Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-576/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Dragici Samardžić u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika Ured, Z. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz O. društva M. & L. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 58 Pn- 1402/15-52 od 25. veljače 2022. dana 28. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 58 Pn-1402/15-52 od 25. veljače 2022., kao i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim tuženiku nisu dosuđeni troškovi postupka preko 11.826,50 kuna.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljice koji glasi: "Tuženik Ured, dužan je tužiteljici M. D. s naslova naknade štete isplatiti iznos od 31.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. rujna 2013. do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05), kao i da naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.826,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žale se tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19- dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred drugim vijećem.

3.1. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim mu nije priznat daljnji parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kuna zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a uz prijedlog da se odluka o trošku preinači i tuženiku dosudi i daljnji parnični trošak od 4.500,00 kuna, odnosno da se odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3.2. Odgovor na žalbe nije podnesen.

3.3. Žalbe nisu osnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila dana 26. veljače 2013. u Zagrebu uporabom nepoznatog motornog vozila.

5. Navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na odredbi članka 30. stavka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, - dalje: ZOOP) kojom je propisano da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Uredu, te ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja.

6. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila da se dana 26. veljače 2013. nalazila kao pješak u krugu KB Sestre milosrdnice u Zagrebu kada joj je s leđa došlo nepoznato osobno vozilo, odgurnulo je i bacilo na kolnik, uslijed čega je pala i zadobila frakturu desnog ramena.

7. Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika nakon što je utvrdio:

- da je 11. ožujka 2013. II. Postaja prometne policije Z. zaprimila bolničku prijavu KB D. na ime M. D., ovdje tužiteljice, iz koje bolničke prijave je vidljivo da je tužiteljica 2. ožujka 2013. u 09,35 sati zaprimljena u navedenu bolnicu radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći kao pješak, a koje su okvalificirane kao teške tjelesne ozljede,

- da je prema izvidima i prikupljenim obavijestima navedena postaja prometne policije došla do saznanja da je do prometne nesreće došlo na način da se dana 26.02.2013. oko 12,00 sati tužiteljica kretala kao pješak u krugu KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, Vinogradska cesta 29, prilaznim kolnikom koji se nalazi sa zapadne strane objekta "Hitne kirurgije", od juga u smjeru sjevera, da je dolaskom do raskrižja s prilaznim kolnikom "Zavoda za neurologiju", na nju neutvrđenim dijelom naletio osobni automobil nepoznate marke i reg. oznake, crvene boje kojim je upravljao nepoznati vozač, da je nakon prometne nesreće nepoznati vozač tog nepoznatog vozila ozlijeđenoj tužiteljici pružio pomoć, da ju je isti ovim vozilom odvezao na adresu mjesta stanovanja u S., ..., da o tom događaju policija nije imala obavijest,

- da je tužiteljica naknadno počela osjećati jače bolove te je dana 2. ožujka 2013. zatražila je liječničku pomoć u KB Dubrava u Zagrebu,

- da tužiteljica tvrdi kako sa nepoznatim vozačem nepoznatog vozila nije razmijenila nikakve podatke, dok je za nepoznato vozilo dala obavijest da se radi o osobnom automobilu nepoznate marke, crvene boje, za koji automobil je zapamtila djelomičnu reg. oznaku "ZG ...", dok drugih korisnih saznanja o nepoznatom vozilu i vozaču koji se može dovesti u vezu s ovom prometnom nesrećom nema,

- da je prometna policija na temelju tih nepotpunih podataka koje je dobila od tužiteljice o vozaču i automobilu koji je prouzročio štetni događaj obavila razgovor s nekoliko vozača koji su i pristupili na prepoznavanje, ali ih tužiteljica nije prepoznala, te u konačnici nije došlo do pronalaska eventualnog počinitelja.

8. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se u konkretnom slučaju ne radi o vozilu koje nije bilo moguće identificirati u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 13. ZOOP-a, jer je tužiteljica mogla identificirati vozilo, kao i njegovog odgovornog osiguratelja, te vozača vozila, a što tužiteljica nije učinila.

9. S navedenim je zaključkom suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se vozač zaustavio na mjestu nezgode, da nije napustio mjesto prometne nezgode i tako ostao nepoznat, već su naprotiv isti vozač i putnici iz njegovog vozila prišli tužiteljici i pružili joj pomoć, podigli ju i posjeli u vozilo u kojem je sjedila desetak minuta, te su ju istim vozilom odvezli na adresu stanovanja u S.

11. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica komunicirala sa vozačem vozila pa je imala mogućnost, a time i dužnost, utvrditi identitet počinitelja, odnosno sa istim razmijeniti osobne podatke, te pozvati policiju. Tužiteljica je također mogla uzeti barem podatke o registarskoj oznaci vozila odnosno potpune podatke o vozilu i vozaču, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud.

12. Ovo posebno što je vozač zajedno sa putnicima iz svog vozila tužiteljicu odvezao sa mjesta nezgode do njezine kuće u S., dok tužiteljica nije imala povrede takve vrste koje bi joj onemogućavale komunikaciju (liječničku pomoć je zatražila nekoliko dana nakon nezgode), pa prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio tvrdnje tužiteljice da joj nije bilo moguće identificirati predmetno vozilo i vozača, te joj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila.

13. Okolnost što je tužiteljica propustila identificirati vozilo kojim joj je prema njezinim tvrdnjama prouzročena šteta, kako i vozača tog vozila, ne može ići na štetu tuženika, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

14. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, te kada je smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 30. ZOOP-a za naknadu štete tužiteljici nanesene uporabom nepoznatog vozila.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Neosnovano tuženik tvrdi da odluka o trošku donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer ta odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, jasna je i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Nije u pravu tuženik ni kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati trošak sastava svih podnesaka koje je priložio u spis, jer podnesci za koje mu nije priznata naknada nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

16. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi stranaka, te kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odbijanjem žalbe tužiteljice na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. toč.2. ZPP-a odbijanjem žalbi stranaka i odluku o parničnom trošku.

U Splitu 28. lipnja 2022.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.