REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-5348/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženika ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici ŠJ i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski i Irena Budek Pavičić iz Rijeke, Jadranski trg 4, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja RJ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Anton Denona, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. Rijeka, Žrtava fašizma 15, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate iznosa od 430.000,00 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-305/2017-137 od 23. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba tužitelja ĐJ iz [adresa] i žalba umješača na strani tužitelja RJ iz [adresa], kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-305/2017-137 od 23. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud točkom I. izreke odbio (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su odredbe Ugovora o zajmu sklopljenog dana 07.05.2012.g., između tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i tuženika ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zajmodavca, na kojem je ovjeren potpis tužitelja kao zajmoprimca kod javnog bilježnika Denis Krajcar iz Pule, Flanatička 10, broj ovjere potpisa OV-4050/12 od dana 07.05.2012. godine i to odredbe iz članaka kako slijedi; čl. 2. "Zajmoprimac potpisom ovog ugovora potvrđuje kako je primio od zajmodavca iznos iz čl. 1. ovog Ugovora u cijelosti." čl. 4.1. "Stranke su suglasne da ukoliko zajmoprimac ne vrati iznos iz čl. 1.1. ovog Ugovora i na način određen u čl. 3. ovog Ugovora, Ugovor o osnivanju tajnog društva od 07.05.2012. godine, ovjeren dana 07.05.2012.g., kod javnog bilježnika Denis Krajcar, Pula se raskida ex lege, a ĐJ - zajmoprimac (tajni član) gubi udjele u cijelosti u tajnom društvu Riječkom stambenom servisu d.o.o. u korist zajmodavca ČJ - poduzetnika. Rok za ispunjenje iz čl. 3. st. 1. je bitan sastojak Ugovora." čl. 4.2. "U slučaju raskida ex lege iz prethodnog stavka ovog članka ĐJ se odriče prava na potraživanja temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva", ništetne i nemaju učinka među ugovornim stranaka ovdje tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te tuženika ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije na adresi [adresa].

2. Nalaže se tuženiku ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 430.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja počevši od 08.05.2012.g. do dana plaćanja po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/11), koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/11), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 603.750,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate."

Istom presudom sud prvog stupnja je odbio i eventualni (podredni) tužbeni zahtjev: "1. Utvrđuje se da je ništetan Sporazumni raskid ugovora o osnivanju tajnog društva od dana 07.05.2012.g., zaključen između tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je ovjeren potpis tužitelja i tuženika kod javnog bilježnika Denis Krajcar iz Pule - Pole, Flanatička 10, broj ovjere potpisa OV-4047/12 od dana 07.05.2012. godine.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o osnivanju tajnog društva od dana 07.05.2012.g., zaključen između tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je ovjeren potpis tužitelja i tuženika kod javnog bilježnika Denis Krajcar iz Pule - Pole, Flanatička 10, broj ovjere potpisa OV-4053/12 od dana 07.05.2012. godine.

3. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu sklopljen dana 07.05.2012.g., između tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i tuženika ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca na kojem je ovjeren potpis tužitelja kao zajmoprimca kod javnog bilježnika Denis Krajcar iz Pule, Flanatička 10, broj ovjere potpisa OV-4049/12 od dana 07.05.2012. godine.

4. Nalaže se tuženiku ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 430.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja počevši od 08.05.2012.g. do dana plaćanja po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/11), koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o Poslovni broj: 5 P-305/2017-137 3 obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/11), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 603.750,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate."

Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 313.170,00 kn (točka III. izreke presude).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki zelenaškog ugovora iz odredbe članka 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), ocijenio je da Ugovor o zajmu od 7. svibnja 2012. ne bi bio niti prividni ugovor u smislu članka 285. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski sud je utvrdio da nema dokaza o prijenosu novčanih sredstava putem računa ili predaji novca u gotovini ali da se novčani iznos iz predmetnog ugovora odnosi na potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove otplate dijela kredita, sve u cilju realizacije ranije sklopljenih poslovnih odnosa između parničnih stranaka i banke BKS bank d.d., Rijeka i trgovačkih društava čiji su bili članovi i direktori stranke (Žudika d.o.o., Rijeka i Riječki stambeni servis d.o.o., Rijeka). Utvrdivši ugovornu obvezu tužitelja prema tuženiku prvostupanjski sud se pozvao na načelo „falsa nominatio non nocet“ te odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje. Iz istih razloga je odbio zahtjev za stjecanje bez osnove koji tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 430.000,00 EUR i ocijenio da nisu ništetni ni Sporazumni raskid kao i Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. te je odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonskih razloga i to zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka. Ističe povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i točke 12. Zakona o parničnom postupku, kao i povredu odredaba članaka 219. i 221.a. Zakona o parničnom postupku.

4. Žalbenim navodima osporava se utvrđenje prvostupanjskog suda da navedeni ugovor nije ništetan te se ističe da je zbog obveze za koju smatra da je ništetna tužitelj izgubio vrijednost imovine u poslovnom udjelu društva Riječki stambeni servis d.o.o., Rijeka, od 40% poslovnog udjela temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine te Aneksa 1 i 2. Žalitelj ponavlja, kao i u prvostupanjskom postupku, da vrijednost tih 40% poslovnih udjela u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. iznosi 430.000,00 EUR te tvrdi da je upravo ta vrijednost prešla u imovinu tuženika iz imovine tužitelja, odnosno da ju je tuženik stekao bez osnove. Žalitelj ističe kao razlog ništetnosti kako supruga NJ i RJ nisu supotpisale sporni Ugovor o zajmu, Sporazumni raskid i Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., a slijedom čega takvi ugovori koji predstavljaju izvanredno upravljanje, također predstavljaju ništetne pravne poslove u dijelu raspolaganju dijelom imovine supruge, a što je tuženik kao bliska osoba znao, sve sukladno odredbama članaka 249., 250. i 251. tada važećeg Obiteljskog zakona.

5. Tvrdi da je prvostupanjski sud preuzeo procesne dispozicije stranaka u postupku, a čime je povrijeđeno akuzatorno načelo vođenja postupka iz članka 7. Zakona o parničnom postupku kao i pravila o teretu dokazivanja. Osporava utvrđenje suda o postojanju potraživanja prema tužitelju s osnove prijevremene otplate kredita prema banci BKS bank d.d. tvrdnjom da je nakon što je otplaćen kredit od strane Žudike d.o.o. banci BKS bank d.d., tako da je Žudika d.o.o. platila društvu Riječki stambeni servis d.o.o iznos od 791.000,00 EUR i zatvorila cijeli kredit. U žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, potvrđuje da su obje ugovorne strane ugovorile da se isplati ostatak kredita banci BKS bank d.d i to u visini od 791 000,00 EUR na način da Žudika d.o.o. otplati raniju partiju kredita. U odnosu na zdravstveno stanje tužitelja, žalitelj tvrdi kako je sud pogrešno utvrdio njegovo psihičko i zdravstveno stanje tijekom potpisivanja ugovora i općenito tijekom 2012. godine.

6. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe o ugovoru o zajmu (članci 499.-501. ZOO-a), odredbe o prividnosti ugovora (apsolutno fiktivan ugovor) iz članka 285. ZOO-a, odredbe o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. ZOO-a, odredbe o zakonskoj subrogaciji iz članka 91. ZOO-a - odredbe vezano za tumačenje odredaba ugovora iz članka 319. ZOO-a, odnosno volje ugovornih strana prilikom zaključenja Ugovora 7. svibnja 2012., odredbe vezane na ništetnost ugovora sukladno odredbama članka 270. ZOO-a, odredbe vezane za ništetnost zbog nedopuštene pobude za sklapanje ugovora iz čl. 273. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a jer je po tvrdnji tužitelja tuženik postupao protivno navedenom načelu i nepošteno oduzeo prava tužitelju iz poslovnih udjela temeljem fiktivnih pozajmica - zabrane zlouporabe prava iz članka 6. ZOO-a s obzirom na to je tuženik protivno dogovoru zloupotrijebio potpisane ugovore koji su predmet ovog postupka - načelo jednakosti činidbe i protučinidbe iz čl. 7. ZOO-a s obzirom da tužitelj za iznos od 430.000,00 EUR nije dobio nikakvu protučinidbu od tuženika.

7. Tužitelj ukazuje kako su tijekom postupka povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku s obzirom na zastupanje odvjetnika tuženika VJ i odvjetnicima iz njegovog Odvjetničkog ureda te je tužitelj zahtijevao uskratu zastupanja tuženika s obzirom na sukob interesa i odavanje odvjetničke tajne jer se radi o ranijem odvjetniku tužitelja. ŠJ bivši je odvjetnik tužitelja koji mu je pružao pravne usluge vezano uz predmet spora odnosno vođenje projekta Žudika d.o.o. Ukazuje kako je navedeni odvjetnik bio u spornom razdoblju 2012 i 2013. godine angažiran i od strane supruge tužitelja, ovdje umješača RJ. Smatra da takvo zastupanje predstavlja odavanje odvjetničke tajne uz iskrivljavanje činjenica i korištenje istih od tuženika pa je tužitelju takvim postupanjem uskraćeno pravo na pošteno suđenje.

8. Tužitelj u žalbi predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske preinačiti prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje ništetnost pobijanih ugovora te obvezati tuženika na isplatu iznosa od 430.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, podredno ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred novim sucem, sve uz obvezu naknade parničnog troška tužitelju koji trošak popisuje.

9. Protiv predmetne presude umješač na strani tužitelja, RJ iz [adresa] podnijela je žalbu iz svih zakonskih razloga i to zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz obvezu naknade parničnog troška, koji trošak popisuje.

10. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu tužitelja i žalbu umješača i potvrditi pobijanu presudu.

11. Žalba tužitelja ĐJ iz [adresa] i žalba umješača na strani tužitelja RJ iz [adresa] nije osnovana.

12. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

13. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama i provedenim dokazima u spisu tako da nije počinjena povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, kako to žalitelj tvrdi. Nije ostvarena niti povreda postupka u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a te tužbeni zahtjev nije prekoračen time što je prvostupanjski sud utvrdio postojanje tužiteljeve obveze prema tuženiku s osnove otplate dijela kredita, sve u cilju realizacije ranije sklopljenih poslovnih odnosa između parničnih stranaka i banke BKS bank d.d., Rijeka i trgovačkih društava čiji su bili članovi i direktori stranke (Žudika d.o.o., Rijeka i Riječki stambeni servis d.o.o., Rijeka).

14. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članaka 2., 4.1. i 4.2. Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. i isplata iznosa od 430.000,00 EUR po osnovi stjecanja bez osnove, a predmet istaknut u eventualnoj kumulaciji jest zahtjev za utvrđenje ništetnim Sporazumnog raskida ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. kao i isplata iznosa od 430.000,00 EUR po osnovi stjecanja bez osnove.

15. Dakle, tužitelj prvenstveno postavlja tužbeni zahtjev za djelomičnim utvrđenjem odredbi članaka 2., 4.1. i 4.2. Ugovora o zajmu, a ne cjelokupnog ugovora, a u eventualnoj kumulaciji traži da se traži da se ništetnim utvrdi ugovor o zajmu, sporazumni raskid ugovora o osnivanju tajnog društva i ugovor o osnivanju tajnog društva, svi od 7. svibnja 2012.

16. Iz stanja spisa proizlaze sljedeće nesporne činjenice:

Nije sporno između stranaka da su 1. kolovoza 2008. sklopile Ugovor o osnivanju tajnog društva i to tuženik kao jedini član društva Riječki stambeni servis d.o.o. u svojstvu poduzetnika i tužitelj u svojstvu tajnog člana (str. spisa 25.-31.). Tim su ugovorom parnične stranke dogovorile da će njihovo zajedničko sudjelovanje voditi tajno društvo i da je Riječki stambeni servis d.o.o. osnovan radi kupovine udjela u trgovačkom društvu Rumat d.o.o. u kojem će Riječki stambeni servis d.o.o. preuzeti 50% udjela. Tužitelj se kao tajni član obvezao da će zajedno s tuženikom vraćati iznos kredita banci i to u razmjernom iznosu od 50% cjelokupnog duga kao i poseban dio duga u iznosu od 150.000,00 EUR kojeg je Riječki stambeni servis d.o.o. digao kod Kvarner banke d.d., Rijeka (sada, BKS bank d.d., Rijeka) i dao pozajmicu društvu ZIG d.o.o., Rijeka, u svrhu povrata duga društva ZIG d.o.o., Rijeka, Centar banci d.d. (čl. 2 Ugovora o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008.). Čl. 9. tog Ugovora trajanje tajnog društva predviđeno je do 31. prosinca 2008., do kada se tuženik u svojstvu poduzetnika obvezao izvršiti prijenos 50% udjela društva. Člankom 2. Ugovora stranke su dogovorile da je ulog tajnog člana u društvu 50%. U vezi tog Ugovora stranke su zaključile i I. Aneks ugovora o osnivanju tajnog društva 21. listopada 2011. (str. spisa 37.) kojim je trajanje tajnog društva produženo do 31. prosinca 2016. do kada se tuženik u svojstvu poduzetnika obvezao izvršiti prijenos 50% udjela u društvu na tužitelja. II. Aneksom ugovora od 21. listopada 2011. (str. spisa 4.0-41.) ulog tužitelja kao tajnog člana snižen je na 40%. Člankom 9. II. Aneksa ugovora bilo je dogovoreno da ukoliko tužitelj kao tajni član izvrši povrat iznosa zajma u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti da se predmetni Aneks raskida po sili zakona.

17. Nije sporno da je Ugovorom o zajmu od 21. listopada 2011. str. spisa 450) koji je od istoga dana kao i II. Aneks ugovora (str. spisa 40.-41.) navedeno da je tužitelj, kao zajmoprimac, primio zajam u iznosu od 100.000,00 EUR kojeg se obvezao vratiti tuženiku, kao zajmodavcu, do 21. prosinca 2011. Ako to ne učini, tuženik će povećati svoj suvlasnički udio u tajnom društvu po Ugovor o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008.

18. Nije sporna činjenica da su stranke 7. svibnja 2012. zaključile sporazumni raskid Ugovora o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008. (str. spisa 22.-24., 87.-88.), a pravilno je sud utvrdio da je izvršeno zatvaranje duga kojeg je društvo ZIG d.o.o.(u vlasništvu tužitelja) imalo kod Centar banke d.d. (str. spisa 489.-492.) jer su istoga dana stranke sklopile novi Ugovor o osnivanju tajnog društva prema ispravi (str. spisa 15-21) kojim su dogovorile da će tužitelj biti tajni član u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. s ulogom od 40%, a društvo Riječki stambeni servis d.o.o. je osnovano radi držanja udjela u trgovačkom društvu Rumat d.o.o. u kojem Riječki stambeni servis d.o.o. ima 50% udjela (članak 2).

19. Istovremeno sa sklapanjem sporazumnog raskida Ugovora o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008. parnične stranke sklopile su Ugovor o zajmu od 7. svibnja 2012. (str. spisa 11.-13.) po kojem je tuženik u svojstvu zajmodavca dao tužitelju u svojstvu zajmoprimca iznos od 430.000,00 EUR, a zajmoprimac, ovdje tužitelj, potvrdio da je primio od zajmodavca, ovdje tuženika, navedeni iznos. Tužitelj se kao zajmoprimac obvezao vratiti pozajmljeni iznos najkasnije do 1. prosinca 2012. Odredbom članka. 4. Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. parnične su se stranke sporazumjele da ukoliko zajmoprimac ne vrati iznos u ugovorenom roku i uplatom na račun zajmodavca da u tom slučaju gubi udjele u tajnom društvu Riječkom stambenom servisu d.o.o. budući da je rok za ispunjenje ugovoren kao bitan sastojak Ugovora. Tako je navedeno i u Ugovoru o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. u članku 15., u kojem su se stranke sporazumjele oko raskidnog uvjeta u smislu da se Ugovor o osnivanju tajnog društva raskida po sili zakona ako tužitelj ne izvrši povrat iznosa po ugovoru o zajmu od 7. svibnja 2021. Predmetni Ugovor supotpisale su i supruge tužitelja RJ i tuženika NJ sukladno članku 16. Ugovora od 7. svibnja 2012. (str. spisa 15.-21.).

20. Tužitelj je tijekom postupka različito navodio razloge ništetnosti (nesposobnost tužitelja za sklapanje ugovora, zelenaški pravni posao), kao i pravnu osnovu kondemnatornog tužbenog zahtjeva kao stjecanje bez osnove, a u žalbi tvrdi da „ugovorne strane nisu htjele sklapanja takvog ugovora niti njezino važenje i njegovo postojanje“ te da je stoga ugovor (ili ugovori povodom kojih u tužbenom zahtjevu traži utvrđenje ništetnosti) prividan i zbog toga ništetan.

21. Sporne činjenice koje se odnose na predaju zajma u iznosu od 430.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po Ugovoru o zajmu od 7. svibnja 2012., postoje li razlozi ništetnosti, postoji li pravna osnova za potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 430.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji prema navodima tužitelja predstavlja protuvrijednost poslovnih udjela kojeg je tužitelj trebao steći u društvu Riječki stambeni servis d.o.o., kao i postoje li razlozi za ništetnost cjelokupnog sadržaja pravnih poslova i to Sporazumnog raskida Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. kao i Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kako slijedi.

22. U pogledu činjenica zbog kojih se tužitelj u postupku poziva na ništetnost ističući Parkinsonovu bolest koja da je tužitelja onemogućavala u normalnom životu, a manifestirala se na način da se po nekoliko sati dnevno nije mogao kretati bez lijekova, da je bio potpuno dekoncentriran, psihički labilan, lakomislen i depresivan kao i često paraliziran i potpuno ovisan o pomoći drugih osoba, pravilno je prvostupanjski sud pregledom dokumentacije dostavljene u spis utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju koje se odnosi na 2012. godinu u svojstvu direktora društva u kojima je ujedno bio i član (ZIG d.o.o., Stanousluga d.o.o., Fides gestum d.o.o. i Žudika d.o.o.) zaključivao veliki broj pravnih poslova pa tako konkretno u svibnju 2012. godine prema dokumentaciji na str. spisa 146.-168., 350.-353., 358., 361., 376.-379., 386.-389., 398.-401., 408.-411. i 416.- 419.

23. Kako je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj u spornom razdoblju tijekom 2012. godine u svojstvu direktora društva u kojima je ujedno bio i član (ZIG d.o.o., Stanousluga d.o.o., Fides gestum d.o.o. i Žudika d.o.o.) zaključivao veliki broj pravnih poslova unatoč tvrdnji da je bio bolestan i da je bolovao od Parkinsonove bolesti ali da ta bolest očigledno nije uzrokovala značajne promjene u vidu postojanja psihičkih ili kognitivnih smetnji to je prvostupanjski sud osnovano mogao zaključiti da tužitelj nije bio neubrojiv u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora.

24. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, selektivno prikazivanje umanjenja poslovnih sposobnosti tužitelja koje bi eventualno dovodile u pitanje njegovu volju pri zaključenju pobijanih pravnih poslova, uvažavajući težinu zdravstvenih problema, ovaj sud ne može uzeti kao osnovan razlog za stvaranje sumnje u kvalitetu tužiteljeve volje prilikom zaključenja pobijanih pravnih poslova te podržava stajalište prvostupanjskog suda i ukazuje na pravilnost njegovog obrazloženja. Vezano za navode tužitelja o „poslovnoj nesposobnosti" navodi se da je tužitelj i u svom stranačkom iskazu potvrdio da je razumio sadržaj i pravne posljedice ugovora koje je potpisao i da je to učinio svjesno.

25. Stoga, budući da nije našao da ugovor ne bi nastao uslijed nesposobnosti tužitelja da pravovaljano izrazi svoju volju, to je osnovano odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz ovog razloga budući da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje predmetnih pravnih radnji ništavim s obzirom na impliciranu tvrdnju da bi tužitelj bio poslovno nesposoban (čl. 276. st. 1.a u vezi s čl. 322. ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

26. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud ističe da mane volje kao takve predstavljaju razlog pobojnosti za koji je protekao objektivni rok od tri godine od sklapanja Ugovora za zahtijevanje poništaja ugovora pozivom na odredbu članka 335. stavka 2. ZOO-a. To stoga što su pobijani pravni poslovni zaključeni u 2012. godini, a tužba je u ovom postupku podnesena 6. svibnja 2017.

27. Vezano za tvrdnje tužitelja o zelenaškom ugovoru jer je tužitelj bio ekonomski ovisan o tuženiku putem svojih društava ZIG d.o.o., Stanousluga d.o.o. i Fides gestum d.o.o. koja su po tvrdnji tužitelja preko 90% svojih prihoda ostvarivala preko društva Rumat d.o.o. u kojem 50% udjela imaju Riječki stambeni servis d.o.o. pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se ne radi o zelenaškom ugovoru.

28. Prema odredbi članka 329. stavka 1. ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

29. Dakle, za nastanak i postojanje zelenaškog (lihvarskog) ugovora moraju se kumulativno ispuniti sljedeće pretpostavke: a) očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana u trenutku sklapanja ugovora koji se odnosi na prekomjerno primanje protuvrijednosti od iskorištenog suugovaratelja (i koji po svojim karakteristikama odgovara onom iz članka 375. ZOO-a), b) iskorištavanje nepovoljnog položaja drugog suugovaratelja zbog kojeg je taj suugovaratelj sklopio takav ugovor (bez postojanja stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisti suugovaratelj ne bi sklopio zelenaški ugovor) i c) da je zelenaš u trenutku sklapanja ugovora znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se našao iskorišteni. Prema tome, da bi sud utvrdilo da je neki ugovor zelenaški te shodno tome ništetan, svaka zainteresirana osoba koja od suda traži utvrđenje ništetnosti ugovora prema članku 329. stavku 2. u vezi s člankom 327. stavkom 1. istog Zakona mora dokazati postojanje svih zakonskih pretpostavki iz citiranog članka u smislu odredbe članka 329. stavka 1. ZOO-a, s time da se postojanje očitog nerazmjera uzajamnih davanja ispituje po objektivnim mjerilima, dok se nepovoljne okolnosti u kojima se nalazio ugovaratelj u vrijeme sklapanja ugovora i znanje zelenaša o teškom položaju suugovaratelja ispituje prema subjektivnim mjerilima; uostalom, to je i prvostupanjski sud pravilno obrazložio. 30. U odnosu na pozivanje na zelenaški ugovor, kao razlog ništetnosti, u postupku je pravilno utvrđeno da zaključenjem pobijanih pravnih poslova nije došlo do ugovoranja za sebe ili nekog trećeg koristi koje bi bile u očitom nerazmjeru s onim što je drugome dano ili učinjeno ili obvezano dati/učiniti (članak 329. ZOO-a).

31. Naime, u vezi realizacije obveza po Ugovoru o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008. kao i onog od 7. svibnja 2012. (str. spisa 15.-21., 89.-95.) te Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. (str. spisa 11.-13.), sud je utvrdio da su parnične stranke kao fizičke osobe svoja prava i obveze ostvarivale i putem trgovačkih društava u kojima su bile upisane kao članovi društva i/ili zastupnici po zakonu i to tužitelj putem društva ZIG d.o.o. (str. spisa 68.-71.), Stanousluga d.o.o. (str. spisa 790.-794.), Fides gestum d.o.o. (str. spisa 73-75,806-809) i Žudika d.o.o. (str. spisa 181-183, 795-799), a tuženik putem društva Legac d.o.o.( str. spisa 47.- 48., 824.-829.), Legac-ing d.o.o. (str. spisa 49.-50.) i Riječki stambeni servis d.o.o. (str. spisa 43.-44., 228.-231., 296.-299., 748.-753.), 810.-816.). Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj ĐJ u svom stranačkom iskazu (str. spisa 722.-726.) kada navodi da je otplata po kreditu za kupnju poslovnog udjela otplaćivana s društva ZIG d.o.o. na način da su prikazivane pozajmice društva ZIG d.o.o. i Stanousluge d.o.o. društvu Riječki stambeni servis d.o.o. kao i da mu je tuženik dao pozajmicu od 300.000,00 kn uplatom na društvo Stanousluga d.o.o. koju da je vratio. Takvi oblici transakcija nalaze potvrdu i u Izjavi od 15. listopada 2010. (str. spisa 208. i 449.) kojom su parnične stranke dogovorile način zatvaranja kredita podignutog za kupnju poslovnih udjela u društvu Rumat d.o.o. putem pozajmica koje će vršiti trgovačka društva čiji su članovi.

32. U vezi ocjene postojanja činidbe i protučinidbe sud je utvrdio da je u svrhu realizacije Ugovora o osnivanju trgovačkog društva od 1. kolovoza 2008. godine (str. spisa 25.-31.) s ciljem stjecanja udjela u društvu Rumat d.o.o., društvo Riječki stambeni servis d.o.o., u svojstvu dužnika, podiglo kredit br. 020-51000188 kod Kvarner banke d.d., Rijeka (sada, BKS bank d.d, Rijeka) 29. srpnja 2008. (str. spisa 251.-261., 420.-430. i 586.-596.). Prema čl. 1. tog ugovora radilo se o iznosu od 8.030.000,00 kn s namjenom financiranja kupnje 50% poslovnog udjela društva Rumat d.o.o. Rijeka u iznosu od 6.570.000,00 kn i kreditiranja društva ZIG d.o.o. Rijeka u iznosu od 1.100.000,00 kn za plaćanje kredita odobrenog u Centar banci d.d. Zagreb u svrhu brisanja založnog prava upisanom na nekretnini (na kojoj se provodio projekt gradnje „Žudika“). Po tom ugovoru društvo Riječki stambeni servis d.o.o., Rijeka, je bilo dužnik dok je društvo Legac d.o.o., Rijeka, predmetni ugovor zaključilo u svojstvu jamca-platca i založnog dužnika, a društvo ZIG d.o.o., Rijeka, samo u svojstvu založnog dužnika.

33. Prema Izjavi od 15. listopada 2010. (str. spisa 208.- 449.) parnične stranke su u vezi predmetnog ugovora o dugoročnom kreditu br. 020-51000188 zaključen između Kvarner banke d.d., Rijeka, te Riječkog stambenog servisa d.o.o., kao dužnika te TD Legac d.o.o.i Zig d.o.o t (str. spisa 251.-261., 420.-430. i 586.-596.) dogovorile način povrata iznosa kredita banci vjerovniku (Kvarner banka d.d. Rijeka) na način da se tužitelj obvezao vraćati iznos kreditne obveze u razmjeru od 57,15% cjelokupnog duga dok se tuženik obvezao vraćati iznos kredita u razmjernom iznosu od 42,85% cjelokupnog duga. Ujedno su stranke u izjavi utvrdile da su dosadašnje isplate duga banci putem pozajmica Riječkog stambenog servisa d.o.o. od strane društva ZIG d.o.o., Legac d.o.o., Stanousluga d.o.o. i Fides gestum d.o.o. imaju smatrati zajedničkom solidarnom isplatom duga banci vjerovniku i da u vezi toga neće biti uzajamnih potraživanja među navedenim društvima.

34. Tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka naveo da je tuženikov udio u obvezi otplate kredita koji je uplaćivan putem društva Riječki stambeni servis d.o.o. kao dužnika, snižen na omjer od 42,85% za kupnju poslovnog udjela u društvu Rumat d.o.o. zato što je dio kreditiranog iznosa pozajmljen društvu ZIG d.o.o. Ta tvrdnja nalazi potvrdu u samom sadržaju ugovora o dugoročnom kreditu br. 020- 51000188 (str. spisa 251.-261., 420.-430. i 586.-596.) u kojem je predviđeno i kreditiranje društva ZIG d.o.o. u iznosu od 1.100.000,00 kn.

35. S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je kreditna obveza po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 020-51000188 od 29. srpnja 2008. s Kvarner bankom d.d. prijevremeno zatvorena od strane društva Riječki stambeni servis d.o.o. i to doznakom izvršenom iz sredstava dobivenih od BKS banke d.d. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. svibnja 2012. (str. spisa 220.-223. i 611.-613.), sve sukladno Izjavi od 16. listopada 2010 . (list 208. spisa), koju su potpisali tužitelj i tuženik kao fizičke osobe što je ujedno i odgovor na žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio ugovorne odnose zato što je tužitelj bio direktor određenih trgovačkih društava.

36. U konkretnom se radilo o ugovoru o kupoprodaji nekretnina kojim je Riječki stambeni servis d.o.o. u svojstvu prodavatelja prodao jednu polovinu idealnog suvlasničkog dijela na nekretninama društvu Žudika d.o.o. kao kupcu, a na kojem je kasnije i izgrađen stambeno-poslovni kompleks „Žudika". U društvu Žudika d.o.o. član društva i direktor je bio tuženik (str. spisa 795.-799.).

37. Navedena utvrđenja nalaze potvrdu u čl. 2. Ugovora o prodaji nekretnina od 9. svibnja 2012. (str. spisa 220.-223.) iz kojeg je vidljivo da se radilo o pravu koje je pripadalo društvu Riječki stambeni servis d.o.o. u vidu 1/2 suvlasništva nad nekretninama i da je to društvo, a što se dakle, prema postojećoj poslovnoj praksi između stranaka ima pripisati ispunjenju obveze od strane tuženika, izvršilo prijevremenu otplatu kreditne obveze po Ugovoru o dugoročnom kreditu od 29. srpnja 2008.

38. Time je tuženik izvršio prijevremenu otplatu kreditne obveze po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 020-51000188 od 29. srpnja 2008. (str. spisa 251.-161.). Slijedom prijevremenog zatvaranja kreditne obveze koja je služila za otkup poslovnog udjela u društvu Rumat d.o.o., a koja se prema načinu poslovanja ima smatrati ispunjenje obveze od strane tuženika kao upisanog člana i direktora društva Riječki stambeni servis d.o.o., u postupku je utvrđeno da je tuženik tom isplatom na ime kupnje poslovnog udjela izvršio uplatu iznosa od 5.937.615,04 kn u kojem je sukladno dogovoru parničnih stranaka iz Izjave od 15. listopada 2010. tužitelj trebao sudjelovati u omjeru od 57,15%. Stoga bi omjer od 57,15% od uplaćenih 5.937.615,04 kn iznosio otprilike 3.393.347,00 kn, a što odgovara protuvrijednosti od otprilike 452.446,00 EUR.

39. Stoga je u toj činidbi prijevremene otplate kreditne obveze po ugovoru od 29. srpnja 2008., koju je tuženik izvršio putem društva Riječki stambeni servis d.o.o., utvrđena osnovanost pozajmice od 430.000,00 EUR koja se spominje u Ugovoru o zajmu od 7. svibnja 2012. (str. spisa 11.-12.) i Ugovoru o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. (str. spisa 15.-21.).

40. Tako utvrđene činjenice iznosi i sam tužitelj u svom očitovanju - Kronologije prijevare (str. spisa 205.-217.) kada primjerice na str. spisa 214. navodi da je na taj način otplaćen dio duga koji se odnosi na ĐJ i da ČJ zahtijeva od ĐJ da odmah u roku od pet mjeseci vrati ČJ iznos od 430.000,00 EUR za iznos koji je on platio za dio kredita koji se odnosi na ĐJ. To stoga što je u otplati kreditne obveze po ugovoru od 29. srpnja 2008. u dogovorenom razmjeru od 57,15% prema Izjavi od 15. listopada 2010. (str. spisa 449.) trebao sudjelovati i tužitelj.

41. Ispunjenjem obveze po kreditu br. 020-51000188 od 29. srpnja 2008. (str. spisa 251.-261., 420.-430., 586.-596.) koji je služio za kupnju poslovnog udjela u društvu Rumat d.o.o. na tuženika je prešlo pravo potraživati udio kojeg se obvezao platiti i tužitelj po Izjavi od 15. listopada 2010. Tuženik je prijevremenom otplatom kredita za kupnju udjela ispunio i dio tužiteljeve obveze pa s obzirom da se tužitelj u to vrijeme nije protivio takvom zatvaranju obveze faktički je pristao da tuženik ispuni njegov dio obveze s osnova otkupa poslovnog udjela u društvu Rumat d.o.o. No i neovisno od toga tužitelju je ostala obveza sudjelovati u isplati kupoprodajne cijene za poslovni udio u omjeru utvrđenom Izjavom od 15. listopada 2010.

42. Vezano za posebni žalbeni navod u odnosu na cijenu1/2 suvlasničkog dijela nekretnine koju je tužitelj/odnosno njegovo društvo Žudika d.o.o/ platilo tuženiku (odnosno RSS d.o.o.) putem zatvaranja kreditne obveze prema BKS banci d.d. (za kupnju poslovnog udjela u RSS d.o.o), može se reći i da visina te cijene, za koju je tužitelj tvrdio da je dvostruko veća od tržišne, nalazi svoju potvrdu u sadržaju ugovora o kreditu sa BKS bankom d.d. za kupnju poslovnog udjela. Naime, u tom ugovoru je kreditna tražbina osigurana hipotekom na toj nekretnini, te su stranke utvrdile njenu vrijednost u iznosu od 1.530.000,00 EUR, stoga polovica tog iznosa odgovara iznosu koji je Žudika d.o.o. platila za 1/2 te nekretnine RSS putem novog kredita, a kojim je ujedno zatvoren kredit za kupnju poslovnog udjela.

43. Kako je tuženik imao pravni interes da se predmetna obveza ispuni, tuženik ima pravo tražiti od tužitelja isplatu na koji se tužitelj obvezao plaćati. Navedeno proizlazi iz preuzetih obveza po Izjavi od 15. listopada 2010. u svezi s odredbom čl. 91. ZOO-a i predstavlja pravni temelj zbog kojeg je tužitelj potvrdio primitak "zajma" po ugovoru o zajmu od 7. svibnja 2012. a „falsa nominatio non nocet" pravnog posla kao "ugovora o zajmu" ne anulira postojanje predmeta obveze i pravne osnove tuženikovog potraživanja prema tužitelju što je ujedno i odgovor na žalbeni navod vezan za pogrešnu primjenu materijalnog prava.

44. Stoga je sud pravilno utvrdio da je tužitelj potpisao ugovor o zajmu od 7. svibnja 2012. budući da je znao da pozajmica, iako nije gotovinski dana na ruke, nije prividna.

45. Kao jedini razlog prividnosti ugovora tužitelj u žalbi ističe da zajam nije predan zajmoprimcu pa stoga traži utvrđenje utvrđujuće odredbe članka 2. Ugovora: „Zajmoprimac potpisom ovog ugovora potvrđuje kako je primio od zajmodavca iznos iz čl. 1. ovog Ugovora u cijelosti“. Radi se o pitanju ispunjenja obveze zajmodavca iz ugovora o zajmu, a ne razlogu ništetnosti. Naime, nesporno je da postoji obostrano potpisana pisana isprava ugovora o zajmu. Navedeno vrijedi i za sporazumni raskid ugovora o osnivanju tajnog društva i ugovor o osnivanju tajnog društva, svi od 7. svibnja 2012. Rezultati dokaznog postupka ne ukazuju na postojanje drugog ugovora kojim bi se prikrivao predmetni ugovor, a takvo što nije tvrdio niti tužitelj tijekom postupka.

46. Kod prividnog (simuliranog) ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

47. Iz činjenica utvrđenih u postupku, konkretno ne postoji (svjestan) nesklad između volje i očitovanja, a niti su se ugovorne strane sporazumno i namjerno očitovali o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvali lažan dojam. Takve činjenice ne ističe niti tužitelj, već samo navodi da se o prividnom ugovoru, a nakon što je u postupku utvrđeno da ne postoji nesposobnost tužitelja za zaključenje ugovora, a niti zelenaški ugovor (ranije isticani razlozi ništetnosti).

48. Nadalje, prijenosom sredstava iz kredita kojeg je podiglo društvo Žudika d.o.o., ugovor od 9. svibnja 2012. br. 020-51000765, tužitelj pogrešno smatra da je time podmirio svoj dio obveze otplate poslovnog udjela budući da se radilo o iznosu koji se ima pripisati tuženikovom ispunjenju putem društva Riječki stambeni servis d.o.o. ( jer su stranke sukladno Izjavi od 15. listopada 2010. preko svojih društava ispunjavale ugovorene obveze) kao i činjenici da se radi o ½ vlasništva nad prodanim nekretninama (na kojem je kasnije i izgrađen stambeno-poslovni kompleks „Žudika") koje su bile u vlasništvu društva Riječki stambeni servis d.o.o.

49. Tužitelj u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. članska prava nije stekao budući da se zasnivanjem ugovora o osnivanju tajnog društva, sukladno članku 148. stavku 1. ZTD-a („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19) ne stječu članska prava već pravo na sudjelovanje u dobiti i gubitku poduzetnika (članak 148. stavak 1. ZTD-a).

50. Prema odredbi članka 148. stavaka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima: (1) Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika. (2) Ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog tajnoga člana može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu.

51. Stoga, čak i u slučaju da su predmetni ugovori ništetni iako je u postupku pravilno utvrđeno da oni to nisu, sukladno citiranoj odredbi članka 148. stavaka 1. i 2 ZTD-a, ne bi postojala pravna osnova za isplatu zbog gubitka prava prijenosa tog poslovnog udjela.

52. Sud je stoga na temelju dostupnih isprava i očitovanja stranaka pravilno utvrdio da je temelj pozajmice iz Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. dio kojeg je tužitelj bio dužan podmiriti u vezi iznosa kojim je prijevremeno zatvoren Ugovor o dugoročnom kreditu od 29. srpnja 2008. (str. spisa 251-261, 420-430, 586-596).

53. Navedeno proizlazi i iz podneska tužitelja nazvan „kronologija prijevare“ (str. 205.-217. spisa) budući da je tamo tužitelj naveo da je potpisao i sklopio ugovore, da je sve ugovore sklopio uz puno razumijevanje njihovog sadržaja, ne spominje da nije mogao upravljati svojim postupcima i brinuti o svojim interesima, te priznaje dug od 430.000,00 EUR, i tvrdi da taj dug nastao tako da je tuženik platio njegov dug prema BKS banci, a priznaje da dug nije vratio.

54. Znači, tužitelj je u tom podnesku priznao bitne činjenice, uključujući i postojanje duga prema tužitelju u iznosu od 430.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem devizom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

55. Također, ne postoji niti stjecanje bez osnove kao što tužitelj tvrdi tijekom postupka. Cjelokupni poslovni udjel u Riječkom stambenom servisu d.o.o. (poslovnu udjel od 100%) oduvijek je bio u imovini tuženika. Tuženik ga je stekao osnivanjem Riječki stambeni servis d.o.o. kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za ovo društvo). Poslovni udjel u ovom društvu nikada nije prelazio iz imovine tuženika na tužitelja te nisu točne tvrdnje tužitelja da ga je tužitelj stekao na temelju ugovora sklopljenih 7. svibnja 2012., a niti na temelju ranije sklopljenih ugovora. Naime, na temelju ugovora o tajnom društvu ne dolazi do prijenosa poslovnog udjela, već „ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika.“ (članak 148. stavak 2. ZTD).Tužitelj nije bio imatelj poslovnog udjela u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. što je vidljivo iz njegovih drugih navoda u postupku, kao i stranačkog iskaza od 6. veljače 2020.

56. Neosnovani su navodi tužitelja iz žalbe da je na temelju predmetnih ugovora upravo ta vrijednost od 430.000,00 EUR „prešla u imovinu tuženika iz imovine tužitelja“, da je „vlasništvo nepovredivo“ te je tužitelj „ imao pravo steći bez naknade poslovni udio temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine što je predstavljalo obvezu tuženika“.

57. Pored toga, Ugovor o tajnom društvu ne zadovoljava niti propisanu formu potrebnu za prijenos poslovnog udjela odnosno preuzimanje takve obveze. Za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor u formi javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (članak 412. stavak 3. ZTD-a). Također, propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor (članak 268. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima).

58. Da bi postojala obveza tuženika na prijenos poslovnog udjela neophodno je postojanje predugovora (ili drugog ugovora kojim se preuzima obveza na sklapanja takvog ugovora) koji mora biti sklopljen u formi glavnog ugovora odnosno u formi javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (članak 268. stavak 2. ZOO-a).

59. Slijedom navedenog, iz same forme ugovora o tajnom društvu proizlazi da ne može postojati prijenos poslovnog udjela, a niti valjana obveza tuženika da na tužitelja prenese poslovni udjel. Znači, tužitelj nikada nije stekao poslovni udjel od 40% temeljnog kapitala u društvu Riječki stambeni servis d.o.o., a niti je postojala obveza tuženika da mu takav poslovni udjela prenese. Stoga ne može postojati niti novčana tražbina tužitelja jednaka navodnoj vrijednosti tog poslovnog udjela. Niti zakon u odredbama o tajnom društvu (članak 148. do 157. ZTD-a) ne propisuje da bi kod tajnog društva postojala obveza na prijenos poslovnog udjela. Na temelju tog ugovora tajni član „na temelju uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika“ (članak 148. stavak 1. ZTD-a). U slučaju prestanka društva poduzetnik i tajni član sastavit će obračun, te će poduzetnik tajnome članu isplatiti njegov ulog zajedno s pripadajućom a još neisplaćenom dobiti (članak 156. stavak 1. ZTD-a). Znači, po prestanku tajnog društva tajnom članu zasigurno ne pripada vrijednost poslovnog udjela koji drži poduzetnik, već mu je poduzetnik dužan isplatiti njegov ulog s pripadajućom, neisplaćenom dobiti.

60. Također, vrijednost poslovnog udjela od 40% temeljnog kapitala društva Riječki stambeni kredit d.o.o. nije u postupku utvrđena, jer je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nema takve tražbine pa nije niti utvrđivao vrijednost poslovnog udjela.

61. Nezavisno o navedenom, kada bi se tražbina tužitelja zasnivala na ugovoru o tajnom društvu iz 2008. godine, bio bi osnovan prigovor zastare istaknut u odgovoru na tužbu.

62. U odnosu na žalbu umješača valja reći da su ugovorne strane ugovora o tajnom društvu tužitelj i tuženik, kako je navedeno u uvodu ugovora. Supruge tužitelja i tuženika potpisom na Ugovoru potvrđuju da su „upoznate s tekstom istog te da nemaju nikakvih primjedbi na ovako reguliran odnos Poduzetnika i Tajnog člana“, kako je i određeno odredbom članka 16. stavak 1. ugovora. Znači, supruge stranaka nisu ugovorne strane ugovora o tajnom društvu od 1. kolovoza 2008. Također i u istom statusu supruge ugovornih strana potpisale su i novi ugovor o tajnom društvu od 7. svibnja 2012. koji je sklopljen istovremeno sa sporazumnim raskidom ranijeg ugovora o osnivanju tajnog društva. Nije osnovan žalbeni navod da tužitelj samostalno nije mogao sklopiti ugovor o zajmu jer da se radi o poslu koji „premašuje poslove redovite uprave.“

63. Vezano za žalbeni navodi o punomoćniku tuženika ističe se da sud prvog stupnja nema procesne ovlasti otklanjanja prava zastupanja stranke po punomoćniku koji je odvjetnik ako je odvjetnik bio dužan uskratiti pružanje pravne pomoći stranci temeljem odredbe članka 9. stavka 2. Zakona o odvjetništvu, već može samo dati određenu inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka protiv punomoćnika stranke u smislu odredbe članka 74. Zakona o odvjetništvu u slučaju ocjene da je takvim postupcima punomoćnik postupao protivno odredbama Kodeksa odvjetničke etike.

64. Ostali žalbeni navodi svode se na ponavljanje činjenica iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka o čemu je sud prvog stupnja iscrpno ocijenio dokaze koje je proveo i ovaj sud bez potrebe ponavljanja upućuje na obrazloženje pobijane presude.

65. Pravilna je i odluka o trošku temeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a, a žalitelji niti ne navodi da bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud, bio u bilo kojem djelu netočan.

66. Zbog toga, žalbu tužitelja i umješača na strani tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 28. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac