Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-297/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2022. broj 24 K-1930/2021-33, u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženik I. P. zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu se optuženiku, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2021. do 1. travnja 2021.

II. Žalba optuženika I. P. odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 15. ožujka 2022. broj 24 K-1930/2021-33 Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženika I. P. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te mu je za počinjeno kazneno djelo, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju čl. 58. st. 2. KZ/11 optuženiku I. P. je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2020. broj K-1801/19 koja je postala pravomoćna 12. rujna 2020. te je uzeta utvrđenom tom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 53. KZ/11 u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik I. P. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time što mu je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko on u vremenu od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku I. P., će se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2021. do 1. travnja 2021. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv spomenutog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen sa svojim izmjenama i dopunama) optuženik I. P. presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to troška iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik po branitelju Mati S., odvjetniku u Z..

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika I. P. zbog počinjenog kaznenog djela osudi na kaznu zatvora.

4. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, odnosno podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnosi optuženik I. P. po branitelju M. S., odvjetniku u Z.. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se svi navodi žalbe državnog odvjetnika i predlaže se da nadležni županijski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i prihvati žalbu optuženika u skladu s navodima žalbe.

6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-329/2022-2 od 24. lipnja 2022. vratio spis.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana a žalba optuženika nije osnovana.

8. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer nije postupio po ukidnoj odluci drugostupanjskog suda očito smatrajući da je takvim postupanjem prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 489. st. 3. ZKP/08 čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Točno je da prvostupanjski sud nije na raspravi saslušao svjedokinju V. P., majku optuženika, čijim iskazom je bilo potrebno utvrditi međusobne odnose između optuženika i oštećene. Međutim, iako navedena svjedokinja nije ispitana, na jasan je i nedvojben način utvrđeno da su odnosi između optuženika i oštećenice loši iz razloga što je u tijeku postupak za rastavu braka s čime se optuženik očito ne slaže, a što proizlazi kako iz obrane optuženika tako i iz iskaza oštećenice. Budući da je prvostupanjski sud razjasnio sva sporna pitanja i bez provođenja dokaza saslušanjem svjedokinje V. P., neprovođenjem tog dokaza nije utjecalo niti je moglo utjecati na presudu, pa nema govora da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

9. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona, međutim tu žalbenu osnovu ne obrazlaže već je očito, nezadovoljan donesenom presudom, povezuje s žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Žaleći se iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj preocjenjuje dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka, poriče počinjenje kaznenog djela te ističe da je oštećenica zvala optuženika i ugovorila sastanak s njime a on sam nema nikakvog motiva ili pobude prijetiti oštećenoj da će ju usmrtiti iz razloga što se radi o majci njihovog zajedničkog djeteta. Uz to navodi da se nadao kako će se odnosi između njih popraviti, te da će useliti u zajednički stan i nastaviti zajedno živjeti. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza oštećenice koja je navela da je sa optuženikom bila u braku od 2016. godine a prestali su zajedno živjeti u listopadu 2019. kada su se njihovi odnosi značajno pogoršali. Stoga su prestali zajedno živjeti, a nakon navedenog optuženik ju je slijedio, dolazio joj na posao, vrijeđao i prijetio joj za što je u međuvremenu osuđen pravomoćnom presudom. Inkriminiranog dana navodi da je doista zvala optuženika telefonom, međutim iz razloga što je prethodno on nju zvao što se znalo događati jer su zajednički brinuli o djetetu. Inkriminirane zgode optuženik je došao na mjesto gdje radi oštećenica zajedno sa svjedokom I. H. koji je prema vlastitom kazivanju ali i prema kazivanju optuženika inkriminirane zgode ostao vani i udaljen nekih dva metra od optuženika i oštećenice, međutim nije čuo njihov razgovor. Sud prvoga stupnja nije prihvatio dio iskaza tog svjedoka kada je prvi puta ispitan naveo da je oštećenica optuženika više puta udarila kišobranom, da bi kasnije izmijenio svoj iskaz i naveo da ga je udarila samo jednom. Očito je, jer se radi o prijatelju optuženika, da isti u svom svjedočkom iskazu pogoduje optuženiku, međutim potvrđuje utvrđenje o lošim međusobnim odnosima optuženika i oštećenice. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je povjerovao oštećenici koja dosljedno i identično iskazuje tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, a odmah nakon ovog događaja prijavljuje policiji prijetnje koje joj je uputio optuženik. Iz iskaza oštećene proizlazi da joj je inkriminiranog dana tj. 23. siječnja 2021. uputio riječi da je nikada neće ostaviti i ako treba da će je ubiti što predstavlja ozbiljnu prijetnju smrću a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Iz same obrane optuženika proizlazi da isti čini brojne pokušaje kako bi vratio oštećenicu i nastavio zajednički živjeti s njome, što ova odbija učiniti, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, što pak sve ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je iskaz oštećenice vjerodostojan. Budući da podnesenom žalbom optuženik nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda to njegova žalba iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Na odluku o kazni žale se državni odvjetnik i optuženik. Optuženik ovaj dio žalbe ne obrazlaže, dok državni odvjetnik smatra da je optuženiku izrečena preblaga kaznena sankcija posebice iz razloga što je do sada već osuđivana osoba zbog istog kaznenog djela na štetu iste oštećenice koja presuda je postala pravomoćna 12. rujna 2020. a aktualno kazneno djelo optuženik je počinio u vrijeme kušnje iz ranije pravomoćne presude. U pravu je državni odvjetnik kada smatra da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrečena preblaga kaznena sankcija. Činjenica da je optuženik zaposlen, po stavu ovog suda, ne predstavlja okolnost koju bi bilo potrebno cijeniti olakotnom, pa je jedina olakotna okolnost činjenica što je on otac jednog maloljetnog djeteta. Kao otegotna okolnost utvrđena je činjenica da je optuženik do sada već osuđivana osoba i to pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2020. broj K-1801/19, koja je postala pravomoćna 12. rujna 2020. i kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci s vremenom kušnje od dvije godine. Prema tome aktualno kazneno djelo optuženik je počinio u vrijeme provjeravanja po ranijoj pravomoćnoj presudi zbog istog kaznenog djela prema istoj oštećenici, što je okolnost koja zahtijeva izricanje bezuvjetne kazne zatvora. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, preinačena prvostupanjska pobijana presuda, te je optuženik zbog počinjenog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci u koju kaznu mu je, u smislu odredbe čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2021. do 1. travnja 2021., kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

12. Posebno valja naglasiti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 58. st. 2. KZ/11 na temelju kojeg zakonskog propisa je optuženiku I. P. opozvao uvjetnu osudu koja mu je izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1801/19 od 15. srpnja 2020. da bi kaznu iz te presude uzeo utvrđenom, u smislu odredbe čl. 53. KZ/11 optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora a nakon toga na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine. Naime, tako je prvostupanjski sud mogao postupiti samo uz primjenu odredbe čl. 58. st. 4. toč. 2. KZ/11 u slučaju kada ne opoziva uvjetnu osudu.

13. Zbog naprijed iznesenoga, budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, trebalo je pobijanu presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni, na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Varaždinu 28. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke