Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1034/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz ZOU K.&K. iz K., protiv tuženika K. L. d.o.o K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R.&O. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-198/2019 od 10. srpnja 2020., 29. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-198/2019 od 10. srpnja 2020.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 24.145,81 kn s pripadajućim zateznim kamatama te joj naknaditi trošak postupka od 8.750,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u presudi izneseni i obrazloženi razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

6. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje tuženik isticanjem tvrdnje da je sud odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje zakonskog zastupnika, te da je time narušena procesna ravnoteža.

7. Naime, zakonski zastupnik tuženika bio je uredno pozvan na ročište koje je bilo i zakazano radi njegovog saslušanja, a pozivu suda nije se odazvao, niti je njegov izostanak opravdan. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem.

8. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je iz opravdanih razloga bio spriječen pristupiti ročištu, jer je to u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, s tim da prema rezultatima postupka proizlazi da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, nakon što je sud odustao od saslušanja zakonskog zastupnika tuženika.

9. Neosnovano se žalbom ukazuje na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

10. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za isplatu utuženog iznosa za koji tvrdi da joj pripada kao naknada troškova prijevoza na temelju čl. 34. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika (dalje: Pravilnik) iz 2004. godine.

11. Odredbom čl. 34. st. 1. tog Pravilnika uređeno je da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, a koja se ostvaruje kupnjom i predajom mjesečne karte za sredstvo javnog prijevoza ili isplatom iznosa koji odgovara procijenjenom trošku prijevoza na relaciji s mjesta stanovanja do mjesta rada.

12. Prvostupanjski je sud utvrdio da na relaciji kojom tužiteljica putuje kao radnik tuženika postoji javni prijevoz autobusom, tako da je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev postavljen prema cijeni tog prijevoza, a što je u skladu sa čl. 34. st. 1. Pravilnika.

13. Sve relevantne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi materijalne dokumentacije, te na osnovi iskaza tužiteljice.

14. Neosnovano je pozivanje tuženika na Odluku od 30. prosinca 2000.. Naime ta je Odluka bila na snazi u ranijem razdoblju, a poslodavac je nakon toga donio Pravilnik 6. travnja 2004. kojim je uređeno pravo na naknadu troškova prijevoza. Stoga je tim Pravilnikom derogirana ranija Odluka.

15. Tuženik nije dokazao da je u utuženom razdoblju isplatio trošak prijevoza tužiteljici tako da su bez pravnih posljedica njegove tvrdnje da je procjenu troškova prijevoza izvršavao u skladu s Odlukom od 30. prosinca 2000.

16. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev koji je u skladu s evidencijom o radu, tako da se neosnovano žalbenim navodima ističe da se trošak prijevoza ne isplaćuje za vrijeme godišnjeg odmora, te da nije izvršena provjera stvarnog kretanja radnika.

17. Pravo radnika na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano predočenjem kupljene karte poslodavcu, tako da se neosnovano žalbenim navodima ističe da je tužiteljica radi ostvarivanja tog prava trebala predati poslodavcu materijalni dokaz.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, a pri donošenju te odluke pravilno je prvostupanjski sud vodio računa od odredbi čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa) i pravilno je primijenio Tbr.9.t.1. Tarife pri odmjeravanju troška zastupanju na ročištu 10. lipnja 2020.

19. Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak vezan uz sastav žalbe, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 29. lipnja 2022.

Sudac

Larisa Crnković