Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Poslovni broj Gž R-353/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice IH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Kristian Plazonić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Doma zdravlja Primorsko-goranske županije, Rijeka, Krešimirova 52/A, OIB: 20043484292, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2013/2020-12 od 27. prosinca 2021., 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2013/2020-12 od 27. prosinca 2021. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2013/2020-12 od 27. prosinca 2021. u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.909,30 kn bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Rješenjem sadržanim u istom otpravku s citiranom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 490,70 kn sa zateznim kamatama na taj iznos. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Tužiteljica je podnijela žalbu protiv rješenja suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu toč. II. izreke zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio citirane presude (toč. I. izreke) te prvostupanjsko rješenje u dosuđujućem dijelu toč. II. izreke i točku III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a uz prijedlog da se presuda i rješenje suda prvog stupnja preinače u smislu žalbenih navoda ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Prije svega, valja kazati da je u pitanju spor male vrijednosti pa se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

S obzirom na prednje izloženo, presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se žalbeni navodi tuženika kojima se upire na taj žalbeni razlog u žalbenom postupku ne razmatraju.

Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 465. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenoj tvrdnji tuženika, presuda suda prvog stupnja nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće za razdoblje prosinac 2015.-siječanj 2017., temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

U prvostupanjskom postupku, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje je li tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene sporazuma) i plaću tužiteljice, zaposlene kod tuženika, obračunati s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn i 5.211,02 kn (obračunatoj za siječanj 2017.).

Neosnovan je prigovor žalitelja o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Izmjena Sporazuma te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Žalitelj naime prigovara da navedene Izmjene Sporazuma nije potpisao jedan potpisnik pa da nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjenu sporazuma, no to bi bilo od utjecaja u slučaju da je sindikat bio isključen iz pregovaranja, što ne proizlazi u postupku. Osim toga, ni jedan od potpisnika koji je sudjelovao u sklapanju TKU i parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu u zakonom predviđenim postupku nije osporavao valjanost TKU, a niti Izmjene i dopunu Dodatka Sporazuma u proceduralnom smislu, te tuženik neosnovano u žalbi ustraje u osporavanju njihove pravne valjanosti.

Nastavno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Izmjene sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi.

Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u čl. 51. st. 4. ugovorile d a ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

Pored toga, ugovorne strane su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU-/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.

Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

Izmjenama Sporazuma u čl. III. propisano je da se čl. III. mijenja na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nadalje, izmijenjen je i čl. IV te je određeno da točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Projekciju rasta plaća na temelju podataka o plaćama i tekućih gospodarskih kretanja ugovorne strane odredit će dogovorom. Ako se dogovor ne postigne projekciju će odrediti Arbitražno vijeće sukladno proceduri iz članka o Arbitražnom vijeću iz ovih Izmjena, a čl. VII. se utvrđuju odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna:

1. Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.

2. Potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio u 2009. godini u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više čime su se temeljem potpisanog Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka odnosno arbitraži u slučaju da revizija nije postignuta. Također potpisnici utvrđuju da je međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježio tijekom 2010. godine pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5% čime su se također ispunili uvjeti za pristup reviziji Dodatka…

Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile:

1. povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto – što je propisano čl. III.;

2. usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano čl. IV.;

3. odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini – što je propisano čl. VII.

Predmet ovog spora je vraćanje osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma, što je tužiteljica naznačila još u tužbi. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesječja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz čl. III. Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto. S obzirom na prethodno izloženo, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.909,30 kn na ime razlike u plaći tužiteljice budući da su u utuženom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto, u visini čiji matematički izračun prema tim parametrima nije sporan.

Odluka o parničnom trošku tužiteljice u dosuđujućem dijelu točke II. izreke rješenja pravilno je odmjerena, sukladno odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te je pravilno odbijen i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u toč. III. izreke rješenja.

Tužiteljica neosnovano osporava odbijajući dio odluke o parničnom trošku u toč. II. izreke rješenja kojim je sadržajno odbijen zahtjev tužiteljice na naknadu troška sastavljanja podneska od 20. rujna 2021.

Naime, iz obrazloženja prvostupanjske odluke i sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica u sudski spis 20. rujna 2021. dostavila dva podneska na način da se jednim podneskom očitovala na navode iz odgovora na tužbu, a drugim podneskom je uredila tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće sukladno obračunu tuženika. Nadalje, proizlazi da je prvostupanjski sud tužiteljici odmjerio nagradu za sastavljanje jednog podneska od 20. rujna 2021. kojim je uredila tužbeni zahtjev prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dakle u punom iznosu, dok je u primjeni odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio da zahtjev za naknadu troška sastavljanja podneska kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu nije bio opravdan uz zaključak da u tom podnesku tužiteljica u bitnom ponavlja navode iznesen u tužbi, kao i s obzirom da činjenicu da tužiteljica nije navela ni jedan razlog zbog čega na tom mjestu istaknutu argumentaciju nije mogla navesti u (drugom) podnesku dostavljenom istog dana 20. rujna 2021.

Prema shvaćanju ovog suda, u okolnostima kada je tužiteljica istog dana dostavila podnesak kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu i zaseban podnesak kojim je konačno precizirala tužbeni zahtjev, nije bilo opravdano tužiteljici u primjeni odredbe čl. 155. ZPP-a priznati nagradu za sastavljanje oba podneska od 20. rujna 2021. jer se istovremeno jednim podneskom moglo obuhvatiti očitovanje tužiteljice u odnosu na njena pravna shvaćanja o predmetu spora s obzirom na navode odgovora na tužbu u kojima je osporena osnovanost tužbenih navoda, te uređenje tužbenog zahtjeva, kraj činjenice da tužiteljica ni ne navodi razloge zbog kojih je svoja očitovanja razdvojila u odvojene podneske dostavljene sudu istog dana, zbog čega je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke i rješenje sadržano u istom otpravku s presudom u toč. I. izreke kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 28. lipnja 2022.

Sutkinja

Barbara Bosner