Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-2944/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice D. V., OIB: ..., iz O., koju zastupa opunomoćenik B. K., odvjetnik u O., protiv tuženog zavoda, OIB: ..., O., kojeg zastupaju odvjetnici u O. d. B. & M. D. j.t.d., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika A. B., 29. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom zavodu, OIB: ..., O., isplatiti tužiteljici D. V., OIB: ..., iz O., 5.433,72 kuna (pet tisuća četiristo trideset tri kune i sedamdeset dvije lipe) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 505,51 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate;

-na iznos od 488,39 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate;

-na iznos od 493,32 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate;

-na iznos od 493,09 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate;

-na iznos od 498,74 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate;

-na iznos od 498,07 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate;

-na iznos od 530,38 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate;

-na iznos od 502,30 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate;

-na iznos od 499,90 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate;

-na iznos od 477,15 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate;

-na iznos od 433,72 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate;

-na iznos od 13,14 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate,

izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženom zavodu, OIB: ..., O., naknaditi tužiteljici D. V., OIB: ..., iz Osijeka, prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.812,50 kuna (dvije tisuće osamsto dvanaest kuna i pedeset lipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 29. lipnja 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 16. veljače 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji predstavlja javnu službu, na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika u javnom zdravstvu – inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Službi za makrobiologiju. Ističe kako je u utuženom razdoblju plaća tužiteljice bila definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) kojim je u članku 4. propisano kako plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica za isplatu plaće tužiteljice bila je regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji u čl. 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Tužiteljica ističe kako su u utuženom razdoblju bili na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 115/10., dalje – TKU/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12., 150/13., i 153/13., dalje – TKU/12). i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Ti sporazumi jesu: Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. prema kojem je osnovica za obračun plaće iz 2009. iznosila 5.415,37 kuna, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kune na 5.108,84 kune i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a, dok je čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za da tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Navedene Izmjene i dopune su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 27. prosinca 2011. Tužiteljica navodi kako je čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama određeno da je trajanje istog 5 godina, pa sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14.) smatra kako je primjena Izmjene Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8 % ,slijedom čega je iz iznesenih podataka razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2 %, te tužiteljica smatra kako su nedvojbeno ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Navodi kako nakon objave podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. jer je na snazi bio TKU/12 i Sporazum o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena na 5.415,37 kuna, te da joj je tuženik unatoč tome u utuženom razdoblju obračunavao plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kune, osim plaće za mjesec siječanj 2017. gdje je istu obračunavao primjenjujući osnovicu od 5.211,02 kune. Tužiteljica predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev, naloži tuženiku na ime razlike plaće isplatiti tužiteljici iznos od 5.433,72 kuna, te obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz razloga što iste nisu potpisane od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Također smatra kako su iste donesene na nezakonit način jer ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, slijedom čega su iste bez pravnog učinka. Navodi kako Vlada može zasjedati samo ako je na sjednici nazočna većina članova Vlade, pri čemu odlučuje običnom većinom, osim u slučajevima propisanim čl. 14. Zakona o Vladi. Tuženik ne osporava mogućnost Vlade da se odluke u slučaju odsutnosti članova donose na način da ti članovi glasuju putem telefona, ali u tom slučaju tako donesena odluka mora biti potvrđena na slijedećoj sjednici Vlade, te dodaje kako je potvrđivanje odluke u konkretnom slučaju izostalo, sve sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade pa budući da isto nije učinjeno smatra kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bez pravnog učinka. Ističe kako je u čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđeno kako će se u slučaju da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V Izmjena i dopuna, usklađenje odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad BDP-a. Navodeći kako je pad BDP trajao više od tri godine od dana potpisivanja Izmjena i dopuna tuženik smatra kako bi do primjene povećane osnovice, ukoliko bi se navodi tužiteljice pokazali osnovanim, moglo doći tek 1. siječnja 2019., odnosno po isteku razdoblja za koje se odgađa usklađenje određeno čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U odnosu na pravne izvore kojima je regulirana plaća tužiteljice i činjenice povećanja BDP-a tuženik navodi isto kao tužiteljica. Međutim, tuženik ističe kako Vlada RH, nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, nije donijela posebnu odluku o visini osnovice jer nije smatrala da su ispunjeni uvjeti iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za povećanje osnovice na 5.415,37 kn. Dodaje kako slijedom toga nije izvršena izmjena visine osnovice u informacijskom sustavu COP putem kojeg tuženik isplaćuje plaću. Tuženik nadalje ističe kao su u utuženom razdoblju renomirani računovodstveno – financijski stručni časopisi i publikacije u Republici Hrvatskoj, a koje uređuju eminentni stručnjaci i savjetnici iz područja javnih financija, objavljivali podatke o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama pozivajući se na odluke Vlade RH visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, a prema kojim odlukama je visina osnovice za 2015. i 2016. iznosila 5.108,84 kn, a za 2017. godinu 5.211,02 kn. Tuženik navodi kako je prilikom donošenja Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2017., tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava T. Ć. obrazložio navedenu Odluku na način da je podsjetio na Zakon o osnovici plaće u javnim službama kojim je određeno da se ukoliko osnovica nije utvrđenja kolektivnim ugovorom potpisanim do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Tuženik smatra kako on kao poslodavac nema nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja iznosa odnosno visine osnovice za izračun plaća zaposlenika, te stoga ističe nedostatak ovlasti kao i tehničkih mogućnosti kojima bi mogla utjecati na osnovicu za izračun plaće, pa tako i na postojeći način obračuna plaće tužiteljice, s obzirom da se ista obračunava i isplaćuje sukladno unaprijed zadanim parametrima, programski uređenim u Centralnom obračunu plaća. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. U tijeku postupka sud je pročitao obračunske isprave za isplatu plaća tužiteljice, tablicu izračuna razlike plaće tužiteljice, dodatak ugovora o radu tužiteljice, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost državnog zavoda za statistiku, povijesni izvadak iz sudskog registra, aktivni izvadak iz sudskog registra, te ostalu dokumentaciju u spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

7. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužiteljica u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bila zaposlena kod tuženika koji joj je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca 2016. isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, odnosno za mjesec siječanj 2017. osnovicu u iznosu 5.211,02 kune, što proizlazi iz ugovora o radu tužiteljice i obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

8. U ovom postupku sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kao ispunjenje uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

9. Tuženik sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) predstavlja javnu službu.

10. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 26. listopada 2011. sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, a kojim je određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Kako nije bilo sporno da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % ((1,2+2,8):2=2), prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženik bio dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za prosinac 2015. Ovo stoga što su relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku koji se odnose na treće tromjesečje 2015. objavljeni 27. studenog 2015., a člankom III. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu je propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u koje službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, dok je člankom VII c st. 3. ugovoreno da ako se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava "za mjesec", to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vršti ta primjerna.

11. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, prema stavu ovog suda izostanak potpisa predstavnika jednog od sindikata koji su potpisali Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. ne utječe na valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Da bi navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile nevaljane potrebno je da navedeni sindikat bude isključen iz procesa pregovaranja o njima, a što tuženik nije dokazalo. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., dalje - TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je TKU/12 uredno potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz toga proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune.

12. Nisu od važnosti navodi tuženika da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu donesene na nezakonit način obzirom da ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, jer se ne radi o jednostranoj odluci Vlade RH, već o kolektivnom ugovoru koji obvezuje kada se sklopi sukladno članku 194. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje - ZOR). Ispitujući po službenoj dužnosti ništetnost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, utvrđeno je kako ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi Izmjene i dopune bile ništetne.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju valjani kolektivni ugovor zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi.

14. Tuženik tumači kako se odgoda uskladbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi i na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za tri godine, koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, te da bi stoga do povećanja osnovice moglo doći tek 1. siječnja 2019. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev-1111/2020-2.

15. Prigovor tuženika o tome da nije bio ovlašten niti me je bilo omogućeno obračunavati plaće na drugačiji način od onoga koji je zadan u sustavu centraliziranog obračuna plaća, neosnovani su, jer je temeljem zaključenih Ugovora o radu sa tužiteljicom on poslodavac tužiteljice, pa je i pasivno legitimirana za isplatu plaće u smislu čl. 7 Zakona o radu, a isti je bila dužna isplatiti plaću sukladno pravnim aktima koji su bili na snazi u utuženom vremenskom razdoblju. Dakle, činjenica što obračun plaće ustrojen Centralnim obračunom plaća nije bio u skladu sa odredbama važećih kolektivnih ugovora, ne oslobađa tuženika kao poslodavca obveze na isplatu plaće koja je trebala biti obračunata sukladno važećim kolektivnim ugovorima odnosno njihovim izmjenama i dopunama.

16. Navodi tuženika koje se odnose na izjave ministra rada i mirovinskog sustava T. Ć. u potpunosti su irelevantni na pitanje valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kao osnove ove tužbe. Objave u stručnim časopisima na koje se tuženik poziva ne čine izvor prava, a jednako tako ni izjave državnih dužnosnika u pogledu visine osnovice plaće ne čine izvor prava, pa stoga takve objave ne dovode u pitanje osnovanost tužbenih navoda, te tumačenje jedne stranke kolektivnog ugovora nema utjecaja na pitanje njegove valjanosti kao niti vremenskog važenja istog.

17. Na Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da je ovaj sud utvrdio kako se radi o kolektivnom ugovoru, primjenjuju se pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

18. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatom 5.433,72 kuna za sve plaće od veljače 2016. do siječnja 2017. Opunomoćenica tuženika na ročištu održanom 19. svibnja 2022. nije osporila visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, pa je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 5.433,72 kune kao u točki I. izreke presude.

19. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a te na način pobliže naveden u izreci ove presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.

– dalje u tekstu: ZPP). Trošak svake pojedine radnje odmjeren je u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, pa tako za sastav tužbe tužiteljici pripada pravo na 75 bodova (sukladno odredbi Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje u tekstu: OT), za sastav podneska od 20. rujna 2021. – 75 bodova (Tbr. 8. točka 1. OT) kao i za zastupanje na ročištu održanom 19. svibnja 2022. – 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. OT), odnosno ukupno 225 bodova. Kako vrijednost boda sukladno Tbr. 50. OT iznosi 10,00 kuna, tužitelju pripada pravo na 2.250,00 kuna, a što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.812,50 kuna. O trošku za pristup ročištu za objavu presude sud nije odlučivao u presudi iz razloga što zatraženi trošak u ovom trenutku još nije nastao i neizvjesno je hoće li nastati. Ukoliko opunomoćenik tužiteljice pristupi na ročište za objavu presude, sud će o istom trošku odlučiti posebnim rješenjem. Na sve dosuđene troškove dosuđena je i zatezna kamata prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 29. lipnja 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku

2. tuženiku po opunomoćenicima

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi