Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž R-1509/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Roberta Jambora predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika Osnovna škola M. G., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2655/18-11 od 18. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2655/18-11 od 18. rujna 2018.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa:112-01/03-17/01, Urbroj:251-194-17-01 od 22. prosinca 2017. koju je tuženik Osnovna škola M. G., Z., OIB: …, donio dana 22. prosinca 2017. nije dopuštena i da radni odnos između tuženika i tužitelja K. B. iz Z., OIB: …, nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto vjeroučitelja na neodređeno vrijeme, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno stručnoj spremi i sposobnostima tužitelja. Također je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke suda do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove od 2.500,00 kn u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže žalbu uvažiti te pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak. Zahtijeva troškove žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: 112-01/03-17/01, Urbroj: 251-194-17-01 od 22. prosinca 2017. nije dopuštena i da radni odnos između tuženika i tužitelja nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto vjeroučitelja na neodređeno vrijeme, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nisu bile sporne sljedeće činjenice:

- da je tužitelj radio kod tuženika kao vjeroučitelj osnovom Ugovora o radu od 25. listopada 2011.;

- da je tuženik 22. prosinca 2017. od radničkog vijeća zatražio suglasnost za otkaz ugovora o radu tužitelju, da se radničko vijeće istoga dana suglasilo s otkazom ugovora o radu tužitelju, da je istoga dana održana i sjednica Školskog odbora na kojoj je jednoglasno dana suglasnost za izvanredni otkaz tužitelju;

- da je tuženik 22. prosinca 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i da je Odluku zaprimila tužiteljeva supruga 2. siječnja 2018.;

- da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu tuženiku podnio Zahtjev za dostavu dokumentacije radi zaštite prava radnika 5. siječnja 2018. te 15. siječnja 2018. Zahtjev za zaštitu prava radnika;

- da je tuženik Odlukom od 29. siječnja 2018. odbio zahtjev za zaštitu prava radnika i potvrdio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2017.;

- da je tužba podnesena 6. veljače 2018., slijedom čega je tužitelj ostvario pravo na sudsku zaštitu u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14 - dalje: ZR).

6. U postupku koji je prethodio žalbi bilo je sporno je li predmetna Odluka o izvanrednom otkazu pravilno obrazložena, je li na zakonit način proveden postupak savjetovanja s radničkim vijećem, je li tužitelju omogućeno iznošenje obrane, je li tužitelj izrekao riječi neprimjerenog sadržaja na satu vjeronauka, je li isto bilo upućeno učenicima, ima li se navedeno smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa te je li slijedom svega toga, predmetna Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena i zakonita.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće:

- da je tužitelju, koji je bio zaposlen na radnom mjestu vjeroučitelja, izvanredno otkazan ugovor o radu od 25. listopada 2011. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da je tuženik 21. prosinca 2017., iz javno dostupnih izvora u članku objavljenom na Index.hr saznao da je radnik K. B. na satu vjeronauka u 8. razredu 29. studenoga 2017. iznosio stavove pune mržnje i netrpeljivosti što je pogotovo neprihvatljivo ponašanje za odgojno obrazovnog radnika, a što je potvrđeno izjavama učenika 8.c razreda, da se tužitelj, iako pozvan na očitovanje, nije pisano očitovao, da su učenici u razgovoru s psihologinjom N. D. i pedagoginjom S. L. potvrdili autentičnost objavljenih izjava tužitelja na satu vjeronauka u 8.c razredu, da se, uvažavajući činjenicu da se radi o odgojno-obrazovnom radniku, vjeroučitelju koji je na satu vjeronauka zloupotrijebio svoj položaj i na satu pred učenicima iznosio neprihvatljive stavove kojima je širio govor mržnje, netrpeljivosti i promicao nasilje, radi o okolnostima koje se imaju smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2017., obrazloženje);

- da je tužitelj po primitku Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zatražio od tuženika da ga obavijesti jesu li poduzete propisane pedagoške mjere navedene u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera (Zahtjev za dostavu dokumentacije radi zaštite prava radnika od 5. siječnja 2018.);

- da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika iz kojeg proizlazi kako tužitelj Odluku o otkazu smatra paušalnom i nepotpunom, da tuženik ne navodi sporne stavove, niti o kakvoj netrpeljivosti se radi te iz kojih je točno izvora poslodavac saznao za navodno tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kao i da nije predočen niti jedan dokaz u prilog tvrdnji tuženika, da nije bilo nikakvih pritužbi na njegov rad tijekom svih godina rada kod tuženika te da je bio hvaljen i cijenjen i od strane djece te ostalih (Zahtjev za zaštitu prava radnika od 15. siječnja 2018.);

- da je tuženik Odlukom 29. siječnja 2018. odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava radnika protiv odluke o otkazu u kojoj navodi kako je potpuno jasno koji se ugovor o radu otkazuje, potom detaljno opisuje kako je 20. prosinca 2017. ravnateljica tuženika na svoj službeni mail primila poruku novinara portala Index.hr V. M. u kojoj se navodi da je u posjedu snimke nastale na satu vjeronauka na kojoj vjeroučitelj između ostalog govori: „Mi smo budale, trebali smo pustiti dva koridora, jedan do Zagreba, drugi do Rijeke, pa kad im nabijaju glave na kolac onda da uđemo. Za ovo bi trebalo objesiti dva bivša predsjednika i jednu bivšu ministricu vanjskih poslova ali odmah. Po kratkom postupku. Imamo neoliberalne demokratske kretene koji smatraju da je gay O.K. i da se svi trebamo za ruke držati pod duginom zastavom“…, da dalje navodi da je zbog odsutnosti ravnateljice, pedagog S. L. pozvala tužitelja u tajništvo gdje mu je predočen mail gdje je bila prisutna i tajnica S. P., a da je tužitelj pred njima potvrdio da je izgovorio navedeno u mailu, međutim, da je naveo kako to nije govorio djeci već u 8.c razredu na satu vjeronauka na dan kad se ubio S. P. u razgovoru s asistenticom u nastavi s B. Š., da se opravdavao da je bio emotivan, pogotovo jer je Š. dijete poginulog hrvatskog branitelja, da tuženik potom navodi da je zatražio očitovanje i od asistentice B. Š. koja je navela da je ona dijete poginulog hrvatskog branitelja te da nije osporila autentičnost snimke već je napisala da se u audio snimci niti na koji način ne potiče mržnja jer da je ona protiv mržnje te da je ujedno obavijestila da od drugog polugodišta više neće raditi u školi, da dalje navodi da su učenici dali iskaze u kojima su naveli kako je na početku sata vjeroučitelj prelistavao internetske portale te da je pročitao vijest da je S. P. preminuo koja vijest ga vidno uznemirila te je prokomentirao naglas u razredu, a da je nakon izjave učenika kako ne znaju uopće tko je S. P. i haaška šestorka uslijedio neprimjereni govor vjeroučitelja koji je održao u razredu, da se navodi i da je predstojnica ureda za vjeronauk izjavila kako je tužitelj njoj potvrdio istinitost objavljenih audio snimke te da je Ured za vjeronauk u cijelosti osudio postupanje tužitelja, da tuženik dalje navodi kako tužitelj od 22. prosinca 2017., nije došao na posao niti je opravdao svoj nedolazak, a istoga dana je zatraženo da se pisano očituje o navedenom sadržaju što međutim tužitelj nije učinio te da je tuženik, uzimajući u obzir usmeno priznanje dano u tajništvo škole i u uredu ravnatelja, izjave učenika 8.c razreda koji pohađaju vjeronauk, i očitovanje B. Š., smatrao da je audio snimka doista snimljena na satu vjeronauka u 8.c razredu 29. studenoga 2017. te da se radi o neprimjerenom govoru punom mržnje i netrpeljivosti koji predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nije moguć povratak na radno mjesto vjeroučitelja u osnovnoj školi te da se navodi da je tužitelj iznosio stavove koji su u suprotnosti s Ustavom RH prema kojem je zabranjeno svako poticanje na rat ili upotrebu nasilja, na nacionalnu, rasnu, vjersku mržnju ili bilo koji oblik netrpeljivosti (Odluka tuženika od 29. siječnja 2018. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o otkazu);

- da iz ispisa na temelju članka tužiteljevog govora s portala Indeks.hr (list 49- 50 spisa predmeta) proizlazi kako se radi o navodima koji su, u najmanju ruku, neprimjereni, posebice za učenike 8. razreda, a u kojem se između ostalog navodi da je tužitelj izrekao: „Za ovo bi trebalo objesiti sva bivša predsjednika i jednu bivšu ministricu vanjskih poslova, ali odmah. Po kratkom postupku. Čovjek je otvorio predsjednički sef i transkripte je dao. Prokleto ti do sedmog koljena bilo, izdajniče. Prljavi, smrdljivi izdajniče. Nikad mira ne imao. Jedino mi svoje prostitutke i izdajnike stavljamo na važna mjesta. Jedino smo mi tako bijedan narod, nema bjednijeg naroda od hrvatskog naroda.“;

- da se u odnosu na preslušavanje audio snimke tužiteljevog govora ne bi radilo o o nezakonitom dokazu samo iz razloga jer da za snimanje nije pribavljena suglasnost sudionika, jer sudovi prilikom ocjenjivanja koji će dokaz uzeti kao zakonit ili nezakonit, nemaju jednaka ograničenja kada odlučuju u građanskim, odnosno u kaznenim predmetima, da ZPP ne sadržava odredbu koja bi navela definiciju što se smatra nezakonitim dokazom, dok se Zakonom o kaznenom postupku izričito propisuje koji se dokazi smatraju nezakonitim, da prilikom odlučivanja jesu li određeni dokazi nezakoniti, odnosno pribavljeni na nezakonit način sudovi u građanskim predmetima imaju slobodu djelovanja, a isto stajalište zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u predmetu Perić protiv Hrvatske (presuda, 27. ožujka 2008., zahtjev broj 34499/06), da je sud prvog stupnja ocijenio nema potrebu preslušavati audio snimku tužiteljevog govora, jer je iz iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje Š. jasno utvrđeno da je tužitelj na satu vjeronauka imao neprimjereni govor, koji je u sažetom obliku naveden u objavljenom članku na portalu Indeks.hr, a koje navode tužitelj nije osporio, već je tvrdio da ih se ne sjeća, dok je u samoj tužbi jasno naveo da su sporne riječi izrečene tijekom njegovog razgovora s punoljetnom asistenticom u nastavi B. Š.;

- da je iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika kojeg je sud prvog stupnja, kao vjerodostojnog, prihvatio u cijelosti utvrđeno da su se sporni događaji odvijali neposredno pred Božić i zimske praznike zbog čega su morali žurno reagirati te da je poštivana cjelokupna procedura, da stoga sama činjenica da je tražena suglasnost od radničkog vijeća i školskog odbora, da je istog dana dobivena suglasnost, te odmah donesena odluka o izvanrednom otkazu i to sve 22. prosinca 2017. ne utječe na zakonitost odluke o otkazu, kraj činjenice da se i radničko vijeće i školski odbor tog istog dana suglasio o otkazu;

- da tužitelj neosnovano tužitelj navodi i da mu nije pružena mogućnost obrane jer iz iskaza samog tužitelja, kao i zakonskog zastupnika tuženika, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio upoznat već 20. prosinca 2017. sa svime što mu se stavlja na teret i to kada ga tajnica pozvala i pokazala mu e-mail novinara M., potom je 21. prosinca 2017. imao razgovor s ravnateljicom, da bi ga tuženik 22. prosinca 2017. zatražio i pisano očitovanje i da je time tuženik u cijelosti postupio u skladu s odredbom čl. 119. st. 2. ZR, jer je tužitelj imao vremena od 20. do 22. prosinca da iznese obranu;

- da je neosnovan i paušalan navod tužitelja kako odluka o otkazu nije konkretizirana, da iz iste nije razvidno zbog čega je zapravo tužitelj dobio otkaz, o kakvoj se teškoj povredi radi, da se u samoj odluci uopće ne navode sporni stavovi, da nije konkretizirana netrpeljivost niti su navedeni izvori iz kojih je tuženik saznao za navodno tešku povredu, a ne navode se niti imena učenika koji su navodno potvrdili sporne izjave, a to stoga što je u Odluci o otkazu tuženik jasno naveo da je 21. prosinca 2017. iz javno dostupnih izvora u članku objavljenom na Index.hr saznao da je radnik K. B. na satu vjeronauka u 8. razredu 29. studenoga 2017. iznosio stavove pune mržnje i netrpeljivosti što je pogotovo neprihvatljivo ponašanje za odgojno obrazovnog radnika, a što je potvrđeno izjavama učenika 8.c razreda, da je tuženik opravdano, radi zaštite osobnih podataka učenika, izostavio podatke o njihovom identitetu, da sama okolnost što tuženik nije citirao sadržaj cijelog tužiteljevog govora u odluci o otkazu nije od utjecaja na zakonitost otkaza, kraj činjenice da je jasno konkretizirana povreda koja se tužitelju stavlja na teret i da je osim toga, tuženik u svojoj drugostupanjskoj odluci, a i tijekom ovog postupka nedvojbeno dokazao da je tužitelj odgovoran za počinjenje predmetne osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa;

- da su bez utjecaja na zakonitost otkaza i navodi tužitelja kako nije jasno koji je ugovor o radu otkazan te da su pogrešni brojevi Narodnih novina Zakona o radu jer je tužitelju otkazan jedan jedini ugovor o radu pa da eventualne pogreške u pisanju ne utječu na zakonitost same Odluke o izvanrednom otkazu.

8. Na temelju navedenih utvrđenja i analize svih, u postupku izvedenih personalnih (iskaza stranaka i svjedoka) i materijalnih dokaza, a polazeći od odredbe čl. 4. st. 1. toč. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama kojom je propisano da su, između ostalog, ciljevi odgoja i obrazovanja u školama odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima te ljudskim pravima, razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta, sud prvog stupnja je zaključio kako je svojim govorom izrečenim pred učenicima u razredu tužitelj u potpunosti odbacio svoju ulogu kao odgojno-obrazovnog nastavnika i vjeroučitelja.

9. Sud prvog stupnja je obrazložio kako je tužitelj kao vjeroučitelj i nastavnik imao prije svega moralnu obvezu prema učenicima promicati kršćanske vrijednosti te da je svojim istupom na satu vjeronauka i to zbog političkih događaja koji niti nemaju osobne veze s njime samim, već s njegovim svjetonazorima, kao vjeroučitelj odstupio od svog profesionalizma, od promicanja kršćanskih vrijednosti, od ciljeva odgoja učenika u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, i to na jedan način koji promiče mržnju, netoleranciju i nasilje, čime je apsolutno zloupotrijebio svoj položaj zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u takvog radnika te da je stoga tužitelj zaslužio da mu tuženik zbog navedenog izvanredno otkaže ugovor o radu. Sud je također ocijenio kako je pritom, potpuno irelevantno je li njegov istup loše utjecao na učenike te je li prije toga bio iznimno dobar i cijenjen vjeroučitelj, jer mu je otkaz dan zbog jednog jedinog istupa koji se, i po shvaćanju suda prvog stupnja, smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa.

10. Slijedom navedenog, a budući da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa time što je pred učenicima 8. razreda na satu vjeronauka imao govor neprimjerenog sadržaja, govor netrpeljivosti i mržnje, sud prvog stupnja je zaključio kako je Odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti zakonita i dopuštena kao i Odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio, kao neosnovan

11. Izloženo pravno shvaćanje sud prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Jednako tako, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

13. Nadalje, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud - koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). U slobodi ocjene dokaza sud je međutim ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Naime, sud može iskaz stranke ili svjedoka ocijeniti u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje, a za odluku o predmetu spora bitno činjenično i pravno shvaćanje, a što je u konkretnom slučaju i sud prvog stupnja i učinio.

14. Naime, sud prvog stupnja je ocijenivši iskaz tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje Š., u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pravilno zaključio kako je tužitelj na satu vjeronauka imao neprimjereni govor, koji je u sažetom obliku naveden u objavljenom članku na portalu Indeks.hr (na temelju kojeg je izvora tuženik saznao da je tužitelj na satu vjeronauka u 8. razredu 29. studenoga 2017. iznosio sporne stavove), a koje navode tužitelj nije osporio, već je, suprotno tome, tvrdio da ih se ne sjeća, a u samoj tužbi je jasno naveo kako su sporne riječi izrečene tijekom njegovog razgovora s punoljetnom asistenticom u nastavi B. Š., i slijedom čega je pravilno odlučio kada je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen i bez preslušavanja audio snimke spornih izjava tužitelja izrečenih na satu vjeronauka u 8.c. razredu (kojem se dokaznom prijedlogu tuženika sam tužitelj usprotivio na pripremnom ročištu održanom 10. travnja 2018., list 62 spisa predmeta). Slijedom navedenih razloga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 8. ZPP, niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalbene razloge određeno upire žalitelj u žalbi.

15. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

16. Naime, i u ovoj fazi postupka, a razmatrajući žalbene navode tužitleja, ostalo je sporno predstavlja li ono što je tužitelj učinio i što mu je poslodavac stavio na teret osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz s njime sklopljenog Ugovora o radu, a sve u smislu odredaba čl. 116. st. 1. i čl. 119. st. 2. ZR.

17. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

18. Izvanredni otkaz ugovora o radu predviđen je u slučaju kada radnik počini težu povredu radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, ako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

19. Suprotno žalbenim navodima, i prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja, tužitelj se, u okolnostima konkretnog slučaja, uvažavajući sve specifičnosti posla koji je obavljao, a imajući u vidu zakonom propisane ciljeve odgoja i obrazovanja u školama - odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima te ljudskim pravima, razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta (čl. 4. st. 1. toč. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama /Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 126/12- pročišćeni tekst, 94/13, 152/14, 7/17/), nije ponašao u skladu s propisanim standardima nastavnika i vjeroučitelja, kada je pred učenicima 8. razreda na satu vjeronauka imao govor neprimjerenog sadržaja, odnosno da je svojim neprihvatljivim istupom na satu vjeronauka zbog političkih događaja koji nemaju osobne veze s njime samim, već s njegovim svjetonazorima, kao vjeroučitelj odstupio od svog profesionalizma, i promicanja kršćanskih vrijednosti te ciljeva odgoja učenika u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, sud prvog stupnja pravilno je, u smislu citirane odredbe čl. 116. st. 1. ZR, zaključio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja po svojoj težini i karakteru, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, ukazuje (jer je i logičnim za zaključiti da je zbog ponašanja tužitelja narušen odnos povjerenja kojeg svaki poslodavac mora imati prema svom radniku) da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć i (time) opravdava tužitelju dani izvanredni otkaz ugovora o radu, a što u okolnostima konkretnog slučaja, ne može opravdati niti činjenica da je tužitelj do spornog događaja bio iznimno dobar i cijenjen vjeroučitelj, niti okolnost da je ugovor o radu tužitelju otkazan gotovo mjesec dana nakon sporne teške povrede radne obveze, a budući da je tuženik kao poslodavac tek tada saznao za neprimjereno ponašanje tužitelja, pa su utoliko žalbeni navodi u tom pogledu neosnovani. Naposljetku, budući da u ovakvim vrstama sporova, svaki slučaj valja individualizirati te da odluka o (ne)dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, a u ovom slučaju utvrđene okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju izloženo činjenično i pravno shvaćanje suda prvog stupnja - da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem, žalbeni navodi tužitelja koji se u tom pogledu poziva na pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu osnovani.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

21. Slijedom citirane zakonske odredbe pravo na obranu omogućava radniku iznošenje obrane o okolnostima za koje ga poslodavac tereti, s time da poslodavac nema obvezu radniku omogućiti iznošenje obrane ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu. Naime, onemogućavanje iznošenja obrane relevantno je samo u slučaju kada bi obrana, a da je bila omogućena, poslodavca odvratila od odluke da radniku otkaže ugovor o radu, jer bi radnik opravdao svoje ponašanje. U okolnostima konkretnog slučaja, a kada je utvrđeno da je odmah nakon tuženikova saznanja o spornom događaju (sat vjeronauka u 8.c razredu na kojem je tužitelj imao govor neprimjerenog sadržaja), dana 20. prosinca 2017. pedagog S. L. pozvala tužitelja u tajništvo kojojm je prilikom bila prisutna i tajnica S. P. te mu predočila mail koji je zaprimila ravnateljica škole od novinara portala Indeks.hr i kojom je prilikom tužitelj potvrdio da je izgovorio riječi navedene u predočenom mu mailu, a što tužitelj potvrđuje i u predmetnoj tužbi (osporava jedino da je riječi izgovorio u razgovoru s djecom već da je sporne riječi izrekao u razgovoru s asistenticom u nastavi B. Š.), da je 21. prosinca 2017. u razgovoru s ravnateljicom Lj. K., u uredu ravnateljice tuženika potvrdio izrečene riječi, da je u razgovoru psihologinje i pedagoginje s učenicima 8.c. razreda potvrđen sporni istup tužitelja na satu vjeronauka, izjavu B. Š., asistentice u nastavi koja je potvrdila autentičnost audio snimke (čiji je skraćeni sadržaj objavljen na portalu Indeks.hr) te da je predstojnica Ureda za vjeronauk u školi koji izdaje kanonski mandat za poučavanje vjeronauka osudio postupanje tužitelja, i u konačnici da je tužitelj 22. prosinca 2017., kada nije došao na radno mjesto, putem e-maila pozvan da se očituje o objavljenom sadržaju, i u konačnici, da se tužitelj nije očitovao, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 119. st. 2. ZR, pa se suprotni žalbeni navodi tužitelja, niti u tom dijelu ne mogu prihvatiti kao osnovani.

22. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

23. Slijedom izloženih razloga, odbijanjem tužbenog zahtjeva, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednika vijeća

Robert Jambor, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte