Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2332/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Dijane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja G. H. (OIB:…) iz Đ., kojeg zastupa S. D., odvjetnica iz Z. i S. Č., odvjetnik iz V., protiv tuženika Grad P. (OIB:…), P., kojeg zastupa D. P., odvjetnik iz P., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-310/2018-52 od 10. svibnja 2021., podnesenim po odvjetnici S. D. i odvjetniku S. Č. (u daljnjem tekstu: žalba tužitelja), u sjednici održanoj 28. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-310/2018-52 od 10. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 27. srpnja 2016. između Ž. P. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca kod Javnog bilježnika M. M. iz K. broj ovjere: OV-3747/2016 (u daljnjem tekstu: kupoprodajni ugovor) stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u cijelosti 1/1 na nekretnini koja je kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišno-knjižnog odjela u K., upisana u zk. ul. 2288 k.o. 316270 P. i to kč. br. 3536/1 u naravi gospodarska zgrada i dvorište H.., …, površine 964 m2 (u daljnjem tekstu: nekretnina), priznavanje i trpljenje promjene uknjižbe te nekretnine na ime tužitelja, i naknadu parnični troškova (stavak I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 20.460,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda.

2.1. Tužitelj zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, protivi se tuženik navodima iste i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

3.1. Tuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini i prijenos istog vlasništva na njegove ime u zemljišnim knjigama i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13., i 14. ZPP-a.

6.1. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati (obrazloženje nije manjkavo u mjeri zbog kojeg se ne bi mogla ispitati prvostupanjska presude, navedeni razlozi o bitnim činjenicama nisu proturječni stanju spisa), a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu osporavanja iste zbog povrede pravila o sadržaju iste.

7. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu osporavanja prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8., člankom 213. stavkom 1. i člankom 259. ZPP-a.

7.1. To stoga, što je po sudu prvog stupnja pravilno cijenjena snaga izvedenih dokaza, što niti o jednoj odlučnoj činjenici nije izveden pogrešan zaključak, što je pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-215/2017 (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-402/2018 od 8. srpnja 2019.) prekinut postupak u parnici P-215/2017 (rješenjem prvostupanjskog suda od 7. travnja 2017. izdvojena protutužba Grada P. na pobijanje i raskid kupoprodajnog ugovora) do pravomoćnog okončanja predmetne parnice i što je pravilno rukovođeno vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju, dr. A. T., spec. psihijatru.

8. Nije utvrđen niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a).

9. Naime, mjerodavnim pravilima o stjecanju vlasništva sadržanim u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017., u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) je propisano:

- da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja (članak 115. stavak 1. ZVDSP-a);

- da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (članak 115. stavak 3. ZVDSP-a);

- da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelj, ako zakonom nije određeno drukčije (članak 119. stavak 1. ZVDSP-a);

- da se odredbe ZVDSP-a o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova (članak 119. stavak 2. ZVDSP-a),

- i da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišne knjige (članak 120. stavak 1. ZVDSP-a).

10. Prema tome, da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva nekretnine taj pravni posao mora objektivno postojati i biti valjan, što dalje znači da se na temelju ništetnog pravnog posla ne može prenijeti vlasništvo nekretnine (pobojan pravni posao djeluje kao valjan sve dok ga sud ne poništi).

11. Mjerodavnim pravilima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano:

- da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke (članak 18. stavak 1. ZOO-a);

- da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog ugovora (članak 276. stavak 1. ZOO-a);

- da je ništetan ugovor sklopljen između ostalog i protivno tim prinudnim propisima (članak 322. stavak 1. ZOO-a);

- da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a),

- da ništetnost ugovora nastupa po samom zakonu unatrag od sklapanja ugovora (ex tunc) i da za utvrđivanje ništetnosti nije potrebna sudska odluka, a ako je donesena da ima deklaratoran značaj (članak 322. stavak 1. ZOO-a).

12. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom u bitnome proizlazi:

- da je između Ž. P. (prodavatelja) i tužitelja (kupca) 27. srpnja 2016. sklopljen kupoprodajni ugovor, predmet kojeg je nekretnina upisan u zk. ul. 2288 k.o. 316270 P. (list 7. – 8. spisa);

- da je Ž. P., rođen 4. rujna 1949., preminuo 6. kolovoza 2016. (list 40. – 42. spisa);

- da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 2369/2016 predmetna nekretnina kao ostavinska imovina Ž. P. prenesena na tuženika (Grad P.) i da je tuženik upisan vlasnikom iste u zemljišnim knjigama (list 25. – 26., 123. – 126. spisa);

- da je Ž. P. prema medicinskoj dokumentaciji u spisu od 2009. svakodnevno pio alkohol bez kontrole količine i načina pijenja i gubio kontrolu, da je u pet navrata hospitaliziran zbog prekomjernog konzumiranja alkohola /posljednja hospitalizacija u bolnici se provodila od 29. srpnja 2016. do smrti 6. kolovoza 2016. (list 89. – 99. spisa);

- i da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovor Ž. P. (prodavatelj) nije bio sposoban za rasuđivanje kako na intelektualnoj tako i na voljnoj razini (kod Ž. P. dugi niz godina bila razvijena teška psihofizička ovisnost o alkoholu koja je uzrokovala toksično oštećenje moždane supstance i simptome kognitivnog poremećaja, sindrom frontalnog režnja koji se manifestirao u poremećaju percepcije narušene pažnje i smanjenoj koncentracije, odbijanju komunikacije, poremećaju motorne sfere sa smanjenom sposobnosti planiranja, razumijevanja zapamćenih informacija i slično /list 138. – 162., 200. - 202. spisa/).

13. Prema tome, kako Ž. P. (prodavatelj) u vrijem sklapanja kupoprodajnog ugovora (27. srpnja 2016.) nije bio sposoban za rasuđivanje kako na intelektualnoj tako i na voljnoj razini, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nije ispunjena jedna od dvije kumulativne pretpostavke u smislu naprijed navedenog materijalnog prava, odnosno da kupoprodajni ugovor nije valjan i da kao takav ne može biti osnova za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na tužitelja, i primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev.

14. S obzirom na navedeno ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje tužitelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđivano, da bi za razrješenje predmetnog spora bile mjerodavne opće odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 127/2013., 33/2015., 14/2019., u daljnjem tekstu: ZN-a), niti da je donošenjem pobijane presude povrijeđeno tužiteljevo zajamčeno pravo na pravično suđenje (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustava/, članak 6. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a).

14.1. Naime, točno jest da odredba članka 327. ZOO-a ne daje ovlaštenje sudu da suprotno članku 2. stavku 1. ZPP-a odlučuje o onome što nije u granicama zahtjeva koje su stranke istakle u postupku. Međutim, isto tako točno jest da to ne znači da sud prvog stupnja nije bio ovlašten razmatrajući jednu od dvije zakonom određenih kumulativnih pretpostavki za pružanje pravne zaštite po predmetnom tužbenom zahtjevu (objektivno postojanje pravnog posla i njegova valjanost) u skladu s tom odredbom ZOO-a po prigovoru tuženika i po službenoj dužnosti cijeniti je li pravno valjan ili ništetan kupoprodajni ugovora.

14.2. Nadalje, točno jest i da odredba članka 29. stavak 1. Ustava, članka 6. stavka 1. EKZLJP-a, istovjetno kao i odredba članka 5. ZPP-a nameće sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku. Međutim, isto tako točno jest da je za sud zadržano pravo procjene njihove mjerodavnosti za konkretnu odluku (članak 8., članak 202. stavak 2., članak 267. stavak 2. ZPP-a).

14.3. Stoga, uz sve naprijed navedeno vezano za mjerodavno pravo i odlučne činjenice, nije u pravu tužitelj kad tvrdi da u predmetnom postupku nije bilo potrebno izvoditi dokaza medicinskim vještačenjem, da bi od utjecaja na konačnu odluku bilo to što Ž. P. nije bila oduzeta poslovna sposobnost, što vještak nije obavio razgovor sa Ž. P. jer je vještačenje provedeno četiri godine nakon njegove smrti, što nije prihvaćen njegov prijedlog da se dopunski saslušavaju svjedoci (M. M., J. A., Đ. H. i M. H.) i tužitelja na okolnosti njihovog zapažanja o psihofizičkom stanju Željka Pranjića u trenutku potpisivanja kupoprodajnog ugovora (jesu li primijetili da Ž. P. ima problema sa komunikacijom i koncentracijom, jesu li mu ruke bile nemirne, kakav mu je bio hod, je li imao vidljive kapilare na licu i krvave bjeloočnice, te je li mu dah mirisao na alkohol).

14.4. U konačnici, prigovore koje tužitelj ponavlja u žalbi je vještakinja otklonila u neposrednom saslušanju na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 14. travnja 2021. (list 200. – 202. spisa) u kojem je jasno navela da je Ž. P. prije smrti dijagnosticirana teška psihofizička ovisnost o alkoholu koja je uzrokovala toksično oštećenje moždanih supstanci i razvoj kognitivnog poremećaja do razine demencije za registriranje sindroma frontalnog režnja (sindrom koji uzrokuje mentalne i neurološke poremećaje i dovodi do značajnih odstupanja od uobičajenog, takozvanog normalnog funkcioniranja – područje opažanja poremećeno, pažnja narušena, koncentracija smanjena, smanjena sposobnost planiranja i provođenja aktivnih svjesnih akcija, ne uočavaju greške i vjeruju da sve rade kako treba) i da eventualna sama intoksikacija alkoholom u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s obzirom na sve okolnosti koje proizlaze i medicinske dokumentacije i personalnih dokaza, nema osobiti značaj iz razloga što je kod Ž. P. bila razvijena teška ovisnost o alkoholu sa izrazito narušenim kognitivnim kapacitetima koji je u svakom pa i bolničkom liječenju, i nakon liječenja bio u apstinencijskoj krizi do stupnja demencije, što da se navodi u otpusnom pismu iz bolnice u 2011. godini.

14.5. Nadalje, kako je ništetnost kupoprodajnog ugovora nastupila po samom zakonu od njegova sklapanja (ex tunc), to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu osporavanja izbora materijalnog prava po sudu prvog stupnja, odnosno da bi za razrješenje predmetnog spora bila mjerodavna odredba članka 5. stavka 3. i članka 6. ZN-a, samom činjenicom objektivnog postojanja kupoprodajnog ugovora.

14.6. U pravu je tužitelj kada tvrdi da odredba članka 29. stavak 1. Ustava, članka 6. stavka 1. EKZLJP-a, istovjetno kao i odredba članka 5. ZPP-a nameće sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku.

14.7. Međutim, tužitelj gubi iz vida da je za sud zadržana pravo procjene njihove mjerodavnosti za konkretnu odluku (članak 8., članak 202. stavak 2., članak 267. stavak 2. ZPP-a), koja procjena u okolnostima konkretnog slučaja nije izostala kako to pokušava prikazati tužitelj pogrešno smatrajući da u predmetnom postupku nije bilo potrebno izvoditi dokaza medicinskim vještačenjem i da su za ocjenu poslovne sposobnosti Ž. P. mjerodavna zapažanja osoba s kojima je imao kontakt u trenutku potpisivanja kupoprodajnog ugovora.

14.8. Osim toga, a u prilog irelevantnosti ostalih žalbenih navoda za donošenje odluke po predmetnom tužbenom zahtjevu kojim nisu obuhvaćene posljedice nevaljanosti kupoprodajnog ugovora, nije odlučno je li tužitelj Ž. P. isplatio kupovinu navedenu u kupoprodajnom ugovoru, je li i koliko tužitelj platio na ime dugova Ž. P., niti ishod postupka po kaznenoj prijavi podnesenoj protiv tužitelja. Uz sve navedeno, ovom sud uopće nisu jasne tužiteljeva konstatacija, da priložena dokumentacija dovodi u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza z.z. tuženika i otkriva što stvarno leži u podlozi ovog parničnog postupka i naznačene kaznene prijave – diskriminacija tužitelja obzirom na etničku pripadnost i imovinsko stanje“.

15. I odluka o parničnim troškovima koju tužitelj osporava posljedično osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./).

16. Tužitelju koji nije uspio sa predmetnom žalbom ne pripada pravo na trošak iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

17. Radnja odgovora na žalbu tužitelja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice, zbog čega trošak iste nije priznat tuženiku (članak 155. ZPP-a).

18. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.