Posl. br. 31 Pn-211/2019-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. M., , iz U., Đ. 23B, zastupana po punomoćniku D.

Č., odvjetniku iz P., protiv tužene R. H.,

zastupane po O. državnom odvjetništvu u P., radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 01. lipnja 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H. da plati na ime naknade imovinske štete tužiteljici T. M., iz U., Đ. 23B, iznos od

150.000,00 kn uvećan za zateznu kamatu u visini obračunatoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope, na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO), koja zatezna kamata teče od 31. rujna 2017. god., pa do isplate. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kn (slovima: sedamnaesttisućaipetstokuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 26. ožujka 2018. godine podnijela tužbu protiv tužene radi naknade štete na temelju odgovornosti zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela državne uprave. Tvrdi da se obratila državnom odvjetništvu s prijedlogom za mirno rješenje spora, sukladno čl. 186.a ZPP-a, međutim državno odvjetništvo da je otklonilo mogućnost nagodbe. U tužbi tvrdi da je vlasnica zgrade sagrađene na k.č.br. 3771/2 k.o. Umag, da je registrirala ugostiteljski obrt I. s kojim je namjeravala u turističkoj sezoni 2017. godine obavljati ugostiteljsku djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića u poslovnom prostoru – konobi u navedenoj nekretnini. Dotadašnji zakupnik V. S. B. j.d.o.o. da je za taj poslovni prostor plaćao godišnju zakupninu u iznosu protuvrijednosti 18.000,00 eura, te da je bilo realno očekivati da će tužiteljica u turističkoj sezoni koja traje do rujna 2017. godine ostvariti zaradu od barem 150.000,00 kn. Dana 11. svibnja 2017. godine da je raskinut Ugovor o zakupu poslovnog prostora s društvom V. S. Buje j.d.o.o. Ured državne uprave Ispostava Umag da nije na uobičajen način proveo uobičajeni tehnički pregled i utvrdio ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nego da se 01. lipnja 2017. godine upustio u korespodenciju s bivšim zakupnikom V. S. B. j.d.o.o. i odgađao donošenje rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta, sve do kraja turističke sezone 2017. godine. Čak ni uključivanje Ministarstva turizma u vrijeme kada je poslovni prostor tužiteljice već bio posve pripremljen za poslovanje i kada je turistička predsezona započela, Ured državne uprave da ni tada nije potaknulo na izdavanje uvjerenja. Tek 07. rujna 2017. godine Ured državne uprave Ispostava Umag da je donio Rješenje kojim se ukidaju minimalni tehnički uvjeti bivšem zakupniku Val sole Buje j.d.o.o., iako je još 29. svibnja 2017. godine na spis Upravnog tijela zaprimljen raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora Dana 02. studenog 2017. godine da je izdano Rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Iz Rješenja, koje je izdano društvu C. j.d.o.o., koje je tužiteljica u međuvremenu osnovala da proizlazi da je poslovni prostor čitavo vrijeme zadovoljavao propisane minimalne tehničke uvjete. Zbog produženog trajanja postupka utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta tužiteljica da nije mogla uredno poslovati u turističkoj sezoni 2017. godine, za koju se pripremala, i na taj način zbog nepravilnog i nezakonitog rada Ureda državne uprave Ispostava Umag da joj je prouzročena šteta u visini izgubljene zarade kakvu je mogla očekivati. Stoga, tužiteljica predlaže, pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16, dalje: ZSDU) da sud naloži tuženoj da plati tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 150.000,00 kn sa pripadajućom kamatom od 31. rujna 2017. godine, pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena je istakla prigovor preuranjenosti tužbe, pozivom na odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP-a. Tvrdi da je dana 27. prosinca 2017. godine zaprimila zahtjev za mirno rješenje spora, u kojem zahtjevu je tužiteljica navela da je vlasnica obrta I. a da je dostavila punomoć koju je izdalo trgovačko društvo C. j.d.o.o. i izvadak iz obrtnog registra iz kojeg da proizlazi da je obrt odjavljen. Naknadno dana 29. siječnja 2018. godine da je tužiteljica dostavila punomoć potpisanu od strane tužiteljice. Tužena smatra da nije protekao rok propisan čl. 186. st. 5. ZPP-a. Nadalje, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužena ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 14. ZSDU. Nezakonit rad da je postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu odnosno propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt i to s voljom i pristankom da se trećemu nanese šteta. Nepravilan rad da podrazumijeva činjenje ili propuštanje činjenja koje je suprotno važećim propisima ili uobičajenom načinu obavljanja službe, ali i volja ili pristanak da se takvim postupanjem nanese šteta pravima ili interesima treće osobe. Tvrdi da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o nepravilnom i nezakonitom radu, jer da nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 14. ZSDU. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu čl. 14. ZSDU da moraju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke i to nezakoniti ili nepravilni rad tijela državne uprave, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužiteljici i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada i nastale štete. Tužena dalje ističe da je Ured državne uprave Ispostava Umag postupalo u skladu sa zakonskim propisima odnosno sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (dalje: ZUD) i Zakonom o općem upravnom postupku (dalje: ZOUP). Predmet da je vođen pod brojem klase UP/I-335-02/17-01/98. Tužena dalje tvrdi da, ispitivanje postojanja uvjeta sukladno zahtjevu tužiteljice se nije moglo pristupiti dok prethodno društvo V. S. B. j.d.o.o. nije podnijelo zahtjev za odjavu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a što zakonski zastupnik tog društva A. V. nije želio učiniti zbog spornosti raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora. Zato, budući da društvo V. S. B. j.d.o.o. nije podnijelo zahtjev za odjavu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, službena osoba Ureda državne uprave Ispostave Umag (gđa. S. P.), da je pozvala zakonskog zastupnika tog društva na izjašnjavanje te ga u više navrata upozorila na odredbu čl. 10. st. 1. t. 12. ZUD odnosno na postojanje zakonske obveze i prekršajne mjere za neučinjeno. Kako društvo V. S. B. j.d.o.o. nije u zakonskom roku obavijestilo upravno tijelo o trajnom prestanku obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, upravno tijelo da je bilo primorano od predmetnog društva zatražiti izjašnjenje, a sve s obzirom na činjenicu da je od strane tužiteljice i I. P. 24. svibnja 2017. godine zaprimljen podnesak u kojem predlažu odjaviti društvo V. S. B. j.d.o.o. zbog neobavljanja djelatnosti u objektu cca 15-tak dana. Tužiteljica i I. P. da su bile neovlaštene podnijeti takav zahtjev umjesto predmetnog društva V. S. B. j.d.o.o., budući da se odjava mogla izvršiti samo na isključiv zahtjev istog društva. Također tužiteljica i I. P. da nisu priložile upravnu pristojbu, o čemu su bile opomenute, a upravno tijelo da nije moglo postupiti po zahtjevu i donijeti rješenje o odbacivanju takvog zahtjeva zbog podnošenja od strane neovlaštene osobe (taj predmet da je vođen pod brojem klase 335-02/17-01/4). S obzirom da društvo V. S. B. j.d.o.o. nije podnijelo zahtjev za odjavu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno nije u zakonskom roku obavijestilo upravno tijelo o trajnom prestanku obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, upravno tijelo da je moralo pristupiti ukidanju rješenja kojim je društvu V. S. B. j.d.o.o. odobren nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu "restoran", naziva L. T. na adresi U., Đ. 23b

(koji se vodi pod brojem klasa: UP/I-372-05/17-2/38 od 12. travnja 2017. godine). Ukidanju rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti društvu V.S. B. j.d.o.o. da se pristupilo temeljem službene obavijesti turističke inspekcije Ministarstva turizma (službene zabilješke od 06. lipnja 2017. godine zaprimljene kod upravnog tijela 10. srpnja 2017. godine) iz razloga što je predmetni ugostiteljski objekt uslijed narušenih odnosa između zakupodavca i zakupoprimca postao opasno mjesto za goste i zaposleno osoblje, koje je prema nalazu turističke inspektorice I. K. bilo potpuno ispražnjeno od stvari i opreme, te uslijed toga prestao ispunjavati opći minimalni uvjet zaštite zdravlja gostiju i zaposlenog osoblja. Predajom ključeva predmetnog ugostiteljskog objekta društvo V. S. B. j.d.o.o. da je izgubilo nadzor nad obavljanjem ugostiteljske djelatnosti (predmet da je vođen pod brojem klase UP/I-372-05/17-02/195). Upravo zbog spornog odnosa zakupodavca i zakupoprimca (Ugovor o zakupu je sklopljen 10. ožujka 2017. godine na razdoblje od 5 godina) z.z. društva V. S.B. j.d.o.o. da nije podnio zahtjev za odjavu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, već se ukidanju rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti društvu V. S. B. j.d.o.o. moglo pristupiti tek po zaprimljenoj službenoj obavijesti turističke inspekcije Ministarstva turizma 10. srpnja 2017. godine. Tijelo državne uprave da je nakon provedenog postupka dana 07. rujna 2017. godine donijelo rješenje pod klasom UP/I-372-05/17-02/195 kojim je ukinuto izvršno rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu, restoranu L. T. u U., Đ. 23b, broja klase

UP/I-372-05/17-02/38 od 12. travnja 2017. godine, a koje je rješenje postalo izvršno 04. listopada 2017. godine. Tužena ističe da je predmetni upravni postupak ispitni postupak, te da je sukladno čl. 8. ZOUP-a u postupku trebalo utvrditi pravo stanje stvari, sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. I sama tužiteljica da je onemogućavala upravnom tijelu provođenje radnji potrebnih za utvrđivanje činjenica potrebnih za donošenje rješenja kojim bi se društvu V. S. B. j.d.o.o. ukinulo izvršno rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u istom prostoru u kojem je tužiteljica imala namjeru obavljati ugostiteljsku djelatnost. Dana 25. kolovoza 2017. godine tužiteljica da je onemogućila službenim osobama upravnog tijela S. Z. Z. i S. P. ulazak u ugostiteljski objekt radi utvrđivanja činjenica potrebnih za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Tužena tvrdi da se tek nakon što je rješenje klase UP/I-372-05/17-02/195 od 07. rujna 2017. (kojim je ukinuto izvršno rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u istom poslovnom objektu broja klasa UP/I-372-05/17-02/38 od 12. travnja 2017. godine) postalo izvršno (04. listopada 2017.) moglo pristupiti zahtjevu tužiteljice, vlasnice obrta I. od 21. lipnja 2017. godine, za utvrđivanje ispunjavanja minimalnih uvjeta zbog promjene ugostiteljskog objekta dosadašnje vrste restoran u predloženu vrstu konoba pod nazivom S. P. Međutim, tužiteljica da je 11. listopada 2017. godine upravnom tijelu dostavila izjavu da odustaje od zahtjeva podnijetog 21. lipnja 2017. godine, slijedom čega je upravno tijelo 11. listopada 2017. godine donijelo rješenje broja klase UP/I-335-02/17-01/98 kojim je obustavljen predmetni upravni postupak. Tužena se poziva i na praksu drugostupanjskih tijela iz 2018. godine. Tužena tvrdi da u konkretnom slučaju upravno tijelo nije moglo donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva tužiteljice i I. P. budući da uz isti nije nikada bila priložena upravna pristojba o čemu su podnositeljice zahtjeva opomenute (predmet je vođen pod brojem klase 335-02/17-01/4), a odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o upravnim pristojbama da je propisano da po podnescima za koje nije plaćena pristojba u propisanom roku, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, osim ako se ne radi o aktima koji su doneseni po službenoj dužnosti, neće se postupati dok pristojbeni obveznik ne dostavi dokaz o plaćanju pristojbi. St. 4. istog članka da je propisano ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz st. 2. tog članka, smatra se da je pristojbeni obveznik odustao od zahtjeva. Dalje, ističe da je dana 02. studenog 2017. godine trgovačkom društvu Coccinella j.d.o.o. (koje je otac tužiteljice u međuvremenu osnovao, a kojeg je tužiteljica ovlaštena zastupati) izdano rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti zato što je došlo do ponovne uspostave minimalnih uvjeta zaštite zdravlja gostiju i zaposlenog osoblja kada je isti u potpunosti preuzeo nadzor nad obavljanjem ugostiteljske djelatnosti na siguran način za goste i zaposleno osoblje. Predmet je vođen pod brojem klase UP/I-372-05/17-02/214. Tužena tvrdi da je u konkretnom slučaju upravni postupak vođen u zakonu predviđenim rokovima, a prema stanju upravne stvari i potrebe prethodnog rješavanja upravnog predmeta radi ukidanja rješenje kojim je društvu V. S. B. j.d.o.o. odobren nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u istom ugostiteljskom objektu i zato da ne postoji osnova za odgovornost tužene za naknadu štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave. Tužena tvrdi da je tužiteljica, kako bi mogla poslovati, osnovala obrt 03. srpnja 2017. (bez početka obavljanja obrta), međutim tek je 30. kolovoza 2017. podnijela prijavu za upis u obrtni registar - upis dana početka obavljanja obrta 30. kolovoza 2017. godine. Predmetni obrt odjavila je 11. listopada 2017. godine. Predmet je vođen pod brojem klasa UP/I-335-02/17-01/50. Bez osnovanog obrta tužiteljica ne bi mogla poslovati. Tužena navodi da je u predmetnom poslovnom prostoru na adresi u U., Đ. 23b tijekom sezone 2017. godine neovlašteno poslovalo društvo C. j.d.o.o. te je istom društvu Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, CU Pula klasa UP/I-471-01/17-13/293 od 04. rujna 2017. godine, zabranjeno daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti u U., Đ. budući da je nadzorom obavljenim 28. kolovoza 2017. godine utvrđeno da se u navedenom poslovnom prostoru obavlja ugostiteljska djelatnost, a da predmetno trgovačko društvo nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti. Tužena smatra da, osim što nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave da nije ispunjen niti uvjet nastanka štete tužiteljici, budući da u predmetnom poslovnom prostoru za vrijeme turističke sezone 2017. godine poslovalo trgovačko društvo osnovano od strane njezinog oca. Tuženoj je nejasno na koji način je tužiteljica došla do iznosa izgubljene zarade od 150.000,00 kn za vrijeme turističke sezone 2017. godine, s obzirom da je kao jedini dokaz utvrđivanja visine izgubljene zarade navela iznos ugovorene godišnje zakupnine u iznosu od 18.000,00 eura protuvrijednosti, koja zakupnina je bila ugovorena sa društvom V. S. B. j.d.o.o. (a koja godišnja zakupnina je bila i podmirena do 30. lipnja 2017. godine).

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dopis (4), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz (5-9), u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (10-12), u izvadak iz obrtnog registra (13), u raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora (14- 15), u dopis (16), u službenu zabilješku (17), u dopis Ministarstva turizma (18-19), u žalbu zbog šutnje administracije (20-21), u dopis (22-24) u Rješenje (25-28 i 29-30, 61-62), u izlist podataka iz sudskog registra (31-32), u inventurnu listu (64-65), u Aneks ugovoru o zakupu poslovnog prostora (67-68), u zapisnik Ureda državne uprave od 21. kolovoza 2017. (69), u dijelove upravnog spisa (70-113), u preslike upravnih spisa klasa: UP/I-372-05/17-02/195, klasa: UP/I-335-02/17-01/98, klasa: 7UP/I-335-02/17-01/4, klasa UP/I-335-02/17-01/97, klasa: UP/I-335-02/17-01/110, te su saslušani svjedoci S. P. i I. P., te tužiteljica kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 150.000,00 kn radi nepravilnog i nezakonitog rada Ureda državne uprave Ispostave Umag. Dakle, predmet odlučivanja je prije svega da li je bilo nepravilnog i nezakonitog rada od strane službenice Ureda državne uprave koja je rješavala zahtjev tužiteljice. A zatim ukoliko je bilo nepravilnog i nezakonitog rada, da li je tužiteljici nastala šteta u utuženom iznosu.

6. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada od strane službenice Ureda državne uprave i da tužena nije odgovorna za imovinsku štetu koju potražuje tužiteljica, posljedično tome da ne postoji obveza tužene za isplatu iznosa od 150.000,00 kn.

7. Svjedokinja Sanja Pišot, koja je bila zadužena za rješavanje zahtjeva tužiteljice u Uredu državne uprave, iskazala je da joj se tužiteljica informativno obratila u svibnju 2017. godine i tom prilikom da je dobivena informacija da društvo Val sole Buje j.d.o.o. nije obavljalo posao ugostiteljske djelatnosti. Dana 24. svibnja 2017. godine da je zaprimljen zahtjev tužiteljice i I. P. da se društvo V. sole B. j.d.o.o. briše iz registra obrta sa adrese Đ. 23, jer da je na zahtjev z.z. društva V. sole B. j.d.o.o. 11. svibnja 2017. godine raskinut Ugovor o zakupu i jer je A. V. – z.z. društva V. sole Buje j.d.o.o. predao ključeve restorana i sada da su u posjedu predmetnog poslovnog prostora I. P. i tužiteljica. Po primitku takvog zahtjeva društvu V. sole B. j.d.o.o. da je upućen službeni dopis da se očituje o onome što su tužiteljica i I. P. u zahtjevu i napisale. Društvo V. sole Buje j.d.o.o. da je pozvan da u roku od 8 dana odjavi obrt s upozorenjem na odredbe ZUD-a. Međutim, V. sole B. j.d.o.o. da je pisano obavijestio Ured da se ne želi odjaviti jer da je Ugovor o zakupu raskinut na prijevaru zakupodavca. Svjedokinja tvrdi da Ured državne uprave ne može na zahtjev tužiteljice, kao treće osobe odjaviti obrt društva V. sole B. j.d.o.o., a niti da je to u tom momentu mogao učiniti Ured po službenoj dužnosti. Nakon toga, da se tužiteljica obratila Ministarstvu turizma gdje je dobila isti odgovor kao što joj je obrazloženo i u Uredu. Jedini način da bi se tužiteljici udovoljilo, da je bilo prethodno ukinuti Rješenje koje je društvu V. sole B. j.d.o.o. bilo izdano 12. travnja 2017. godine. Međutim, tužiteljica da je tada tražila nešto nedopušteno i nezakonito. Tužiteljica da je danima dolazila u Ured, a potom nakon cca 2 tjedna da se obratila (odnosno otac tužiteljice) turističkoj inspektorici I. K. koja je 06. lipnja 2017. godine sastavila službenu bilješku da društvo V. sole B. j.d.o.o. ne obavlja djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru u Đ. 23b, ali tu službenu bilješku turističke inspektorice Ured državne uprave da je zaprimio tek 10. srpnja 2017. godine. Tek tada da su stečeni uvjeti za pokretanje postupka ukidanja Rješenja društvu V. sole B. j.d.o.o. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti (tj. Rješenja od 12. travnja 2017. godine). Tada je društvo V. sole B. j.d.o.o. pozvan na izjašnjenje vezano za ukidanje Rješenja od 12. travnja 2017. godine. Svjedokinja je iskazala da je to bilo u vrhuncu sezone kada je imala u radu enormni broj predmeta koji su bili zaprimljeni i prije zahtjeva tužiteljice, da je po zahtjevu tužiteljice promtno postupala. Društvo V. sole B. j.d.o.o. da je 21. kolovoza 2017. godine dobio zaključak Ureda na koji se očitovao da izražava sumnju da da je prilikom izvida turističke inspektorice objekt bio raspremljen od stvari i predmeta. Dalje je iskazala da je dana 24. kolovoza 2017. godine tužiteljica pozvana da pokaže poslovni prostor radi donošenja rješenja o ukidanju Rješenja društvu V. sole B. j.d.o.o., međutim tužiteljica da je to odbila. Idućeg dana 25. kolovoza 2017. godine da su (dvoje službenika) izišli u obilazak objekta i sačinili službenu bilješku i nakon toga Rješenjem od 07. rujna 2017. godine ukinuli Rješenje društvu V. sole B. j.d.o.o. od 12. travnja 2017. godine, iz razloga jer je objekt prestao udovoljavati uvjetima, a ne iz razloga kojeg je zahtijevala tužiteljica. Postupak koji se vodio pod oznakom klasa UP/I-372-05/17-02/195 da je postupak ukidanja rješenja po službenoj dužnosti i taj postupak da je ispitni postupak gdje se mora ispitati stanje stvari, saslušati stranke tj. provesti postupak izjašnjavanja i dokazivanja, za razliku od postupka koji se vodio pod oznakom klasa 335-02/17-01/4 koji postupak je neupravan i koji postupci su u pravilu pritužbe, primjedbe i slično. Postupak pod klasom UP/I-335-02/17-01/98 koji je započeo 21. lipnja 2017. godine da se tretira kao upravni postupak, dakle da je prije donošenja odluke trebalo obaviti očevid, pregled prostora tj. provesti ispitni postupak. Tada da još uvijek društvo V. sole B. j.d.o.o. nije bilo odjavljeno, a postupak povodom zahtjeva koji je započeo 21. lipnja 2017. godine da je ovisio o postupku ukidanja rješenja V. sole B. j.d.o.o. Zahtjev tužiteljice kojeg je bila podnijela (prema praksi) da je zapravo trebalo odbaciti, jer još uvijek nije bilo donijeto rješenje o ukidanju rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti društvu V. sole B. j.d.o.o.. Svjedokinja je iskazala da je Ured državne uprave tek po primitku zahtjeva turističke inspekcije – službene bilješke – bio ovlašten po službenoj dužnosti provesti postupak ukidanja, a to je iskazala povodom upita na njezin dopis datiran 01. lipnja 2017. godine kojeg je uputila društvu V. sole B. j.d.o.o.. Svjedokinja tvrdi da je turistička inspekcija nadležna za utvrđivanje činjenice da li postoje uvjeti za donošenje rješenja o ukidanju, a Ured državne uprave da nije ovlašten samovoljno donijeti rješenje o ukidanju i pokretati takve postupke. Dalje je iskazala, da zahtjev tužiteljice zaprimljen u Uredu državne uprave 24. svibnja 2017. godine se ne može tretirati kao zahtjev za postupanje kao upravni postupak iz razloga jer da nije plaćena upravna pristojba. Tek po uplati upravne pristojbe da se formira zahtjev za postupanje u upravnom postupku. Svjedokinja je iskazala da svaki ugostiteljski objekt mora udovoljavati minimalnim uvjetima za obavljanje rada ugostiteljske djelatnosti i ako drugi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnosti u istoj vrsti ugostiteljskog objekta tada koristi zakonsku mogućnost nastavka obavljanja ugostiteljske djelatnosti. U tom postupku da se dokazuje da je objekt registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i da ima dokaz korištenja ugostiteljskog objekta. Kada se prenamjeni djelatnost u promjeni vrste konkretno iz restorana u konobu, očevidom da se mora pregledati objekt jer se propisani minimalni uvjeti razlikuju.

Svjedokinja je iskazivala uvjerljivo, izričito, te je svojim obrazlaganjem nastojala uvjeriti sve prisutne prilikom saslušanja da je postupala pravilno i zakonito te promtno. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedokinje. Iz iskaza te svjedokinje, kao i uvidom u priložene spise u kojima se nalaze dopisi koje je svjedokinja upućivala i tužiteljici i drugim relevantnim osobama u postupku, proizlazi da je svjedokinja postupala sa ciljem da se postupak povodom zahtjeva tužiteljice što prije okonča i da se udovolji zahtjevu tužiteljice.

8. Svjedokinja I. P. iskazala je da o predmetu spora ima saznanja samo po pričanju tužiteljice, koja joj je sestra. Iskazala je da je suvlasnica predmetnog poslovnog prostora obrta I. na adresi Đ. 23b, da je kao suvlasnica bila u ugovornom zakupnom odnosu sa društvom V. sole B. j.d.o.o., da su ugovor o zakupu sporazumno raskinuli negdje početkom lipnja 2017. godine i nakon toga da je tužiteljica htjela raditi u tom poslovnom prostoru sa obrtom "Ivo", pa se obratila Odjelu za gospodarstvo Umag. Poznato joj je da je tužiteljica trebala srediti neku papirologiju, a obzirom da se radi o sezonskom lokalu da je trebalo ispitati elektroinstalacije, vodoinstalacije, sanitarne uvjete, tehničke preglede. S obzirom da se radilo o ugostiteljskoj djelatnosti da je trebalo naručiti hranu, piće i slično i da je za normalno poslovanje trebalo biti zaposleno minimum 4 osobe. Tužiteljica da je obavila sve potrebne uobičajene radove da se može početi raditi Svjedokinja ne zna da li je društvo V. sole B. j.d.o.o. plaćao zakupninu. Iskazala je da se tijekom sezone mogla očekivati zarada od oko 20.000,00 eura. Dalje je iskazala da se tužiteljica obraćala Uredu za gospodarstvo u Umagu, da je zvala Zagreb, da je otišla u Odjel za gospodarstvo u Pulu, te da je dobila odgovor da treba proći 60 dana da bi mogla započeti radom, međutim 60 dana da je prošlo, a Ured za gospodarstvo iz Umaga da nije htjelo dati potvrdu tužiteljici da može započeti radom, ali ne zna zašto ta potvrda nije izdana. Svjedokinja nema saznanja što je inspekcija utvrdila i rekla prilikom pregleda. Svjedokinja tvrdi da je ugovor o zakupu sa zakupnikom V. sole B. j.d.o.o. raskinut na zahtjev zakupnika, ugovor da je bio sklopljen u veljači 2017. godine na rok od 5 godina i ne zna do kada je plaćena zakupnina. Prilikom raskida Ugovora o zakupu da je dogovoreno da zakupnik može uzeti sav inventar. Iznošenje inventara da je bilo krajem svibnja 2017. godine, a predaja ključeva da je bila početkom lipnja 2017. godine. Tužiteljica da je sa radom u predmetnom lokalu počela krajem kolovoza 2017. godine, na svoju ruku.

Iskaz svjedokinje I. P. je iskaz onoga što je svjedokinja čula isključivo od tužiteljice, a ne da bi svjedokinja imala neposredan uvid i neposredna saznanja o samom tijeku postupka vezano za predmet spora. Stoga, sud iskaz navede svjedokinje smatra pristranim i nevjerodostojnim jer ta svjedokinja, vezano za predmet spora, zaista nema neposrednog saznanja i njezin iskaz je uopćen.

9. Tužiteljica je iskazala da je u predmetnom poslovnom prostoru obavljala djelatnost pod obrtom "Ivo", a radi fiskalizacije da je otvorila društvo C. j.d.o.o. 11. ili 12. kolovoza 2017. godine. Predmetni poslovni prostor da je i ranije imao minimalne tehničke uvjete za rad, ali unatoč tome kada je tražila početak rada za društvo C. da je ponovno zatražila i dobila minimalne tehničke uvjete za rad. D. V. sole B. j.d.o.o. da je krajem svibnja ili početkom lipnja 2017. godine izašao iz poslovnog prostora i nakon toga da se obratila Uredu za gospodarstvo (službenici S.) i dobila je odgovor da mora imati minimalne tehničke uvjete za rad, a tužiteljica da joj je rekla da te uvjete već ima. Međutim, službenica da je rekla da joj ne da rješenje za rad. Nakon toga, tužiteljica je nazvala Zagreb koji su je uputili da pozove inspektoricu u restoran. Inspektorica I. i nakon toga službenica u Uredu državne uprave da

nije udovoljila zahtjevu tužiteljice pa se tužiteljica obratila Uredu za gospodarstvo u Puli gospodinu Januševiću koji joj je rekao da će tužiteljica dobiti minimalne tehničke uvjete i da će početi raditi, međutim ni cijeli šesti mjesec, ni cijeli sedmi mjesec da još uvijek nije dobila dozvolu za rad. Ponovno se obratila službenici, više puta, radi donošenja rješenja da može započeti sa radom, međutim službenica da joj je zaprijetila policijom. Od Ureda za gospodarstvo da nije dobila nikakvo rješenje da ispunjava minimalne tehničke uvjete i da može započeti radom. Zbog toga, da je za društvo C. dobila fiskalizaciju i tada da je oko 12. kolovoza 2017. godine počela sa radom u predmetnom poslovnom prostoru u kojem su bile zaposlena ona i njezina majka. Radile su do 27. kolovoza ili 28. kolovoza 2017. Dana 20. kolovoza 2017. godine u jutarnjim satima oko 8,00 da ju je nazvala službenica iz Ureda za gospodarstvo da bi došla vidjeti lokal, ali tužiteljica da joj je odgovorila da je to prerano i neka dođe kasnije. Inače, tužiteljica je imala otvoren lokal od 10,00 do 23,00 sata. Službenica da je došla, ali lokal da je bio zatvoren, te da je vidjela da na vratima piše C. j.d.o.o. i radno vrijeme od 10,00 do 23,00. Dana 28. kolovoza 2017. godine da je u lokal kod tužiteljice došla inspekcija, te je tužiteljici rečeno da je došla po prijavi putem telefona, ženske osobe. Inspekcija je od tužiteljice tražila minimalne tehničke uvjete za rad, ali kako ih nije imala za društvo C. j.d.o.o. lokal da su joj zatvorili i da je morala platiti kaznu u iznosu od 6.000,00 kn. Rješenje o udovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta za rad za društvo Coccinella j.d.o.o. da je dobila tek u studenom 2017. godine, koje je izdala šefica Ureda za gospodarstvo Umag. Tužiteljica u iskazu tvrdi da je od Ureda za gospodarstvo Umag tražila rješenje za udovoljavanje minimalnih tehničkih uvjeta za rad krajem svibnja ili lipnja za obrt P., za obrt Z., ali da nije dobila nikakvo rješenje. U Uredu za gospodarstvo da je bila stalno u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu, da je zvala Ministarstvo turizma, obrtničku komoru, inspektoricu I.. Predmetni poslovni prostor da je bio otvoren samo od 11. ili 12. kolovoza 2017. do 28. kolovoza 2017. godine, a za to vrijeme da nije ništa zaradila, čak da je morala posuditi 6.000,00 kn za plaćanje kazne i za robu (hrana, piće) koju je naručila. Dalje je iskazala da je 21. lipnja 2017. godine podnijela zahtjev Uredu državne uprave kao vlasnica obrta I. je taj zahtjev ona i potpisala, ali službenica S. da je ručno ispunjavala ostalo u zahtjevu. Službenica S. da ju uopće nije slušala, već da joj je govorila da će ona otvoriti ono što službenica kaže, a službenica da joj je svaki puta nešto drugo pričala. U svakom slučaju tužiteljica da je radila sve što joj je službenica S. rekla. Tužiteljica je izričito iskazala da je ona i ranije imala minimalne tehničke uvjete za rad, te minimalne tehničke uvjete da joj je potvrdila tvrtka iz P. i te uvjete da je imala i prije 10 godina i prije 5 godina i prije godinu dana, međutim službenica S. da je stalno nešto dodatno tražila. Tužiteljica tvrdi da je za razdoblje u kojem je lokal bio otvoren (11. ili 12. kolovoza 2017. do 28. kolovoza 2017.) potrošila oko 20.000,00 kn za dobavu hrane, pića, deterđenata, wc papira, sanitarnih knjižica, struju, vodu. Za taj period rada C. j.d.o.o. da je radila sa gubitkom. T. je iskazala da joj nije jasno zašto je službenica S. tražila od društva

V. sole B. j.d.o.o. da se odjave, kad je V. sole B. j.d.o.o. već ranije bilo izašlo iz predmetnog lokala. Tvrdi da nije bilo nikakvih prepreka da joj službenica S. izda rješenje za rad. Tvrdi da je platila sve upravne pristojbe što se od nje tražilo.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tužiteljica krajem svibnja ili početkom lipnja 2017. godine obratila uredu za gospodarstvo Umag vezano za početak rada obrta Ivo u predmetnom poslovnom prostoru, da joj je službenica S. P. rekla da mora imati minimalne tehničke uvjete za rad, a da je tužiteljica smatrala da to nije potrebno jer da ih već ima. Tužiteljica se obraćala i nadređenim službenice tj. Uredu u Pulu, u Zagreb, te iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj i u Puli i u Zagrebu rekli da ne postoji prepreka da se tužiteljici izda traženo odobrenje za rad. Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona smatra da sama činjenica da je društvo V. sole B. j.d.o.o. krajem svibnja ili početkom lipnja 2017. godine napustilo predmetni poslovni prostor, da ne postoje druge prepreke da ona odmah započne sa radom u tom istom poslovnom prostoru.

10. Uvidom u preslik neupravnog predmeta klasa 335-02/17-01/4 utvrđeno je:

- da je dana 24. svibnja 2017. godine Ured državne uprave Ispostava U. zaprimio zahtjev tužiteljice i I. P. kojim traže da se društvo Val sole Buje j.d.o.o. briše iz registra obrta sa adrese Đ. 23b, jer da je raskinut Ugovor o zakupu dana 11. svibnja 2017. godine i jer je A. V. (z.z. društva)

predao ključeve vlasnicima i jer su u posjedu poslovnog prostora tužiteljica i I. P.,

- da je upravni savjetnik (S. P.) dopisom klasa 335-02/17-01/4 od 01. lipnja 2017. godine pozvao društvo Val sole Buje j.d.o.o. na izjašnjavanje o okolnostima prestanka obavljanje ugostiteljske djelatnosti i uz dopis je priložen podnesak tužiteljice i I. P. od 24. svibnja 2017. godine. Društvo V. sole B. j.d.o.o. je upozoreno da se izjašnjavanje može izvršiti osobno u prostorijama Ureda od 07,30 do 10,30 sati, ponedjeljkom, srijedom i petkom, u roku od 8 dana od dana primitka dopisa ili pisanim putem u istom roku, a informacije da se mogu dobiti na broj telefona ureda 07,00 do 15,00 sati radnim danom, a da se može kontaktirati i elektroničkom poštom,

- da je društvo V. sole B. j.d.o.o. dopisom od 09. lipnja 2017. godine, obavijestilo Ured državne uprave da ne želi da se izbriše iz registra obrta sa adrese Đ. 23b (restoran L. T.) jer da je Ugovor o zakupu raskinut na prijevaru i da je društvo V. sole B. j.d.o.o. novčano oštećeno i prevareno. Također, u poslovnom prostoru da se nalaze vrijedne stvari društva V. sole B. j.d.o.o. koje da zakupodavac ne želi vratiti zakupniku,

- da je društvo V. sole B. j.d.o.o. upisano u sudski registar trgovačkog suda u P. čiji je osnivač i z.z. je A. V.,

- da je tužiteljici dostavljeno očitovanje društva V. sole B. j.d.o.o. od 09. lipnja 2017. godine,

- da je dana 06. lipnja 2017. godine pod klasom 334-09/17-02 viša turistička inspektorica I. K. sastavila službenu zabilješku da je na telefonski poziv vlasnika prostora u U., Đ. 23b, I. J., dana 06. lipnja 2017. godine izvršila obilazak ugostiteljskog objekta restoran L. T. u U., Đ. 23b,

radi kontrole rada društva V. sole B. j.d.o.o., te utvrdila da navedeno društvo ne obavlja ugostiteljsku djelatnost u navedenom restoranu, te da je vlasnik pokazao prostor koji je bio prazan odnosno raspremljen,

- da je dana 20. lipnja 2017. godine Ministarstvo turizma dostavilo tužiteljici dopis vezano za njezin upit od 12. lipnja 2017. godine o mogućnosti ukidanja rješenja ugostitelju, kao i obrta, te da joj je Ministarstvo turizma ukazalo na odredbe čl. 24., 27. i 22. ZDU-a, da Ministarstvo turizma smatra da je za utvrđenje da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost dovoljno da turistička inspekcija utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu, te da nakon izvršnosti rješenja o ukidanju rješenja izdanog ugostitelju za ugostiteljski objekt za taj isti objekt može se izdati rješenje novom ugostitelju. Konačno, problematika obrta da je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, a ne Ministarstva turizma,

- da su dana 01. kolovoza 2017. godine tužiteljica i I. P. Uredu državne uprave, Ispostava U., dostavile žalbu zbog šutnje administracije, u kojoj traže da im se obrazloži zašto nije ukinuto rješenje društvu V. sole B. j.d.o.o.,

- da je dana 02. kolovoza 2017. godine dopisom pod klasom 335-02/17-01/4 Ured državne uprave, I. U., pozvao tužiteljicu i I. P. na izjašnjavanje vezano za podnesak od 01. kolovoza 2017. godine, kao i za plaćanje upravnih pristojbi. Ukazano im je na informaciju Ministarstva turizma u kojem dopisu stoji "nakon izvršnosti rješenja o ukidanju rješenja izdanog ugostitelju za ugostiteljski objekt za taj isti objekt može se izdati rješenje novom ugostitelju".

11. Uvidom u preslik predmeta upravnog postupka klasa UP/I-335-02/17-

01/97 utvrđeno je:

- da je 21. lipnja 2017. godine pod klasom UP/I-335-02/17-01/97 zaprimljena prijava za upis u obrtni registar od tužiteljice, da je predmet prijave upis obrta i promjena podataka - upis novog sezonskog obrta na adresi Đ. 23b, obrt I. vrsta obrta nepovlaštena, sezonsko obavljanje obrta od 01. srpnja do 30. rujna, da je vlasnik T. M., a djelatnost priprema i usluživanje pića - konoba, te da su priložene isprave. Iz službene zabilješke od 30. lipnja 2017. proizlazi da je dana 30. lipnja 2017. godine tužiteljica izmijenila zahtjev na način da je odustala od promjene 23 upis novog sezonskog obrta i zatražila da se upiše promjena 02 upis novog obrta za ugostiteljstvo bez početka obavljanja sa novim periodom obavljanja tijekom cijele godine,

- da je dana 30. lipnja 2017. godine Ured državne uprave Ispostava U. klase UP/I-335-02/17-01/97 zatražilo od Ministarstvo Pravosuđa, Odjela za kaznene evidencije podatke za tužiteljicu radi upisa vlasnice novog obrta u obrtni registar, sukladno čl. 8. st. 1. t. Zakona o obrtu,

- da je Ministarstvo pravosuđa dana 12. srpnja 2017. godine izdalo potvrdu da tužiteljica nije evidentirana za prekršaje temeljem čl. 8. st. 1. t. 1. Zakona o obrtu,

- da je Ured državne uprave, Ispostava Umag, dana 03. srpnja 2017. godine donijelo rješenje klasa: UP/I-335-02/17-01/97 o upisu novog obrta bez početka obavljanja obrta, za obrt I. vlasništvo tužiteljice U., Đ. 23b za period tijekom cijele godine i za djelatnost priprema i usluživanje pića – konoba, a sve to povodom zahtjeva tužiteljice od 21. lipnja 2017. godine,

- tužiteljici je izdana obrtnica matičnog broja 97782513 sa datumom upisa u obrtni registar 03. srpnja 2017. godine.

12. Uvidom u preslik predmeta upravnog postupka klasa UP/I-335-02/17- 01/98 utvrđeno je:

- da je tužiteljica kao vlasnica obrta I. dana 21. lipnja 2017. godine podnijela zahtjev za utvrđivanje minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te upisom u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju i to konoba San Pelegrin na adresi U., Đ. 23b, sa uslugom usluživanja domaćeg vina i rakije, pripreme i usluživanja karakterističnih jela primorskog kraja, te drugih pića i napitaka i to sezonski od 01. svibnja do 31. listopada 2017. godine. Zahtjevu je priloženo uvjerenje za uporabu građevine, nacrt plana, potvrda o kućnom redu, zapisnici o pregledu i ispitivanju radne opreme,

- da je dana 11. listopada 2017. godine tužiteljica podnijela izjavu kojom odustaje od zahtjeva izdavanjem rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta zbog promjene vrste ugostiteljskog objekta dosadašnje vrste restoran u predloženu vrstu konoba naziva S. P. u U., Đ. 23b, te da se donese rješenje o

obustavi postupka,

- da je dana 11. listopada 2017. godine donijeto rješenje kojim se obustavlja postupak pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice, vlasnice obrta I. sa sjedištem u U., Đ. 23b, za utvrđivanjem ispunjavanja minimalnih uvjeta zbog promjene vrste ugostiteljskog objekta dosadašnje vrste restoran u predloženu vrstu konoba naziva S. P. u U., Đ. 23b.

13. Uvidom u preslik predmeta upravnog postupka klasa UP/I-335-02/17- 01/110 utvrđeno je:

- da je dana 30. kolovoza 2017. godine tužiteljica podnijela prijavu za upis u obrtni registar za promjenu podataka 03 upis dana početka obavljanja obrta I. na adresi U., Đ. 23b, 30. kolovoza 2017., nepovlašteni, tokom cijele godine, vlasništvo tužiteljice sa djelatnošću pripreme i posluživanja pića – konoba uz koji je priložila dokaze. Dana 11. listopada 2017. godine, kao službenu zabilješku, izmijenila je zahtjev na način da umjesto promjene 03 upis dana početka obavljanja obrta traži upis promjene 11 odjava obrta sa danom 11. listopada 2017.,

- da je dana 11. listopada 2017. godine donijeto rješenje o odjavi obrta I. na adresi U., Đ. 23b, sa danom prestanka obavljanja obrta 11. listopada 2017. godine.

14. Uvidom u preslik predmeta upravnog postupka UP/I-372-05/17-02/195 utvrđeno je:

- da je po službenoj dužnosti Ured državne uprave, Ispostava U., dana 07. rujna 2017. godine donijelo rješenje kojim se ukida izvršno rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrsta restoran naziva L. T. u U., Đ. 23b, klasa UP/I-372-05/17-02/195 od 12. travnja 2017. godine društvu V. sole B. j.d.o.o.,

- da su dana 25. kolovoza 2017. godine službene osobe iz Ispostave U. izvršile pregled građevine i okoliša ugostiteljskog objekta u U., Đ. 23b, a s obzirom da uredno obaviještena suvlasnica nije omogućila službenim osobama ulazak u objekt, te da je na glavnom ulazu u objekt zatečen ispisan naziv tvrtke C. j.d.o.o. U., Đ. 23b i ugostiteljskog objekta restoran I. sa radnim vremenom, te da je nakon provedenog očevida utvrđeno da je ugostiteljski objekt prestao ispunjavati uvjete propisane za vrstu i druge uvjete propisane ZUD, kao i propisima donesenim na temelju tog zakona, zato što u poslovni prostor predmetnog ugostiteljskog objekta se očito dolazi do neovlaštenog ulaska druge pravne osobe ili osoba različitih od društva V. sole B. j.d.o.o. zbog čega predmetni ugostiteljski objekt ne ispunjava opći minimalni uvjet zaštite zdravlja gostiju i zaposlenog osoblja propisan čl. 36. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina "restorani, barovi, catering i objekti jednostavnih usluga),

- da je Ured državne uprave, Ispostava Umag, dopisom od 23. kolovoza 2017. godine zatražio od Državne geodetske uprave, Ispostava B. podatke o kućnom broju nekretnine k.č. 3771/2 k.o. Umag, odnosno ako je dodijeljen kućni broj 23 da li je došlo do naknade promjene kućnog broja iz 23 u 23b i datum nastanka promjene,

- da je društvo V. sole B. j.d.o.o. po z.z. A. V. na zapisnik 21.

kolovoza 2017. godine izjasnio se da se izričito protivi ukidanju rješenja koje mu je izdano 12. travnja 2017. godine.

15. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je da li je Ured državne uprave, Ispostava U. (službenica) postupao nezakonito i nepravilno povodom zahtjeva tužiteljice. Za nezakonit i nepravilan rad državnih tijela odgovara država, Republika Hrvatska.

16. Zakonom o sustavu državne uprave u čl. 14. propisano je da "Štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska".

17. Pretpostavke odgovornosti tužene za štetu su:

- štetna radnja - činjenje ili nečinjenje (propuštanje) koje predstavlja nezakonit ili nepravilan rad,

- šteta - imovinska (stvarna šteta i izgubljena dobit) i neimovinska (povreda prava osobnosti).

- uzročna veza između štetne radnje i štete.

18. Iako, nije izričito navedeno radi li se o subjektivnoj ili objektivnoj odgovornosti za štetu u pravilu primjenjuju se Opća pravila sadržana u Zakonu o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a). Kako je u ZOO-u osnovno pravilo odgovornost na osnovi krivnje, zaključeno je da i država – tužena odgovara po tom principu. Međutim, u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. godine izražen je pravni stav prema kojem Republika Hrvatska odgovara prema čl. 13. (tadašnjeg Zakona) Zakona o sustavu državne uprave bez obzira na krivnju.

19. Dakle, za odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave ne zahtijeva se postojanje subjektivnog elementa, već se težište stavlja na ostale pretpostavke odgovornosti i to prvenstveno na nezakonit i nepravilan rad, na štetu i na uzročnu vezu.

20. Prema pravnom stručnjaku (Ivo Borković) nezakonit rad je svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilan rad označava postupanje mimo cilja koji je određen, postupanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim djelovanjem službe ili djelatnosti. A prema pravnom stručnjaku (Jadranko Jug) nezakonit rad je svako postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu odnosno propuštanje postupanja u skladu sa zakonom i drugim propisom ili općim aktom, a nepravilan rad se sastoji u činjenju ili nečinjenju suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U svakom slučaju nezakonit i nepravilan rad bi se uvijek trebali očitovati kao postupanje protivno nekoj važećoj pravnoj normi. Zato se postavlja pitanje treba li dokazivati nezakonit i nepravilan rad ili se radi o primjeni prava (iura novit curia). Na tužiteljici je teret dokaza da je tijelo državne uprave postupilo na određeni način ili da je propustilo postupiti na određeni način, a sud je dužan utvrditi predstavlja li takvo činjenje ili nečinjenje nezakonit odnosno nepravilan rad.

21. Nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave može se očitovati, kao nečinjenje – ako to tijelo zbog neopravdanih razloga ne donese odluku ili je ne donese nakon neopravdano dugo vremena ili kao činjenje – ako to tijelo donese pogrešnu odluku.

22. U ukupnosti provedenih dokaza sud je utvrdio da je službenica Ureda državne uprave, Ispostave Umag, aktivno i promtno postupala po svim zahtjevima tužiteljice zaprimljenim u Ispostavi Umag, da je postupala sukladno zakonu, da nije imala mogućnosti udovoljiti zahtjevu tužiteljice (za početak rada u predmetnom poslovnom prostoru) dok ne postane izvršno Rješenje Ureda državne uprave o ukidanju rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrsta restoran naziva L. T. u U., Đ. 23b od 12. travnja 2017.

godine, a koje Rješenje je donijeto 07. rujna 2017. godine.

23. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da u radu tijela državne uprave nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada budući da to tijelo nije imalo uvjeta tužiteljici izdati rješenje kojim joj se odobrava rad u konkretnom poslovnom prostoru dok se prethodno ne ukine rješenje koje je imalo društvo V. sole B. j.d.o.o. za obavljanje djelatnosti u istom poslovnom prostoru na adresi U., Đ. 23b. A uvjete za pokretanje postupka po službenoj dužnosti za ukidanje rješenja društvu V. sole B. j.d.o.o. od 12. travnja 2017. godine, Ured državne uprave Ispostava U. je stekao tek po primitku službene bilješke turističke inspektorice I. K. koju je Ured državne uprave zaprimio tek 10. srpnja 2017. godine (unatoč činjenici da je turistička inspektorica službenu zabilješku sastavila 06. lipnja 2017. godine). Nadalje, iz provedenih dokaza, saslušanjem svjedoka i tužiteljice te posebno uvida u preslike priloženih upravnih spisa, nesporno je utvrđeno da je tijelo državne uprave postupalo po predmetima, da je poduzimalo radnje (pozivanje svih potrebnih sudionika u postupku) u cilju da se što prije provede ispitni postupak tj. provedu sve radnje za donošenje rješenje o ukidanju rješenja društvu V. sole B. j.d.o.o. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostoru na adresi Đ. 23b, u kojem je tužiteljica planirala i namjeravala odraditi turističku sezonu 2017. godinu. Međutim, činjenica da tužiteljica (bar ne onoliko koliko je htjela) nije odradila turističku sezonu 2017. kako je i predviđala, ne leži u odgovornosti tijela državne uprave, budući da je nadležno tijelo državne uprave prilikom obavljanja poslova po zaprimljenim zahtjevima tužiteljice postupalo u cilju da se udovolji zahtjevu tužiteljice na pravilan i zakonit način i to aktivnim djelovanjem sukladno važećim propisima odnosno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti i Pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata.

24. Dakle, u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica, (kao neovlaštena osoba), prvi zahtjev podnijela 24. svibnja 2017., kojim traži brisanje društva V. sole B. j.d.o.o. iz registra obrta sa adrese Đ. 23b, U., da je zahtjevom podnijetim 21. lipnja 2017. godine zatražila promjenu podataka u svom obrtu, da je 30. lipnja 2017. godine izmijenila zahtjev od 21. lipnja 2017. godine, da je nadležno tijelo tek 10. srpnja 2017. godine zaprimilo službenu zabilješku turističke inspektorice i da su tek tada stečeni uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti za ukidanje rješenje društvu V. sole B. j.d.o.o. od 12. travnja 2017., da je 24. kolovoza 2017. godine tužiteljica odbila pristup službenice za pregled poslovnog prostora, te da je 07. rujna 2017. godine ukinuto rješenje društvu V. sole B. j.d.o.o. za obavljanje djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru.

25. Budući da provedenim dokazima nije utvrđen nepravilan i nezakonit rad Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Ispostava Umag, kao tijela državne uprave odnosno nije utvrđeno da bi službenica postupala nepravilno i nezakonito, tužena nije odgovorna za eventualnu izgubljenu zaradu tužiteljice. Posljedično tome sud nije smatrao potrebnim provoditi vještačenje po vještaku financijsko računovodstvene struke kako je to predlagala tužiteljica, radi utvrđenja visine štete.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je odlučiti kao u točki I izreke ove Presude.

27. Tužiteljica je u cijelosti izgubila ovu parnicu, pa je dužna tuženoj naknaditi parnični trošak (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP). Tužena je zahtijevala trošak za sastav odgovora na

tužbu, za sastav podneska od 05. srpnja 2018. godine, te za zastupanja na ročištima 17. rujna 2018., 06. svibnja 2019., 12. rujna 2019., 14. studenog 2019. i 01. lipnja 2022. godine, za svaku radnju po 2.500,00 kn odnosno sveukupno 17.500,00 kn. Tuženoj je u cijelosti prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška jer je isti zaista nastao i opravdan. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8. i 9. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Poreču - Parenzo, dana 28. lipnja 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Rijeci. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave ove Presude.

DNA:

1. Pun.

tužiteljice, 2.

Pun. tužene.