Poslovni broj: P-4239/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz B. V., S. S.

O.:… zastupane po punomoćnicima M. J. i M.

B. odvjetnicima u S. protiv tuženika O. i V.B. "HP", K., O.:… zastupane po punomoćnicima E. K. B. i M. B. P., odvjetnicima iz S., radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. svibnja 2022 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. M. odvjetničke vježbenice u S. te zamjenika punomoćnika tuženika I. Ć.,

na ročištu za objavu dana 28. lipnja 2022

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, tuženika

OVB "HP" K., O.: …, K.,

protiv tužiteljice M. S., O.: …, kao

ovšenika, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovrv-1361/17 od 28. veljače 2018 g. radi naplate iznosa od 403.812,97kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2015.g pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,za tri postotna poena i radi naplate troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovršnog rješenja pa do isplate, temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur.broj 01-184/13 od 28. siječnja 2013 g, solemniziranog od JB J. Č. iz K., pod. posl. brojem OV-648/2013 od 23. siječnja 2013 g. uz potvrdu JB J.Č. od 15.ožujka 2016 g. da bi navedeni Ugovor kao JB akt, bio

ovršan 20.prosinca 2015 g. te na temelju ovrhovoditeljevog konačnog obračuna naknade štete Ur. br. 05-6569/15 od 19. prosinca 2015.g"

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični troška u iznosu od 6.250,00 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12. rujna 2018. godine tužiteljica je navela.

Na temelju Ugovora međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur. broj. 01-184/13 od 28. siječnja 2013 potvrde javnog bilježnika od 15.ožujka 2016 g. i na temelju ovrhovoditeljevog konačnog obračuna naknade štete,. Ur. broj: 05- 6569/15 od 09. prosinca 2015 g. Općinski sud u Splitu je donio rješenje o ovrsi broj:

Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018 g. kojim je odredio predloženu ovrhu i ovrhovoditelju priznao trošak ovrhe.

Povodom ovih pravnih lijekova Općinski sud u Splitu je donio rješenje Ovr-1361/17 od 27. srpnja2014 kojim je:

-odbio zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti pa je tužiteljica kao ovršenica protiv tog dijela odluke izjavila žalbu koja do sada nije riješena

-uputio tužiteljicu kao ovršenicu na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018 g. pa tužiteljica koristeći se tim pravom podnosi ovu tužbu i prihvatio prijedlog tužiteljice kao ovršenice za odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije b roj ovjere Ov-648/13 po tužbi prezentiranoj tom sudu 15. svibnja 2018 g u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-414/18.

Tuženik s jedne strane kao poslodavac i tužiteljica s druge strane kao zaposlenik sklopili su ugovor o radu temeljem specijalizacije ur.br. 01.183/13 od 28. siječnja 2013 g. Stranke su ugovorile i Aneks ugovora o radu temeljem specijalizacije ur.br. 01-1438/13 od 23. travnja 2013.

Isto tako je tužiteljica navela da su stranke sklopile ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslovom specijalizacije od 28. siječnja 2013 god., koji je potvrđen pred JB J. Č. 28. siječnja 2013.pod br. Ov-648/13.

Također je tužiteljica navela da predmetni ugovor o radu i ugovor o međusobnim pravima i obvezama je jedinstven pravni posao na kojeg se primjenjuje Zakon o radu i za kojeg je nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni postupak. Da su predmetni ugovoru u skladu sa pravilnom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Isto tako je navedeno da je tužena u tom predmetu obavljala rad u vrijeme specijalizacije o to iznos isplaćene plaće za obavljeni rad ne može ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tužiteljicu iz ovog predmeta. Također je navedeno da se primjenjuje pravilo najpovoljnijeg prava za radnika. isto tako je navedeno da je tužiteljica temeljem ugovora o radu obavila rad upravo onako kako je poslodavac od nje tražio te je poslodavac za taj rad isplatio plaću u neto iznosu koje je primila tužiteljica kao radnica, da je poslodavac platio doprinose i poreze . Također je navedeno da sud u ovršnom postupku nalaže tužiteljici da je ono što je primila za rad a i ono što nije primila vrati u cijelosti sa kamatama te da je iz tih razloga ovrha nedopuštena. Isto tako je navedeno da ovršne isprave nisu stekle svojstvo ovršnosti iz razloga što se radi o ništetnom pravnom poslu. S obzirom na sve izneseno tužiteljica je navela da ovrha nije dopuštena pa je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to i navedeno u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od 19. veljače 2019 tuženik je naveo da je zaista pokrenut ovršni postupak temeljem spornih ugovora te da je određena predložena ovrha. Da je tuženik u cijelosti u postupio sukladno ovlaštenjima predviđenih zakonom. Stoga da nisu jasni navodi tužiteljice kako su prije podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Splitu stupile na snagu sporni pravilnici. Da je iz prijemnog štambilja Općinskog suda u Splitu vidljivo da je tuženik prijedlog za ovrhu predao 28-.ožujka 2017 odnosno nekoliko mjeseci prije donošenja odluke US. Da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o međusobnim

pravima i obvezama sve sukladno tada važećih pravilnika. Da je stajalište VS R. H. zauzeto u sličnim slučajevima kada je specijalizant

odnosno ovdje tužiteljica za trajanja specijalizacije obavljala rad i kod tužitelja kao poslodavca jer ukoliko jest onda plaća za obavljeni rad ne može biti uračunata u troškove specijalizacije a da V.S. misli da rad koji je moguće tužiteljica obavljala kod tuženika kao poslodavca radeći poslove iz njegove djelatnosti pružanja medicinskih usluga korisnicima bolnice dakle obavljajući za poslodavca poslove liječnika pa stoga bruto plaća specijalizanta predstavljat trošak zdrastvene ustanove sa naslova ulaganja u njegovo specijalističko usavršavanje koje se može obaviti samo u zdrastvenoj ustanovi ovlaštenoj za provođenje specijalističko usavršavanja što znači da zdrastvena ustanova upućuje specijalizanata na usavršavanje u ovlaštenu zdrastvenu ustanovu, a isplaćene bruto plaće predstavljaju ulaganje u njegovo stručno usavršavanje jer tijekom istog specijalizant uči po programu i obavlja poslove predviđene programom specijalizacije. ugovor o međusobnim pravima i obavezama je sklopljen pod raskidnim rezolutnim uvjetom te je u tom smislu tuženik tužiteljici omogućio specijalizaciju i snosio sve troškove u svezi specijalizacije pod uvjetom da nakon specijalizacije radi za tuženika najmanje 4 godine i 4 mjeseca a u protivnom ako tužiteljica ne ispoštuje ugovoreni uvjet i ne odradi za bolnicu ugovoreni broj godina učinak pravnog posla prestaje te tužiteljica mora vratiti troškove specijalizacije što sve ima podlogu u zakonu o radu i u zakonu o obveznim odnosima. Da je nesporno da je tuženik svoje obveze iz gore citiranog ugovora u cijelosti izvršio dok je tužiteljičinim otkazom ugovora o radu temeljem specijalizacije, ugovora o međusobnim pravima i obvezama sa naslovom specijalizacije kao i otkazom aneksa ugovora o radu ispunjen uvjet kojeg su stranke ugovorile za nastanka obveze tužiteljice glede naknadnih troškova koje je tuženik imao glede njezine specijalizacije.

Sukladno iznesenom a s obzirom da ne postoje zakonski razlozi za proglašenja ovrhe nedopuštenom predloženo je sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužiteljici naknaditi parnični trošak.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao spis ovog suda pod posl. br. Ovr-1361/17, spis ovog suda pod posl. br. Pr-92/20, otkaz ugovora od 07.10.2015, rješenje ministarstva zdravlja od 20.10.2015.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno, da su stranke imale zaključene ugovore o specijalizaciji kao i ugovor o međusobnim pravima i obvezama sa naslova specijalizacije. Također je nesporno tužiteljica prije isteka roka od 4 god. i 4 mj. dala otkaz ugovora o radu tuženiku.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazalo spornim da li tuženik ima potraživati od tužiteljice bruto iznose plaće zbog raskida ugovora te da li je ovrha nedopuštena.

8. Tužiteljica i tuženik su dana 28. siječnja 2013 g. sklopili ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije sve sukladno tada važećem pravilniku o specijalističkom usavršavanju dr. medicine te je riječ o ugovoru sklopljenom prije donošenja prije stupanja na snagu odluke US te se po mišljenju VS R. H. pravni odnosi između stranka nastali na

temelju tada važećih propisa su pravno valjani i nemaju za posljedicu ništavnosti pojedenih ugovornih odredbi. Da je tužiteljica za vrijeme specijalizacije dobivala plaću te da se ta plaća i to bruto plaća bi predstavljala trošak zdrastvene ustanove s naslovom ulaganja u njihovo specijalističko usavršavanje koje se može provoditi samo u zdrastvenoj ustanovi ovlaštenoj za to i u koju se upućuje i specijalizant. Po načelu pacta sum servanda se obvezuju da se ugovori moraju izvršavati a tužiteljica je svojevoljno potpisala ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije te je isti ugovor i solemniziran kod JB. Taj ugovor je sklopljen po raskidnim uvjetom u tom smislu je tuženik tužiteljici i omogućio tužiteljici specijalizaciju i snosio sve troškove specijalizacije pod uvjetom da tužiteljica nakon specijalizacije radi za tuženika najmanje 4 god i 4 mj., a u protivnom ukoliko tužiteljica ne ispoštuje ugovoren uvjet učinak pravnog posla prestaje te tužiteljica mora vratiti troškove specijalizacije. Mišljenje je ovog suda da je tuženik sve svoje obveze iz ugovora ispunio dok je tužiteljičinim otkazom ugovora o radu došlo do jednostranog raskida ugovora.

9.Prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju je bilo moguće izdati potvrdu o ovršnosti upravo na ispravu koja je potvrđena i koju je tužiteljica prihvatila. Pregledom samog ugovora razvidno je kako su u čl. 10 stranke se usuglasile kako je u slučaju svakog ranije raskidanja radnog odnosa od strane specijalizanta specijalizant dužan naknaditi bolnici štetu u iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije koje je bolnica imala dok se u čl. 11 Ugovora navodi što su sve ti troškovi. Isto tako u čl. 12 je navedeno da je bolnica dužna zatražiti i provesti prisilnu ovrhu. JB je u konkretnom slučaju utvrdio da su nastupile okolnosti iz čl. 10 Ugovora i donio je JB akt.

10. Mišljenje je ovog suda budući su bili ispunjeni svi uvjeti čl. 10, 11, i 12 predmetnog ugovora da je opravdano javni bilježnik stavio potvrdu o ovršnosti te su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 36 st. 5 Ovršnog zakona. S obzirom na sve iznijeto zaključak je ovog suda da predmetna ovrha nije nedopuštena pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

11. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 25.03.2019,

16.05.2019,09.11.2019,16.05.2022, svako po 100 bodova odnosno ukupno 625 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 10 kn daje iznos 6.250,00 kn.

U Splitu, 28.lipnja 2022

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

- u spis