Poslovni broj: Usž-2964/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja E. C., P., i Ustanove za zdravstvenu njegu u kući Z. r., P., oboje zastupani po opunomoćenici T. V. R., odvjetnici u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-608/2021-31 od 17. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuju točke I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-608/2021-31 od 17. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e

I Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-608/2021-31 od 17. lipnja 2021.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 20.841,88 (dvadeset tisuća osamstočetrdesetjedna kuna i osamdesetosam lipa) kuna u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (šest tisuća dvjestopedeset) kuna.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/16- 01/842, URBROJ: 338-01-21-16-02 od 19. prosinca 2016. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe u P., KLASA: UP/I-502-03/16- 02/151, URBROJ: 338-18-13-16-04 od 11. listopada 2016. Točkom II. izreke presude tužiteljici se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M25.2 priznaje posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S93.3 te joj se u vezi s navedenom dijagnozom priznaju i pripadajuća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Točkom III. izreke presude naloženo je prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u vezi s točkom II. izreke presude donese odgovarajuće rješenje kojim će tužiteljici dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M25.2 priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S93.3 te joj u vezi s navedenom dijagnozom priznati i pripadajuća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 27.091,88 kuna u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijene su žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 11. listopada 2016., kojim se u točki 1. izreke tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M25.2 ne priznaje posljedicom ozljede na radu pretrpljene 19. rujna 2015., priznate 16. siječnja 2016. pod evidencijskim brojem OR7911909159/2016, uz početno priznatu dijagnozu pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S93.3, te joj se u točki 2. izreke u vezi s navedenom ozljedom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS). Iznoseći u bitnome zaključak iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4350/2019 od 22. travnja 2021. i sadržaj dopunskog saslušanja sudskog vještaka s ročišta od 17. lipnja 2021., ističe da se protivi dopunskom zaključku sudskog vještaka te da u cijelosti ostaje kod nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 28. studenoga 2016., kao i navoda iz svog podneska od 12. ožujka 2018. Smatra da je prvostupanjski sud trebao uputiti poziv za raspravu ovlaštenom liječniku Zavoda, odnosno članu Liječničkog povjerenstva Direkcije, koji bi svojim stručnim znanjem mogao valjano i stručno osporiti dopunsko mišljenje sudskog vještaka. Ističe da je prvostupanjski sud u prethodnom postupku prihvatio nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije kao dovoljno obrazloženo, dok u ponovljenom postupku prihvaća mišljenje sudskog vještaka, pri tome ne dajući mogućnost Liječničkom povjerenstvu Direkcije, kao tuženiku, da se očituje o danom mišljenju sudskog vještaka. Navodi da sud u izreci pobijane presude ne navodi od kojeg datuma se tužiteljici priznaju prava na ime posljedice priznate ozljede na radu. Osporava u cijelosti i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu smatraju da je pobijana presuda zakonita i donesena u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističu da nije točno niti ispravno da sud poziva liječnike Zavoda na ročišta, jer Zavod nije stranka u postupku te da je uredno pozvani tuženik mogao na ročištu predlagati dokaze, a što nije učinio. Ističu da tuženik sam citira odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 150/16., 40/17., 66/17., 109/17. i 132/17. – dalje: Pravilnik) koje propisuju od kada se priznaju prava s osnova posljedice priznate ozljede na radu, pa činjenica što u izreci datum nije izričito naveden ne čini samu izreku nerazumljivom. Predlažu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuju i trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje djelomično osnovanim i to u pogledu dosuđenih troškova ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev i sam riješio upravnu stvar, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB- 10 klasifikaciji: S93.3 (Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova stopala) priznata ozljedom na radu nastalom dana 19. rujna 2015. Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja vođen je u povodu prijedloga liječnika primarne zdravstvene zaštite podnesenog 1. kolovoza 2016. radi priznavanja dijagnoze M25.2 (Labav (klimav) zglob) posljedicom ranije priznate ozljede na radu zadobivene u događaju od 19. rujna 2015.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon) i članka 53. Pravilnika, pribavljeni su nalazi, mišljenja i ocjene stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, sukladno članku 55. stavku 1. Pravilnika te članku 12. stavku 1. točki 2. i članku 19. stavku 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine", 8/15., 17/15., 104/17. i 34/18.).

10. U upravnom postupku tijela vještačenja oba stupnja (nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u R. od 26. rujna 2016. i Liječničkog povjerenstva Direkcije od 28. studenoga 2016.) su se suglasila u ocjeni da se labav (klimav) zglob ne može uzročno-posljedično povezati s ranije priznatom ozljedom na radu po dijagnozi S93.3. Navedeno iz razloga jer nakon provedenih kontrolnih nalaza EMNG-a, MR-a i nalaza fizijatra proizlazi da je poslije provedenog dijagnostičkog i terapijskog postupka stanje kompenzirano – hod uredan, a prema EMNG-u uredna je motorika n. peroneusa i n. tibialisa. Aktualne tegobe tužiteljice vezane su uz subtalarno nađene promjene (ostoid, osteom) koje zahtijevaju dodatnu diferencijaciju i verifikaciju (MR s kontrastom). Povjerenstva su suglasna u svojim mišljenjima da se ozljeda lijevog gležnja uganućem, koja joj je priznata kao ozljeda na radu pod dijagnozom S93.3, ne može uzročno-posljedično povezati s dijagnozom M25.2, zbog koje tužiteljica traži da joj se prizna kao posljedica već priznate ozljede na radu.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. M. D., dr. med., specijalistu ortopedije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i očitovanja danog na raspravi 16. travnja 2018., proizlazi da prema medicinskoj dokumentaciji postoji velika mogućnost da je jaka distorzija skočnog zgloba s oštećenjem ligamentalnih sveza posljedično u vezi s određenom nestabilnosti zgloba. Pri tome pojašnjava da se pod pojmom nestabilnosti ne radi o najvećem stupnju nestabilnosti, već o određenom ograničenju maksimalnih aktivnosti, a takve posljedice su redovita pojava kod sličnih ozljeda. Isto tako vezano uz to da tužiteljica nije napravila određene testove, naveo je da se ti testovi u praksi rijetko rade, posebice kod skočnog zgloba, a u slučaju pozitivnih nalaza moguća je i potpuna luksacija iščašenja nakon liječenja te bi teorijski zglob trebalo operativno fiksirati, za što u ovom slučaju nije bilo potrebe. Vještak stoga zaključuje da se predmetna ozljeda dijagnoze šifre prema MKB-10: M25.2 može dovesti u uzročno- posljedičnu vezu s ozljedom na radu tužiteljice.

12. U izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4350/2019 od 22. travnja 2021., kojom je utvrđeno da je tužiteljici presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-118/17-15 od 23. travnja 2018. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1278/19-2 od 11. srpnja 2019., povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/02., 76/10. i 56/14.), prvostupanjski sud je izveo dokaz dopunskim saslušanjem sudskog vještaka pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi Ustavnog suda Republike Hrvatske.

13. U očitovanju danom na ročištu dana 17. lipnja 2021., stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja od 26. veljače 2018. i usmenog očitovanja od 16. travnja 2018. Naveo je da je moguće dijagnozu šifre prema MKB-10: M25.2 uzročno-posljedično povezati s ozljedom na radu tužiteljice od 19. rujna 2015. jer se poslije težeg tipa ozljede skočnog zgloba može zaključiti da su kod tužiteljice zaostale određene smetnje (oticanje zgloba, nesigurnost pri dužem stajanju i hodanju, nestabilnost zgloba).

14. Prvostupanjski upravni sud je u navedenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog spisa tuženika, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan sukladno pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M25.2 može priznati posljedicom već priznate ozljede na radu od 19. rujna 2015.

15. Neosnovano tuženik tek u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 26. svibnja 2021. zaprimio odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 22. travnja 2021., uz koju mu je ponovno dostavljena preslika nalaza i mišljenja vještaka od 26. veljače 2018., zajedno s pozivom na ročište zakazano za 17. lipnja 2021. Tuženik na zakazano ročište nije pristupio, iako je bio uredno pozvan, nije se posebno očitovao na dostavljenu odluku i nalaz vještaka, a niti navodi da je sam pozvao Liječničko povjerenstvo na očitovanje, pa se u tom smislu njegovi prigovori ukazuju neosnovanima. Imajući na umu članak 69. stavak 3. ZUS-a, u vezi sa člankom 34. ZUS-a, ovaj Sud cijeni da prigovori koje tuženik iznosi tek u žalbi ne mogu biti od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

16. S obzirom na utvrđene činjenice tijekom upravnog postupka i spora, a imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4350/2019 od 22. travnja 2021., ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, sukladno članku 33. ZUS-a te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona, ocjenjujući osporeno rješenje tuženika nezakonitim i tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a.

17. Okolnost što u izreci pobijane presude nije naveden datum od kojeg se tužiteljici priznaju prava na ime posljedice priznate ozljede na radu, na što u žalbi upućuje tuženik, ne čini izreku presude nerazumljivom i nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, s obzirom da datum može odrediti i tuženik u izvršenju točke III. izreke pobijane presude. Slijedom navedenog, tuženik će, imajući na umu članak 56. stavak 2. Pravilnika, odrediti datum od kojeg se tužiteljici priznaju prava na ime posljedice priznate ozljede na radu.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje osporavane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora, tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu. Stoga imaju pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 79. stavak 1. i stavak 4. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe, zastupanja na ročištima 4. prosinca 2017., 16. travnja 2018. i 17. lipnja 2021., sastava žalbe od 14. svibnja 2018. i provedenog medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

20. Međutim, ovaj Sud smatra da nije osnovano priznat trošak za sastav ustavne tužbe. Prema ovosudnom shvaćanju, zahtjev za naknadu troškova sastava ustavne tužbe nije dopušten jer sukladno članku 79. ZUS-a troškove spora čine troškovi učinjeni u tijeku i povodom spora, pa sud nije ovlašten odlučivati o troškovima ustavnosudskog postupka. Naime, o pravu na taj trošak odlučuje se tijekom ustavnosudskog postupka, sukladno članku 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu („Narodne novine“, 99/99., 29/02. i 49/02.), kojim je propisano da u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije. Stoga je ovaj Sud tuženikovu žalbu u tom dijelu uvažio i poništio navedenu točku IV. izreke presude.

21. Slijedom navedenog, tužiteljima je u točki II. izreke ovosudnog rješenja dosuđen trošak upravnog spora za sastav tužbe, zastupanja na ročištima 4. prosinca 2017., 16. travnja 2018. i 17. lipnja 2021., sastava žalbe od 14. svibnja 2018. i provedenog medicinskog vještačenja, prema postavljenom i specificiranom zahtjevu u ukupnom iznosu od 20.841,88 kuna, sukladno Tbr. 23, Tbr. 36 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), dok su u točki III. izreke rješenja odbijeni s dijelom zahtjeva za naknadu troškova ovog spora koji se odnosi na sastav ustavne tužbe u iznosu od 6.250,00 kuna.

22. U odgovoru na žalbu tužitelji potražuju i trošak sastava tog podneska. Predmetni trošak nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.

23. Slijedom iznesenog, odlučeno je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, kao u izreci ove presude, a na temelju članka 74. stavka 1. i stavka 2. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 28. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan