene nekretnine. Vještak M. je u nadopuni nalaza od 29. siječnja 2013., uputio tužitelja da iz katastara zatraže Uvjerenje o uspoređenju katastarskih čestica stare i nove izmjere, što ovi nisu učinili, sačinio nalaz i mišljenje nakon očevida, nakon pokazivanja stranaka, te temeljem dokumentacije koja prileži spisu, te isti nije dužan pribaviti dodatnu dokumentaciju. Nakon toga, sud je na prijedlog tužitelja odredio i treće vještačenje, koje je proveo vještak N.K., ali je pogrešan zaključak da tuženik pod 4) ne zna gdje su njegove nekretnine, jer da je predmetne nekretnine pokazivao prema vještaku iz Z., koji je vršio snimanje nekretnina 2013. Međutim, tuženik pod 4) nije naveo da je sam označio nekretnine, već je to bio komentar tužitelja, jer iz zapisnika sa očevida od 27. svibnja 2014., slijedi: "punomoćnik tužitelja ističe kako je upravo ovaj tuženik označio bojom međe predmetnih nekretnina i to negdje prošlog ljeta". Tuženikov odgovor na prigovor tužitelja je bio da je angažirao vještaka iz Z., koji je snimio njegove nekretnine i samo potvrdio ono što je vještak M. radio, a angažiranje neovisnog vještaka ne znači da tuženik pod 4) nije znao gdje su njegove nekretnine. Sud prvog stupnja nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M., koji nije označio nekretnine po staroj izmjeri, što nije učinio niti vještak K., čiji je nalaz i mišljenje prihvatio. Iz nalaza i mišljenja tog vještaka slijedi da je sporni dio, prema kazivanju svjedoka i tužitelja pod 1), označen kao dio čest. zem. 2508/4 i čest. zem. 2508/5, iako taj dio odgovara samo dijelu utuženih čestica, pa bez obzira na to prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Kao razlog prihvaćanja iskaza svjedoka, koji su predloženi od strane tužitelja, je taj što prema mišljenju suda prvog stupnja su njihovi iskazi logični i uvjerljivi, te u skladu s ostalim provedenim dokazima, ali pri tome zanemaruje činjenicu da je svjedok M.Z. brat supruge tužitelja pod 1), a svjedok J.S. brat supruge tužitelja pod 2). Sud prvog stupnja je prihvatio iskaz svjedoka M.Z., iako isti nema neposredna saznanja o predmetu spora, jer navodi da o predmetu spora zna po pričanju starijih, a iskaz svjedoka J.S. je kontradiktoran, jer isti prvotno decidirano navodi da utužene nekretnine tužitelji koriste od davnina, da bi potom naveo da se predio na kojem se nalaze sporne nekretnine zove "K. ", na kojem je imovinu imao i F.O., ali su bile odvojene putem. Dakle, i taj svjedok potvrđuje da su prednici tuženika na "K. " imali nekretnine koje su koristili. Taj svjedok, nadalje, navodi da su nekretnine prelazile s koljena na koljeno, ali u spisu ne prileže rješenja o nasljeđivanju, iz kojih bi se dalo zaključiti da su sporne nekretnine dio imovine prednika tužitelja, već spisu prileži rješenje o nasljeđivanju iza pok. F.O., iz kojeg je vidljivo da utužene nekretnine predstavljaju njegovu ostavinsku imovinu. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka F.O., jer da tuženici nisu dokazali da su utužene nekretnine dali u najam "P.s. " 1962., kao i što ne prihvaća iskaz svjedoka A.G., jer je njegov iskaz nesiguran i nije u suglasju s iskazom svjedoka F.O.. Naime, sud prvog stupnja je cijenio nesigurnim iskaz svjedoka, jer ne zna površinu vinograda, ali isti to nije ni dužan znati, jer se radi o nekretninama koje nisu njegovo vlasništvo, a naveo je da su utužene nekretnine bile vlasništvo prednika tuženika, kao i to da je viđao članove obitelji tužitelja da tamo pasu ovce, međutim, da su oni znali da to nije njihovo, ali nije znao tko im je to dopustio. Tuženik pod 4) je u svom iskazu naveo da su nekretnine u "K. " u cijelosti vlasništvo njegovih prednika i da su ih obrađivali njegov tast i punica do 1962., platili porez, a potom ih dali u zakup tuženiku pod 1). Sud prvog stupnja u presudi ne analizira iskaze tužitelja, iako ih smatra neposredno uvjerljivim i logičnim, međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka K., koji sud prihvaća, slijedi da je i sam tužitelj pod 1) na terenu pokazao da je putem svojih prednika u posjedu tek određenog dijela pojedinih čestica, koje su utužene u ovom postupku, a ne utuženih čestica u cijelosti, kada sam tužitelj na ročištu održanom 27. svibnja 2014., navodi da mu je otac rekao da su to nekretnine njegovih predaka i da ih je on naslijedio. Također, prigovaraju odluci o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su istakli neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložili da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja. Tvrde da su netočni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije dobro obrazložio značenje Ugovora o zakupu, jer upravo suprotno je obrazloženo zašto taj Ugovor ne predstavlja valjani dokaz o eventualnom pravu vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, jer je isti sklopljen 1962., a tužitelji su u posjedu od 1954. Nesporna je činjenica da ni "O.p.z. P. ", a kasnije ni njeni pravni slijednici, nikada na području spornih nekretnina nisu imali svoje ovce, očito svjesni da za to nemaju suglasnost pravih vlasnika, a što su svojim iskazima naveli saslušani svjedoci. Tužitelji su u spis dostavili svu potrebnu dokumentaciju za utvrđenje prava vlasništva na temelju koje je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, a posebno napominju da je dužnost vještaka geodetske struke napraviti nalaz i mišljenje sukladno pravilima struke i postojećoj katastarskoj i zemljišnoknjižnoj evidenciji. Pribava Uvjerenja o uspoređenju čestica nije obveza stranke, već vještaka. Na očevidu na licu mjesta, tuženik pod 4) nije pokazivao predmetne nekretnine, odnosno nije pokazao što bi navodno bilo njegovo vlasništvo, naime, tuženik pod 4) nije znao što je njegovo vlasništvo, što potvrđuje činjenica da se tuženik pod 4) upravo kod tužitelja pod 1) interesirao o lokaciji utuženih nekretnina. Nakon očevida na licu mjesta od 23. siječnja 2012., uz sudjelovanje vještaka I.M., na kojem su tužitelji pokazali predmet spora, za razliku od tuženika pod 4), taj vještak radi propust na štetu tužitelja, te u svom nalazu od 3. travnja 2012., pogrešno označava da je skica izmjere broj 1 napravljena po kazivanju tužitelja, odnosno skica izmjere broj 2 napravljena po kazivanju tuženika pod 4), dakle zamijenio ono što su stranke pokazale na terenu. Da tuženik ne zna gdje se nalaze utužene nekretnine, slijedi iz njegovog navoda da je vještak iz Z. snimio njegove nekretnine prošle godine i samo potvrdili ono što je vještak M. radio. Iz nalaza i mišljenja vještaka K. od 12. studenoga 2014., slijedi da su tužitelji na očevidu od 27. svibnja 2014., pokazali identično kao na očevidu od 19. prosinca 2007., nakon čega je vještak J.Š. izradio svoj nalaz. Što se tiče iskaza svjedoka predloženih od strane tuženika, ističu da svjedok F.O. pok. F., inače brat supruge tuženika pod 4), je veći dio svog života proveo u Rijeci, pa ne može se točno orijentirati o lokaciji predmetnih nekretnina, što sve upućuje da taj svjedok nema relevantna saznanja o predmetu spora. Svjedok A.G. je naveo da je na tom području F.O. imao vinograd, misleći pritom na nekretnine koje je isti imao s gornje strane ceste i nisu predmet ovog postupka.

4. Presudom ovog drugostupanjskog suda broj Gž-1425/2015-2 od 28. kolovoza 2015. suđeno je:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pagu broj P-91/2011-38 od 23. veljače 2015. u toč. 1. i 2. izreke i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. A.B. pok. A. OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2475/1 k.o. P., u naravi pašnjak površine 1057 m2, čest. zem. 2475/2 k.o. P., u naravi pašnjak površine 2909 m2, čest. zem. 2508/4 k.o. P., u naravi pašnjak površine 6495 m2, te čest. zem. 2508/2 k.o. P., u naravi pašnjak površine 3572 m2 i čest. zem. 2508/3 k.o. P., u naravi pašnjak površine 2759 m2, i to sve za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj pod 1. ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa tog prava s imena tuženika, odnosno pravnog prednika tuženica pod 2 i 3., F.O. pok. F.

2. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2. A.B. pok. I., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2511 k.o. P., u naravi pašnjak, površine 1489 m2, te nekretnine oznake čest. zem. 2508/5 k.o. P., u naravi pašnjak, površine 3388 m2, i to sve za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj pod 2. ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa tog prava s imena tuženika, odnosno pravnog prednika tuženica pod 2 i 3., F.O. pok. F..“

II. Dužni su tužitelji pod 1) A.B. pok. A. i 2) A.B. pok. I. naknaditi tuženicima pod 2) D.P., 3) B.S. i 4) R.S. parnični trošak u visini od 28.987,30 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan."

5. Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-874/17 od 30. studenoga 2021. prihvaćena te je ukinuta drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovan postupak pred drugostupanjskim sudom.

6. U reviziji se u bitnom ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP jer da tužitelji osnovano ističu da Ugovor o diobi koji je zaključen između "P.s. " i M.S. te F.O. pok. F. od 2. kolovoza 1993. nije dostavljen tužiteljima tijekom postupka, a da se radi o ispravi na temelju koje je sud drugog stupnja temeljio svoju odluku.

7. Žalba je osnovana.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženici ukazuju u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Člankom 7. st. 1. ZPP, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pa ne postoji više dužnost suda da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. U skladu s tim, sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvesti dokaze koje one nisu predložile.

11. Člankom 219. ZPP, nadalje, je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovog članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

13. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije učinio.

14. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, imajući u vidu odredbu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje ZV), koja propisuje da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem i da su tužitelji dokazali postojanje jedne od tih osnova. Tužitelji su kao osnovu stjecanja prava vlasništva naveli dosjelost, odnosno da su vlasništvo stekli sukladno čl. 159. ZV.

15. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV). Prema čl. 18. ZV, propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (st. 2.). Posjed je pošten ako je posjednik, kad ga je stekao, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Sud prvog stupnja je utvrdio da su prednici tužitelja upisani kao posjednici u katastarskom operatu od 1954., a da su kao zemljišnoknjižni vlasnici upisani tuženici. Smatra da su tužitelji u ovoj pravnoj stvari dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, navodeći da prema Ugovoru o zakupu od 20. srpnja 1989., koji je zaključen između pravnog prednika tuženika M.S. i tuženika pod 1), su predmetom zakupa druge nekretnine, a ne utužene, dok iz Ugovora od 30. kolovoza 1962., koji je zaključen između prednika tuženika pod 2) i 3) i tuženika pod 1), slijedi da su predmetom Ugovora i utužene, ali da se navedeno ne može sa sigurnošću i nedvojbeno utvrditi, budući je na isti stavljen pečat prednika tuženika pod 1) i potpis prednika tuženika pod 2) i 3), jer utužene nekretnine nisu upisane u samom Ugovoru, već posebno, a da u vrijeme zaključenja Ugovora F.O. 1962., nije bio upisan posjednikom spornih nekretnina.

17. Prema nalazu i mišljenju vještaka ing. N.K., slijedi da se radi o tri zasebna dijela i to dva južno ispod makadamskog puta i jedan sjeverno iznad njega, u naravi su neograđeni pašnjaci, djelomično omeđeni pod zidovima i gribljama. Iz iskaza svjedoka M.Z. i J.S., slijedi da su pomagali tužiteljima oko ispaše, pa je tako svjedok Z. naveo da je na te nekretnine dolazio 70-ih godina, a svjedok S. punih 50 godina. Nadalje, svjedok Z. navodi da su te nekretnine koristili za ispašu ovaca, da je tamo bio tor, zna po pričanju da je to zemlja tužitelja, do pred godinu dana da su te nekretnine bile ograđene žicom, dok svjedok S. navodi da su tamo tužitelji od davnina i da im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo, pa čak ni prednik tuženika pod 2), koji je imao nekretnine na drugoj lokaciji. Iz iskaza svjedoka F.O., slijedi da je tamo imao svoje nekretnine, po pričanju oca, za ispašu i vinograd, koji je obrađivao s ocem do 1961., da njihovu nekretninu nikada nisu koristili tužitelji za ispašu ovaca i ne sjeća se da su tužitelji imali na tom lokalitetu bilo koje nekretnine, dok iz iskaza svjedoka G. slijedi da je tamo prednik tuženika imao svoje nekretnine, odnosno vinograd, koji su napustili nakon Drugog svjetskog rata, da tamo vrše ispašu tužitelji.

18. Sadržaj posjeda stvari je faktična vlast koju određena osoba ima glede određene stvari. Postoji li glede stvari nečiji posjed ili ne, ovisi o tome da li je u pogledu te stvari uspostavljeno stanje koje se vidi i ocjenjuje kao stanje nečije faktične vlasti. Ono što se u društvu zamjećuje i shvaća kao nečija razmjerno trajna, za svakoga relevantna vlast neke osobe glede određene stvari, je posjed. Vlast postoji samo kao trajno stanje, a ne kao nešto što je po svojoj trajnosti trenutačno, privremeno (razmjerna trajnost). Posjed je faktična vlast na stvari, što implicira mogućnost isključenja trećih od zahvata u stvar koji bi po svom sadržaju bila potpuna negacija posjednikove vlasti (mogućnost isključenja tuđih zahvata). Stvar je posjedniku dostupna kada je on zaista drži u posjedu, ali i inače, kad god mu je dostupna zato što drugi poštuju njegovu vlast, premda je stvar izvan posjednikovog dohvata (dostupnost).

19. Iz dokumentacije, koja prileži spisu, vidljivo je da su prema zemljišnoknjižnim podacima na predmetnim nekretninama, kao suvlasnici upisani na temelju rješenja o nasljeđivanju od 28. travnja 1958., broj O-16/57, iza smrti F.O. pok. F., L.O. žena F. za 3/6 dijela, F.O. pok. F. za 1/6 dijela, G.O. pok. F. za 1/6 dijela i A.O. pok. F. za 1/6 dijela. Na temelju Ugovora o darovanju od 2. studenoga 1960., pravo vlasništva sa imena G. i A.O. za po 1/6 dijela upisuje se na "O.p.z.p. " za 2/6, a na temelju prijedloga "P.s. " broj 791/69 mijenja se ime sa "O.p.z.P. " u korist "Z.m. – P. S. " p. s. p. P., a na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-97/79 upisuje se M.S. za 2/6 dijela (prednica tuženika). Prema popisu katastarskih čestica kao posjednici su upisani tužitelji i to od 1954. godine. Iz Ugovora o zakupu zemljišta slijedi da je isti zaključen između M.S. i "P.s. " 25. kolovoza 1989., da je predmet zakupa površina od 9370 m2 u odnosu na nekretnine na predjelu "M. " i dr., a iz Ugovora o zakupu, koji je zaključen između F.O. pok. F. i "P.s. " iz 1962., vidljivo je da je predmetom zakupa površina od 24000 m2 sa popisom čestica (l.s. 52).

20. Iz iskaza svjedoka M.Z., slijedi da je 1970-tih godina, odlazio na predmetnu nekretninu i postavljao žicu i šišao ovce i da su mu kazali da je to nekretnina tužitelja. Iz iskaza svjedoka F.O. pok. F., slijedi da je kao dijete dolazio na predmetne nekretnine, koje su se nalazile u predjelu zv. "K. ", gdje je bio vinograd od 6000 m2. Po pričanju oca od tog vinograda da je bio kompleks zemljišta od 40000 m2, koje je bilo neobrađeno, kao i da se prema moru nalazi šuma u površini od 1000 do 1500 m2. Oko vinograda da je bio suhozid koji je graničio pašnjak tužitelja da njihove ovce ne bi napravile štetu vinogradu. Predmetni vinograd da je obrađivao do 1961., a da je naknadno cesta podijelila taj vinograd na dva dijela, dok svjedok A.G. navodi da se predmetne nekretnine nalaze u predjelu zv. "K. ", u naravi vinograd, a u vlasništvu pok. F.O.. Pokraj tih nekretnina da je imao svoje nekretnine, pa mu je poznato da se vinograd obrađivao do određenog vremena kada je zapušten, na tom području "P.S. " nije imala ovce, na toj nekretnini da su ovce pasli B., ne zna tko im je to dopustio i da misli da su znali da to nije njihovo (l.s. 83), dok ponovno saslušan u svojstvu svjedoka (l.s. 199) je naveo da su na tom području ovce pasli B., ali da je viđao F.O., koji je dolazio s ocem prije Drugog svjetskog rata.

21. Tužitelji, dakle, tvrde da su vlasništvo stekli osobno i putem svojih pravnih prednika dosjelošću, odnosno da su sporne nekretnine koristili za ispašu i kao posjednici upisani od 1954. Tužitelji, na kojima je teret dokaza, osim upisa posjeda od 1954. godine, nisu dostavili rješenja o nasljeđivanju iza smrti prednika, jer je tužitelj pod 1) u svom iskazu naveo, po pričanjima starijih, da su se nekretnine nasljeđivale s koljena na koljeno, ali u spis nije dostavljeno niti jedno rješenje o nasljeđivanju iza smrti prednika tužitelja, a niti su tužitelji dostavili dokaze na okolnost na koji način i temeljem čega je izvršen upis posjeda na katastru na njihovo ime 1954., a saslušani svjedoci S. i Z., iako su iskazivali o dugogodišnjem posjedu tužitelja na spornim nekretninama koji se manifestirao na način da su te nekretnine koristili za ispašu, ne navode na temelju čega, po kom pravnom osnovu su tužitelji stupili u posjed predmetnih nekretnina. Dakle, tužitelji, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u ovom postupku, nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na upisane zemljišnoknjižne vlasnike, odnosno tuženike, pa u situaciji kada posjed nije zakonit vlasništvo se ne može steći ni temeljem izvanredne dosjelosti. Pri tome treba imati u vidu sadržaj Ugovora o diobi (l.s. 153), koji je zaključen između poduzeća "P. S. ", te M.S. iz R. i F.O. pok. F. iz P., dana 2. kolovoza 1994., koji je ovjeren pred nadležnim upravnim tijelom i Poreznom upravom, P.u.G. 12. kolovoza 1994., a koji je u spis dostavio tuženik pod 1), a predmet Ugovora je dioba suvlasničke zajednice nekretnina, koje su upisane u zk. ul. 397, 768 i 3172 k.o. P., kao suvlasništvo ugovornih strana "P.s. " d.d. P. za 2/6 dijela, M.S. za 3/6 dijela i F.O. za 1/6 dijela, pa je čl. 2. Ugovora utvrđeno da M.S. i F.O. pok. F. pripadaju nekretnine oznake čest. zem. 2434/1, čest. zem. 4100, čest. zem. 6735 i čest. zem. 8235/2, upisane u zk. ul. 397; čest. zem. 4868, čest. zem. 4869, čest. zem. 4872, čest. zem. 6399/2, čest. zem. 6403/1, čest. zem. 6405/1, čest. zem. 8231, čest. zem. 8232, čest. zem. 8233, čest. zem. 8247, čest. zem. 4904 i čest. zem. 4852/3, koje su upisane u zk. ul. 768, te čest. zem. 6850/1, čest. zem. 6850/2, čest. zem. 2508/1, čest. zem. 2508/2, čest. zem. 2508/3, čest. zem. 2475/1, čest. zem. 2508/4, čest. zem. 2475/2, čest. zem. 2476, čest. zem. 2511 i čest. zem. 2510, koje su upisane u zk. ul. 3172 k.o. P., te se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgava na način da ugovorne strane suglasno utvrđuju da su diobom iz čl. 2. u cijelosti namirene u svom suvlasničkom dijelu, te da ovom diobom nije ostvaren promet nekretnina.

22. Navedeno potvrđuje u svom iskazu i svjedok F.O. (l.s. 196 i 1987), koji navodi da je na cijelom lokalitetu koji se inače zove "K. " njegov djed imao vinograd u površini od oko 6000 m2, koji se obrađivao i da je on kao dijete od sedam, osam godina, išao s djedom u vinograd, a nakon toga s ocem. Vinograd se obrađivao do kraja 1961., i on je tada otišao na studij u R. i tamo živio, a nakon 1961., vinograd se nije obrađivao. Pašnjaci da se nisu koristili kada je pala aktivnost u vinogradu, ali da su bili pod prismotrom oca i djeda dok su bili živi. Djed da je preminuo 1956., da se njegov otac dva puta ženio i da su sporne nekretnine pripale B., D. i R. S. Poznato mu je da je njegov otac zaključio Ugovor sa Poljoprivrednom zadrugom, kasnije "P.S. " za te pašnjake i da su bili u najmu dok se imovina nije podijelila. Njegov djed da je pola imovine ostavio maćehi, a drugu polovicu sinovima A., G. i F., da bi negdje 1960-tih godina, A. i G. svoj dio poklonili Poljoprivrednoj zadruzi. Njegov otac da je zaključio Ugovor o najmu 1962., i da je ta zemlja bila u najmu do 1994., kada je provedena dioba. Da je doista prednik tuženika sa P.z. "P." zaključio Ugovor o zakupu, vidljivo je iz priloženog Ugovora od 30. kolovoza 1962. (l.s. 42), iz kojeg je, nadalje, vidljivo da se radi o zakupu zemljišta od 24000 m2, a popis čestica je naveden u prilogu (l.s. 52).

23. Dakle, nesporno je da su predmetom ovog postupka upravo čest. zem. 2475/1, čest. zem. 2475/2, čest. zem. 2508/4, čest. zem. 2508/2, čest. zem. 2508/3, čest. zem. 2511 i čest. zem. 2508/5, koje su diobom u odgovarajućim suvlasničkim udjelima pripali upravo tuženicima, odnosno prednicima tuženika M.S. i F.O. pok. F., pa stoga, a imajući u vidu da je Ugovor zaključen 1994., ne stoji tvrdnja tužitelja da su bili u posjedu spornih nekretnina, jer je to prema priloženom Ugovoru o diobi bila "P.S. ", a potom prednici tuženika.

24. U pogledu tvrdnje da bi ovaj sud prilikom donošenja svoje odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP ovo iz razloga jer da tužitelji tvrde da im navedeni Ugovor o diobi nije dostavljen valja navesti da iz sadržaja zapisnika sa ročišta održanog 23. siječnja 2015. slijedi da je uz suglasnošću stranaka pročitan cijeli spis, provedeni dokazi, podnesci stranaka i njima priloženi dokumenti (l.s. 1 do 254), da je ročištu nazočio punomoćnik tužitelja, da iz prvostupanjske presude jasno slijedi navedeno odnosno da je uz suglasnost stranaka posebno punomoćnika tužitelja pod 1) i 2) sud prvog stupnja pročitao sve provedene dokaze, podneske stranaka i njima priložene dokumente (l.s. 263), da je o navedenom Ugovoru svjedočio svjedok F.O. (l.s. 196) koji je zamolbenim putem saslušan pred Općinskim sudom u Rijeci kojem je nazočio punomoćnik tužitelja, pa stoga je neosnovana tvrdnja tužitelja da su o navedenom Ugovoru saznali tek iz drugostupanjske presude. Naime, takva tvrdnja tužitelja je u protivnosti sa naprijed navedenim činjenicama.

25. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je žalbu tuženika valjalo uvažiti i temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. 1. i 2. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 26. Budući je preinačena prvostupanjska presuda, o troškovima postupka je valjalo odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP, te tuženicima zastupanima po punomoćniku iz reda odvjetnika priznati zatraženi trošak, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05 i 59/07), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. Tarife) 1.000,00 kuna, za ročišta održana 20. studenoga 2007., dana 17. veljače 2009.; dana 11. svibnja 2009.; dana 22. srpnja 2009.; dana 4. studenoga 2009.; za očevid održan dana 23. siječnja 2012.; za ročište održano dana 21. siječnja 2013.; za ročište održano dana 22. ožujka 2013.; za ročište održano dana 8. travnja 2013.; za ročište održano dana 3. srpnja 2013.; za ročište održano 27. svibnja 2014. i 23. siječnja 2015. (Tbr. 9./1. Tarife) od po 1.000,00 kuna, za žalbu 1.250,00 kuna (Tbr. 10./1. Tarife), za zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 250,00 kuna (Tbr. 8./3. Tarife), za zastupanje više osoba (Tbr. 36./1. Tarife) 3.762,30 kuna, za PDV od 25% 4.200,00 kuna, uvećano za pristojbe na žalbu od 900,00 kuna, te za žalbu od 1.562,80 kuna (Tbr. 10./1. Tarife) ili ukupno 28.987,30 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan, zbog čega je valjalo uvažiti žalbu tuženika i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. 3. izreke.

27. U odnosu na tuženika pod 1) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Delin