Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 22 Gž R-2605/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković kao predsjednice vijeća, Darije Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. M. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku D. M., protiv tuženika D. d.d. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3879/2018-20 od 7. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3879/2018-20 od 7. srpnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. … od 15.10.2013. te 1. Aneksa ugovora o radu br. … od 01.12.2016. g., na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika od 16.04.2018. g. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove rukovoditelja službe transporta, odnosno druge odgovarajuće poslove sa istim pravima i obvezama.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe." "
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda RH-dalje: ZPP), te predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz nadoknadu troškova parničnog postupka uključujući i troškove žalbe, ili istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava žalbene navode, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje da otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. … od 15.10.2013. te 1. Aneksa ugovora o radu br. … od 01.12.2016. g., na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika od 16.04.2018. g. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao, te vraćanje na rad na poslove rukovoditelja službe transporta, odnosno druge odgovarajuće poslove sa istim pravima i obvezama.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. st. 2 ZPP.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u žalbi.
8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u svezi s čl. 8 ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, jer je ocjena provedenih dokaza dana u skladu s odredbom čl. 8 ZPP-a.
9. Iz žalbe tužiteljice proizlazi da ista preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka iako je ocjena dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP rezervirana isključivo za sud, a ne i za druge sudionike u postupku. Pri tome valja istaći da se žalbeni navodi u pogledu kvalitete iskaza svjedoka koje je sud prvog stupnja s pravom prihvatio iscrpljuju samo u tome što se ti iskazi sagledavaju fragmentarno, a ne u njihovoj cjelini kao što je to učinio prvostupanjski sud.
10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP zbog odbijanja dokaznih prijedloga žaliteljice da se saslušaju kao svjedoci V. M., D. B. i T. R. na okolnost da bi se sadržajni isti poslovi tužiteljice koje je ranije obavljala sada zvali Voditelj odjela za poslove transporta, jer je već iz opisa poslova i sistematizacije, kao i iskaza svjedoka V. sud utvrdio da nije riječ o istovrsnim poslovima. Sud također osim predsjednika Radničkog vijeća nije saslušavao preostale članove radničkog vijeća, jer je odlučne činjenice utvrdio iz materijalne dokumentacije u postupku te saslušanjem predsjednika Radničkog vijeća. Na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti prijedloga predlagatelja, odnosno ako činjenice na koje se predlaže provođenja tih dokaza nisu odlučne za ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti tvrdnje stranaka. ije bilo potrebe saslušavanja svih članova Radničkog vijeća s obzirom da je predsjednik radničkog vijeća
11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.
12. U žalbenoj fazi postupka između stranaka je i dalje sporno je li u konkretnom slučaju prestala potreba za radom tužiteljice kod tuženika zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Žaliteljica u žalbi ustraje kod prigovora da postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem u postupku otkazivanja nije proveden zakonito te da Radničkom vijeću nisu bili dostavljeni precizno svi podaci iz članka 127., stavak 3. Zakona o radu, da se Radničko vijeće uopće nije očitovalo na Pravilnik o organizaciji i djelokrugu poslova, da je tuženik u postupku koji je prethodio otkazivanju doveo u zabludu i zavod, pružanjem istom netočnih i paušalnih informacija, da između radnog mjesta tužiteljice-Rukovoditelja službe za poslove transporta i novog radnog mjesta Voditelja odjela za poslove transporta gotovo nema razlike, te da je tuženik trebao sukladno čl. 123. ZR-a tužiteljici trebao otkazati postojeći ugovor o radu i ponuditi joj izmijenjeni ugovor o radu.
13. Sud prvog stupnja je utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:
-da je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.10.2013. g. i aneksa ugovora o radu br. … od 01.12.2016. g. tužiteljica obavljala poslova rukovoditelja Službe za poslove transporta;
-da je temeljem odredbe čl. 112 i čl. 115 Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17) Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj … od 16. travnja 2018. g. tužiteljici otkazan ugovor o radu i aneks zbog organizacijskih razloga i to zbog ukidanja radnog mjesta rukovoditelj službe za poslove transporta;
-da je u obrazloženju Odluke navedeno da je poslodavac sukladno zakonskoj proceduri donio Pravilnik o organizaciji i djelokrugu poslova kao i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji se primjenjuje od 1.4.2018., kojim aktima je ukinuo radno mjesto radnika, a sve s ciljem reorganizacije rada kojim se želi postići uspješnije poslovanje društva, kao i s obzirom na tehnološki napredak, modernizaciju tehnologije i promjene trendova u poslovanju, da je zbog organizacijskih razloga i to ukidanja radnog mjesta radnika prestala potreba za obavljanje poslova radnika što je opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz, te da je sukladno odredbi članka 115. st. 2 Zakona o radu poslodavac utvrdio neprekidni staž radnika kod poslodavca u trajanju od 29 godina, starost od 57 godina i obvezu uzdržavanje jednog člana obitelji;
-da je uvidom u dopis tuženika od 19.02.2018., zaključak radničkog vijeća od 28.02.2018., obavijest, dopise i očitovanje tuženika od 01.03.2018. i 02.03.2018. g., obavijest HZZ-a od 5.3.2018. i ostalu dokumentaciju utvrđeno je da je dopisom od 19. veljače 2018. tuženik Radničko vijeće obavijestio o potrebi sveobuhvatne reorganizacije poslova u smislu revidiranja i dopune postojećih opisa poslova i prilagodbe naziva radnih mjesta zbog čega bi s datumom 1.4.2018. kod tuženika mogla prestati potreba za radom više od 20 radnika. Zbog postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika tuženik je u navedenom dopisu objasnio razloge zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika (762), broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, a to su svi radnici koji rade kod tuženika, osim članova uprave. U odnosu na kriterije izbora takvih radnika navedeno je da ne postoje kriteriji izbora radnika za kojima bi mogla prestati potreba obzirom na iznesene razloge, dok će se otpremnine i druga davanja za koje postoji mogućnost dobivanja otkaza obračunati prema Zakonu o radu i Pravilniku o radu. U trenutku provođenja savjetovanja nije poduzeo nikakve mjere radi zbrinjavanja viška radnika, jer nije izvjesno hoće li uopće prestati potreba za radom više od 20 radnika. U slučaju da više od 20 radnika odbije sklapanje novog ugovora o radu upotrijebit će sva raspoloživa sredstva u svrhu pronalaska novog zaposlenja;
-da se Radničko vijeće zaključkom 28.02.2018. protivilo usvajanju Pravilnika o radu, Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima, Pravilnika o organizaciji i djelokrugu poslova i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, a koje dokumente je radničko vijeće zaprimilo 19. veljače 2018.-da je dana 28.02.2018. tuženik HZZ-u uputio Obavijest sukladno čl. 127. ZR-a u kojem je, između ostalog, naveo da je radničko vijeće zaprimilo njegovu obavijest radi provođenja savjetovanja dana 19.02.2018. na koju se u zakonskom roku od 8 dana nije očitovalo, slijedom čega nije niti u mogućnosti dostaviti rezultate i zaključke provedenog savjetovanja. Navedenu obavijest HZZ je zaprimio 1. ožujka 2018. Dana 1.3.2018. tuženik je radničko vijeće obavijestio da je dana 1. ožujka 2018. HZZ-u dostavljena obavijest sukladno čl. 127. ZR-a (koja obavijest je radničkom vijeću dostavljena i u prilogu) te je radničko vijeće obaviješteno da sukladno čl. 127. st. 6. ZR-a nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i njemu kao poslodavcu može uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest. Da se tuženik očitovao na Zaključak radničkog vijeća od 28.02.2018. razvidno je iz Očitovanja tuženika od 2.3.2018. Obaviješću od 8. ožujka 2018. HZZ je tuženiku predložio mjere "Potpora za očuvanje radnih mjesta" i "Potpora za Poslovni broj 14 Pr-3879/2018-20 5 usavršavanje". Dana 21.3.2018. tuženik je obavijestio HZZ da nema interesa za bilo koji oblik suradnje između ponuđenih oblika i korištenja mjera s obzirom da će tuženik nakon donošenja pravilnika svim radnicima ponuditi ugovore o radu pod izmijenjenim uvjetima. S obzirom da nije bilo pojedinačnih zahtjeva za informiranjem i upisa u evidenciju Odjel za tržište rada nije mogao ispitati mogućnost osiguranja nastavka radnog odnosa radnika utvrđenih viškom pa je dana 22.3.2018. utvrđeno da ne postoji pravna osnova za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128. st. 2. ZR-a;
-da iz prethodno navedenog proizlazi da je radničko vijeće 19. veljače 2018. od tuženika zaprimilo Pravilnik o radu, Pravilnik o plaćama i drugim novčanim primanjima, Pravilnik o organizaciji i djelokrugu poslova i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta te podatke za provođenje savjetovanja s radničkim vijećem sukladno čl. 127. ZR-a te da se radničko vijeće očitovalo na dostavljene pravilnike (osim na Pravilnik o organizaciji i djelokrugu poslova), dok se nije očitovalo u smislu čl. 127. Zakona o radu. Nitko od članova radničkog vijeća HZZ-u nije uputilo bilo kakvo očitovanje ili upit. Da je tuženik radničkom vijeću dostavio podatke iz čl. 127. st. 3. ZR-a proizlazi iz iskaza D. B., koji se nije sjećao detalja, ali je u bitnom potvrdio sve navode iz dokumentacije oko očitovanja s RV te je sud utvrdio da je tuženik u cijelosti poštovao zakonsku proceduru oko savjetovanja s RV;
-da je dana 3. travnja 2018. tuženik Radničkom vijeću dostavio namjeravanu odluku o otkazu, te je time ispunio i svoju obvezu iz čl. 150. st. 1. ZR-a i prije donošenja Odluke o otkazu savjetovao se s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te istom dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika, a što potvrđuje i svjedok B.;
-da je stupanjem na snagu Pravilnika o radu, Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima, Pravilniku o organizaciji i djelokrugu poslova i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika ukinuto radno mjesto rukovoditelja Službe za poslove transporta;
-da je usporedbom opisa poslova rukovoditelja Službe za poslove transporta i Voditelja Odjela za poslove transporta utvrđeno je da se kod poslova Voditelja Odjela za poslove transporta ne radi o istim poslovima koje je tužiteljica obavljala ranije, te da je tuženik opseg poslova Odjela za poslove transporta u odnosu na raniju službu za poslove transporta proširio i na poslove održavanja vozila, strojeva i nekretnina, koji su ranije bili u Službi za tehničku pripremu rada i skladište pa se dakle u Odjelu za poslove transporta obavljaju poslovi koji se do sada nisu obavljali u Službi za poslove transporta, da uvidom u sistematizacije (prije 01.04.2018. i nakon tog razdoblja) te iskaza svjedoka B. V. proizlazi da radno mjesto Voditelj odjela za poslove transporta ima širi opis poslova od ukinutog tužiteljičinog radnog mjesta i to u dijelu koji se odnosi na poslove održavanja, kao i da je jedan dio poslova koje je tužiteljica ranije obavljala stavljen u nadležnost Koordinatora poslova transporta. Isto tako utvrđeno je da je tuženik i reorganizirao Sektor operativne logistike te proveo organizacijske promjene, pri čemu je ukinuto radno mjesto koje je tužiteljica obavljala, iz čega proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz.
14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio, pri čemu je rvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza pravilno zaključio da je prestala potrebe za radom tužiteljice jer je njezino radno mjesto ukinuto, što je valjana pravna osnova za otkaz ugovor o radu, te da je tuženik proveo zakonom propisani postupak savjetovanja s Radničkim vijećem prije donošenja pobijane odluke o otkazu
15. Člankom 115. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
16. Stupanjem na snagu Pravilnika o radu, Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima, Pravilniku o organizaciji i djelokrugu poslova i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika je ukinuto radno mjesto rukovoditelja Službe za poslove transporta.
17. I po ocjeni ovog suda autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe odnosno autonomno je pravo svakog poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja toga cilja može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnim mjestom prestala potreba, a kad prestane potreba za određenim radnim mjestom zbog gospodarskih ili organizacijskih razloga, eventualno nezadovoljstvo poslodavca radom radnika ne čine poslovno uvjetovani otkaz nedopuštenim. Ni činjenica da su poslovi radnog mjesta tužiteljice preraspodijeljeni na druge zaposlenike sama po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka, jer je time, ukupno gledajući, prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada obavljala tužiteljica. Sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici.
18. U konkretnom slučaju riječ o poslovnoj situaciji u kojoj je samo radno mjesto tužiteljice ukinuto pa u takvoj situaciji trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika nisu takvog značenja da ograničavaju pravo poslodavca dati radniku poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Ove okolnosti mogu biti odlučne samo u situaciji kada više radnika obavlja iste poslove pa prestane potreba za djelomičnim obavljanjem tih poslova, kada poslodavac mora odlučiti kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Činjenica da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja ugovora o radu imala 57 godina i ukupno 29 godina radnog staža kod tuženika te da je imala obvezu uzdržavanja jedne osobe, jesu socijalni momenti, ali koji u konkretnom slučaju imaju supsidijarni karakter i ne utječu na zakonitost pobijane odluke o otkazu.
19. Na žalbene navode je za ponoviti da je tijekom postupka utvrđeno da su Radničkom vijeću dostavljeni svi podaci iz čl. 127. st. 3. Zakona o radu, da je tuženik HZZ-u dostavio sve tražene podatke sukladno čl. 127. st. 5. Zakona o radu, te da činjenica da se Radničko vijeće nije očitovalo na Pravilnik o organizaciji i djelokrugu poslova nije od utjecaja na zakonitost postupanja tuženika sukladno čl. 127. Zakona o radu, a naročito uzimajući u obzir da sukladno čl. 150. zakona ako se radničko vijeće u roku iz st. 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga. S obzirom da se Radničko vijeće nije očitovalo na odredbe Pravilnika o organizaciji i djelokrugu poslova u zakonskom roku, smatra se da na isto nema primjedbe, da je tuženik proveo zakonom propisani postupak sukladno čl. 127. Zakona o radu. Nadalje, da se u Odjelu za poslove transporta obavljaju poslovi koji se do sada nisu obavljali u Službi za poslove transporta te se nipošto ne može raditi o istovrsnosti poslova Rukovoditelja Službe za poslove transporta i Voditelja Odjela za poslove transporta, kako to pogrešno smatra tužiteljica.
20. Tužiteljica je tijekom postupka, i u ovoj žalbi istaknula da je tuženik imao obvezu dati tužiteljici otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora prema specijalnoj odredbi čl. 123. ZR-a te u prilog tome dostavlja presudu posl. broj Pr-3799/2018 ovog suda te Županijskog suda u Rijeci. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio navedeni prigovor tužiteljice jer takva dužnost tuženika kao poslodavca ne proizlazi iz samog Zakona o radu (tako i presuda Vrhovnog suda RH Revr-57/2011-2 od dana 09.11.2011.) Činjenica da bi tuženik u ranijoj fazi tužiteljici nudio drugo radno mjesto ne znači da je tuženik dužan tužiteljici otkazati ugovor s ponudom izmijenjenog ugovora.
21. Slijedom izloženih razloga, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, prethodno iznesena utvrđenja po prvostupanjskom sudu opravdavaju zaključak da su u trenutku donošenja pobijanog otkaza bili ispunjeni svi propisani zakonski uvjeti jer je tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju ekonomski uspješnijeg (racionalnijeg) poslovanja, s kojim je ciljem ukinuo radno mjesto tužiteljice te je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR tuženik dokazao da je u tada postojećim uvjetima imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz.
22. Kako dakle otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st.
1. toč. 1. ZR, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.
23. Odbijena je žaliteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspjela (čl. 154 st. 1 ZPP-a).
U Zagrebu 29. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Lidija Bošnjaković, v.r.
