1  Poslovni broj: 102 Povrv-2797/2021-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 102 Povrv-2797/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu sudske savjetnice Atine Nađ, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz O. d. H. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. T. d.o.o., Z, OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. F., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2022., u prisutnosti M. P., odvjetničkog vježbenika u O. d. H. i p. d.o.o. i punomoćnika tuženika, 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-40590/2020 od 23. prosinca 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku R. T. d.o.o., isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 26.961,30 kn (slovima: dvadesetšest tisuća devetstošezdesetjednu kunu i trideset lipa) sa zateznim

kamatama

koje

teku

- na iznos od 2.849,57 kn od 27. lipnja 2019.,

- na iznos od 2.630,37 kn od 27. srpnja 2019.,

- na iznos od 3.068,76 kn od 27. kolovoza 2019.,

- na iznos od 2.630,37 kn od 27. rujna 2019.,

- na iznos od 2.849,57 kn od 29. listopada 2019.,

- na iznos od 2.849,57 kn od 27. studenoga 2019.,

- na iznos od 2.630,37 kn od 31. prosinca 2019.,

- na iznos od 2.849,57 kn od 29. veljače 2020.,

- na iznos od 2.630,37 kn od 28. ožujka 2020.,

- na iznos od 1.972,78 kn od 28. travnja 2020.,

do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-40590/2020 od 23. prosinca 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku R. T. d.o.o., isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 11,22 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2020. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku R. T. d.o.o. naknaditi tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.644,66 kn kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. lipnja 2022. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik M. J. iz Z. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovrv-40590/2020 od 23. prosinca 2020. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 30. studenoga 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.972,52 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor slijedom čega je rješenjem ovog suda, poslovni broj: Povrv-2797/21-2 od 9. lipnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru u bitnome spori osnov i visinu tražbine ovrhovoditelja sada tužitelja, tražene kamate te troškove postupka. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi kako stranke nikada nisu sklopile Ugovor o javnoj usluzi prikupljanja otpada, a što je bila obveza propisana temeljem čl. 5. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 2. ožujka 2015. Nadalje ističe zastaru dijela potraživanja pozivajući se na jednogodišnji zastarni rok. Ujedno u prigovoru osporava visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužitelj izdavao račune na temelju broja dolazaka, a ne sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom te prema stvarno odvezenim količinama otpada.

4. Tužitelj tijekom postupka pojašnjava da se potraživanje u ovoj pravnoj stvari odnosi na pružanje usluga odvoza komunalnog otpada s nekretnine na adresi …. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije navodi kako tuženik ima sjedište upravo na utuženoj adresi te da je stoga jasno da je on obveznik plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada. U odnosu na obračun ističe kako iz dostavljenih računa i radnih naloga proizlazi da je usluga pružena, kojeg datuma i koliko puta. Ističe da se usluga može obračunavati i prema volumenu spremnika i broju odvoza, a kako je to tužitelj i obračunavao tuženiku.

5. Podneskom od 23. kolovoza 2021. tuženik osporava Ugovore dostavljene od strane tužitelja i to Ugovor br. 126/2009 od 22. travnja 2009. kao i Ugovor br. … od 11. lipnja 1999. budući da iste nije niti potpisao niti pečatirao ovdje tuženik. Navodi kako je ugovorna stranka predmetnih ugovora R. T., vl. B. S., Z., te da su ugovori i potpisani od strane vlasnika tada obrta "R. T." koji obrt je brisan iz obrtnog registra još 1. srpnja 2016., slijedom čega ostaje kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, kao i kod prigovora zastare.

6. Podneskom od 2. rujna 2021. tužitelj je naveo kako tuženik posluje u kontinuitetu na adresi objekta Z., a da je zakonska obveza tuženika, kao i svakog proizvođača otpada, da otpad odlaže na propisani način, a da je nesporno kako tuženik kao onečišćivač proizvodi otpad, a tužitelj kao jedini ovlašteni koncesionar za odvoz otpada s područja Grada Z. odvozi otpad sukladno ugovorenom, a što je razvidno iz dostavljenih računa. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova postupka.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. studenoga 2020. (list 3 spisa), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 9-12 i 92-98 spisa), preslike računa s radnim nalozima (list 13-32 i 40-87 spisa), Ugovor br. … o skupljanju, odvozu i odlaganju komunalnog otpada (list 88-89 spisa), Ugovor br. … o odvozu i odlaganju otpada (list 90-91 spisa), Izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (list 99-107 spisa), Dopunu cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 108 spisa), Odluku od 21. listopada 2015. (list 109 spisa), Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga (list 110 spisa), cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 111 spisa), Zaključak od 25. veljače 2015. (list 112 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 113- 114 i 124-127 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 118 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-16/18320-2 od 31. svibnja 2016. (list 119 spisa) i iskaz zakonskog zastupnika tuženika A. V. (list 136 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi ispostavljenih računa za uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada s nekretnine na adresi Z., šifra partnera: …, za utuženo razdoblje datuma dospijeća od mjeseca lipnja 2019. do mjeseca travnja 2020. u ukupnom iznosu od 26.972,52 kn.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik koristio uslugu tužitelja u utuženom razdoblju, da je usluga odvoza otpada pružena te da je tuženik zaprimao utužene račune.

11. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, postojanje zastare utuženog iznosa te pasivna legitimacija.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. studenoga 2020., prijepise računa i radne naloge razvidno je da je tuženik kroz utuženo razdoblje bio evidentiran kao obveznik plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u Zagrebu, Trnjanska cesta 31, šifra partnera (kupca) 190902729, da utuženi iznosi dospijevaju na naplatu od 26. lipnja 2019. do 27. travnja 2020. u ukupnom iznosu od 26.972,52, te da isti nisu plaćeni do datuma dospijeća.

13. Uvidom u navedenu dokumentaciju, sud je nadalje utvrdio da su računi, radni nalozi kao i izvod iz poslovnih knjiga izdani za korisnika: R. T. d.o.o. (ovdje tuženika), kao i da su osobni podaci korisnika (OIB, adresa i šifra partnera) istovjetni na svim izdanim ispravama. Kako iz navedenog jasno proizlazi da usluga odvoza miješanog komunalnog otpada s utužene adrese nije pružena kućanstvu nego pravnoj osobi u vezi s obavljanjem njezine poslovne djelatnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok kako to tuženik pogrešno navodi.

14. Slijedom navedenog, a u odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom čl. 228. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu ZOO) propisan trogodišnji rok zastare za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 23. prosinca 2020.,a najstariji utuženi račun dospijeva na naplatu 26. lipnja 2019. to je sud utvrdio da utuženi računi nisu obuhvaćeni zastarom te je prigovor tuženika odbio kao neosnovan.

15. Sukladno odredbi od čl. 30. st. 1. u svezi s čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, dalje u tekstu ZOGO) javna usluga prikupljanjamiješanog komunalnog otpadai prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

16. Iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada.

17. Odredbom čl. 6. st. 4. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 4/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti), propisano je da su korisnici dužni o svim promjenama koje se odnose na eventualne promjene tvrtke, promjene adrese na koju se šalju računi kao i o drugim relevantnim promjenama koje utječu na međusobne odnose u isporuci i korištenju usluge, o tome obavijestiti davatelja usluge (usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi) u roku od 15 dana od dana nastale promjene. Ako to ne učine, dužni su podmiriti cijenu usluge sve dok ne izvrše predmetne promjene. Nadalje, odredbom čl. 6. st. 5. Općih uvjeta propisano je da je korisnik usluge dužan davatelju usluge, uz pisanu obavijest iz prethodnog stavka, priložiti i dokaz o vlasništvu nekretnine ili posebnog dijela nekretnine (izvadak iz zemljišnih knjiga ili drugu ispravu temeljem koje je stečeno pravo vlasništva nekretnine), odnosno ugovor temeljem kojeg je stekao pravo korištenja.

18. Nadalje, odredbom čl. 5. st. 1. Općih uvjeta propisana je obveza korisnika (u konkretnom slučaju tuženika) podnijeti pisani Zahtjev za sklapanje Ugovora o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada te sklopiti Ugovor, a da se Ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme.

19. Slijedom citiranih odredbi Općih uvjeta i provedenih dokaza, sud je našao neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor da je tužitelj odgovoran što stranke svoje obveze nisu definirale ugovorom.

20. Naime, upravo iz odredbe čl. 5. st. 1. Općih uvjeta proizlazi da je dužnost podnošenja pisanog Zahtjeva za sklapanje Ugovora o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada bila na tuženiku, a isti ne tvrdi niti dokazuje da bi takav Zahtjev podnio.

21. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, A. V., proizlazi da tuženik od 1. srpnja 2016. posluje kao d.o.o., dok je na istoj adresi prije toga poslovao obrt čiji je vlasnik bio njegov punac koji je s tužiteljem zaključio predmetne ugovore. Svojim iskazom, zakonski zastupnik tuženika, učinio je nespornim da se otpad s utužene adrese odvozi, da su računi pristizali na adresu restorana, te da se prema njegovim saznanjima istima nije prigovaralo, niti da se osobno obraćao tužitelju sa zahtjevom za sklapanje ugovora o odvozu otpada.

22. Sud je u cijelosti prihvatio ovakav iskaz tuženika ocijenivši ga istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

23. Odredbom čl. 1. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Z. od 3. srpnja 2014. (dalje: Odluka) određeno je da se Odlukom uređuju kriteriji i način pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Z., dok je čl. 4. Odluke propisano da na području Grada Z. djelatnost prikupljanja miješanog komunalnog otpada obavlja Z. h. d.o.o., P. Č. (ovdje tužitelj).

24. Budući da se utužena nekretnina nalazi na području grada Z., to je tužitelj, a sukladno gore citiranim odredbama Odluke, ovlašten pružati svoje usluge prema korisnicima, te nije potrebno imati sklopljen posebni ugovor sa svakim pojedinim korisnikom na području grada Z. već je obveza nastala samim time što tužitelj obavlja uslugu, odnosno, tuženik ju koristi, a što u konkretnom slučaju nije niti sporno.

25. Tuženik tijekom postupka paušalno osporava visinu tužbenog zahtjeva, a pri tome nije predložio niti jedan dokaz, premda je teret dokaza u tom dijelu ležao upravo na tuženiku.

26. Čitanjem prijepisa računa i radnih naloga, sud je utvrdio da naknada za izvršenu uslugu obračunata umnoškom broja pražnjenja spremnika i cijene od 193,98 kn, uvećano za iznos PDV-a.

27. Uvidom u radne naloge sud je utvrdio da je tužitelj naplaćivao uslugu prema broju stvarno ispražnjenih kontejnera. Naime iz tablice radnih naloga razvidno je da je dana 1. svibnja 2019., 5. kolovoza 2019.,1. studenoga 2019., 1. siječnja 2020., 23. ožujka 2020., 25. ožujka 2020., 27. ožujka 2020 i 30. ožujka 2020. tužitelj utvrdio da je broj ispražnjenih kontejnera 0 (nula) sukladno čemu za te dane nije obračunao naknadu, a što je razvidno iz utuženih računa i stavke "količina".

28. Slijedom navedenog, sud je utvrdio neosnovanim prigovor tuženika da je obračun vršen prema broju dolazaka tužitelja, a na prema stvarno odvezenoj količini otpada.

29. Uvidom u Ugovor br. 126/2009 o sklapanju, odvozu i odlaganju komunalnog otpada zaključenog između tužitelja kao izvršitelja i R. T., Z., kao naručitelja, sud je utvrdio da je člankom 1. ugovoreno da naručitelj naručuje, a izvršitelj se obvezuje da će vršiti uslugu skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa lokacije …, dok je čl. 4. ugovoreno da cijena ugovorene usluge po jednom pražnjenju za spremnik od 1,1 m3 iznosi 195,33 kn (bez PDV-a).

30. Budući da je iz prijepisa računa razvidno da je tuženiku obračunata naknada od 193,98 kn (bez PDV-a), a koja je manja od ugovorene, sud je utvrdio neosnovanim prigovor tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

31. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja za razdoblje dospijeća od mjeseca lipnja 2019. do mjeseca travnja 2020. u ukupnom iznosu od 26.961,30 kn, kao i da je cijena usluge prikupljanja komunalnog otpada obračunata tuženiku sukladno odredbi čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17, dalje u tekstu ZOGO).

32. Uvidom u račun broj …, datuma dospijeća 28. travnja 2020. sud je utvrdio nesnovanim potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata obračunatih do 29. veljače 2020. u iznosu od 11,22 kn.

33. Naime, ne može se za pojedina vremenska razdoblja unutar vremenskog razdoblja u kojem teče kamata na glavnicu (od dospijeća glavnice pa do njezine isplate) obračunavati kamata i na tako obračunate iznose zahtijevati procesna kamata. Tužitelj je imao pravo kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, ali na tako obračunatu kamatu nema pravo na daljnju kamatu, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog za iznos od 11,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od idućeg dana od dana dospijeća pa sve do isplate kako je navedeno u točki II izreke presude.

34. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14 – dalje OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju, utvrdio da je tuženik evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za poslovni prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, da je tuženiku kao zavedenom korisniku usluge tužitelja u utuženom razdoblju pružena usluga odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanima Općim uvjetima poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/15, 25/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) te da tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) da bi sukladno odredbi čl. 6. Općih uvjeta obavijestio tužitelja o eventualnoj promjeni koja bi bila od utjecaja na međusobne odnose stranaka u isporuci i korištenju usluge, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku.

35. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

36. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račune, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje u iznosu od 26.961,30 kn.

37. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos, sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO.

38. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15, dalje ZIDZOO).

39. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) platni nalog je održan na snazi za iznos od 26.961,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je isti ukinut u odnosu na iznos od 11,22 kn te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017., a kako je odlučeno u točki I i II izreke presude.

40. Preostale navode stranka dane tijekom postupka sud nije posebno obrazlagao budući da pored gornjih utvrđenja ne bi dovele do drugačije odluke o glavnoj stvari.

41. Dokazni prijedlog saslušanja ovlaštene osobe tužitelja sud nije prihvatio budući da tuženik nije naveo na koje okolnosti predlaže saslušanje niti je predmetni dokazni prijedlog, prema mišljenju suda, bio odlučan za rješenje spora.

42. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP-a, stoga je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podneska od 1. srpnja 2021. i 1. rujna 2021. od po 100 bodova (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), za zastupanje na ročištu održanom 11. ožujka 2022. i 11. svibnja 2022. od po 100 bodova (Tbr.9/1 OT), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu 100 bodova (Tbr. 11/1 OT) što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr. 50 OT) i iznos PDV-a od 25%, ukupno iznosi 6.250,00 kn. Priznat je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 774,66 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 620,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 7.644,66 kn sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO (točka III izreke presude).

44. Nije osnovan zatraženi trošak tužitelja na ime pristupa ročištu 12. siječnja 2022. koje ročište nije održano zbog opravdane spriječenosti punomoćnika tužitelja, a sa kojom odgodom se tužitelj usuglasio. Nije osnovan niti trošak javnobilježničke dostave i materijalno trošak s obzirom da isti nije dokumentiran niti po osnovu, niti visini. Također, nisu osnovani troškovi sastava prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe jer isti nisu niti nastali.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Sutkinja

Ivana Požar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u visini 620,00 kn.

2. Pun. tuženiku

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Atina Nađ