REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2669/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. iz K., OIB…, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u K., protiv I-tužene K. T. iz G. J., OIB … i II-tuženika L. T. iz G. J., OIB…, zastupani po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1034/2021-3 od 10. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-27/2019-32 od 14. srpnja 2021., u sjednici održanoj 28. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1034/2021-3 od 10. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-27/2019-32 od 14. srpnja 2021., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Da li je tvrdnjom da je predmetni postupak započeo kao ovršni postupak 22.01.2004. (dan donošenja sudskog rješenja o ovrsi) sud pogrešno primijenio odredbu čl. 241. ZOO-a, s obzirom na nespornu činjenicu da je u predmetnom postupku tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dne 23.12.2003. kojom je pokrenuta radnja protiv tuženika pred sudom, te kada je stvarno došlo do prekida zastare, a koje je pitanje važno za odluku o sporu i o kom pitanju postoji različita praksa viših sudova?

2. Da li je sud pogrešno zaključio da se na konkretan pravni odnos treba primijeniti trogodišnji zastarni rok, obzirom da se na zastarjevanje međusobnih tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga između obrtnika i pravne osobe, ne primjenjuje trogodišnji rok iz čl. 374. ZOO-a, pa da je time pogrešno primijenio materijalno pravo sukladno odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a, a koje je pitanje važno za odluku o sporu i o kom pitanju postoji različita praksa viših sudova?

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.

2.1. Prvenstveno je za ukazati da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije pod rednim brojem 2 nije važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitati sudsku praksu. Naime, postoji ustaljena praksa revizijskog suda (odluka broj Revt 158/13 od 16. travnja 2014., odluka broj Rev 103/10 od 22. studenoga 2012. i druge odluke) o tom pravnom pitanju. Tako je revizijski sud i u primjeni odredbe čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) i u primjeni odredbe čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) jasno izrazio shvaćanje da se trogodišnji zastarni rok iz navedenih zakonskih odredbi primjenjuje i na ugovore sklopljene između vlasnika obrta i pravne osobe u okviru njihovih djelatnosti. Stoga dakle pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda u odnosu na navedeno pravno pitanje.

2.2. Obzirom na navedeno pod toč. 2.1. ovog rješenja, pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1, ukazuje se nevažnim za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što je utvrđenje drugostupanjskog suda da je u ovoj pravnoj stvari riječ o potraživanju iz 1999. godine, pa bi trogodišnji zastarni rok istekao i prije no što je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (dana 23. prosinca 2003.).

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.