Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-365/2021-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. J. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. rujna 2021. broj K-13/2016-58, u sjednici održanoj 28. lipnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika odvjetnika Z. G.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oslobodio od optužbe optuženog D. J. da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1 i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. i nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi D. J. po branitelju Z. G., odvjetniku iz B., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. U skladu sa zahtjevom iz odgovora na žalbu optuženika, o sjednici drugostupanjskog suda obaviješteni su optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik, a sjednici je nazočio branitelj optuženika odvjetnik Z. G., a sjednica je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika.

6. Žalba je osnovana.

7. Optuženika se u bitnom tereti da je kao odgovorna osoba TD J. d.o.o. s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist iskoristio svoj položaj odgovorne osobe u TD J. d.o.o. i to na način da je najprije u razdoblju od 9. travnja 2001. do 12. rujna 2007. kao fizička osoba kupio nekretnine upisane u k.o. N. G. kčbr. 299/3, kčbr. 297 i kčbr. 300 i nekretnine upisane u k.o. B. S. i to kčbr. 147, kčbr. 149/1 i kčbr. 149/3 za ukupnu cijenu od 327.548,00 kn, te potom a da na njima nije vršio ulaganja koja bi toliko povećala vrijednost nekretnina, a potom kao fizička osoba prodao te nekretnine kupcu trgovačkom društvu J. d.o.o. koje je zastupao kao odgovorna osoba za iznos od 9.605.824,00 kn, čime je sebi, s obzirom da je tržišna vrijednost nekretnina u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5.850.000,00 kn, pribavio na štetu TD J. d.o.o. nepripadnu imovinsku korist od 3.755.824,00 kn.

8. Pregledom spisa utvrđeno je da je u ovom kaznenom predmetu već ranije, 4. veljače 2014. Županijski sud u Varaždinu donio oslobađajuću presudu pod brojem K- 49/2012., koja je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika podnesene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2016. broj I Kž-410/2014. ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odluku. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tom rješenju između ostalog naveo i da je prvostupanjski sud u ranijoj presudi izričito ustvrdio "da računicu i samu metodologiju kojom se vještakinja koristila pri izradi nalaza i mišljenja prvostupanjski sud ne prihvaća… s obzirom na postojanje brojnih i značajnih manjkavosti", pri čemu se radilo o knjigovodstveno financijskom vještačenju. Vrhovni sud Republike Hrvatske naglasio je da je, u slučaju kada prvostupanjski sud smatra da postoje određene nedosljednosti, nepotpunosti i nejasnoće u nalazu i mišljenju vještaka, taj sud dužan pokušati otkloniti nedostatke ponovnim ispitivanjem vještaka, a ako to ne uspije, onda je dužan obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještakom, a to se odnosi i na slučaj tzv. defektnog mišljenja vještaka, kada sud mora zatražiti mišljenje drugog vještaka. Nadalje, istaknuto je da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbama 317. i 318. ZKP/08. i sam se upustio u ocjenu izračunavanja vrijednosti nekretnina na temelju poreznih rješenja i zapisnika o procjeni nekretnina od strane Ispostave Porezne uprave, a istodobno je odbio dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja. Također je navedeno da je sud prvog stupnja utvrdio da iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje proizlazi da optuženik nije vršio nikakva ulaganja na nekretninama i da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je izvršena prenamjena poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, iako suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještačenja. U uputi na kraju tog ukidnog rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo je da treba ponovno provesti već izvedene dokaze, a potom radi utvrđenja vrijednosti nekretnina iz Kupoprodajnog ugovora između prodavatelja optuženog D. J. i kupca TD J. d.o.o. od 3. srpnja 2008. provesti građevinsko vještačenje kojim treba utvrditi i eventualna ulaganja u sporne nekretnine (s obzirom na sadržaj uvjerenja Ispostave u K.) i na nedvojbeni način utvrditi da li se u vrijeme zaključenja ovog Kupoprodajnog ugovora radilo o poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud proveo građevinsko vještačenje te je sadržaj mišljenja vještaka iznio u točkama 9.1., 9.2 i 9.3. obrazloženja pobijane odluke. Nakon toga reproducirani su prigovori obrane, da bi u odlomku 10. sud prvog stupnja naveo kako djelomično prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, navodeći da se na temelju tako provedenog vještačenja ne može sa sigurnošću zaključiti da bi vrijednosti koje je vještak utvrdio za sporne nekretnine bile uistinu vrijednosti tih nekretnina na dan 03. srpnja 2008. Kao argument za takvu ocjenu nalaza i mišljenja sud prvog stupnja navodi da je vještak koristio podatke iz sustava eNekretnine koji se odnose na razdoblja od 2013. do 2016., ali ne i za razdoblje 2008., pa smatra da je prigovor obrane u vezi korištenja tzv. poredbenih nekretnina radi procjene djelomično osnovan.

10. Na gore prezentiran način prvostupanjski sud ponovno radi istu grešku koju je već učinio u ranijoj presudi, kada je sam ocjenjivao nalaz i mišljenje vještaka, te odlučivao koji mu je dio prihvatljiv, a koji ne, a da za to nema dovoljno znanja ni kompetencije. Stoga ovdje treba ponoviti da, ako je sud prvog stupnja smatrao da je vještačenje defektno, jer pati od određenih nedostataka, tada je trebao vještačenje obnoviti s drugim vještakom i na taj način nastojati otkloniti uočene nedostatke. Sud prvog stupnja, međutim, nije tako postupio, zbog čega se ni zaključci koje prezentira u pogledu tržišne vrijednosti nekretnina ne mogu prihvatiti.

11. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da, s obzirom da ne postoji odgovarajuća materijalna dokumentacija, usprkos mišljenju građevinskog vještaka koji je naveo da zbog toga što ne postoji nikakva materijalna dokumentacija iz koje proizlazi da bi optuženik kao fizička osoba izvršio ulaganja u predmetne nekretnine prije prodaje ne može prihvatiti da bi takva ulaganja doista bila učinjena, mora uzeti u obzir iskaze svjedoka koji su govorili o određenim radovima koje je optuženik poduzeo na predmetnim nekretninama, a prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. Potom iskaz I. H., koji je ispitan kao svjedok, a izrađivao je reviziju elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnina po naručitelju J. d.o.o. (navodno u travnju 2008., dakle i prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008., što znači da J. d.o.o. tada još nije bio vlasnik predmetnih nekretnina) u kojem svjedok navodi da se "sjeća da je u N. G. bila izgrađena neka zgrada u visokoj roh bau fazi", tretira kao pouzdani izvor informacija, a navod tog svjedoka o cijenama nekretnina u to doba, iako te podatke svjedok ničim ne dokumentira, također uzima kao siguran i vjerodostojan, koji pritom kompromitira zaključak vještaka o vrijednosti predmetnih nekretnina. Takvo rezoniranje potpuno je neprihvatljivo jer se iskaz svjedoka, koji ni na koji način nije potkrijepljen, uzima u suštini kao nadvještačenje. Na isti način sud prvog stupnja tretira iskaz svjedoka M. T., te i njegov iskaz tretira kao nalaz i mišljenje vještaka.

12. Nadalje, prihvaćanjem iskaza svjedoka J. M., koji također govori samo po sjećanju, a u poslovnim je odnosima s optuženikom (bilo kao fizičkom osobom bilo kao osobom koja zastupa pravnu osobu TD J. d.o.o.) što prvostupanjski sud ignorira kao okolnosti koje mora imati na umu prilikom analize i ocjene iskaza tog svjedoka, prvostupanjski sud zaključuje kako je dokazano da je optuženik izvršio ulaganja u nekretnine prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 3. srpnja 2008. Istodobno, također ignorira da je taj svjedok izjavio kako "nije uspio naći drugu dokumentaciju" (a koja bi u suštini trebala pokazati koje je točno radove svjedok M. odnosno njegovo trgovačko društvo ugovorilo i s kim, te u kojoj dinamici, i tko je plaćao i koliko te radove) dok je istodobno rekao da je "pronašao ponudu optuženiku od 15. veljače 2008." koju je priložio u spis, a u kojoj su ovi prvi radovi na gradilištu u N. G. vezani za pripremu zemljišta, zidanje ograde i betoniranje temelja procijenjeni na 1.205.000,00 kn. Da bi ispravno analizirao i ocijenio iskaz pojedinog svjedoka prvostupanjski je sud dužan uzeti u obzir kako odnos svjedoka prema optuženiku, tako i sadržaj i uvjerljivost onog što takav svjedok navodi i usporediti sadržajno taj iskaz s ostalim izvedenim dokazima i podacima koji u spisu postoje. Prvostupanjski sud nekritički prihvaća iskaz svjedoka M., zanemarujući podatak da razmatranje ponude po prirodi stvari traje neko vrijeme, a da se tek nakon prihvata ponude ugovor smatra sklopljenim. Nadalje, iz same ponude nije vidljivo koliko bi radovi trajali, kada bi počeli i kakva je dinamika plaćanja, a što su uobičajeni sastojci ponude, pa je za sada, a bez da se pokuša utvrditi zbog čega je dokument ovako manjkav u sadržaju, prihvaćanje tog dokumenta kao vjerodostojnog preuranjeno i stoga pogrešno.

13. Opravdano također državni odvjetnik kritizira stav prvostupanjskog suda kako je razumljivo da nakon toliko vremena više nema materijalne dokumentacije o svim navodnim radovima. Naime, indikativno je da takva dokumentacija nije postojala ni u vrijeme vršenja poreznog nadzora tijekom kojeg je utvrđeno da se radi o prividnom pravnom poslu kojim je stvorena obveza društva prema optuženiku, a koji je nadzor izvršen samo godinu dana nakon sporne kupoprodaje. To je razdoblje u kojem prosječan građanin, a tim više i dobar gospodarstvenik, čuva takvu dokumentaciju, već zbog toga da bi mogao po potrebi dokazati da je financijske obveze iz takvih poslova regulirao.

14. S pravom državni odvjetnik navodi da je sud prvog stupnja olako, bez usporedbe s ostalim dokazima, prihvatio i iskaz svjedoka Ž. B. (čija nekretnina graniči s onom u N. G.) koji je rekao da je u vrijeme početka radova na nekretnini u N. G. bio privremeni priključak struje, jer taj navod kompromitira podatak E. B. iz kojeg je razvidno da je zahtjev za privremeni priključak postavilo TD J. d.o.o. u travnju 2009., a priključak je pušten pod napon 10. travnja 2009.

15. Konačno, prvostupanjski sud potpuno je zanemario podatak koji državni odvjetnik ističe u žalbi, odnosno da je promjena investitora sa Z. i M. G. (raniji vlasnici nekretnine) na TD J. d.o.o,. izvršena nakon zaključenja spornog ugovora i da je tek tada ishođena lokacijska dozvola za prenamjenu stambene u poslovnu građevinu. Teško je vjerovati da je optuženik osobno uložio velika financijska sredstva a bez adekvatne dokumentacije, jer se time nepotrebno izlagao riziku da kao fizička osoba bude kažnjen po inspekciji.

16. Kraj svega iznesenog, činjenica da se optuženik nije u cijelosti naplatio irelevantna je za opstojnost ovog kaznenog djela, a podatak što preostali dio svog potraživanja nije prijavio u stečajnu masu zasigurno nije takav da opravdava zaključak kakav izvodi prvostupanjski sud, jer taj potez treba razmotriti u kontekstu vremena kada je stečajni postupak otvoren i imovine društva koja je tada postojala, dakle izglednosti naplate takvog potraživanja.

17. Iz izloženih razloga za sada se ne mogu kao ispravni prihvatiti zaključci suda prvog stupnja o nedokazanosti kaznenog djela.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno će izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno. S posebnom će pažnjom analizirati i ocijeniti iskaze svjedoka, imajući na umu njihov odnos s optuženikom, pouzdanost i uvjerljivost njihovih iskaza razmatranu u kontekstu trajanja radova za koje optuženik tvrdi da su izvedeni, a respektirajući da su ti radovi navodno započeli u svibnju 2008., dok je već 3. srpnja 2008. sklopljen Kupoprodajni ugovor. Nakon što na adekvatan način razjasni nejasnoće iz provedenog građevinskog vještačenja ispitivanjem građevinskog vještaka može provjeriti i trajanje i vrijednost navodno izvedenih radova, da bi tek potom donio ocjenu prihvatljivosti ili neprihvatljivosti iskaza svjedoka i obrane optuženika u tom pravcu. Ovo također imajući na umu da je optuženik ustvrdio da su prije radova provedena i istraživanja, odnosno priprema terena, koja je također morala trajati određeno vrijeme. Tek nakon toga prvostupanjski će sud donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1.

ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r